karizmatizam

31.01.2007., srijeda

Isus moli u gestemanskom vrtu

Image Hosted by ImageShack.us

Susresti Isusa to je nešto najbolje što ti se može dogoditi. Isus mi daje snagu da nosim križ koji vodi putem spasenja, jača vjeru te daje snagu i mir. Svaki dan promatram Kraljevstvo Istine, Pravde, Ljubavi i Mira. Često je razlog što smo u teškom grijehu taj što teško opraštamo sebi pa i drugima. Grijeh nas odvaja od Boga, grijeh je guba koja se čisti kada se dobro ispovjedimo jer nas tada Isus ljubi i vodi putem spasenja. Često dok molim u ime Isusovo događaju se dramatične stvari, neki padnu pod silom i snagom Duha Svetoga. To je počivanje u Duhu, mnogi primaju darove ozdravljenja jer je naš Bog silan i velik. Moli srcem i slavi svoga Boga jer tada postaješ svjetlo svijeta za Krista koji daje da kiša pada dobrima i zlima. Onima koji se uzdaju u Boga snaga im se obnavlja. Kada dođe kraljevstvo istine i mira među ljudima sinovi će svjetla pobijediti sinove tame. Tada će zasjat sunce pravde i istine među ljudima. Želim vam uspjeh da pobijedimo oca laži. Kada zasja uskrsna svjetlost i kada se mi do kraja damo Bogu, on će na nas izliti obilje blagoslova. Naš Bog je silan i ostaje s nama do svršetka svijeta. Ne bojte se Isusa, otvorite mu vrata svoga srca, on vas želi ozdraviti. Tada će zasjati svjetlo uskrsnog jutra jer je Gospodin za nas na križu otkupio i oslobodio nas grijeha i patnje na putu spasenja. Amen.

Neka ti Bog sačuva ono što imaš, a voliš, a podari ono što nemaš, a želiš.

Svaki dan promatram što mi Bog govori. Naš Bog je silan i velik, izlijeva darove. Kada Bogu daješ sebe, primaš darove. Tvoja vjera raste i jača. Postaješ svjedok za Isusa. Često smo u teškim grijesima, ne opraštamo, okrećemo Isusu leđa, idemo drugim sektama (Sai Baba). Za njega kažu da je utjelovljeni Sotona (Hari krišna, New age). Bavimo se reikiem, odvojeni smo od Isusa koji nas je otkupio svojom mukom na križu. U neizrecivoj snazi križa otkrivaš sud svijetu i vlast Krista raspetoga. Često ljudi idu na pričest ne znajući što primaju, misleći: «Idu svi, idem i ja». Otac laži nas odvaja od Isusa jer želi da idemo u teške smrtne grijehe, držeći nas u lancima i okovima, a mi propadamo i tonemo. Znam mnoge bogate, lovce na materijalno, koji grabe i uzimaju od sirotinje. Nesretni su i duhovno bolesni, umorni čekajući nesvjesno Božji sud gdje ih nitko ne može zastupati jer nema pravne službe. Pojavit će se Gospodin i kada stane pred njega, pogledat će se oči u oči. Tada će mu Gospodin reći: «Odlazi prokletniče, ja te ne poznajem jer nisi ni ti mene poznao. Bio sam gladan, nisi me nahranio. Bio sam žedan, nisi me napojio. To su bili oni siromasi od kojih si uzeo sve a ništa im nisi dao. Ja sam ih poslao, a sada odlazi od mene, ja te ne poznajem. Ti mene nisi poznavao. Odlazi u muke paklene, tamo se žari i pali. Škripa zuba na teškim mukama, na Sotonskim rukama. Nesretniče, povratka ti nema.»

Tako će biti svima onima koji ne primjećuju bolesne i gladne. Blago siromasima jer njima Isus otvara vrata kraljevstva nebeskoga za patnju koju su podnijeli pomažući Isusu nositi križ. Jer on poznaje svakoga od nas. Isus nas neizmjerno voli. Zato nije kasno. Obrati se čovječe i vjeruj Evanđelju. Danas vam želim reći o duhovnim darovima slavljenja - dar jezika, dar prorokovanja, dar čudesa, dar izvanredne vjere i dar propovijedanja.

Kada je sišao Duh Sveti na apostole oni su slavili Boga. Kako su bili nadahnuti Duhom Svetim, Isusova ljubav ih je liječila. Dar izvanredne vjere događa se kada više ljudi moli. Tada im Bog progovara o istini i pravdi. Dar čudesa je nadnaravna pojava. Događa se u molitvi kada dopustiš sebi da umreš poput pšeničnog zrna koje padne na zemlju. Ja ću te iskoristiti i riječ koju ću ti dati imat će vlast i mom narodu donijet će pokajanje, ozdravljenje i oslobođenje.

Primite moj Duh kao što zemlja upija vodu. Na meni je davati, a na vama primati. Ti ćeš mi poslužiti kao dokaz moga kraljevstva za obnovu moje Crkve. Gospodine, u tvoje ruke predajem svoj život, svoj duh, cijelo moje biće. Slavim Te, vjerujem Ti, uzdam se u Tebe, Ti si moj život, Ti si moja ljubav.

Odgovor:'Ja, tvoj svemoćni otac, obećao sam da ću biti s tobom, da ću biti riječ na tvojim usnama, pokretač tvojih dijela. Ja sam tvoj učitelj i druge ću učiti po tebi. Ja sam tvoj ozdravitelj i druge ću liječiti po tebi'.

Mi smo pozvani na evangelizaciju!

autor: Branko Gradečak - King

Biti pred Bogom
Gospodine, biti u tebi, to je sve.

To je sve, to je savršenstvo, to je spas.
Tjelesne oči zatvoriti, Oči srca otvoriti
I uroniti u tvoju prisutnost.

Sabrat ću sebe i svoje rastresenosti
I povjeriti se tebi.
Sebe stavljam u te
Kao u veliku ruku.

Nije mi potrebno govoriti da me ti čuješ.
Ne treba mi brojiti čega nemam,
Ne treba te podsjećati,
Niti ti treba govoriti što se na ovom svijetu događa
I za što nam je sve potrebna tvoja pomoć.

Ne želim bježati od ljudi
Niti im izmicati.
Neću mrziti buke ni jurnjave.
Želim ih samo uključiti u svoju šutnju
I biti pripravan za tebe.

Htio bih šutjeti umjesto svih
Što trče, što buče, što su rastreseni,
Imati vremena umjesto svih što vremena nemaju.
Sa svojim osjetilima i mislima čekam
Da ti dođeš.

Gospodine, u tebi biti, to je sve
Što za sebe molim.
Time sam izmolio sve što mi treba
Za vrijeme i za vječnost.

Što god je moja molitva bivala pobožnija i usrdnija,
Sve manje sam imao što govoriti.
I na kraju -
Posve sam umuknuo.

I, postao sam -
Slušalac.
A to je nešto posve suprotno od govora.

Ispočetka sam mislio da moliti znači govoriti.
A naučio sam da moliti ne znači ni samo šutjeti.
Moliti znači slušati.


biiti ponizan
bizi ponizan znači prihvačat istnu o sebi
biit blag znati prihvačati druge

uz blagoslov SLAVIMO GOSPODINA
MIR VAMA
don BRANKO

- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Image Hosted by ImageShack.us
- 11:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.01.2007., utorak

Budite ponizna srca

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Biti ponizan
znači prihvaćati istinu o sebi.
Biti blag
znači prihvaćati istinu o drugome.


- 21:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Budite blaga i ponizna srca

Image Hosted by ImageShack.us

Biti ponizan
znači prihvaćati istinu o sebi.
Biti blag
znači prihvaćati istinu o drugome.


- 21:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.01.2007., ponedjeljak

Andjeo cuvar

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service
- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2007., nedjelja

Obnova Katolicke Crkve, Vjekoslav Raguz




Prilikom formalnog saziva Drugog vatikanskog koncila 25. prosinca 1961. godine papa Ivan XXIII. izmolio je jednu molitvu za uspjeh Koncila riječima: ”Neka se Tvoja čudesa ponove i u našem vremenu poput novih Duhova!”

Mnogi vide da je Katolička karizmatska obnova čudesni Božji odgovor na ovu molitvu. Uvijek je u povijesti naše Crkve bilo ljudi koji su na poseban način bili nadahnuti Duhom Svetim. Mnogi su postali sveci, jer ”Duh puše gdje hoće.” U sakramentu krštenja i potvrde svaki kršćanin prima darove Duha Svetoga.

Papa Ivan Pavao II. je i sam na poseban način podržavao širenje duhovne obnove. Naročito su značajne Papine riječi koje je rekao 14. ožujka 1992. godine:

”Sada kada slavite 25. obljetnicu Katoličke karizmatske obnove rado vam se priključujem da zajedno slavimo Boga za sve plodove koje je duhovna obnova donijela u životu Crkve.”

