gramzljivi prokletnici predobrih namjera

ponedjeljak, 11.10.2010.

gramzljivi prokletnici predobrih namjera

eh, da, dobrih namjera, kako za koga, za njihovo dupe. ja imam sa jednom takvom poslovnih problema, mater mi može biti i šest mjeseci je bila posve normalna osoba, a odjednom se pretvorila u nešto, nešto... nešto!
i dalje se drži finom, ali kad ju lovim na fore i nefore, pokazuje kandže. iscuclala nas (mene i moje inozemno nadređene osobe) i sad se pravi fina, draga, pomaže, ali je sve malo usporeno zbog nekih raznoraznih pitanja i situacija, i oteže nam cjeloupno poslovanje, odugovlači. pa se sad svi pitamo, da li je žena uistinu toliko potkovana kontaktima svugdje i svagdje na svakavim položajima, pa očekuje još love, ili je jednostavno zaglibila i iskopala jamu sama sebi.
mada, logično bi bilo, da zaista ne može pomoći, da pobjegne glavom bez obzira, ali ona je još uvijek tu, zove, zivka, ispijala bi kave, upada mi nenajavljena na posao i slične stvari.

no nije da je samo prema nama takva, i prema ostalim suradnicim postaje takva, od svih poslova koje je trebala završiti, samo se izmotava. a i dalje i njih zivka, pije kave s njima i redovito im se pojavljuje na prethodno nedogovorenim sastancima.

mislim da vam je već jasno da ne budem napisala o čemu se radi, jer ipak sam vezana klauzulom o poslovnoj tajni. a i da nisam, radim tamo, nisam cinkaroš. koliko god me cijela ta situacija frustrira, i zbog toga mogu izgubiti posao, ako odluče odustati od svega i zatvoriti firmu.

sutra ću biti pametnija, kad prespavam, kad se vodstvo korporacije tamo tamo daleko nasastanči i donese neke odluke. kada ću znati na čemu sam. nadam se najboljem, mada iz ove situacije nema tak skorog izlaska! samo polakog i bolnog. nadam se ne previše..
zadnji mail je poslan, gotovo za danas. nemam više snage, sad konačno mogu prema krevetu!

11.10.2010. u 22:13 • 3 KomentaraPrint#

subota, 28.08.2010.

narod koji kuka

nakon duuugo vremena, odlučila sam vam pružiti još malo kukanja. kak smo mi narod koji stalno kuka, neki opravdano a neki jer imaju previše svega, sasvim je logično da ja budem opet jedna od njih. uz novi posao, nakon kad sam zbrisala sa građevinskog odjela jednog velikog trgovačkog centra (još u trećem mjesecu, al ko broji), dolaze i nove patnje.
fensi šmensi radno mjesto nazvano direktorskim, firma predstavništvo naših istočnih 'susjeda' rusa, njihova škrtost do bola, i naravno mala plaća.. ali još uvijek za zadovoljstvom tvrdim: barem imam posao i redovitu kakvu-takvu plaću, koja je ipak nešto veća od onih koji rade u konzumu na blagajni (da, zaista nešto veća).

veliki skok od građevine do finog ureda, jurcanju po sastancima u štiklama, sa tri telefona na uhu, moljakanje državnih turbo-brzih službi i slično. i naravno neizostavni TE-KOM. hvala bogu kaj samo hrvati i imamo te-kom, inače bi svi bili sretni i zadovoljni, ne bi nas ko imal navlačit za nos i ne bi nam krepaval internet, telefon, max teve i slično kod kuće. isto tak nam ne bi niko mogo muljat da ćemo dobit internet i drugi broj telefona u firmu, a nemaju mogućnosti da nam to daju. al ako oni ne mogu tko može?? jerbo je sva ta infrastruktura koju svojataju dobro debelo plaćena od nas malih ljudi.
sjećam se početkom devedestih (kako sam živjela izvan zagreba) smo dobivali telefon, moj tajo je morao iskeširati nekoliko tisuća ondašnjih maraka da bi nam postavili tri stupa i na njih objesili dva i pol kabla da dobijemo telefon. danas na tom području famozni te-kom ne da nikom drugom da nam pruža usluge tv-a osim predivnog repriznog hrt-a, onih koji su krenuli njihovim stopama (rtl i nova koja ima koma signal) i njih samih, jerbo je infrastruktura njihova, njihova i samo njihova, a moj tata je tada dao velke pare za NAŠ telefon!

