18

utorak

veljača

2014

Human.

Jučer mi je neki barbić
na parkingu poklonio
svoju parkirnu kartu koju
je preplatio.
Danas mi je neki drugi
gospodin kemijski očistio
bunker u self service
praonici. Za sedam kuna.

I bila sam oduševljena.
Dva dobra čovjeka,
u dva dana. Dobra dva,
minijaturna djela. Bez naknade.

I svima sam ispričala
kako su mi lijepi dani
ovih dana. I svi
su se redom čudili.
Jel' pristojnost, ljudstvo
i uljudnost doista
postala tako rijetka
pojava da joj se čudimo?

03

ponedjeljak

veljača

2014

Ice heart of Croatia.



Tuzno je.
Stare, tako bogate
i poznate vizure unistene
su zauvijek.
Kroz prozor ne tako
toplog gnijezda sada
vidim dio naselja koji je
bio sakriven gustom šumom.
Sada ga više nema što
skrivati.
Gotovo da ne postoji stablo
koje nije oštećeno, na granama mu
se smjestilo i do deset centimetara
čistog, savršeno prozirnog
leda.
Žice su na cesti, od štrikova za
veš do telefonskih kablova.
Sve visi. Sve prijeti.
Nemamo struje već
treći dan.
Jučer su krepali i mobiteli.
Nemamo ni grijanje jer je
i za njega danas potrebna struja.
Limeni mi se ljubimac jutros
dva i pol sata odleđivao uz pomoć
tople vode, nekoliko neidentificiranih
alatki i klime koja mi je posrkala
dobar dio rezervoara. Na posao
se mora.

Ceste su zakrčene, ljudi čiste, a
iza njih padaju nove grane. I tako
u krug..
Od subote smo ledeni otok.
Toliko je teško gledati u
što nam se preobrazio
krajolik.. Toliko je nestvarno
priznati si koliko ne cijenimo
ono što imamo...

Tko nas može tome naučiti?
Djeca.
Ona uživaju
punim plućima u tako malim
svakodnevnim stvarima.. U svemu
vide ljepotu, u njoj
uživaju, čude joj se..
Počnimo učiti od njih..
jer ponekad bude-
prekasno..


Feel.

Oznake: ledena kiša, Gorski Kotar, Zima

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.