Katolička karizmatska obnova je snaga i radost Duha Svetoga, koja se rasplamsava u srcima onih katolika koji s vjerom traže Duha od Oca.

Ona je sretna i radosna vjeroispovijest na usnama onih koji su pronašli novi život u raspetom i uskrslom Kristu. To je slavljenje Oca od njegove djece po Sinu u Duhu Svetom. To je bogato izlijevanje Duha koji daje svoje karizme (darove) da bi izgradio Tijelo Kristovo.

Obnova je cvjetno proljeće Duha! Ona tI pomaže da spoznaš osobnu ljubav Boga po Duhu i da na nju odgovoriš da smjelo i snažno govoriš o ljepoti vjere; da spoznaš i živiš s tim darovima koje je Isus obećao onima koji u njega vjeruju.


Obilježja duhovne obnove


Možemo uočiti tri glavne odlike Karizmatske obnove:

1. Osobna vjera u Isusa Krista koja se očituje u obraćenju i u svjesnom prihvaćanju mjerila života po Evanđelju.

2. Molitva za izlijevanje Duha u kojoj se obnavlja i postaje djelotvorna milost koja je primljena u djetinjstvu kod krštenja i potvrde.

3. Molba za dobijanje i prihvaćanje karizmi (darova) Duha Svetoga da bi se stavili u službu Crkve i za veću slavu Božju.


Izvori duhovnosti


U Karizmatskoj obnovi euharistija i Sveto pismo su glavni izvori duhovnosti. U Svetom pismu otkrivamo osobnu poruku Božju koja daje smjernice kršćanskom životu. A kao svoj glavni zadatak karizmatici smatraju evangelizaciju. Osim toga, posjetom bolnicama i zatvorima i drugim vrstama socijalne djelatnosti služe drugima.

U svojim molitvama rado koriste slobodan, osobni izraz prvih kršćana koji često prelazi u slavljenje Boga.

Dakle, Karizmatska obnova je vatra Duhova danas, a njen plod je nova evangelizacija.


Molitva


Oče naš, izlij Duha svog na svoj narod.

Daj nam da novim očima vidimo Tvoju slavu,

da s novim iskustvom prihvatimo Tvoju moć

i da se s novom požrtvovnošću predamo služenju Tebi.

Daj da se novom vjernošću i privrženošću držimo Tvoje riječi,

da bi u nama rasla Tvoja ljubav

i da dođe Tvoje kraljevstvo. Amen.

Kada bi me netko pitao sto znaci biti krsten Duhom Svetim?

Ja bi mu to pojasnio na najjednostavniji način. Ne bi puno spominjao krštenje (poslije rođenja), krizmu...Zaista, tada smo kršteni Duhom Svetim, ali nismo toga svjesni. Krštenje u Duhu je trenutak kad čovjek postaje svjestan Božje prisutnosti, svjestan Božjeg djelovanja u cjelom njegovom životu, njegove postojanosti, moći, blizine. Kad čovjek shvati da je bio slijep cijeli život.

Ovo bi usporedio kao sa filmom koji je neizvjesan i u kojem se na kraju događa rasplet radnje. U tom raspletu vidi se povezanost svih dijelova filma i njihov smisao koji je doveo do samog kraja filma. Sve izlazi na vidjelo. Tko je pozitivac, tko je negativac. Što se zašto dešavalo. Povezujemo sve stvari i shvaćamo da su se sve događale s razlogom.

To je toliko otkrivenje, tolika moč tih misli, toga Božjeg otkrivanja, da duša toliko postaje ushićena, teku joj suze, prolaze joj trnci kroz tijelo, želi tisuću puta reći hvala Bogu. Nemože katkada izabrati toliko lijepe riječi pa moli u jezicima!

Tada nam Bog otkriva velike Istine. Zaista velike! Dobivamo smisao života u Bogu i tražimo Božansko! Bog nam se objavljuje! To je naš odgovor na Božji poziv koji glasi: Vrati se, Sine
- 19:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.01.2007., subota

Otac James Manjackal



Zupa Sv. Kriza - Siget, Trnsko - Vijesti







Molitveni susret i sveta misa
uz oca
Jamesa Manjackala



U nedjelju 09. veljače 2003., u organizaciji nekoliko karizmatskih molitvenih zajednica
iz Zagreba, u crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Sigetu upriličen je u krugovima članova karizmatskog
pokreta obnove u Duhu, ali i drugih vjernika željno i napeto očekivan molitveni susret s indijskim
isusovcem, ocem Jamesom Manjackalom, već vrlo dobro poznatim na tlu Hrvatske.


Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service


Pred prepunim sakralnim prostorom crkve, ali i svih drugim raspoloživim prostorima u okviru
objekta (župne dvorane, kapele, predvorja pa i prostora izvan crkve za one koji nisu uspjeli
ući) u koji su se od jutarnjih sati slijevali ne samo vjernici s područja zagrebačke nadbiskupije
nego i iz drugih dijelova Hrvatske, pa i drugih država, susret se održao u tri dijela.


Nakon uvodnih uputa fra Smiljana Kožula, koordinatora ukupne
organizacije, neophodnih zbog prisustva tolikog broja ljudi, sve je
prisutne pozdravio i odmah se na početku, s prisutnima, uz pjesmu "Dođi
Duše Presveti", pomolio za prisutnost Duha Svetoga ovome skupu otac
James. Pritom je pozivao prisutne na pjesmu, na molitvu "u jezicima", da
se drže za ruke odnosno da uz pjesmu pljeskaju.



Zatim je prepričao viđenje koje je, kako je rekao, dobio od Gospodina dok se pater Smiljan
neposredno ranije molio nad njim. Vidio je, kaže, kako se nebesa otvaraju i kako se prema
dolje spušta velika košara u kojoj je bila različita hrana, voće, kolači i pića. Zatim je
odjednom vidio oko te košare mnogo anđela i predivnu Gospu, našu Majku Mariju. Ona je posluživala
tu hranu i piće. Kasnije je otvorio Bibliju i Gospodin mu je potvrdio tu poruku davši mu Izaiju
25,6 gdje piše " color=#400000>I Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline,
gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena.
", a onda mu je Gospodin
progovorio u Ivanu 7,37 "U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade
i povika: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije
". "Dragi Hrvati", rekao
je, "Isus je ovdje i Majka Marija nas poslužuje s najboljom hranom i najboljim pićem. I ona
je ovdje."




Nakon pjesme "Kao Marija", otac James je opisao svoju vezanost i ljubav za Hrvatsku, o kojoj,
kaže, priča svima na svojim putovanjima, a i održao je niz seminara u Zagrebu i drugim mjestima
u Hrvatskoj.


Zatim je nastavio, kako je sam rekao, tumačeći Lukino evanđelje, 8
poglavlje, redak 43 nadalje (A neka žena koja je
već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na
liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, (44) priđe odostrag i dotaknu
se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. (45) I reče
Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar će: "Učitelju,
mnoštvo te gura i pritišće." (46) A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio
sam kako snaga izlazi iz mene." (47) A žena, vidjevši da se ne može kriti,
sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi
zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. (48) A on joj reče: "Kćeri,
vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" (49) Dok je on još govorio, eto
jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja."
(50) Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!"
(51) Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana,
Jakova i djetetova oca i majke. (52) A svi plakahu i žalovahu za njom. A
on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!" (53) No oni mu se
podsmjehivahu znajući da je umrla. (54) On je uhvati za ruku i povika:
"Dijete, ustani!" (55) I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da
joj dadu jesti. (56) Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da
nikome ne reknu što se dogodilo.
)



Radi se o slici žene koja je bila bolesna, prišla Isusu i dobila ozdravljenje. Povezujući
to s Lukom 4,18 (Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla
blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu
pustiti potlačene, (19)proglasiti godinu milosti Gospodnje.
) otac James je objasnio
kako je Isus obilazio, propovijedao Evanđelje i ozdravljao bolesne. Mnogi od ljudi koji su
prilazili Isusu bili su dugo i teško bolesni. U Ivanu 5,5 (Bijaše
ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. (6) Kad ga Isus opazi
gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" (7) Odgovori
mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok
ja stignem, drugi već prije mene siđe." (8) Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!"
(9) Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
) čitamo o uzetom čovjeku
kojega je Isus ozdravio kod Betsaide. Iz tih primjera, kaže otac James, vidi se Isusova suosjećajna
ljubav prema bolesnima, i zato su bolesne dovodili Isusu - upozorava na Mateja 4,23 (I
obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje
o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. (24) I glas se o njemu pronese
svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja - opsjednute,
mjesečare, uzete - i on ih ozdravljaše. (25) Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje,
Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
). I - kaže otac James - ako nas
netko pita što je Isus radio, bez straha možemo reći - on je propovijedao i ozdravljao. Isus
se brine o onima koji su bolesni, pa i kada se radi o sasvim malim bolestima - glavobolji,
boli u leđima ili prehladi. I za te najmanje bolesti treba se moliti, kaže otac James, kao
i za mentalno bolesne, lude, uzete, ili za druge bolesti.