a kaj se tiče ostalog, nisam se udala, oženila, nemam djece još uvijek, niti je koje na putu da bi ja znala, iduće godine ako bog da, planiramo se vratiti u naše selo malo i pobjeći glavom bez obzira od zagreba, osim posla naravno i naših divnih državnih službi. eeee, da mi se tamo uguziti, plaću primaju a niš ne delaju po cijele dane, samo zajebavaju male ljude bez stričeva, kumova i rodbine koja bi nam mogla potegnut kakvu špagu da barem brže dobijemo građevinsku, da im opet damo pare da nas oderu do kosti!

28.08.2010. u 10:46 • 4 KomentaraPrint#

petak, 22.01.2010.

hepi nju jir! sa puno zakašnjenja...

...al ko broji dane!
ja ne, iako mi svaki dan trebaju datumi i redovito kod svakog tipkanja pitam: koji je danas datum?

evo me doma nakon trinaest i kusur satne šihte koja se trebala nastaviti i iduća tri dana, no nasreću NIJE!!!!
nakon kaj sam se natrpala nekakve talianete koju je dragi skuhal, pojela desetak piškota i popila dvije čaše kole, premorena i turbo budna visim na netu uz čašu bambusa koji me iz hodajuće sante leda počeo dovoditi u stanje toplokrvnog ljudskog bića!

pizdim! najlakše za objasniti moje poslovno stanje. kolega je dobio otkaz jer je sve kompletno zasrao, ja moram kupit i ispravljat sve za njim, i nakon nekoliko sastanaka ovaj tjedan sa nadređenima i nekoliko sa podređenima, stvarno sam u gabuli! ne zbog ex-kolege nego zbog plana koji su mi predstavili i kojeg sam morala dalje rasporediti.
nadređeni očekuju pun njonjo i osamsto para, a podređeni u šoku jer su im postavili određene uvjete, limite, prijetnje i ostala sranja. i sad životarim! i čekam bolje dane, bolji posao, ili eventualno da me pogazi avion na putu do posla ujutro!
kad se ono očekuje idući smak svijeta? tek tolko, da znam, da im skrešem sve u facu i čekam sudnji dan.. koji mislim, ipak neće tak skoro stići!

a tek noćne more koje me prate zadnjih dana, nevjerojatno stvarne, nevjerojatno žive, i nevjerojatno nevjerojatne! od nekakve bolesne sreće, do bolesnih spoznaja da je to nemoguće (ili ipak moguće) i smisleno koliko i nesmisleno.
sutra idem na kavu svojoj Učiteljici, i prekrasnoj ženi koja sve to u vrlo kratkom roku na vrlo jednostavan način objasni.

a sad idem polako u krevet, jer i bambusa više nema, a nemam ni snage odhodat tri i pol metra da si napravim novi! jer isto toliko imam hodanja do kreveta, pa mi je bolje da snagu iskoristim za ovu drugu opciju.

laku noć želim...

