karizmatizam

2. Okorjelost u grijehu

Ovdje kao primjer iz Svetoga pisma možemo navesti Judu, koji je na Isusove opetovane pozive ostao tvrd, ogrezao u zlu, sve do samoubojstva.
Osobitu korjelost u grijehu vidimo na području seksualnih perverzija, kojih danas ima sve više, zatim u raznim vrstama nasilja, alkoholu, drogi, okorjeloj mržnji i nepraštanju, u psovki. Iznimno su teški zločini pobačaja, nevjernosti u brakovima, zbog kojih se sve češće događaju rastave, a zbog njih tada trpi velik broj osoba.

3. Trpljenja od uroka (čaranja)

Kod ovoga sotonskoga djelovanja čovjek nema na sebi krivnje. No, grijeh čini onaj tko čini uroke i onaj tko ih naručuje za neku osobu. Ovo je vrlo sklisko područje i moguće su mnoge prijevare. Zato treba biti vrlo oprezan zbog mogućih podvala, nastranosti, sugestija i slično. No svakako postoje načini po kojima se djelovanjem Sotone mogu drugima činiti uroci; kao, primjerice, raznim činima, vezivanjem, zlim okom, proklinjanjem itd. Neshvatljivo je da postoje među svećenicima oni koji ne vjeruju u uroke. Kako se onda mogu učinkovito boriti za svoje vjernike koji su pogođeni takvim zlima?
Postoje oni koji se čude kako Bog može dopustiti takva zla. Čovjek se svojom slobodom može služiti za dobro, ali i za zlo. Može pomagati drugima, a može im i štetiti, i to često na nepravedne i nasilne načine. Primjerice, čovjek može platiti ubojici da ubije neku osobu. Jednako tako čovjek može platiti nekom čarobnjaku ili vračari da napravi čaroliju protiv neke osobe. No, Bog je beskrajna ljubav i želi spasenje svakome čovjeku. U svojoj dobroti potiče svakoga posebno da ljubi, prašta i veseli se tuđemu dobru. Ali, Zli ne miruje. U čovjekovu psihu ubacuje misli osude, osvete i mržnje. I, što se događa? Čovjek koji ne moli, koji inten-
zivno ne živi svoju povezanost s Bogom, koji nije u milosti Božjoj, koji je prepušten sam sebi, teško se može vlastitim snagama suprostaviti Zlome. Nažalost,Zli ga svlada i čovjek počinje činiti ono što Bog zabranjuje. A Gospodin sve čini kako bi čovjeka potaknuo na obraćenje.
Ipak, treba znati, u svemu tome Bog poštuje ljudsku odluku. Čovjeka je stvorio slobodna i želi do kraja ispoštovati njegovu slobodu. Bog želi da mu se čovjek sam potpuno slobodno i odgovorno, vrati.
Glede toga možemo reči da Bog pripušta zlo, ali nikako da ne ostavlja čovjeka bez dostatno pomoći kako bi se Božjom snagom, mogao suprostaviti Zlome.

4. Odlaženje na mjesta ili k osobama koje vračaju

Ovdje ćemo navesti najtipičnije i najučestalije načine koje danas susrećemo, primjerice, aktivno sudjelovanje ili samo pasivnu nazočnosti spiritističkim seansama na kojima se prizivaju duhovi, bavljenje različitim magijskim praksama- bilo crnom ili bijelom magijom, odlaženje raznim vračarima, čarobnjacima, vidovnjacima, nadriiscjeliteljima, bioenergetičarima, radioestezistima, onima koji gataju – na karte (osobito tarot karte), na dlan, na kristale, na kavu, na visak, na rašlje, astrologija, horoskopi, zatim odlaženje osobama koje se bave i prakticiraju okultizam. Ovdje pripada i sudjelovanje u sotonskim sektama ili sotonskim obredima, koji imaju svoj vrhunac u takozvanim «crnim misama». Nažalost, danas su sva sredstva društvenoga priopćavanja prepuna upravo ovakvih i sličnih ponuda.
U kino-dvoranama i na televizijskim ekranima danomice nam se serviraju porno filmovi, filmovi strave, užasa i nasilja, stalno se propagira rock glazba, koja kulminira u sotonskom rocku i koja danas ima svoje crkvene samo na stadionima i raznim livadama, nego i u gotovo svim diskotekama.