"Ja činim samo ono što je Isus činio" - kaže otac James - "jer Isus je uvijek bio okružen
bolesnima, mentalno bolesnima i opsjednutima, a ne velikim i časnim ljudima iz društva. I
kada ljudi kritiziraju ozdravljanja, ja ne mogu shvatiti zašto katolici, kršćani kritiziraju
ozdravljanja. Možda ljudima nije poznato tko je Isus? Isus je utjelovljena Božja ljubav, i
došao je na ovaj svijet da na sebe ponese naše grijehe i naše bolesti. I on je ponio na sebi
sve naše grijehe i bolesti. Proročanstvo Izaija 53,4 (A on je naše
bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
)
se ispunilo u Isusu. I zato u Prvoj Petrovoj poslanici 2,24 (on koji u tijelu svom grijehe
naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste.
)
čitamo kako je Isus na svome tijelu ponio sve naše bolesti kako bismo mi mogli živjeti pravednim
životom.



"Znamo da je Isus bio osoba ispunjena Duhom, i zato kada je okolo ozdravljao, ljudi su bili
ispunjeni Duhom. Čitamo u Mateju, u 12 poglavlju, kada je Isus ozdravio opsjednutoga, ljudi
su kritizirali kako on ozdravlja ljude pod vlašću Sotone, a on je vrlo jasno odgovorio: 'Ja
ozdravljam i oslobađam ljude od vlasti demona po snazi Duha Svetoga'. Vidimo kako se
Isus preko ozdravljanja objavio nama kao Mesija."


Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service



"Neki ljudi misle kako je doći u crkvu i ispovjediti se dovoljno za spasenje, da je Isus
došao spasiti samo naše duše. Ali što je s našim umom i tijelom? Možemo li odvojiti dušu od
uma i tijela? Kako mogu ljubiti svog Isusa ako su moje tijelo i moj um bolesni? Isus je došao
ozdraviti moju dušu, moj um i moje tijelo i dati mi potpuno zdravlje. U Mateju 11,2 (A
kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike (3) da ga upitaju: "Jesi li
ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" (4) Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu
što ste čuli i vidjeli: (5) Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi
ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. (6) I blago onom tko se ne sablazni o mene."
)
vidimo kako je sv. Ivan Krstitelj poslao svoje učenike Isusu. Oni su ga pitali 'Jesu li ti
Mesija ili da drugog čekamo?' a znamo da im on nije rekao 'Ja sam Mesija', nego je rekao 'Idite
i recite Ivanu što ja činim: otvaram uši onima koji su gluhi i vraćam vid onima koji su slijepi,
ozdravljam uzete i gubavce i navještam Evanđelje siromasima.' A to je ono što i ovdje vidite.
Ja ozdravljam uzete i gubavce i navještaj Evanđelje siromasima. Isus je dokazivao da je on
Mesija - Spasitelj ozdravljajući. Ozdravljanja su bili znakovi dolaska kravljestva Božjega.
Isus je rekao kada je ozdavljao opsjednute - 'ako izgonim zloduhe pomoću Duha Svetoga, znajte
da dolazi Kraljevstvo Božje'. Da, Kraljevstvo je Božje među nama kada je Isus među nama
u Duhu Svetom. A mi znamo da je Isus Bog. A u Mateju 28,18 je rekao 'Sva vlast na nebu i na
zemlji je meni dana.' A što to znači? Znamo da je cijeli svijet Gospodnji, da Bog kontrolira
cijeli svijet - svakog čovjeka, životinju i biljku Bog je stvorio - a Isus je rekao kako ima
ovlast moć nad svima njima. I On ima ovlast nad našim slabostima i našim bolestima. I kada
se predamo Njegovoj vlasti, Njegova snaga teče u nama." - objašnjavao je otac James.



Nadalje, otac James upozorava na Mk 1,27 (Svi se zaprepastiše te
se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda,
i pokoravaju mu se."
) kako su se ljudi pitali s kojom vlašću propovijeda i ozdravlja
bolesne. Kada je ozdravljao, ljudi su ga prepoznali kao Boga i mogli su štovati i slaviti
Boga. "Kada mi dođemo Isusu radi ozdravljenja i blagoslova, moramo znati tko je Isus - on
je jedinorođeni sin Božji koji ima svu Božju snagu, i on je Bog koji je Ljubav, suosjećajan
je i brine se čak i za vlasi na našoj glavi. I spreman je slušati naše molitve. Zato mu moramo
ići za sve što nam je potrebno - njemu i nikome drugome. Samo po njemu možemo doći u nebo
Bogu Ocu. Ako smo bili na nekim drugim putovima, okanimo se toga i vratimo se njemu kao našem
jedinom gospodaru i spasitelju. On je na svojem tijelu ponio naše slabosti i naše bolesti.
Ako pogledamo na križ, na raspetog Gospodina, vidimo Isusa i njegovo tijelo - a to tijelo
je vaše i moje tijelo - na tom tijelu poneseni su sve vaše slabosti, baše bolesti i vaši grijesi.
Kada je Isus začet u utrobi svoje Majke Marije, svi smo tada začeti u utrobi Majke Marije
zajedno s Isusom, svi smo bili u Isusovom tijelu i to je veliko otajstvo Utjelovljenja. Zbog
toga je Marija naša Majka - ne samo zato jer je Isus s križa rekao 'Evo vam majke' - Marija
nas je začela i dala nam je život. Aleluja!"


"I zato,
ako je Isus u svom tijelu ponio naše grijehe i naše bolesti, onda k njemu trebamo prići u
vjeri, a ne nekome drugome. Znamo da je ogromna snaga njegove smrti i uskrsnuća, a mnogim
kršćanima to nije poznato." - kaže otac James. "I zato, ako želite oproštenje grijeha, ako
želite ozdravljenje svoga uma ili tijela, ako želite mir i radost, ako želite da vaša djeca
budu ozdravljena, ako želite bogatstvo ili novac, Isus kaže - dođite k meni, ja sam vaš gospodin,
ja sam vaše sve. Zato je već na početku Gospodin rekao 'Dođite k meni ako žeđate.'"


"Mi žudimo i žedni smo mnogih stvari, a Isus nas zove - dođite k meni.
Poznato nam je iz Mateja 11,28 'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i
opterećeni i ja ću vas odmoriti.' I vrlo jasno kaže - tko god dođe k meni,
ja nikoga neću odbaciti (Iv 6,37)."



Nakon toga otac James prepričao je susret s muslimanom koji se htio
temeljem citata iz Kur'ana i Biblije raspravljati s njim. "Ne poznajem
dobro Kur'an. Sve što ja imam, to mi je objavljeno po Duhu Svetom"
govori otac James. "U svakom trenutku Duh Sveti mi govori što da kažem i
što da pružim. Tako sam uzeo križ i rekao sam mu: dragi moj Muhamede, na
ovom tijelu vaše su bolesti i grijesi poneseni. Ako čitate povijest,
vidjet ćete da nitko u Kur'anu niti u Bibliji nije ponio na svome tijelu
sve naše bolesti i sve naše grijehe osim Isusa. A on kaže - ako mi dođete,
ja vas nikada neću odbaciti. Muhamed je bolovao od stalnih migrena i imao
je rak ispod ruke. Htio je ozdraviti, ali nije znao kuda da ode. Upitao me
- dođem li Isusu, jeste li sigurni da me stvarno neće odbaciti. Rekao sam
mu: da, siguran sam, neće te odbaciti, vidio sam tisuće i milijune
primjera. Na to je on zaplakao, pogledao križ koji sam držao i rekao:
'Isues, žao mi je, nisam te poznavao. Mislio sam da ti mrziš grešnike, a
ja sam grešnik: bio sam nemoralan, zlostavljao sam mnoge žene, protivno
islamu pio sam alkohol i pušio. Mislio sam da me Alah i Muhamed mrze, da
me nitko ne voli. A sada znam da me ti, Isuse, ljubiš kao grešnika i da me
prihvaćaš. Ti mi sada govoriš da me nikada nećeš odbaciti.' Kleknuo je
pred raspelo i počeo ga ljubiti govoreći 'Isuse, ja te volim.' A ja sam se
molio u duhu za njega. Nakon pet dana molitve s tom grupu, on je svjedoćio
o svom ozdravljenju - ozdravio je od migrene i od raka. Sada on ide među
druge muslimane i govori im da ih Isus nikada neće odbaciti."


