Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

31.07.2013., srijeda

16. kat, kratka priča (1)

 photo 480px-Virginia_161svg_zps9f55b12c.png


16. kat, kratka priča (1)

Lift je krenuo uz nagli trzaj i on osjeti kako mu se želudac zalijepio za ošit. U liftovima, tunelima i podzemnim garažama uvijek se bezuspješno odupirao osjećaju klaustrofobije.

Grč u želudcu je cijena koju se isplati platiti – pomisli. Alternativa je bila pješačenje do 16-og kata mračnim i prljavim stubištem. Stubišta je mrzio i u vrijeme dok se još mogao bez problema uspeti do višljih katova ne gubeći dah i grabeći koracima od po dvije stube.

Sad bih ostao bez daha već do prvog odmorišta ...

Nakon početnog trzaja lift se nastavi polako i ujednačeno podizati. Kad je brojka na displeju stigla do 11, lift stade i vrata se počeše otvarati.

Ništa neobično – pomisli. Netko od stanara nebodera pridružit će mu se u kabini lifta na putu prema višljim katovima.

Bilo bi mu draže odvesti se do gore sam, ne sresti nikoga na hodniku. No, u zgradi s toliko katova i toliko stanova velika je vjerojatnost da ćeš nekoga sresti u bilokoje doba dana ili noći.

Sva sreća da u ovakvim zgradama susjedska čavrljanja nisu uobičajena. Tu se ni oni koji žive vrata do vrata ne poznaju i ne pozdravljaju.

Nakon života provedenog u ulici u kojoj svak o svakome sve zna to mu je savršeno odgovaralo. No, pred otvorenim vratima lifta nije bilo nikoga. Pogled u hodnik otkrivao je niz jedanakih, sivo obojenih vrata s brojevima stanova. Malo ga je začudilo to što ni na jednim vratima nije bilo pločice s imenom stanara. Pričekao je časak pa ponovo pritisnuo tipku za 16-kat. Vrata se zatvoriše i lift se nastavi uspinjati.

On posegnu u džep i izvadi ključ. Običan, već pomalo izlizan ključ. Na okruglom privjesku broj stana – 161.

Razgledajte stan pa mi onda ključ vratite – rekao mu je domar.
Vlasnikov e-mail imate pa mu napišite jeste li se odlučili na kupovinu ...

Cijena navedena u oglasu bila je više nego povoljna za stan te kvadrature, na toj lokaciji.
Stan je sigurno već prodan ... pomislio je, no ipak se javio na e-mail i ne očekujući odgovor. No, odgovor je stigao odmah:

Javite se domaru, uzmite od njega ključ, razgledajte stan, pa mi napišite što ste odlučili.

Ključ škljocnu u bravi, vrata se tiho otvoriše. Sivo obojena vrata na dnu hodnika.
I na njima, kao i na drugim vratima u nizu samo tablica s brojem.

161.



(nastavak slijedi)






- 12:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

  • tako ti to
    a vrtoglavica?
    ima l što u toj sobi?
    nije valjda prazan
    to bi za tebe bilo neobično
    iščekujem (Sjedokosi 31.07.2013. 13:50)
  • Zagonetno :)) (Vitae... 05.08.2013. 00:50)
  • 29.07.2013., ponedjeljak

    u Njemu su velike oči ...

     photo the_eye_by_endruv-d5cpjz8_zps0b9adb52.jpg
    crtež nepoznatog autora, odnekale s Neta

    Strah je ona mala mračna komora gdje se razvijaju negativi. (Michael Pritchard)

    Strah je primarna, elementarna i univerzalna emocija, poznata svim ljudima.
    Čak je i neverbalna ekspresija straha u svih ljudi slična, unatoč kulturalnim razlikama. Svima su u strahu - velike oči. Doslovno i metaforički. U strahu čovjek oči razrogači, u strahu čovjek često izvor straha vidi predimenzionirano.

    Strah zna od muhe načiniti slona. Preuveličavanje mu je valjda zabavno. A možda se Strah, kao i neki ljudi, može osjećati velikim samo ako druge umanji. I zato se Strah nadme, nagne nad svoju žrtvu, zaklanjajući joj svjetlost. Strah voli mrak, u mraku se čini još većim dok vam zaviruje u raširene zjenice. Tada je veći i u vlastitim, a ne samo u vašim očima. Ako mu se ne oduprete, smanjit će vas, učiniti manjim od makova zrna, pojesti vas uslast kao krišku makovnjače. No, ako pred Strahom ne poniknete pogledom, ako mu pogled uzvratite, vidjet ćete kako se On počinje smanjivati.