22.01.2010. u 22:23 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 30.11.2009.

strgana do bola i ..... zaposlena

dok nisam pročitala komentare, nisam ni skužila koliko me dugo nije bilo tu!

da, da, zaposlena, strgana do bola, opet mi pati kičma, peku me vene, nema me nikad doma, tri tjedna provela po raznim školovanjima, što u zemlji, što van nje, što u gradu, što na dugom kraju grada..
ajmo ispočetka. nakon zadnjeg posta pala sam u još veću depru, doživjela još nekoliko slomova živaca, i početkom desetog mjeseca ponudili mi posao. jedini koji su mi ponudili nešto ozbiljnije. naravno da je u oglasu sve to bilo lijepo upakirano, da su na sva tri razgovora i testiranjima bili svi fini i nisu govorili detalje, koliko god sam ja uporno ispitivala.. odgovor na sve je bio da je to nov projekat i da ćemo kolega i ja prvi probiti led, s time da ću ja imati više papirologije, a on više terena, a kasnije ćemo vidjeti.. i naravno da je plaća bila manja nego što sam tražila, očekivala... i uz fiksni dio ubijam se za proviziju.

i sad ja lijepo radim kao voditelj ključnih kupaca za područje u koje je predviđeno za muški dio populacije, u jednoj velikoj trgovačkoj kući (ili po domaći u dućanu). nateglim se teških stvari kad sam u centru, kad sam na terenu koristim svoj auto, a branša je u potpunosti stagnirala u ovoj krizi, i k tome je još sezona gotova. trgam se za klijente kojih je sve manje, a moj predviđeni plan prodaje (koji nisam ja napravila) se nikako ne ostvaruje u ovim zimskim mjesecima. ali barem imam posao, do četvrtog mjeseca sigurno (nadam se), a onda ćemo vidjeti što i kako dalje..
pa ako nešto gradite, renovirate, preuređujete... javite mi se, sve vam prodam, i natovarim i pomognem utovarit u auto, i savjetujem o uređenju, štenji energije, toplinskom gubitku, debljini fasade, vrsti izolacije.. jedino kaj vam ne budem pomagala oko ostatka fizičkog posla ;)

odoh na spavanje, jer sutra ujutro moram u 6 biti na poslu, znači buđenje u pet oklok in d morning, još budem i pjevala da kokote zbudim.. a navečer možda stignem doma da kokošima operem noge prije spavanja, hahahahahahahhahahahaha

ljubi vas vaša crknuta zaposlenica!

30.11.2009. u 21:18 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 25.08.2009.

pukla ko kokica

evo prvo posta koji sam htjela objaviti još prošli tjedan al sam ga našrajbala na papir i ne stigla prepisati, a nakon njega slijede friški događaji.

prošlotjedno stanje:
..i tako dok čitam drugu knjigu Lane Biondić, stižem do poglavlja u kojem spominje lov na najpoželjnijeg hrvatskog neženju.
tko je kvragu najpoželjniji hrvatski neženja? mladi Todorić, netko od naših nogometaša, poznatih šatro bogatih i uspješnih kvazi poduzetnika?
jbg, da me netko danas na ulici anketira po tom pitanju ne znam što bih im odgovorila, vjerojatno bih rekla da je to moj dragi. iako smo više dvije godine skupa i živimo zajedno već 10 mjeseci, još uvijek nisam dobila prsten na ruku. nije da mi je najbitnija stvar na svijetu u ovom trenutku, ali dok ja doma izigravam očajnu kućanicu koja nema čak ni para, na burzi je zbog odbjeglog premijera i ostalih nesposobnjakovića koji nas vode u propast, hoće li me moj najpoželjniji hrvatski neženja zamijeniti mlađom?
možda nekom koja ne kuka o gubitku posla, nedostatku para i koja se nije zdebljala 10 kila u zadnjih godinu i pol?
do slijedeće inspiracije odoh ja poplaćati račune, kupiti škare za obrezivanje ruža u pevec, vratit se doma i skuhati ručak!