"Važno je da shvatite što je dotaklo njegovo srce. Možda među vama ima
ljudi koji su grešnici. Možda žive u grešnom odnosu, možda su depresivni i
tužni, možda se osjećaju odbačenima. Možda mislite da vas ni vaši
roditelji nisu htjeli, ili se osjećate odbačenim od vašeg bračnog druga.
Možda pomišljate i na samoubojstvo. No, dragi moji mladiću i djevojko -
Isus te poziva. On kaže: 'Dođi k meni. Ja ću ti dati oproštenje. Ja ću
ukloniti tvoju depresiju ili tugu. Možda boluješ od side. Ja te nikada
neću odbaciti. Ponio sam sve tvoje grijehe i bolesti na svome tijeli.
Poznajem te po imenu i tvoje je ime urezano u dlan moje ruke."


"Zašto
idete ljudima poput Sai-Babe ili Krišne, zašto se okrećete vračanju ili raznim praznovjerjima
da primite ozdravljenje? Zašto tražite u reikiju ili zen-budizmu mir ili ljubav? Svi ti ljudi
i sve te vaše prakse će vas ostaviti. Ali Isus vas neće ostaviti i koji dođete k njemu
nikada nećete biti gladni. Tako je postupila žena iz Lk 8,43."


"Da bismo došli Isusu, moramo otvoriti srca Božjoj Riječi, a ona dolazi
iz Biblije i iz Crkve. Isus nam govori preko Biblije i preko Crkve. Preko
slušanja Božje Riječi vjera ulazi u nas, a preko vjere prihvaćamo Isusa
kao Boga. A onda prihvaćamo mnoge blagoslove."


"To što ste ovdje u crkvi ne znači da ste došli do Isusa. Doći Isusu
znači obratiti se, promijeniti život. Mi to zovemo pokajanje."



"Poznato nam je da postoji veza između grijeha i bolesti." govori dalje
otac James. "Poznato vam je drugo poglavlje Ivanova evanđelja ( color=#400000>I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se
da je u kući. (2) I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred
vratima. On im navješćivaše Riječ. (3) I dođu noseći k njemu uzetoga.
Nosila ga četvorica. (4) Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k
njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste
postelju na kojoj je uzeti ležao. (5) Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus
uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." (6) Sjedjeli su ondje neki
pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: (7) "Što to ovaj govori? Huli!
Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" (8) Isus duhom odmah
proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? (9)
Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći:
'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' (10) Ali da znate: vlastan je Sin
Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: (11) "Tebi
zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" (12) I on usta, uze odmah
postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći:
"Takvo što nikad još ne vidjesmo!"
). Ljudi su donijeli uzetoga
pred Isusa, tražeći fizičko ozdravljenje. Svi su očekivali da će ga Isus
dotaknuti ili nešto reći i ozdraviti. No, Isus ga je pogledao, a pogledati
nekoga znači ljubav. Sigurno su toga čovjeka pogledali mnogi liječnici,
ali niti jedan nije mogao naći uzrok njegove bolesti. Isus svojim očima
vidi uzrok njegove bolesti, a to je bio njegov grijeh. S ovlašću da na
nebu i zemlji oprašta grijehe, rekao je 'Opraštaju ti se tvoji grijesi.'
Židovi su na to rekli - što ovaj govori, mi nismo došli na ispovijed nego
na ozdravljenje.Tako biste i vi da dođete s bolešću k meni, a da vamja
kažem - opraštaju vam se vaši grijesi, vi biste se sigurno ljutili na
mene. Rekli biste mi - položite svoje ruke na mene i molite se. Ja sam
tjelesno bolestan, a nisam došao radi oproštenja grijeha. To se dogodilo i
ondje. No, čovjek je ozdravio, uzeo svoju postelju i otišao kući slaveći
Boga. Zato vam kažem da postoji veza između grijeha i bolesti. Ne kažem da
su svi oni koji su bolesni ujedno i grešnici, niti govorim da ćete, ako
ste u grijehu, oboljeti, ali postoji veza. Izaija 59,1 ( color=#400000>Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho
otvrdlo da ne bi čuo, (2) nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i
Boga vašega.
) Nekada dođemo Isusu i molimo za mnoge stvari:
Gospodine, blagoslovi mene, moju djecu, moje unuke, ozdravi moga supruga
ili moju majku. Idete od seminara do seminara i molite oca Jamesa da se
moli za vas, ali nema ozdravljenja. I pitate se jesu li Gospodinove ruke
prekratke, je li Gospodin moj gluh. Ali Gospodin vrlo jasno kaže: ja nisam
gluh, ja čujem vaše glasove. Ali vidim grijehe u vašim srcima, a grijeh je
blokada za ozdravljenje. Da, Gospodin želi izliti mnoge blagoslove na nas,
on nas ozdravlja i blagoslivlja, ali grijeh je zapreka. Zato trebamo doći
Isusu i ukloniti blokadu grijeha."


Zatim je otac James preko primjera jednog čovjeka za kojega je bio
zamoljen da se pomoli za njegovo zdravlje upozorio kako mnogi katolici
dnevno primaju pričest bez da su se ispovijedili. Kaže da su mu poznati i
mnogi ljudi koji u smrtnom grijehu primaju pričest. Upozorio je na 1Kor
11,27 (Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu
Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje.
).
"Isus je došao da nas spasi, ali nesveta pričest može donijeti osudu."


Otac James osvrnuo se i na identitet katolika. "Jeste li slabi u
znanju? Jeste li slabi u zdravlju? Jeste li slabi u molitvi? Jeste li
slabi zbog svojih loših navika kao što su alkohol ili pušenje? Jeste li
slabi u moralnom pogledu? Zatražite Duha Svetoga da se spusti na vas.
Kršćanin ne smije biti slab, on mora biti jak, jer je on hram Božji. U
njemu po Duhu Svetom žive i Otac i Sin. Mi u sebi nosim Sveto trojstvo.
Otac, koji je stvorio cijeli svemir, je u nama. Isus, koji je ozdravljao
bolesne i izgonio zloduhe, je u nama po Duhu Svetom - Ivan 14,20
(U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i
vi u meni i ja u vama.
) kaže: kada Duh Sveti dođe, znat ćemo
da smo mi u Ocu i u Isusu. Zato kršćanin uvijek mora biti pobjednik,
snažan. Nikada ne smije reći da je slab. I vi, dragi Hrvati, snažni ste u
Isusu. Postoje napasti, ali vi ste snažniji od svega toga. 1Iv 4,4,
(Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer
je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.
)
Sa snagom Duha vi se morate oduprijeti napastima, boriti se protiv đavla i
protiv bolesti, i biti jaki u Gospodinu. Kršćanin mora podignuti glavu i
ruke i snažno reći 'Slavimo Gospodina, jer mi smo slavan narod, narod
izabrani, sveti puk, Božji narod i kraljevsko svećenstvo!' 1Pt 2,9
(A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo,
sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame
pozva k divnom svjetlu svojemu; (10) vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod
Božji; vi Ne-mili, a sada Mili.
) Morate znati kao kršćani i
katolici tko ste vi. Zato je i Hrvatska velika, jer je katolička
zemlja."



Na kraju
svojega propovijedanja u prvom dijelu otac James je upozorio na ono najvažnije što će se dogoditi
u svetoj misi koja će slijediti: primanje svete pričesti. "A prema Ivanu 6,56 - jedete
li moje tijelo i pije moju krv, ja ću biti u vama i vi u meni. To je trenutak kada vas
Gospodin ozdravlja i oslobađa. Zato uvijek govorim u Hrvatskoj: žurite Isusu, a ne Jamesu.
James može propovijedati, može moliti, ali ne može ozdravljati. Samo Isus, koji je ponio vaše
bolesti, može vas ozdravljati. u Hrvatsku sam došao da prihvatite Isusa kao svoga Boga, i
tada će rijeke žive vode poteći u vas, oprati vas, očistiti vas."


Ovaj je prvi dio završio pjesmom "Come to my heart, o Jesus" ("Dođi u
moje srce, o Isuse").


U drugom je dijelu održana sveta misa. Koncelebriralo je
petnaest prisutnih svećenika, a slavlje je predvodio fra Smiljan.
Sveta je misa bila vrlo svečana i u izvrsnom slavljeničkom duhu, a osobito
je dirljiv bio mir sada već umornih, ali ispunjenih ljudi nakon svete
pričesti, uz krasne Danijeline pjesme.



