Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

28.12.2007., petak

rose, ljudske strasti (139. nastavak)

prethodni nastavak

Probudio se, ne sjećajući se ničega, ne shvaćajući gdje je.
Ležao je, posve nag, na svilenim plahtama, u velikom krevetu pod baldahinom. U sobi je bio polumrak, tek je oskudno svjetlo dopiralo kroz malo razmaknute teške baršunaste draperije.

Uspravio se, osjećajući bolno zatezanje u mišićima. Nadlaktice i prsa bili su mu puni modrica. Spustio je stopala na skupocjeni rukom tkani arapski tepih, koji se pružao preko uglačanog parketa s intarzijama složenim u komplicirani uzorak. Okruživala ga je raskoš, nametljiva, gotovo besramna. Srebrni svjećnjaci, rad nekog vještog majstora, namještaj od tikovine i trešnjeva drveta, slike u zlatnim okvirima, mramorne statue. Na velikom ovalnom stolu zdjela s egzotičnim voćem. Vaze prepune orhideja. Dvije kristalne čaše, na stoliću kraj kreveta, u jednoj još crvenog vina, tek za gutljaj.

Gdje sam? pomislio je.

Nije mu bilo prvi puta da se budi ne znajući gdje je. Od kada je upao u opijumsku ovisnost, često bi se budio na čudnim mjestima, ne znajući kako je tamo dospio. No, ni jedno od tih mjesta nije ličilo na ovo.

Pozornost su mu privukle mramorne statue. U sobi ih je bilo nekoliko. Sve su to bili muški likovi. Lijepa naga tijela efeba i mladih muškaraca, zrače erotikom. Eros i Pan, Apolon i mladi Bahus, Kupid jaše na leđima Kentaura, David se hrve s Golijatom ... Prekrasna tijela, no na licima svih tih statua ocrtavala se pohota, razuzdanost, podmuklost, bijes, zloba …

Zapanjen, zapitao se: Tko im je autor?

I sam je bio umjetnik, pa je znao prepoznati viruoznost s kojom su bile isklesane, u očito savršeno odabranim komadima ružičastog i bijelog mramora. Statue nisu bile antičke, u njima, unatoč ljepoti, nije bilo antičke harmonije. Iako su se po vrijednosti mogle mjeriti s najboljim antičkim ostvarenjima, ipak su to bila djela nekog modernog skulptora. No, iako je slikar dobro poznavao suvremenu umjetničku scenu, nije ih mogao pripisati ni jednom njemu poznatom umjetniku.

Zaintrigiran, prošetao je sobom. Na jednom stolu, u dnu sobe, ležala je pregršt papira i hrpa izlomljenih štapića ugljena za crtanje.

S čuđenjem, divljenjem i gađenjem, slikar je shvatio, prepoznao:
Svi ti krokii, vjerojatno skice za neku buduću skulpturu, prikazuju ...
Nj e g a samoga
!

Prepoznao je crte vlastitog lica, iskrivljene strašću … obrise vlastitoga tijela, prizore vlastite golotinje …

Osjetio je kako mu se od slabosti zamaglilo u glavi.

Vjerojatno opet nisam danima ništa pojeo ...

Kao da je netko, sklupčan negdje u dubini njegove svijesti, čuo tu njegovu pomisao. Vrata su se otvorila, sluga u raskošnoj svilenoj livreji ušao je u sobu i spustio pladanj na stolić kraj kreveta, ne obazirući se na slikara, ne primjećujući njegovu golotinju. Potom je prišao prozoru i razgrnuo zavjese. Mlaz blještave dnevne svjetlosti preplavio je sobu.
Slikar se još nije ni snašao, a vrata su se za slugom nečujno zatvorila.

Prišavši pladnju pretovarenom rafiniranim poslasticama, pomislio je kako će ga glad navesti da pladanj isprazni u trenu. No mirisi koji su se širili iz srebrnih zdjela kad je podigao teške poklopce, izazvali su mučninu u njegovu praznom želudcu. Poželio je samo malo obične kave i okrajak suhog peciva.

Klin se klinom izbija, rekao je netko, stojeći mu za leđima.

Lecnuo se i naglo okrenuo.
Plav podrugljiv pogled, ciničan osmijeh na punim usnama pod tankim svjetlim brkom. Oniži, pomalo dežmekast muškarac u dugom svilenom kućnom ogrtaču u ruci je držao bokastu čašu u kojoj je blistala zlaćana tekućina. Prinio je čašu usnama, otpio gutljaj, pa je potom pružio slikaru.

Dok mu je konjak klizio niz grlo, slikar se sjetio svega - opijumske špelunke, doze opijuma kojom ga je taj neznanac počastio. A zatim, mesnatih ruku na svojem tijelu, ruku koje dodiruju i istražuju. Sjetio se tih ruku, usana i zubi ...

Dok su mu te slike prolijetale pred očima, postao je svjestan neznačeva pogleda koji je opet postajao sve užareniji dok je lutao njegovim nagim tijelom. Iako nije bio stidljiv, slikar je osjetio nelagodu. Posegnuo je za svilenom plahtom, svukao je s kreveta i ovio oko bokova.

He he he sad si odjednom sramežljiv, dragi moj ... … iscerio se neznanac. Rukom mu je posegnuo do međunožja a na uho prošaptao niz vulgarnosti. Riječi su bile prostačke, no glas koji ih je izgovarao bio je dubok, baršunast i kultiviran.

Slikara je razbjesnio upravo taj kontrast. U bijesu je podigao ruku, namjeravao je spustiti težak udarac na ta meka mesnata usta, izbrisati taj cinični osmjeh, razbiti te usne čiji su mu dodiri još žarili kožu.
No, strelovito brzo i s začuđujućom snagom, neznačeva je ruka zagrabila njegovu i savila je do bola. Začudio se čeličnoj snazi te ruke, naizgled tako mekoputne, manikiranih noktiju i prstiju ukrašenih prstenjem.

U tome je trenutku shvatio - upravo je ta ruka isklesale sve one statue!

Dok ga je privlačio u zagrljaj, neznanac se smijao grohotom, a zatim je ta svoja nasmijana usta pritisnuo uz njegova, isisavajući mu zrak iz pluća u dugom poljupcu. Slikar se isprva opirao, no bezuspješno. Bio je nešto višlji od skulptora, no krhke građe, iscrpljen neurednim životom. Iako oniži i naizgled dežmekast, skulptor je ispod tankog sloja sala imao mišiće očeličene svakodnevnim klesanjem.

Dok su mu sklulptorove ruke klizile tijelom, slikar se odjednom osjetio poput Galatee koju Pigmalion oblikuje svojim dlijetom. I prepustio mu se ...

...

I tako je počela njihova veza, puna strasti.
Slikar nije znao je li ta strast koju obojica osjećaju ljubav ili mržnja.
Sve ih je razdvajalo, podrijetlo, temperament, svjetonazor, životna iskustva ... a opet, nešto ih je neodoljivo privlačilo i spajalo.

Ubrzo su obojica shvatili da su jedan drugome postali životna sudbina.



Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

(nastavak slijedi)

Photobucket
Eros



- 23:59 - Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se