Prošlo je točno mjesec i 11 dana od moje operacije. Prođe i po dva dana, a da se uopće ne sjetim da sam operirana. Ali mi je ipak drago sjetiti se onog iscrpljujućeg iščekivanja pred operaciju, pa same operacije, cura iz sobe, osoblja, dana provedenih u bolnici i oporavka. Imam jako puno želja za ostvarenje, planova za provođenje u djelo i misli za bilježenje i prenošenje vama, ali počela je škola, time i velike odgovornosti i obaveze i jednostavno nemam vremena.

Po stoti put ću napomenuti da sam prezadovoljna operacijom, ne kajem se i da moram, ponovila bih sve što sam prošla! Moja su leđa neposredno nakon operacije bila savršeno ravna, no mišići su nakon nekog vremena omekšali, lopatica mi je ponovno iskočila i grba se još uvijek ističe, no daleko je od onoga što je bilo. Želim to samo reći curama koje operaciju shvaćaju samo kao optički zahvat i očekuju savršena leđa nakon operacije. Vaša će leđa biti ispravljena i drukčijeg izgleda i oblika, no tragovi skolioze će se uvijek malo poznati, pogotovo kod stražnjeg pristupa. Ja se ne zabrinjavam time. Leđa mi ipak izgledaju puno, puno ravnije nego prije zahvata, a i glavno mi je da znam da je moja skolioza smanjena i zaustavljena.

Ponekad se znaju pojaviti bolovi u lijevom prsnom košu, mislim da je to posljedica mog štekanja u rađenju vježbi. Također sam neki dan pipala leđa, i mislim da sam napipala šipke, u području ispod lopatica. Poludim dok vežem tenisice jer se ne mogu saviti, ali opet ne dopuštam drugima da mi ih zavežu. Ponekad napravim neki nagli pokret ili krenem dizati teške stvari, no polako se navikavam na život bez potpunog savijanja.

Bila sam na pregledu kod fizijatrice i propisala mi je terapije u rehabilitacijskom centru u Rovinju. Tamo putujem u utorak i neće me biti tri tjedna. Veselim se i osjećam se čak slično kao i pred odlazak u Dubravu. U centru ću imati prilagođene vježbe na kopnu i u vodi, a imat ću i nešto vremena za sebe. Ako tko ima kakvih iskustava sa toplicama, neka podijeli iskustvo sa nama!

Pozdrav svima, i budite mi sretni i ravni!

Čisto onako, par novosti:

*Sutra napokon krečem u školu. Napokon mislim zbog toga što mi fale ljudi i događanja, a cijela me priča oko nadoknađivanja gradiva pomalo plaši. Čudna je ova večer. Baš onako, večer prije školskog dana. Dugo to nisam osjetila. E da, i zanima me, tko će me živ probuditi u 06:30?
*Bila sam na pregledu kod fizijatra i propisane su mi terapije u Rovinju. Veselim se tome, malo ću ojačati oslabjele mišiće, ispuhati nakupljenu energiju i pokušati uz nadzor fizioterapeuta poraditi na nekim pokretima koji su trenutno neizvedivi.
*Jedna osoba, koja je bila sa mnom u sobi u bolnici, i koja mi je u par dana postala tako neopisivo draga, jako pati i ima ozbiljnih problema. Moja je tuga velika i ne znam kako da joj pomognem. Ljepoto, ne brini, ima nešto u onome `vrijeme liječi sve rane`.
*Inače, sve je sasvim normalno. Kao da nisam operirana prije tjedan dana. Hodam, sjedim, kupujem.. Jedini znakovi i podsjetnici na moju operaciju su ožiljak, spoznaja da imam šipku u leđima i nemogućnost savijanja leđa.

Jako sam zahvalna svima koji su bili uz mene u ovom razdoblju i pomogli mi. Operacija je jedan od najboljih poteza u mome životu i osjećam se bolje no ikada. Želim da tako i ostane i trudit ću se i dalje u svemu tražiti pozitivu! Veliki pozdrav svima koji ovo čitaju, svim mojim prijateljima i cijeloj obitelji, svom medicinskom osoblju sa ortopedije i naravno, curama koje su sa mnom bile u sobi! Marina, Biljana, Kristina, Ivana i Josipa, drago mi je što sam vas upoznala i što smo ostale u kontaktu!