Kliknite za veću sliku


Nakon svete mise, u trećemu dijelu, otac James predvodio je molitvu za ozdravljenje. Započeo
je s molitvom za oprost cijelog niza grijeha i slabosti, spominjući usamljenost, razne
bolesti, razne dijelove tijela. Uz podignute ruke prisutni su zazivali Isusovo ime u meditativnom
ritmu pjesme. Zatim su ljudi upućeni da polože svoje ruke, ili da zamole osobu pored sebe
da položi svoje ruke na dio tijela koji je bolestan, te je ponovo zazivano Isusovo ime, uz
poticanje potpunog povjerenja u Isusa i njegovu moć ozdravljenja. Nakon jasnih poruka
kako je pogubno okrenuti se "drugim bogovima i sotoni, okultnom i vračanju, reikiju i jogi,
horoskopu, čitanju iz dlana, zen budizmu i svim oblicima new age ozdravljenju, Sai-Babi ili
Krišni" otac James pozivao je Isusa da pogleda na vjeru prisutnih ljudi, da ima sućuti
prema njima, da ih ljubi i ozdravi, da ih ozdravi od svih sila tame. S ovlašću i snagom danom
mu po njegovom svećeništvu, u ime Isusa Krista i sa snagom Predragocjene Isusove krvi, izrekao
je egzorcističku zapovijed svim zlodusima i silama tame da se uklone iz prisutnih. Pozvao
je Isusa da ispuni ljude milošću, ljubavlju i svim blagoslovima po svojoj muci, smrti i uskrsnuću.
Pozvao je Isusa da položi svoje ruke na glave prisutnih, da rijeke žive vode poteku, da pristne
oslobodi grijeha i pobriše njihovu krivnju, da ih oslobodi tuge i depresije, straha i kompleksa,
loših navika, pušenja, drogiranja, opijanja, samozadovoljavanja, navezanosti na pornografiju,
nemoralnog života. Molio je za ispunjenje hrabrošću i novim životom.



Otac James
nakon toga naveo je 123 pojedinačna imena ljudi koji su, prema njegovim viđenjima, ozdravili,
uz 37 ozdravljenih od raka, 79 ozdravljenih od bolesti pluća, 27 ozdravljenih od bolesti bubrega,
71 ozdravljen od bolesti želuca, 47 ozdravljenih od dijabetesa te 29 kojima se poboljšao krvni
tlak. No, prema rukama kasnije podignutim na upit tko od prisutnih vjeruje i tvrdi da je
primilo ozdravljenje, bilo tjelesno ili duhovno, sam je otac James zaključio kako su ga svi
primili.


Potom je, uz pjesmu "Dođi Duše Sveti", otac Manjackal molio Duha Svetog
da prisutnima podari karizme (darove) molitve, razlikovanja duhova,
ozdravljanja, propovijedanja, darivanja Isusa drugima, da budu primjerni
kršćani, da budu dobri svjedoci, da ljube Gospodina, da vjeruju
u Gospodina, da budu dobar suprug i supruga, dobar otac i majka, da
budu Isusova mladež, da budu dobra djeca Božja. Završio je riječima
"Ovlašću i snagom koja mi je dana, u prisutnosti živoga Isusa, po Duhu
Svetom, ja vas oslobađam od svih vaših problema, ja vas ozdravljam
u umu i tijelom i ispunjavam vas milošću i snagom Duha Svetoga, ja
vas posvećujem Gospodinovom srcu, i sada vas blagoslivljam u ime Oca i
Sina i Duha Svetoga, amen."


Kliknite za veću sliku


Uz ispružene ruke, zazivajući u meditativnoj pjesmi ime Isus, prisutno je mnoštvo zatražilo
blagoslov za svoj dom i ljude u svojim domovima, za mjesto iz kojega dolaze, za domovinu Hrvatsku,
za Hrvate izvan Hrvatske, za susjedne zemlje, za cijelu Europu, za čitav svijet, za mir u
Jeruzalemu, za mir u Iraku, da ne bude rata, blagoslov za sve svećenike i biskupe i za
svetog oca Papu.




Susret je pjesmom popratila glazbena skupina Ruah. Bez obzira na šarolikost repertoara, u
kojemu se našlo i američkih pjesama otpjevanih na engleskom jeziku (koje vjerojatno svuda
prate oca Jamesa na njegovim pohodima), ali i prekrasnih izvornih, kantautorskih hrvatskih
pjesama, smatram da je ova skupina izuzetno doprinijela ukupnom slavlju. U relativno kratkom
razdoblju postojanja skupina je postigla zavidnu kvalitetu izvođenja pjesama, a njihova motivacija
- slavljenje Gospodina - vidljiva je u svakoj otpjevanoj pjesmi.



Procjenjuje se da je susretu prisustvovalo preko 5.000 ljudi. Obzirom da u sakralni prostor
crkve na katu stane tek oko 3.500 ljudi, neposredno pred ovaj događaj instalirano je dodatno
ozvučenje i video prijenos u druge prostore u prizemlju, pa i ispred glavnog ulaza crkve.
Na red i interventne potrebe ljudi pazilo je stotinjak poslužitelja - članova molitvenih skupina,
a cijelo vrijeme bila je prisutna i ekipa Hitne pomoći grada Zagreba kojima zahvaljujemo.



Susret je prenosio i Radio Marija.


Održavanje susreta karizmatskih skupina jednom mjesečno u našoj crkvi odobrili su gvardijan
samostana fra Nedjeljko i župnik fra Josip, a odobrenje za ovaj konkretni susret s ocem Manjackalom
po dopuštenju nadbiskupa Josipa Bozanića potpisao je monsinjor Josip Mrzljak.




Link za post sa svim slikama ...http://www.zupa-svkriz.hr/obavijesti/dogadjaji/manjackal0302.htm





- 07:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zlatko Sudac i ja

zlatko sudac
- 07:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.01.2007., petak

boga kojeg nalaziš i ljubiš

boga kojeg nalaziši ljubiš
- 20:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

bog kojega nalaziš iljubiš

boga kojeg nalaziš i ljubiš
- 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

boga kojeg nalaziš i ljubiš

boga kojeg nalaziš i ljbiš
- 19:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.01.2007., četvrtak

Isus je ponio nase grijehe

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service
- 22:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Seminar vlč. Sudca

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

S E M I N A R - voditelj: Velečasni Z l a t k o S u d a c
Split, 11 – 13 lipnja 1999.

Propovijed – Misa – Svetkovina Presvetog Srca Isusova

Što je to ljubav o kojoj sveti pisci i sam Isus danas progovara? Kako je srce današnjeg čovjeka potrebito ljubavi, a kako je mali onih koji istinski znaju i osjećaju što je ljubav. Toliko se iskrivila i u praksi izvitoperila za riječ, da je malo onih koji istinski osjećaju i žive ljubav. Što je to ljubav? Pogledajte sunce. Sunce sije, grije. Pogledajte more. Pogledajte prirodu u svojoj veličini. Ona jednostavno jest. Cvijeće, cvijeće jednostavno miriše.
Jedna od najvećih odlika ljubavi je nepristranost. Sunce sije i nad dobrima i nad zlima. Kiša natapa zemlju i dobrima i zlima. ˝Budite savršeni kao što je Otac vaš savršen˝. Da li može drvo reći: pustit ću svoju hladovinu dobrima, a uskratit ću je zlima. Drvo jednostavno daje to što jest. Baca hladovinu čak i nad onoga koji će ga posjeći. Kada bismo uspjeli dobiti tu odliku nepristranosti i prestati dijeliti ljude na dobre i zle, na svece i grešnike. Uvidjeti srcem čistim da grijesi nestaju. Nitko ne griješi, jer zna. ˝Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine˝. To je ljubav.
Druga velika odlika ljubavi je njezina sloboda. Drvo te pušta slobodnim. Cvijeće te pušta slobodnim. Sunce te pušta slobodnim. Jesi li ikad čuo da cvijet miriše i želi privući tvoju pažnju. Miris, toplina sunca, kiša, priroda kao i ljubav jednostavno postoje bez svog objekta. S pravom kažemo: ako čovjek uzima ženu po količini miraza kojeg ona donosi u tu kuću, da on ne ljubi tu ženu. I s pravom to tvrdimo. Ali da li vi ljubite kada se družite ili kada budete samo s onim osobama koje vas emotivno osjećaju, a s drugima ste arogantni? Je li to ljubav? Da li se ljubav javlja kada se javi neki objekt ili ona jednostavno jest? Je li vam kada bilo teško u želucu kada ste vidjeli sječu šuma negdje daleko iako vi od te šume nećete imati velike koristi? Ili kada ste gledali nevine kako trpe, iako ih ne znate? Jeste li ikad maknuli kamen s ceste da se netko ne bi povrijedio? Iako nikad nećete upoznati tog čovjeka. Vjerojatno jeste. Tada je bila ljubav i pojavila se na površini. I ne tražite zasluge za to, jer je ljubav besplatna. To je treća kvaliteta ljubavi. Besplatna je.. Ne možete je kupiti. Kada biste se vi i ja uspjeli osloboditi te tjeskobe da ovladamo drugim ljudima. Shvatite, kad god je u vama prisila, tjeskoba, strah da ne budete voljeni, kontrola nad vama, ljubav umire. Ljubav ne trpi takve osjećaje. Ona jednostavno jest.
Najzadnja i najveća kvaliteta ljubavi je ta da ona nije svjesna sama sebe kao što sunce nije svjesno da grije, ni ptica nije svjesna da pjeva, ni cvijeće nije svjesno da miriše, drvo nije svjesno da baca hladovinu, tako ni ljubav nije svjesna da ljubi. Zamislite da hranite dvije – tri tisuće gladne djece. Činite to iz dobrog poriva u svome srcu. Da li se možete loše osjećati kada ste tako korisni ovome svijetu. Ne. Kažete da često puta u životu činimo dobra djela. Činimo ih. Ali da li to činimo iz ljubavi. «Dođite blagoslovljeni Oca mojega, jer sam bio gladan i dali ste mi jesti i žedan i napojili ste me, i gol zaodjenuli ste me. A što će oni reći: Kada, kada smo te to Gospodine vidjeli i gladna i žedna i u tamnici, kada, nismo imali pojma. Ali mi znamo. Ponekad mi pada užasavajuća misao na pamet da bi Gospodin mogao reći: Dođite vi blagoslovljeni Oca mojega, jer sam bio gladan nahranili ste i žedan napojili ste me, a oni na toj strani reći će: Da, znamo Gospodine. A on će njima: Ne govorim vama niste smjeli znati. Što želite zauzvrat dobiti kada činite dobra djela: zavrijediti nebo, zar to možete, platiti mjesto negdje gore, prisiliti Boga da vam se smiluje, trgovati s Bogom? Čovječe ti ništa ne moraš. Jedino što moraš je udahnuti ovaj zrak i osjetiti se živim, jer sve je darovano od života do smrti, od neba do Boga. Ti ništa ne moraš. U tome je naša najveća zabluda. Ja nešto moram. Pritajena oholost. Ja ništa ne moram. Kada shvatite da ništa ne morate, tada će se pojaviti ljubav, jer ako se ništa ne mora, ljubav jedino se mora. Pokušajte to razumjeti. Želite živjeti sretno. Ne možete živjeti bez ljubavi. Ali ona će se javiti u vašem srcu kada najmanje očekujete, jer se nju ne može planirati. Ona je tu, u vama je. I ništa ne trebate činiti da dođete do nje. Pitajte: ali zašto onda toliki osjećaji? Zato što nešto trebate odbaciti. Život je lagan. Teške su naše iluzije, naše pohlepe ma kako svete i pobožne bile. Neka nam na tom putu nebeska Majka bude uzor i zagovornica, pomoć i utjeha, jer ona zna kako srcem do Boga. Ona je uistinu majčinsko srce i najkraći put do našega Gospodina. Amen.