i eto novog stanja danas nekoliko dana kasnije:
obrezala sam ruže, pocvikala obraslu brajdu, izgrebla se sva na trnje od ruža, i u nedjelju doživjela potpuni emocionalni slom!
naime u nedjelju većinu dana (do 4 popodne) sam provela u krevete ridajući zato kaj sam doma, ne mogu nać posao (preko 50 poslanih molbi u zadnja dva mjeseca i ni jednog odgovora), u svemu tome uspjela sam nekako staviti doručak na stol (bilo već narezaka od prethodne večeri u frižideru), i nabrzaka mu sklepat ručak da bi se potom vratila ridati u krevet. A sve to zbog toga je besposličarim doma, a nude mi samo akviziciju, prodaju preparata, herbalife-a, i slične pizdarije, za koje prvo moraš uložit pare da bi eventualno mogao neš zaraditi, a ja pare nemam!

No, prošo je i taj slom živaca, recimo da sam bolje, i dalje tražim posao, gutam knjige iz knjižnice, peglam, čistim, pospremam, peglam, kuham, čistim, kuham, buljim u televiziju… počela bum peglat ljudima veš za pare, počela bum peć kolače za pare, samo da ne umirem od brige kaj nemam posao! Iako je peglanje u ove vruće dane nepodnošljivo, jer stajanje iznad užarene pegle na +35 bez klime nije nimalo primamljivo.

E, a sad idem speć palačinke jer mi je frendica javila da dolazi s dragim iza 9, kad ju izbace iz šoping centra, jerbo ga ide opustošiti, i da, ona ima posao, a ja nemam. Dobila ga je prek špage (meni to nikak ni dan danas ne uspijeva) i ima veću plaću sa sss, nego kaj sam ja imala sa vss dok sam imala posao (soma i pol veću). I vozi novi auto (već 4 po redu) je joj ga je tata kupio, iako tvrdi da je na kredit (moj meni to nažalost ne može priuštiti jer je u invalidskoj penziji i uz to rinta na zemlji da bi mama mogla prodat koji sir da plate režije na kraju mjeseca jer je i njezina plaća jadna), dok se ja ponosno vozim u svojoj 20 godina staroj limenoj ljubimici.

Nego, kak ste mi vi ljudi?

25.08.2009. u 20:03 • 12 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.07.2009.

hebem ti državu, politiku, bananu, nezaposlenost, nestašicu para i nesposobne vođe!

E ljudi moji, već vam neko vrijeme pokušavam napisat novi tekstić, al jednostavno ne stignem.
Izdogađalo se svega i svačega, dobrog jako malo, al kaj sam mogla očekivati i našoj banana državi. I još je gosn premijer pobegel glavom bez obzira, zakej pitaju se svi... Zato da ne potone ujesen sa svima nama. On je dal otkaz al bude mjesecima prima 20 i nekaj tisuća kuna plaće, šofera, tjelohranitelje i ostale beneficije... HALO!!!! otkud?? on je dal otkaz, nema nikakvih prava!

Nego, da se ja vratim na moje pustolovine. Trebala sam ovaj post nazvati: kako preživjeti bez prihoda..
Da, dobila sam otkaz, zatvara se ured u Zg, ured koji sam ja podigla na noge, od nule ga stvorila. Nova kolegica ostaje u firmi, i radit će od kuće, a ja sam im prevelik trošak (ja, sa svojim minimalcem od 4 i pol soma kuna za nekog ko je završil faks, a ona od 12 soma kuna im nije prevelik trošak). Tako da sam od ovog mjeseca službeno povećala statistiku nezaposlenih u Lijepoj našoj!
Čekam papire iz firme da se mogu prijavit na burzu, a i još su rekli da budu ukinuli naknadu s burze jer ima je blagajna prazna! Mrš gamad, prodajte bemveja i ukinite Sanaderu povlastice pa budete imali meni za mizeriju mjesečno isplatit.