    Izdržite li pogled oči u oči dovoljno dugo, svest ćete Strah na razumnu mjeru. I iz mračne komore izaći s pozitivom.
    Fotografija možda neće biti dopadljiva, no na njoj će snimljene stvari imati realne dimenzije.




    - 13:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

  • da, u njemu su užasno velike oči... a neki kažu da je strah tek iluzija našeg uma... ne znam... strah me je misliti o strahu...

    carpe diem...! (Dinaja 29.07.2013. 15:05)
  • 26.07.2013., petak

    trbuh grada ...

    No, prije no što stigne do trbuha - oko, nos, nepce ...



    - 09:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

  • oko, nos, nepce... poetika okusa poetizira i trbuh grada... čak i onaj nestali sa obala Seine... ostala su sjećanja...

    carpe diem...! (Dinaja 26.07.2013. 11:51)
  • :D, nemoj krivo shvatiti, samo mi je berlin u glavi, a ovo mi prva asocijacija ide na turske zelene oaze tamo, doduše ni prinbližno ovako lijepe ;) (NF 26.07.2013. 12:17)
  • U sažeta vremena tko ima vremena za okolišanje. Eto, srdačan pozdrav i svako dobro ;) (dražeN ;) 26.07.2013. 20:41)
  • :) (Northwind 27.07.2013. 03:39)
  • Nitko nije bio sumnjičav dok se fotografiralo? (meroveus 28.07.2013. 17:40)
  • 25.07.2013., četvrtak

    slutnja ...

    Kao krizantema u buketu ruža
    u srcu ljeta
    jeseni slutnja
    ...

     photo saslutnjomjeseni_zps3b3fb7eb.jpg





    - 14:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

  • Malo prerano , draga.
    Ne daj sjeti da ti dodje (Annaboni 25.07.2013. 16:50)
  • stih i fotka... divota koja slutnju u srcu ljeta pretače u žudnju za njenim ostvarenjem...

    carpe diem...! (Dinaja 25.07.2013. 16:53)
  • nakon prošlotjednih +30 ovdje je sada tipično irsko ljeto: kišice (sprej) sa sunčanim međucima uz ugodnih +22. nešto kao kasni zagrebački rujan ali uz puno puno zelenila i mirisa svježe pokošenog sijena. idila :) (Bocaccio 25.07.2013. 22:17)
  • zašto slutnja prije pomutnja
    prije je to simbol trajanja i životne borbe
    traje ona i traje mjesecima i bori se za mjesto pod suncem
    imao sam prilike vidjeti kako izlazi na sunce
    ispod tri duboka snijega (Sjedokosi 26.07.2013. 00:26)
  • Hm...ne to, okreći!:) (fra gavun 26.07.2013. 00:39)
  • Sunčani pozdrav!:-) (Mendula 26.07.2013. 10:29)
  • 23.07.2013., utorak

    carpe diem

    javascript:%20void(0);







    - 09:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

  • Da bar ovdje otvorim sezonu (komentara) (dobrinjka 23.07.2013. 13:16)
  • Iskreno-----------------------ne volim ni žabe ni bube.....Pozdrav ostavljam tebi @rusalka draga (Annaboni 23.07.2013. 15:12)
  • a mačku i ribe @annaboni ;). mislim da je najveći kompliment blog autorici osjećaj da su te sve slike već viđene na ovom mjestu, ako nisu to se može nazvati jednom rječju : majstorstvo :D (NF 23.07.2013. 16:07)
  • hvala ti na otvorenju posta, dobrinjka, nema crvenog tepiha ni vrpce, posjetitelja je sve manje (a i ja rijetko kome još idem u posjet).

    annaboni, animozitet prema žabama i bubama dijeliš s većinom.
    ja sam među onima rijetkima kojima su i te beštije drage.

    pozdrav i tebi.

    deja vu, NF? fotografije su nove, no prizori iz moga vrta su naizgled isti svakog ljeta. zlatne se ribice i žabe mrijeste , mačke (iako site) mjerkaju ribice, cvijeće cvjeta, puževi pužu, ježevi svrate u noćni posjet. ...

