...al ko broji dane!
ja ne, iako mi svaki dan trebaju datumi i redovito kod svakog tipkanja pitam: koji je danas datum?
evo me doma nakon trinaest i kusur satne šihte koja se trebala nastaviti i iduća tri dana, no nasreću NIJE!!!!
nakon kaj sam se natrpala nekakve talianete koju je dragi skuhal, pojela desetak piškota i popila dvije čaše kole, premorena i turbo budna visim na netu uz čašu bambusa koji me iz hodajuće sante leda počeo dovoditi u stanje toplokrvnog ljudskog bića!
pizdim! najlakše za objasniti moje poslovno stanje. kolega je dobio otkaz jer je sve kompletno zasrao, ja moram kupit i ispravljat sve za njim, i nakon nekoliko sastanaka ovaj tjedan sa nadređenima i nekoliko sa podređenima, stvarno sam u gabuli! ne zbog ex-kolege nego zbog plana koji su mi predstavili i kojeg sam morala dalje rasporediti.
nadređeni očekuju pun njonjo i osamsto para, a podređeni u šoku jer su im postavili određene uvjete, limite, prijetnje i ostala sranja. i sad životarim! i čekam bolje dane, bolji posao, ili eventualno da me pogazi avion na putu do posla ujutro!
kad se ono očekuje idući smak svijeta? tek tolko, da znam, da im skrešem sve u facu i čekam sudnji dan.. koji mislim, ipak neće tak skoro stići!
a tek noćne more koje me prate zadnjih dana, nevjerojatno stvarne, nevjerojatno žive, i nevjerojatno nevjerojatne! od nekakve bolesne sreće, do bolesnih spoznaja da je to nemoguće (ili ipak moguće) i smisleno koliko i nesmisleno.
sutra idem na kavu svojoj Učiteljici, i prekrasnoj ženi koja sve to u vrlo kratkom roku na vrlo jednostavan način objasni.
a sad idem polako u krevet, jer i bambusa više nema, a nemam ni snage odhodat tri i pol metra da si napravim novi! jer isto toliko imam hodanja do kreveta, pa mi je bolje da snagu iskoristim za ovu drugu opciju.
laku noć želim...
Post je objavljen 22.01.2010. u 22:23 sati.