Jedna dobra stvar je da se selimo, doduše u kuću koja se prodaje, ali dok se ne proda bit ćemo tamo. Sad imam posla oko sređivanja, moramo to upristojit i dovest na razinu dostojnu za boravak u kući. Nadam se da se ovaj tjedan konačno selimo.
Kapara za stan... dogovoreno je da nam ju vrate natrag, ovaj tjedan bi nam trebali dati te novce, mada neš muljaju da bi oni taj iznos umanjili za pdv, bla bla bla... Da ih ne bi sanjala, kolko sam dala, tolko hoću natrag! Uglavnom, zgradu nemaju namjeru završiti i neke njihove bolesne spike...

Prošao me šok, trudim se normalno dalje nastavit živjet, al me brine financijska strana priče. Da mi je barem iskopat neš na crno..

06.07.2009. u 12:11 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.06.2009.

Kada se stvari krenu odvijati brzinom svjetlosti

Eto, nema ni punih tjedan dana od mog tipkaranja, i već se izdogađala hrpa stvari, i mrzim kad odluke ne mogu ni pošteno 'progruntat' u glavi, a već se sve okrene u drugom smjeru.
Naime, vjerojatno ćemo tražiti povrat kapare za stan natrag. Točnije, ja se iskreno nadam da će stvari ići nama na ruku i da ćemo ga uspjeti službeno zatražiti. I naravno, dobiti. Jer mi se ne da naguravat s njima više, trčat za hrpetinom papira okolo ko neki istrenirani cucak, samo zato da bi banci za 20 godina dala duplo veći iznos nego kaj su mi 'posudili'.

Želim biti podstanar idućih nekoliko godina, u tom periodu si kupit neki pošteniji auto koji će me poslužit barem još 6-7 godina, i još budem uspjela ušparat uz sve to neku siću. Ne moram biti na stanu u Zagrebu, ne patim na to, a i stanarine su duplo jetinije tu di namjeravam unajmit stan.. A kroz to vrijeme se budu neke stvari iskristalizirale i lakše ću vidjet šta dalje.

Svima sam psihoterapeut, rame za plakanje i publika zadnjih nekoliko dana, od same potrebe za običnim razgovorom, savjetima, reikijem, ili pak zato jer ih nitko drugi ne želi slušat. Mrtva sam umorna fizički, iscrpe me psihički, a s time da nitko ne pita kaj mene muči.
Muče me neke stvari.. (osim stana i stvari o kojima vam pišem, koje su mi postale tolko banalne..) za koje imam osjećaj da će me ljudi krivo shvatit ili uopće neće shvatit, pa ih radije držim za sebe. Postala sam tiša, mirnija, zatvorenija i povučenija u sebe, i opet dižem neki zid oko sebe. Udaljavam se od prijatelja i zatvaram se pred dragim. A pravim se da je sve u redu.. ide mi zasad, vidjet ćemo koliko još dugo!

I da ne ostavim deprimirajući ton za kraj jedna anegdota. Naime, kak sam se zdebljala i sve to dobila u trbuhu, naravno da nemam kaj za obuć, ili mi je naknap, ili u malo elegantnijoj obleki, primjerice haljini, izgelam ko trudnica (jesemu.. ko da sam balon progutala), kupila ja one gaće seteznik (za ovaj vikend, krstitke, familija i te spike). Onak.. nije da su me pretjerano stanjile, malo, reko.. budem ja to obukla za ispod haljine, onak da popravim dojam.
Oko 7 ujutro smo krenuli, oko dva popodne sam popizdila, reže me u preponama, reže me pod cicama, reko, jebem im kvalitetni i skupi steznik koji mi je skoro kožu razrezal. Popizdila sam i otišla na wc, skinula ga i mogu vam reć da nisam niš puno deblja bila.
Jež ga... kad mi žene moramo komplicirat.. (al sam svejedno svima naglasila da nisam trudna već da sam se zdebljala, da ne bi bilo nismo znali) hehe

08.06.2009. u 12:04 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.06.2009.