R a z m a t r a n j e

Ljudi me često pitaju: kažu da mole, mole i mole, a da godinama ostaju isti. Govorit ćemo o molitvi: pa bih rekao tri stvari koje su jako bitne: prvo ta molitva mora mijenjati čovjeka. Ako vas molitva ne mijenja, ta molitva koju prakticirate, onda mijenjajte vi molitvu. Ili nešto nije sa vašom molitvom ili nije u redu vaš pristup molitvi. To je prvo: istina da molitva mora mijenjati čovjeka. Druga stvar je da je s pravom u molitvi očekivati hajdemo reći osjećaj, stanje Božje prisutnosti. S pravom je to očekivati i krivo je kad neki kažu da trebamo tražiti tu suhoću, ma doći će ona, ali tek kad bude sigurno da je vaše srce uplivalo u Boga. Tada će vaša suhoća biti na vaše izgrađivanje. I ta suhoća nije beznačajna, jer nakon toga čovjek zna što čini i ako strpljivo ostane u tome pogledu u prazno doći će polako bljeskovi svijetla. To je hod u mistiku, ali daleko je to. Ljudi se krivo opterećuju pretjeranom krivnjom. Dakle, druga stvar je da je s pravom u molitvi očekivati milost Božju, prisutnost Božju, dopustit mu da me čitavog prožima.
Treća stvar je ta da je čovjek na putu molitve kao mekano tijesto, kao nešto što Bog mijesi. Na tom putu molitve Bog ima pravo čovjeka upotrijebiti do kraja. To znači da vas počinje upotrebljavati tako da vas mijenja, a mijenja vas tako da vas posvećuje, preobražava vas. To čini na svoj poseban, božanski način, svakoj osobi vlastit. Počinje vam davati određene darove. Jednostavno vidite da je Bog na djelu. Te tri stvari su bitne na putu molitve.
Htio bi sada reći par zabluda. Neki poistovjećuju molitvu sa karizmatskim darovima. To je krivo. Ima osoba koje nemaju nijednog karizmatskog dara a ipak su na duhovnom putu jako napredni. Darovi Duha, psihički darovi, mistični, koliko god ih čovjek imao nisu uopće znak ni svetosti ni naprednog duhovnog života. Baš suprotno može biti. Ukoliko je netko navezan na te darove, postaje kočnica, sprečavaju čovjeka da duhovno napreduje. Darove Duha znate: ima ih ne sedam nego sedamsto. To nisu samo oni koje je sv. Pavao nabrojio. Ima ih strašno puno. I čovjek ih polako kroz svoj molitveni život otkriva. To su darovi Duha. Imate darove psihe. Darovi psihe su, ono što je do sada poznato, levitacija, bilokacija, iluminacija, stigmatizacija, kardiognoza, čitanje srca, darovi proroštva, vidovitosti, predskazivanja bitnih događaja skore budućnosti, znanje, kontroliranje svojih tjelesnih funkcija: disanja, otkucaja srca ….
To su darovi psihe. Čak se u to ubraja sposobnost djelovanja na daljinu, pomicanje predmeta. I imate mistične darove. To su: mistično predanje, mistično sjedinjenje, potpuno sjedinjenje i preobraženo sjedinjenje. O tome prekrasno govore Ivan od Križa i Terezija Avilska. To je hod u mistici.
To nije ništa nad-naravno! To nije ništa naravno! Da objasnimo što je to naravno, a što nad-naravno na putu duhovnosti. Preleti avion iznad jednog afričkog plemena i jedan domorodac pada na koljena i moli Boga, jer je za njega avion nad-naravan. Za srce koje je otvoreno Bogu ne postoji razlika između naravi i nad-naravi, jer je jedan najobičniji cvijet, pogled u dječje oiči, izlazak sunca najnadnaravnija ljepota, ali smo na njega navikli. Problem našeg hoda u duhovnosti je to što smo navikli. Mi s Bogom baratamo preko navike i tvrdimo da ga ljubimo. Tko bi od vas htio da bude ljubljen iz navike? Nitko! Zato je ljubav svježina sadašnjeg trenutka. I ono što je jako važno, ako želite u duhovnosti napredovati jest: dođite u sadašnjost. Ljudi obično žive ili u prošlosti ili u budućnosti. Ili se kaju zbog prošlih grijeha ili se boje i strepe od svoje budućnosti. Krivo! Vratite se u sadašnost. Reci sebi sto puta: ako ima nešto što bi trebalo učiniti glede svoje budućnosti, učinit ću, a onda ću to pustit na miru da uživam ono sada, jer mi je sve životno iskustvo pokazalo da mogu rješavati stvari ne prije nego dođu, nego kad se pojave u mom životu. Shvatite zabludu našeg ljudskog života. To je jedna velika kočnica u našem duhovnom rastu. Što će biti za pola sata? Ne zanima me! Za dan, dva? Ne zanima me! Život je lak. Sadašnji trenutak, ma koliko težak bio nije nikada neizdrživ. Teško je to što mislite da će se dogoditi sutra, preksutra, za pet, deset godina, što će biti od vašeg reda i vaše karizme. To je neizdrživo! I ono što ponavljate u svojoj glavi: koliko će to trajati, pa ja više ne mogu ….. Vaše iluzije su neizdržive, a ne sadašnje stanje stvari. Sadašnji život vam daje dovoljno radosti, dovoljno milosti Božje, dovoljno sreće i ljubavi da ga proživite zaista kao djeca, kao ljiljani poljski i ptice na nebu. To je prva stvar: vratite se sebi, vratiti se u ovo sada.
Druga stvar je predati se u ruke Božje. Drugim riječima ono Marijino: neka bude volja tvoja, neka mi bude po tvojoj riječi. To sve se naziva poniznost. Kod poniznosti su ljudi stvorili skroz drugu sliku. Što je poniznost? Silovito se boriti da biskup, da ljudi, da vjernici imaju7 lijepo mišljenje o meni. Je li to poniznost? To je silovanje poniznosti. Budite ono što jeste, jer milost pretpostavlja vašu narav. Ne hinite, ne prostituirajte Boga i svoju vlastitu bit. Budite ono što jeste – čovjek, najnormalnije ljudsko biće sa svojim potrebama i kad sebe prihvatiš takvoga tek tako si otvorio put da milost Božja i tvoje mane preobrazi na put do Boga. Znamo kakve su mane silne imali i najveći sveci kroz povijest, ali su te mane okrenute za dobro. Terezija Avilska je bila toliko silovita i tvrda žena, toliko tvrdokorna i tvrdoglava da je čak užareni žig tetovirala, ali je tu njezinu tvrdoglavost Bog okrenuo da bude tvrdoglava za Kraljevstvo Božje, za Boga. Najveće vaše mane su najkraći put do vaše svetosti. Što je to, dakle, poniznost?
Poniznost je biti čovjek. Najteže je biti normalno ljudsko biće. To je najteže – biti normalan. Budite čovjek! Da li je poniznost kad mi je očigledno netko dao neke darove i sada vam kažu ljudi i vaše sestre: ajme kako je to lijepo, a vi8: nije to ništa, nije to ništa. To je lažna poniznost. Prava je poniznost: je, hvala Bogu dao mi je i neka se proslavi i dat ću sve od sebe da ti darovi u meni bujaju, jer nisu za mene, nego za vas. To je pravo predanje Bogu. Kad je Isus rekao da su sinovi ovoga svijeta lukaviji od sinova svjetlosti na što je mislio? Pogledajte sinove ovoga svijeta. Analizirajmo jednog menadžera koji radi za jednog poslovnog partnera? Koliko je taj čovjek u ovom ludom svijetu kreativan, domišljat, nema mira, ko crv da na sve moguće načine reklamira, proda svoje proizvode, plasira na tržište da bi posao išao naprijed. To su sinovi svijeta. Pogledajmo sinove svjetlosti. To ste svi vi, mi zaređeni koji vjerujemo pečatom krsnim na sebi. Kakvi smo? Odvratni smo! Moljakamo. Kako današnjem svijetu, današnjim ljudima, mladima prezentirati evanđeoske vrednote. Jeste li ikada razmišljali o tome? Jeste li se ikad budili u noći i razmišljali: ma kako Bože, kako današnjim ljudima, kako….. reci mi kako? Jeste li bili na koljenima pred Presvetim da vam Bog da, da vam pokaže, da vas upotrijebi, koje je vaše poslanje? Ne čitavoj zajednici, nego tebi čovječe osobno. Ti si Bože moj menadžer. Ti si moj poslovođa, moj šef. Kako da privredim za tebe, kako da duše privedem k tebi? Ako imate srce ponizno, imate i dovoljno ljubavi, samo vam treba hrabrosti i kršćasnske ludosti križa da učinite velike stvari za Boga. Postat ćete kreativni, ako tako nastavite, za svijet ludi, šašavi, za kolege luckaste.
…………………………….