Sve ove i ovima slične prakse u stalnom su porastu. I možemo zaključiti: što se više magijske prakse i praznovjerje šire, to vjera proporcionalno sve više pada. Teška je ali istinita tvrdnja kako velika većina crkvenih osoba ne čini ništa da se tome suprostavi. Potrebno je o tome u našim crkvama znalački i kompetentno govoriti i poučavati vjernike, posebnu mlađu populaciju koja iz neznanja i neupućenosti danomice srlja u sotonsko prodručje, iz kojega je onda vrlo teško naći izlaz. I zato su danas sve đavolske smetnje mnogo raširenije među mladima nego koje desetljeće prije..

ZAŠTO BOG DOPUŠTA DJELOVANJE ZLOGA DUHA

Vrolo često, u razgovorima, pojedine osobe koje dolaze tražiti oslobođenje od svojih problema, postavljaju ova i slična pitanja: Zašto to Bog dopušta? Zašto dopušta da zao duh ruši moju obitelj? Zašto dopušta takve tragedije u našoj obitelji? Zašto ova kušnja ili ovo zlo?
Na ova i slična pitanja nije moguće dati jedinstven odgovor. Postoji više razloga. Možemo ih podijeliti u tri vrste: 1 Kazna za grijehe, 2. Bog nas želi potaknuti na praštanje, 3. Bog nas po tim kušnjama želi osposobiti da budemo stalno budni i jaki u vjeri i pozdanju u njega.

1. Kazna za grijeh

Čovjek redovite ne upada odjednom u grijeh. Najčešće to biva tako da počne zanemarivati redovite dnevne molitve. Posljedica toga jest mlitavost i mlakost u vjerskome životiu. Slijedi, zatim zanemarivanje redovitoga dolaženja nedjeljom na Sv. misu, sve rijeđa Sv. ispovijed i sv. pričest, bezvrjeđivanje raznih vjerskih pobožnosti.
No, kada čovjek zanemari i počne propuštati ona sredstva, koja hrane vjeru, a koja Gospodin daje preko svoje Crkve svojim vjernicima, tada se neprimjetno, na vrlo lukav način, počne u čovjeku uvlačiti praznovjerje. Naime, kada čovjek više ne vjeruje u pravoga Boga, sve više upada u vjersku indiferentnost i počinje odbacivati svaki oblik religioznosti. Zahvaća ga sve više duh ovoga današnjega racionalizma, koji čovjeka uvjerava da ljudski razum ima riješenja za sve probleme i da će moderna znanost sve riješiti i da zato čovjeku nije potreban Bog. A kada čovjek odbacuje Boga koje je Apsolutno biće, tada zapravo sebe podiže na razinu apsolutnog bića, uvjeravajući sebe kako mu je sve moguće. Znači, sebe pravi Bogom i tu je korijen ateizma, bilo da niječe postojanje Boga (teretski ateizam), bilo da živi i da se ponaša kao da Boga nema i da mu nije u životu potreban (praktični ateizam)
Tu sada čovjek upada u neizbježnju životnu varku, koju mu Zli vrlo vješto nudi: klanjanje krivim bogovima idolima. Čovjek se, umjesto Bogu , počinje klanjati novcu, materijalnom bogatstvu i sve u životu podređuje tome. Nekoga zarobi želja za ugledom, ćašću, karijerizmom i tada ne preza ni pred čim kako bi to u životu ostvario. Nekome opet u životu postanu idoli razni sportaši, političari, glumci i tome slično.
Kada čovjek odbaci Boga, tada najčešće sebe stavlja na njegovo mjesto i tako se u njega uvlači sebeljublje, egoizam, a iz toga se životnoga stajališta rađaju razne nepravde, prijevare, ogovaranja, klevetanja, uvrede, mržnja, zavist, ljubomora... Čovjek tada počinje drugoga držati svojim neprijateljem koji ugrožava njegov život. Takvo stajalište ima utjecaja ne samo na međuljudske odnose, nego su u tome korijenu uzroci bezbrojnih političkim spletkama i zločinima, tolikim socijalnim nepravdama u društvu, iskorištavanju većine ljudi na račun golema bogatstva pojedinaca koji bazskrupulozno iskorištavaju druge.
Iz ovakvih se životnih stajališta vrlo lako upada u potpun relativizam. U životu ništa nije sveto, sve je dopušteno u ime lažne slobode koja u svojoj oholosti i nadutosti ne poznaje Božji autoritet i njegove zapovijedi. U takvome svjetonazoru ruše se sva moralna načela i, dosljedno tome, sve je dopušteno, šire se razne moralne i religijske zablude i vrlo se lako upadne u gijeh protiv Duha Svetoga; naime, protivljenje očitoj istini.
Nažalost, taj se duh krive moralne slobode, jedne opće smetenosti i nesigurnosti uvlači i u Crkvu, čemu znaju doprinositi i razni krivi, nazovi teolozi, koji svojim dvosmislenim teorijama smućuju jednostavne kršćane.
I zatim, danas se sve češće pojavljuje i ono najnegativnije stajalište prema Bogu, a to je sotonizam. Sotona želi sve više uspostaviti svoje kraljevstvo u ovome našemu vremenu. On je sve tako zamislio i isplanirao da on vlada u inteligenciji pamćenju, volji u željama i djelima svojih sljedbenika. I, nažalost, ima sve više poklonika.
Ako sve ove činjenice imamo na umu, tada će nam biti shvatljivo kako Gospodin dopušta da osobe koje su napustile Boga i u životu se okrenule od njega budu opsjednute ili posjednute od Đavla, kojega su sami u svojoj slobodi izabrali za svojega «boga». Jer, samo će ih takvo ponižavajuće stanje moći opomenuti i dovesti na pravi put. I mnogima upravo to jest put osvješćenja i susreta, tj. obraćenjem. Mnogo ih je koji upravo na takav način nalaze Boga i postaju uvjereni vjernici. Naš narod to zna lijepo izreči¨nije svako zlo za zlo!