Podsjetnik da sam živa, i da vas i dalje gnjavim

Tu sam, doduše malo rijeđe, i ne stignem redovito komentirat vaše blogove, ali me još niko pa ni sam vrag nije pomel s lica zemlje (nije da nisu pokušavali, hehe).

Puno novosti u mom životu, od toga da opet imamo probleme s kreditom, bla bla bla, traže još nekakve papire, potvrde, a mi čekamo službeno-pismeno očitovanje od investitora o datumu završetka i svakakva sranja da prostite, i onda ću ih derat za skidanje cijene, još minimalno 60 ojra po kvadratu dole želim!
Postoji naznaka da bi se možda moglo skemijat i nekaj u lijepoj našoj za kredit, s obzirom na to da sad dižemo manju svotu nego prije par mjeseci, itd, itd...

Novost i vezano za radno mjesto (ne, nisam dobila drugi posao), skresali u mi putne troškove, i to za skoro 600 kuna, a mene ko j... kaj radim dnevno 60 kilometra samo da bi došla na posao i vratila se doma. Ko bude išao na sastanke? He he, ja ne!

Još jedna novost, selim se od kuće, idem u podstanare s dragim. Prekipilo mi! Totalno! Malo sam prestara da misle da bi mogli sa mnom pod brisat, imaju doma balavurdiju od bahate mlađe sestre, pa nek nju zajebavaju. Sad tražim stan, mislim da budem u naredna dva tjedna barem 13-ak kilometara udaljena od svojih!
To mi je jedna od svijetlijih točki u životu u zadnje vrijeme. Osim mog dragog, jednostavno ne vjerujem da konačno imam toliko sreće i da sam naletjela na osobu koja me poptuno podržava i koja je sto posto uz mene!

Mislim da vam se idući put javim iz novog stana.. ako bude imao internet ;) ako ne, onda s posla.

ljubim..

04.06.2009. u 13:23 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 19.05.2009.

Kukanje, jafkanje, bekanje,mekanje i ostalo...


Eh, možda su neki primjetili da mi je ime bloga ponovno 'zelena kava' kao što je i bilo kad sam krenula tipkarati (ovaj blog, onaj prije je amen odavno). Imam raznorazna pucanja u zadnje vrijeme, a najviše ona emocionalna, i tu nastrada moj dragi, kao što je slučaj bio ovaj vikend, cijeli vikend... No nećemo o tome.

Vratih ime bloga jer nakon mog silnog kukanja o povratku kila i još nešto nabačenih nakon odstranjivanja žući, sama sa sobom ne mogu na kraj. Počela sam piti ponovo zelenu kavu (koja daje osjećaj sitosti i čisti organizam) i funkcioniralo je, jedan puni dan..skoro puni, od 8 ujutro do 5 popodne, kad sam se opet sjetila zašto sam ju prvi put prestala piti. Rasturila me žgaravica, i vratilo mi se mojih deset dana od prije par mjeseci kad sam umirala od žgaravice, svaki dan oko pet popodne, i odlučila sam ovaj put prestat s tom fakin zebelenom kafom jer je to muka! Namjerno sam izostavila onaj dio o odvratnosti okusa tog čuda koje uopće nije zelene boje već ko i svaka ostala kava. I tu mi je prisjelo, cijeli dan sam nosila želudac u grlu, meni toga ne treba. Bolje da sam ovak kak jesam neg da pizdim i šizim (u ekstra turbo velikim količinama) kad pijem to čudo.