    moga majstorstva tu ima malo, tek koliko treba pomoći majčici prirodi da preživi u gradskom ambijentu. (rU 23.07.2013. 17:10)
  • lijepo i zeleno, uz vodu. kao da je u Irskoj. :) (Bocaccio 23.07.2013. 23:42)
  • Lijepa oazica puna života (gogoo 24.07.2013. 11:26)
  • 09.07.2013., utorak

    mutum est pictura poema

    Jantina Peperkamp, suvremena holandska slikarica:






    - 11:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

  • Rekli su mi da će mi blog postati čitan ako budem ostavljao komentare na popularnim blogovima... Hmmm... Baš me zanima. ;) (B-612 09.07.2013. 11:22)
  • Sviđa mi se hiperrealizam, pas je kao pravi. Mislim kako u slikama nekad ima i glazbe. (gogoo 10.07.2013. 15:41)
  • @gogoo, u slikama uvijek ima i glazbe, kao što i u glazbi
    uvijek ima i slika.
    barem za mene je tako ... (rU 12.07.2013. 22:27)
  • Biće je fini spoj erotične ljepote i jezive natprirodnosti...lijepe boje (Nenad75 21.07.2013. 20:05)
  • 07.07.2013., nedjelja

    Oštri i Potmuli ...

     photo PainScaleTCloseup_zps27ce2027.jpg

    Brzi, oštri i Spori, potmuli.
    Moglo bi se očekivati da se, kad oštrica prvog otupi, naviknete živjeti s drugim.
    Moglo bi, kad bi se radilo o dvojici različitih, o gospodinu Akutnom i gospodinu Kroničnom.
    No, radi se samo o promjeni prezimena. Ime taj gospodin ne mijenja. Prije će promijeniti spol nego ime. U muškom će obličju pohoditi tijelo, u ženskom se obličju ugnijezditi u duši. U jednini će uvijek biti žensko, u množini će, unatoč različitim obličjima, uvijek biti muškog roda.

    I zato, kad vas bude pohodio, uvijek će vam se činiti neprepoznatljivim iako ste ga već i ranije susretali.
    U nastojanju da ga prepoznate, možda ćete doći u iskušenje obratiti se stručnjacima. No, ne nadajte se previše. Filozof će vam mudro reći kako je teško odrediti radi li se o tjelesnom osjetu ili čuvstvenom doživljaju. A zatim će, filozofski mudro, sreću imenovati kao odsutnost 'dotičnog'.
    Liječnik će biti praktičniji, prizemniji. Upozorit će vas da je Brzi, oštri korisno upozorenje kako bi se nešto poduzelo da dotični ne preraste u Sporog, potmulog.
    Leksikograf će ponuditi pravila imenovanja - kada, u kojem kontekstu upotrijebiti muški a kada ženski rod.
    Psiholog će konstruirati skalu intenziteta kako bi izmjerio individualni doživljaj, a onda skeptično reći da je skala slabo upotrebljiva jer individualni doživljaj ovisi o dobi, spolu, emocionalnoj zrelosti, društvenom statusu i (bez)brojnim drugim varijablama.
    Pjesnike nemojte ni pitati. Jer ta im je tema tako omiljena da od njih nećete uspjeti doći do riječi.

    Najpametnije je obratiti se farmaceutu. On ima sve odgovore.
    Na polici s analgeticima.

    P. S. Još uvijek ne znate o komu se radi?







    - 10:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

  • ne znam što bi ti rekao ali znam da se dobro snalaziš. u čitavoj priči to je ionako najbitnije, baš kao i u svemu.
    keep going ... :) (Bocaccio 07.07.2013. 12:18)
  • misliš li na bol? mada bih rekao da sam u pogađanjima uvijek bio loš. (armin 07.07.2013. 12:19)
  • oh....nadam se da je prosao taj nikad dobrodosao stranac.... (necutako 12.07.2013. 01:55)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    < srpanj, 2013 >
    P U S Č P S N
    1 2 3 4 5 6 7
    8 9 10 11 12 13 14
    15 16 17 18 19 20 21
    22 23 24 25 26 27 28
    29 30 31        




    tempus fugit!
    carpe diem.