2. Bog nas želi potaknuti na praštanje

Kroz svoju dugogodišnju praksu,u vrlo mnogo slučajeva, kod osoba u kojih se nedvosmisleno moglo uočiti djelovanje Zloga, u razgovoru sam mogao otkriti da Sotona ima snažnu moć nad čovjekom, a ponekad i nad cijelom obitelji, zbog mržnje i nepraštanja. Možda je moja prosudba preoštra, ali iz iskustva znam da su rijetke obitelji koje imaju dobre i sređene odnose sa svim ljudima. Naprotiv, vrlo je mnogo onih čiji su odnosi poremećeni, najčešće zbog imovinskih odnosa, i to u najbližim rodbinskim vezama, kao, primjerice, roditelji i djeca, braća i sestre, rođaci ili opet najbliži susjedi.
U drugim su se slučajevima međusobni odnosi poremetili zbog neke uvrede ili neke nepravde koje je nanesena nekoj osobi ili cijeloj obitelji. Često uzrok znaju biti svađe i nepopustljivost u ljubomori i zavisti ili neko natjecanje i suparništvo tko će više imati ili tko će biti utjecajniji u društvu.
Sotona je vrlo lukav i dobro poznaje čovjekovu narav, koja je narušena prvim grijehom. On znade prepolznati u ljudima osjetljive i slabe strane njihova karaktera i vrlo zavodljivo probuditi u čovjeku njegov ponos, osjećaje nepopustljivosti, mržnje i osvete, koji tada imaju za posljedicu dugogodišnje poremećaje odnosa među ljudima.
Jasno je: gdje su svađa, mržnja, nepopustljivost i nepraštanje, tu nema Boga. Jer: Bog je ljubav. U takvim se situacijama čovjek i nesvjesno otvara zlu; dakle, Sotoni. Tada on vlada, jer su mu ljudi otvorili prostor za njegove manipulacije. Malo je ljudi koji upravo o ovome prepoznaju zamke Zloga, a onda, dakako, ni ne vide mogućnosti oslobođenja.
Kada čovjek u životu otvori vrata Zlome, tada Zli počinje njime vladati i tada znaju nastati u životima ljudi i pojedinih obitelji, nesagledive posljedice koji ih pritišću i opterećuju, tako da ljudi imaju osjećaj da su u začaranom krugu iz kojega ne vide izlaz.
U susretima s osobama kod kojih je temeljni problem mržnja, ili čak osveta, nastojim ljudima posvijestiti da njihovi problemi bitno proizlaze i imaju korijena u nepraštanju i nema oslobođenja ni bilo kakva napretka dok ne dođe do pomirenja.
Na Petrovo pitanje Isusu: Koliko puta da oprostim svome bratu? Sedam puta?,a Isus odgovara: Sedamdeset puta sedam. Drugim riječima; uvijek. Čovjek je velik u praštanju.
Prvo je potrebno da čovjek oprosti u srcu. A zatim uz pomoć Božju, pružiti ruku pomirenja i jednostavno zaboraviti i ne vraćati se više na ono što nas udaljava jedne od drugih i što je bilo uzrokom naših svađa. Tada je potrebno početi graditi međusobne odnose na ljubavi i međusobnom pomirenju. Kad se to dogodi, po djelovanju Božje milosti, tada Zli mora uzmaknuti i napustiti prostore u kojima je on često niz godina vladao i zavodio ljude svojim perfidnim djelovanjem. Takve osobe tada redovito dožive snažno Božje djelovanje, promjenu života, temeljito obraćenje i novi život u vjeri