Zato sam otkrila drugi lijek, šetnja. Da, da, jučer sam odšetala dva kilometra, vrlo sam ponosna na sebe, danas planiram četiri. Ne, ne budem dobila upalu mišića, nekad davno dok sam još bila zaigrano i naivno dijete, dnevno sam propješačila, preskakala, i sve ostalo kaj se radi s nogama po podu, barem desetak kilometara, onda sam krenula u srednju pa su me većinom vozili na bus, i s busa (imam tri kilometra u jednom smjeru do doma, i dolazila sam jako kasno), a onda sam položila vozački. Tu je nastao kraj!
Svi susjedi su zaboravili kak izgledam od ramena nadolje, jer me vide samo u prolazu kak mašem iz svoje punoljetne + jedna gore jurilice, jučer mi je prvi sused skoro opal na dupe: "kam idete??? pešice?? ovo je nevjerojatno!" Da, da, sused, navikni se, odsad budete me češće viđali u ovakvom 'stanju' navečer :)
I već se osjećam mršavija :D

19.05.2009. u 10:21 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 06.05.2009.

kad te lupi po prstima, onda pomisliš da imaš i svinjsku gripu, i to onu francusku

Dobro, nisam baš jadikovala ko da mi je zadnji dan života, ali me je lupilo fajn pa sam bila u komi! Nakupilo mi se svega i pao imunitet, mislim da me osim gomile posla najviše u pojam ubila ova prevelika oscilacija vremena.
U ponedjeljak je sve kulminiralo podizanjem očnog tlaka! Oni koji imaju problema s time, znaju kolika je to mučnina i bol. Ostalima da to najbolje opišem na primjeru gripe: kad vas ulovi ona najgora gripa da vas bole oči i ne možete gledati, voziti se, glava vam puca, nos curi i diže vam se želudac, e tako kod mene izgleda kad mi se povisi očni tlak.
Tolko mi je bio loše da mi je čak glavom prošla suluda misao da me ulovila gripa, i to ne obična već ona svinjska.

Al eto mene, nakon jednog dobrog spavanca, oporavila sam se, tlak se vratio u normalu i nemam svinjsku gripu :D tak da bum vas još maltretirala sa svojim jadima!

E ovako, da li ste ikad imali priliku pričati s francuzima na engleskom? Jooooooooooooooj mene, pre-pre-pre-strašno. Ako ste ikad gledali Alo Alo, i sjećate se Renea i komapnije s njovima 'francuskim', naglasite taj francuski naglasak još sedam puta jače i dobijete francuze kako u stvarnosti pričaju engleski, nakon toga se zamislite da imate poslovne partnere u Francuskoj i da morate s njima održati sastanak vezano po nekom pitanju.
E pa vidite, taj sastanak traje već dva sata, ko da dešifriraš hijeroglife, al ok, voljela sam gledat alo alo pa ih uspijem skužiti, moj engleski je deset puta bolji, bez glupo na-gla-ska-a-a-a-a-a-a i Messieurs ne razumiju kad krenem sa poslovnim izraz-i-i-i-i-i-ma, to je valjda zato jer ne pričam dobro r-r-r-r-r-r-r-r-r-r-r-r-r.

Idem se dalje gombat da fr-r-r-r-r-r-r-ancuzićima, valjda će uskoro biti gotov réunion.

a une nouvelle lecture, bye!

06.05.2009. u 10:19 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2010  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (12)
Rujan 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

moji doživljaji.. istresanje frustracija.. i sve ostalo

.....moj ispušni ventil, ma da to ne znači da još uvijek ne puknem doma, na poslu, rasplačem se od jada ko kišna godina...

Copyright 2008 © by Shimilam: sva autorska i ina prava zaštićena.
Ako je nekom moj život tolko zanimljiv da bi ga kopi/pejstao, prvo mi je javite.

Možete mi mejlati na shimilam(at)net.hr

Meni su dragi:

- Amorfiu
- Elle
- Kenguur
- Eurosmijeh
- Sam' što nije
- Andrejevna
- Destination Unknown
- Sanela Mallory
- Kikicarodjkica
- Assilletta
- Wictor
- Lady
- fra gavun
- showdown2000
- Daisy
- Rib@rnica
- nacugivara

a koliko se klikamo od 27.10.2008.?
Free Counters
Free Counters

Blogerica.com target=_blank>Blogerica.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se