    2006 - 2018. by Rusalka.
    zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


    RUSALKA PUZZLE



    SCORPIO

    eighth sign of the zodiac,
    introverted sign;
    its element is water;
    its quality is fixed;
    its planet is Pluto;
    its stone is Opal


    Photobucket



    ptičica

    rusy on flickr

    ruuuuuuu7@gmail.com





    Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


    Ed Bruce - Everything's A Waltz



    We don't dance the two-step anymore
    All we need's a small part of the floor
    The band can go on playing almost anything it wants
    When you fall in love everything's a waltz

    Eyes are meant for looking into
    Way up close
    Arms were meant for holding
    What you want the most
    Lips were meant to say what bodies
    Feel down in their hearts
    When you fall in love
    Everything's a waltz
    ...

    Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


    ...

    Photobucket












    moj_dragi_Lucky

    Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

    crnobijeli se debeljko
    u šareniji vrt preselio
    sad je na obali
    nekog plavljeg jezerca.

    na ogradici rusalkinoj
    jedna sjena sjedi ...
    ni bijela, ni crna,
    sja u svim bojama duge.

    znam kakva je
    to kiša kapljice
    gorke raspršila,
    znam kakav je to tračak
    sunca dugu obojio.

    moj Srećko mi poruku šalje:
    voljeti se ne boj, rusalko.

    ne brini,
    slatki moj debeljko,
    krzneni.
    uvijek ću voljeti tebe.

    i bojat ću se,
    uvijek ću se bojati ljubavi,
    jer ljubav je krhka,
    ma kako velika bila ...

    al' nikad više pomisliti neću,
    dragi moj sunčevi zračku,
    najdraži moj
    crnobijeli mačku,
    da ljubiti ne mogu
    i ne smijem.

    na ogradici rusalkinoj
    uvijek će jedna sjena sjediti,
    ni bijela, ni crna,
    i bijela i crna ...
    i sjat će
    u svim bojama duge.






    Opis bloga


    Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
    Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
    Rusalka priča s ribama ... i žabama.
    I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
    (ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
    Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
    Tu je ... iako je više ne kruni.


    Rusalka se ogleda u vodi.
    A krugovi na vodi
    izobličuju njezin odraz.
    Ili ga možda - uobličuju?

    Ovdje ćete saznati:
    Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

    O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
    O posjetiteljima vrta.
    Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
    O čemu mašta.
    Kakve snove sanja.
    Kakve slike voli.
    Što čita i što je - već pročitala...
    I - što tek namjerava pročitati.




    Poklon Grofa V.:
    dječak i vila


    koliko malo godina
    može imati dječarac
    što sam trčkara
    između busenova
    i kamenova
    između bunara
    i taraba
    i zbori sa sobom
    mislima
    samoću
    djetinjstva
    vazda zaigran i
    s a m
    jer igra je bila
    njegova mašta
    u kratkim hlačama
    u plavim sandalicama
    na nebu
    bijeli oblak
    još jedan
    i dolje jedan
    u vodenom krugu
    što ga je baka zvala
    j a r u g a
    na njemu čudna
    zelena stvorenja
    s izbuljenim očima
    i nečim u grlu
    od čega je noću
    odjekivala mahala
    i pjevale sjene
    pod pendžerima
    u teglama
    dok bi se najele
    majčina cvijeća
    i napile daha
    s usnulih usana

    u onoj vodi
    življaše Vila
    obrasla bijelim
    ljiljanima
    na glatkim
    mesnatim
    listovima
    i kosa joj
    se trskama
    češljala
    divna
    čarobna
    preduga
    jednom je
    dječaka bila
    na suho prenijela
    dok se zaigrao
    u šetnji kliskim
    dlanovima
    jer mutna
    bijaše pjesma
    mulja
    i pretužna
    majčina
    zazivanja
    za tako preran
    k r a j

    a ona se stvorenja
    čudna zelena
    igraše noću
    sjajnim nebeskim
    draguljima
    i svako bi malo
    po jedna pala
    s višnje modrine
    u tihu vodu
    djetinjstva
    i bila bi od njih
    vila tako sjajna
    tako lijepa
    urešena
    dok je zorom
    ne bi sastala
    sanjivost
    vilinska
    kleta




    .

    Rusalkina zbirka žaba i riba
    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica