Stani na trenutak i osluhni
tišinu koju ti pružam.
Nisam ljuta.
Nisam tužna.
Nisam nervozna.
Samo šutim jer mi
spokoj odgovara.
A uz tebe imam osjecaj
da tisina nije neugodna.
Uz tebe znam da mogu
slušati tišinu.
Polako se budim iz
zimskog sna.
U Gradu je vec rano
proljeće.
Kupila sam i prvu
šarenu proljetnu
haljinicu, trebao mi je
izlazak iz crnila.
Zar ne vidis da izlazim
iz ovog cudnog stanja?
To je zbog tebe.
Znas da je.
Jer jucer dok si me
škakljao, a ja onako nemocno
ispod tebe plakala od
smijeha, znala sam
da smo mi i dalje mi.
Sve dok je naseg gromoglasnog
smijeha.
Volim te.
Post je objavljen 10.03.2013. u 12:25 sati.