You should be here.

Dodi i čvrsto me
zagrli.
Mogu ti ponuditi svoje
iscrpljeno tijelo,
uzurbane misli i
sramežljive oči.
Jer te ne mogu
pogledati na
način koji bi htjeli.
Ovijek cu skrivati
da te zelim gledati.
Zjenicom dobro upijati
obrise tvoga lica, da
dobro upamtim te
plave oči i poduži
korijen nosa.
Želim da me maziš
po kosi, onako kako
oduvijek sanjam da to
činiš.
Želim da kažiprstom
desne ruke
prelaziš po mojim
umornim vijeđama,
a da lijevu ruku
prisloniš na bolnu
sljepoočnicu.
Dođi, želim da
zagrliš moje umorno
tijelo. I nemoj pitati što
mi prolazi mislima. I nemoj
tražiti da ti objasnim zašto
još uvijek skrivam pogled.
Stisnut cu se na tvom
ramenu. Mirisati tvoj vrat.
I uživati u našoj tišini.
Dođi, trebam te..

Stanje uma.

U meni udara bubanj.
Svaki puta kada malčice
poželim usporiti i
reći kako me nije briga
on
tresne svojim najdubljim
tonom, tako
da vibriram još
barem 2 sata.
Nisam tolerantna
na glupost.
Nisam tolerantna
na komformizam.
Nisam tolerantna
na one koji
to nameću svima.
Onda grizem, onda
lupam,
onda vičem
i pizdim.

Sad- pizdim.

Marginalne kokoške.

Svim alapačama i
ženama koje nemaju
pod jedan
pametnog posla,
pod dva
mozga,
pod tri
dostojanstva. Pod četiti i pet
bih smjestila nedostatak
poštovanja i
samorefleksije, a
pod šest bih smjestila
visoku razinu ljubomore
i zavidnosti pod sedam,
a na osam (nos im posran)
se smjestila zloba.
Njima svima, sa svih
ovih osam temeljnih
kvaliteta jedne klasične
plitke glupače,
želim reći da ih
se ne bojim, da neću upasti
u zamke i govorancije.
Želim im još poručiti:
Možete mi lijepo gledat u
dupe. Da se razumijemo
dovoljno je veliko da ga gledate
cijelo jutro i veći dio popodneva.
A kako cete me vecinom gledat s leđa
spremna sam na neki mali
mesarski nožić između lopatica.
Do tada cu vam se smijati,
za vas je posebno namijenjen osmijeh
broj tri, s tim da cete na cetvorku
naici kada se najmanje budete nadale.

Kissi kissi you bitches

Birdland.

Jucer smo Kraljević i ja
otišli u šetnju.
Nigdje nikoga.
Prazninu si gotovo mogao
rezati.
Jezero je bilo kao ogledalo.
Oslikalo je na svome licu
sve sive boje
ranog proljeća u mome
kraju.
Pazila sam na disanje.
To uvijek činim kada želim
čuti što sama sebi imam
za reći.
Javila se ptica, pa još
jedna pa
još jedna.
Prvi puta ove godine
čula sam veseli pjev.
Omele su mi misli i odvukle
me u neki drugi trenutak.
Učinilo mi se kao da
nam netko prilazi.
Ne..To je bio moj odraz
u vodi. Plavi obris mog
skafandera i veliki rep sa
crno bijelom mašnom
na vrh glave.
Odmjerila sam se od glave
do pete.
Lagani vjetar pod nos mi je
donio miris losiona za tijelo
kojeg sam maločas prije
stavila na sebe.
Gle.. To sam ja.
Boja i miris mi pokazuju
da sam dobro. Da proljeće
meni donosi buđenje.
Imam osjećaj da će ovoga puta
biti zaista
dobro.

Silence.

Stani na trenutak i osluhni
tišinu koju ti pružam.
Nisam ljuta.
Nisam tužna.
Nisam nervozna.
Samo šutim jer mi
spokoj odgovara.
A uz tebe imam osjecaj
da tisina nije neugodna.
Uz tebe znam da mogu
slušati tišinu.
Polako se budim iz
zimskog sna.
U Gradu je vec rano
proljeće.
Kupila sam i prvu
šarenu proljetnu
haljinicu, trebao mi je
izlazak iz crnila.
Zar ne vidis da izlazim
iz ovog cudnog stanja?
To je zbog tebe.
Znas da je.
Jer jucer dok si me
škakljao, a ja onako nemocno
ispod tebe plakala od
smijeha, znala sam
da smo mi i dalje mi.
Sve dok je naseg gromoglasnog
smijeha.
Volim te.

...

Danas sam se odvazila i postala
bezobrazna. Nije
bilo druge.
Ubija me umjetno
toplo hladna igra
lovice.
Rekla sam vec da
oduvijek stojim
na zemlji bez obzira
na kolicinu zaljubljenih
hormona u mome
tijelu.
Rekla sam dosta,sada
suvise glasno.
Mi ne možemo,
mi necemo i na
kraju,uz svu ludu
zelju i pozudu,
mi ne zelimo slijediti
strast.
Kakav bih covjek bila
kada bih na svaki osmijeh i
savrsenu rijec pala i
odustala od necega sto
gradim vec godinama?
Necu.
Napet mi je. Necu kriti.
Ali necu,jaca sam od
napetosti.

Rekla sam
mu da ne zelim vise
ni poruke
ni nacrtane smajlije
ni rijetke pozive
ni ceste snove.
Danas je otisao,
njegovo zensko ime
u mom mobitelu vise ne postoji.
A odlicna je stvar
da ja jako tesko
i gotovo nikada ne
pamtim brojeve.
Slozio se sa svime sto
sam rekla.
Ali nakon pozdrava su
jos stigle dvije tri
kratke poruke.
Sa smajlijem
naopake zagrade.

Idi. Kad bolje razmislim,
nisi trebao ni doci.
Ili jesi?

Oh, take me back to the start..

Rekao mi je Bane da leptiri ne mogu slijetati.
Znam ja to.. Al sam ih natjerala,
ovako tvrdoglava kakva jesam.
Jucer su opet poletjeli.
I dobro da jesu jer je moj
želudac napala opasna vrtićka
viroza.
Nije bilo mjesta jos i za njih.

Nisam imala snage jucer se
boriti s njima. Pustila sam ih
da polete i nabace mi opet
osmijeh na lice.
Nista novo nije rekao.
Znam da me zeli.
Znam da me sanjao
i nocas, iako se danas javio
nije.
Znam i da ja njega zelim.
Znam i da sam ga i nocas
sanjala, ali nisam se javila.
Drzim sve pod kontrolom.Bar
tako mislim. Realno sam
bacila karte na stol.
Necu pobjeci s tobom.
Zivot nije film. Pogotovo ne
onaj zanr u kojem bismo
mi bili glavni glumci.

Mozemo si pisati poruke,
mogu ti i nakon svake recenice
naslikat smajlija.
Al kad te vidim, odigrat cu cool.
Jos ne mogu razaznati zasto mi
te svemir poslao.
I koju poruku mi poručuje.

Cudna je zvercica strast..

Warm wake up call.

Sunce mi je udaralo
ravno u glavu.
Nabila sam na nos
one prevelike
plastične sunčane
naočale i
krenula.
Osjecam se kao
da posljednjih dana
lebdim iznad sebe same.
Gledam se i vidim da
nisam pribrana. Na
skretanju sam desnim
kotačem zahvatila pasicu.
Vrijeme je da se vratim
u sebe, rekla sam si.
Ali ne ide.
Sunce je, toplo je.
Moj skafander više ne
odgovara primorskoj
klimi.
Vruce mi je, kao da
iz mene izlazi neka energija
koju sam nakupljala posljednjih
mjeseci.
Euforija se smirila.
Leptirići su sletjeli negdje
na predio želuca. Tu su,
ali miruju.
Igramo se miša i mačke.
Znamo da će proći, znamo
da nije trebalo ni doći.
Ali znamo i da postoji
čežnja.
Ubit ce me proljeće.
Zaista budi nemir.
Ali dosta je.
Vrijeme da se suočim
sa mojim "danas".
A već sada je pretoplo za to.

On to zna najbolje reći!
"Razmislio sam još malo, a onda sam polako zatvorio vrata. Đavo će ga znati da li sam to učinio sa prave strane."