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga… Amen. Sada ćemo se prekrižiti tako da ćete si posvijestit tri bitna elementa. Prvo: vaši osjećaji, osjeti, tijelo. Mi smo prvenstveno tjelesna bića. Ne možete do Boga mimo svoga tijela, mimo onoga što jeste. I srednjovjekovni dualizam koji je raspolovio čovjeka na tijelo kao nešto grešno, svjetovno i vaš duh koji je nešto posebno, prilagođeno za Boga. Napravili su rascjep u čovjeku. Na primjer istočnjačke religije. Njihove tehnike meditiranja su drugačije. Oni i tijelo i duh stavlkjaju u zajedničko i idu zajedničko prema Bogu. Ono što vam govorim nije istočnjačko, nego duboko kršćanska meditacija, alo se drži osnovnih načela da ste vi osobe, da je Bogu jednako stalo i do vaše psihe, tijela i duha i da ne možete do Boga ako raspolovite sebe i ako zapostavite jednu od tih stvari. Ako zapostavljate tijelo, a samo ste na duhovnom putu, postat ćete fanatici. Ako zapostavite duh, postat ćete materijalist, hedonist. Ako zapostavljate i tijelo i duh, samo vam je do psihe, postat ćete savršeni racionalist. Sve to troje najveće je zlo našeg vremena. Više zla može učiniti jedan fanatik, nego tisuće i tisuće dobronamjernih razbojnika. Današnje vrijeme je šašavo. U Crkvi, kao da je Bog pomiješao jezike, kao da je nastala babilonska kula. Presveti sakrament nam postaje važniji od Isusa Krista, Crkva nam postaje važnija od života, liturgija od ljubavi, krunica, pobožnosti, procesije važnije od srca, ukazanja važnija od Majke, znakovi, čudesa, važniji od obrata srca, od poruke Božje. Sve se izokrenulo. To je velika varka i zabluda sotone. Tu svi padamo, svi. Zakon je na prvom mjestu. A čovjek? Gdje je čovjek? Gdje se izgubio u ovoj Crkvi, ima li mjesta za njega? Mi smo silne marionetice. Znate: vi ste bogovi. To nije panteizam, to je istina. Vi ste bogovi i to će vam svaki mistik reći. I ako majmunčić svira saksofon ne znači da je postao glazbenik. Tako i vi. Nemojte oponašati Isusa, već ga živite. Vi ste pozvani da budete Isus, a ne da se zadovoljavate s mrvicama gospodareva stola. To je silna razlika.
Vi ste se prekrižili. Sad ćete se prekrižiti na drugi način da ćete biti svjesni tri važne stvari: prvo- svoga tijela, osjeta, osjeti tu ruku na čelu, osjeti ruku koju mičeš, osjeti svoje tijelo, pritisak na klupi, kako dišeš, osjeti se živ. Ima ljudi koji ne osjećaju svoje tijelo: pete, leđa, toliko su u divljem tempu da nemaju vremena za sebe. Jure ko muihe bez glave i to nazivaju ljudskim životom.
Drugo – što to govoriš, tu uključuješ svoju psihu. Mi smo trojstveni. Što si rekao, jesi li svjestan? U tom imenu Bog živi, sabijeno je čitavo evanđelje, tradicija, sve što je stvoreno, život, patnja, uskrs, ma sve! Kad kažeš Isus sve si rekao. Nema drugog imena po kojem se spašava osim imena Isusa Krista. To je ime kadro izliječiti vas, rastjerati duhove, zloduhe, to je ime uskrslo Lazara…… To je ime sve. Ništa ne postoji mimo tog imena. U tom imenu sve što postoji, postoji. Jesi svjestan što ti je na ustima? Uključi pamet! To je druga stvar. I treća, to je vaš duh koji tu miruje, ne dirajte ga. Ali ono što je bitno jest zajedništvo. Nitko se od vas ne posvećuje radi sebe samoga. Nikome Bog ne daje ni jednu mrvicu darova radi vas samih, nego radi drugih. Nema onoga: ja i moj Bog, nema nirvane u kršćanstvu, nema…. Dok Indijci meditiraju i zadovoljni su sa svojim Bogom, Majka Terezija je skupljala djecu iz kontajnera. Ništa se ne događa bez drugog čovjeka. Mi živimo jedan za drugoga, mi se rađamo jedni iz drugih, mi umiremo jedan pored drugoga. Mi smo jedan organizam živi, ne ssamo kršćani, nego čitav svijet, svi ljudi. Ne upadajte u zabludu. Isus svako živo biće spašava. Svo živo i neživo čeka oslobođenje sinova Božjih. Tko vam je dao pravo ograničiti se da će se samo kršćani spasiti? Tko ima pravo ograničiti Boga i djelovanje njegove svete moći i volje? Sve što je stvoreno otkupljeno je krvlju Kristovom. Zato smo zajedno i tog momenta kad se križamo svi zajedno, svi se stapamo u jedno – Mistiučno Tijelo Kristovo koje je Crkva, zajedništvo, ništa drugo…….. Crkva pati, jer ima ludih glava koji se odvajaju od pape, crkvenog učiteljstva, jer su oholice, iskušanici sotonini. Kad smo zajedno onda smo jači.
Tih stvari budite svjesni sada kada se križamo. Osjeti dodir, što govoriš i treće: to činimo zajedno, svi smo jedno. Sada se prekrižimo. Primjetili ste razliku. Kada biste to vježbali, razlika bi bila još veća. Sada ćete se prekrižiti na treći način. Zamislite da su kroz vrata, uveli pred oltar čovjeka koji ne može ništa. Taj čovjek je čitav mrtav, paraliziran, ne može ništa i umobolan je, ništa ne osjeća. Ne može vidjeti druge, ne čuje, ne može se izraziti. Kako se takvi ljudi mole Bogu? I te kako se mole. Kad čovjek postane slijepac, razvijaju se druge sposobnosti. On i te kako osjeća. Čovjek komu je oduzeto sve u tijelu, ostaje mu duh i on s Bogom komunicira preko duha, svojim srcem, mističnim srcem. Probajte se uživiti u tu osobu. Zatvorite oči. Pokušajte se ne micati. Vi ste osoba tako paralizirana. Pokušajte zaustaviti misao. Prekriži se u svom srcu. To je ona najniža razina komuniciranja s Bogom. Kad svećenik na oltaru kaže: „ Gore srca“, gdje ti je misao.
Drugo križanje je meditacija. Tu je već potrebna neka spremnost, trening, nešto što će vas uigrati da dođete do Boga. Ovo treće je kontemplacija, kada vam ništa nije potrebno, kada Boga osjećate, imate……. Zašto ga ne vidimo, zašto s njim izravno ne komuniciramo? Zašto je naše duhovno srce obavito salom. Salo je silna količina misli, taloga, slika, pojmova, ideja, što mi stavljamo na relaciju između sebe i Boga. Kada bi nam Bog oduzeo to, naše srce bi bilo otvoreno za direktan uvid u Boga. Tada bismo u duhovnom puno brže napredovali. Kažu stari mudraci: Klin se klinom izbija i trn se trnom vadi. Pa ako su riječi taj trn koji nam smeta da naše srce zapliva u Bogu onda ćemo mi uzeti jedan trn i tim trnom pustit da se srce rastvori. Uzet ćemo jednu riječ kojoj ćemo zavezati naše misli i ubaciti u naše disanje da uključimo i tijelo. Ništa više ne činiti. Pustiti da se srce samo rastvori Bogu. Ako izdržite u tome tri dana, izdržat čćete i tjedan. Nakon tjedan nastat će prve kušnje, ako i to izdržite, kušnje će se pojaviti nakon mjesec, dva. Ako i to izdržite vjerojatno ćete u tome ostati cijeli život. …………………..
Ja bih vas sada pozvao da sjednete na te klupe udobno, namjestite se, ravno kičmu, ruke u krilo, da se ne morate micati barem pola dana najmanje……… Tako. Sada bih vas pozvao da zatvorite oči. Odmah da vas pripremim na galamu i buku oko vas. Neka vas to ne ometa. Ja baš volim sa grupama meditirati tamo gdje ima puno prometa. Zašto? Zato jer čitav taj svijet pjeva pjesmu o Bogu. I ljudi i motori i ptice i brujanje i topovi i avioni i sve pjeva i svjedoči da je Bog živ, jer ništa ne postoji bez njega. Zato neka vas to ne ometa. To vam samo može pomoći da idete putem svoga srca.
Pet minuta ulaženja u meditaciju. Počinje se tako da osjećate svoje disanje. Kad kažem osjeti sebe, onda kao da sam vam rekao: postani živ, čovječe, a živ si dok je taj dah u tebi. To je taj dah „ Ruah Elohim“ – Duh Gospodnji, udahnut u svako ljudsko biće. Kad budeš na kraju onaj zadnji „aaaaah“ znaj da više nema života u tebi. Dok dišeš, živ si. Osjećaj svoje disanje i ništa više. Odmori se. S vremenom ćete vidjeti da je to najobičnije disanje simfonija, pjesma Bogu. Osjećaj tisuće nijansi osjećaja koje budi najobičnije disanje. Koji su osjećaji naprimjer? Strujanje zraka kroz nosnicu. Na lijevoj nosnici drugačije, desnoj drugačije. Hladni zrak ulazi, topli izlazi.. Primjeti razliku. Strujanje zraka niz tvoje grlo, širenje vlastitih pluća. Kako se pluća šire, grudi dodiruju vašu odjeći i stvaraju nove osjete. Taj kisik se raspada, prelazi u krv i hrani vaše tijelo. Milijardu osjeta. Opustite se. Ne bojte se. Zatvorite oči. Prepustite se Bogu. Osjećajte disanje. Pet minuta, a već su tri prošle. Važno je da niti ne ubrzavate, niti ne usporavate, niti dublje, niti pliće, nego onako kako dišeš. Jednostavno otkrij kako dišeš. Osjećaj. Ništa ne pitaj. Samo uživaj. Osjećaj disanje.
Sada jeste malo pribraniji. Sada ćete u to disanje ubaciti najsvetiju riječ i ime našega Boga. Isus. Dišite Isusa. Svaki put izgovaraj I -. sus, I – sus, I – sus…… Onako kako dišeš. Ponavljaj Isus, a tijelo neka ti ga diše. To je kucaj kojim će on otvoriti vrata svoga srca. Svakim izgovorom Isusa, kucate na njegovo srce. Odgovorit će vam jako brzo. Svako izgovoreno ime na takav način, sabrano, predano…….da budete mudre djevice kad on dođe. Doći će vam brige u glavu. Ništa. Samo se mirno vratite na ponavljanje Isusa. Ako je itko od vas vizualan tip, a ima vas dosta i imate problema s mislima, zamislite da ste u pijesku napisali ime Isus. Pijeskom, prstom na pjesku. Gledaj u to, a tijelom diši Isusa. To će ti jako pomoći da zavežeš misli. Nekima to neće biti potrebno. Nekima je dovoljno ponavljanje Isusa. Sad ću vas pustiti, a kad prođe dvadeset minuta, onda ću vas voditi van. Vi se prepustite milosnim trenucima. Samo mirno diši Isusa.
Prestanite ponavljati. Ostanite u tome. Polako izlazite iz meditacije. Mičite malo glavu lijevo, desno. Ispružite ruke prema koljenima. Podignite ramena, kao da ćete kičmi ispraviti. Udahnite. Sad se nagnite prema naprijed i polako otvarajte oči.
Ova meditacija nije za sve. Ne može se generalizirati. Zato bih vas molio one časne kojima je jako teško biti u ovome, koje čak nisu mogle ni oči zatvoriti, da nastave s onom molitvom koju su do sada činile. Neka se ne opterećuju da ovo ne mogu. To je u Božjoj volji. Ja bih vam savjetovao: sve molitve koje ste do sada molili, pobožnosti, časoslov, krunicu, sve zadržite, a ovo ubacite. To vam je kao podmazivanje, kao ulje. I šta će se dogoditi? Ako budete ustrajni. Dogodit će se to da ćete poludit, da će biti lakše sve drugo raditi osim tih dvadeset minuta ili pola sata odsjedit i meditirat. Upravo ćete tu vidjeti koliko je to kvalitetna stvar. Ako izdržite prvim napastima događat će se kartaze, čišćenja najprije na vašoj tjelesnoj razini, zatim na psihološkoj razini i zatim duhovna razina.
Tjelesna razina. Dogodit će se da ćete odjednom početi plakati. Tjedan.dva-mjesec, ne znam kad. Što je to? Sada plačeš za sve ono što si potisnuo u svoju podsvjest. Ili počet ćeš se smijati. Ista stvar. Trebaosi biti radostan, ali to nisi htio pokazati. Sad izlazi sve van. Prva stvar koja će se pojaviti, to se pojavljuje često kod mlađih, je to da se počne spavati u meditaciji. Što onda? Onda treba spavati. Meditacija će vam pokazati što je tijelu potrebno. Neki ljudi mjesecima pokušavaju meditirati, a spava im se. Vi ste kronično neispavani. Polako će vam ova meditacija pokazati vaš životni bioritam, da kada je deset, najviše jedanaest, da je vrijeme za spavanje. Nećete se prelijetat, jer ćete dobit osjećaj, kao mačka. Točno zna kada je sita, kada spava, kada je vani……. Mi ljudi smo postali potpuno neprirodni, izgubili kontakt sa samim sobom. Prva stvar je to: izbalansirat će se to.
Zatim dolaze psihološka čišćenja. Sve vaše rane iz djetinjstva, uvrede, sve će to izlaziti van popraćeno sa suzama, emocijama, trešnjavom, vrućinom, trncima. Dolazit će i do čišćenja vašeg tijela. Onaj koji je slomio ruku, nogu, osjetit će to. To je tzv. Neurološko čišćenje ili katarzično čišćenje vaših živaca po cijelom tijelu. Jednostavno to su vaša stresna stanja pohranjena u vašoj podsvjesti. To traje do godine i više. Nakon toga dolazi vaše duhovno čišćenje. Noć duha, noć tame. To je ono što vam ljudi govore o nekakvoj suhoći, ali kad dođe znat ćete što je to. Jasno ćete znati u što ste ušli i nećete moći nazad, nego ćete kroz to proći. Proći kroz to, ništa, tamu, ono što je Terezija govorila da je ona ništa i da daje Bogu to ništa. To je to. Dobro je meditirati ne dalje od deset sati, jer je tijelo umorno. Ja vam predlažem meditirati u jutarnjim satima kad je tijelo odmoreno. Ne meditirati odmah nakon jela. Treba meditirati najmanje dva sata nakon jela, ovisno o količini obroka. To je tako jasno, jer se krv spušta u probavni trakt i zaspat ćete.
Vi ste u ovoj meditaciji u stanje dublje, nego sna. Koliko god vam to izgledalo površno, jeste, jer svjesno ulazite u to. Zato je jako važno kako izlazite iz meditacije. Primjetit ćete da je tih pola sata meditiranja, kada to postane dio vas, da ćete pronaći toliko radosti, utjehe, mira, da će vam misa postat bogata, časoslov će vam govoriti, krunica će biti nešto divno. Nećete se borit u molitvi, jer će ovo raspaljivati onaj milosni žar molitve. Sve će dobit svoje mjesto i važnost u vašem životu, zato što se ovdje učite šutit glavom, a slušat srcem. Što će vam se događati kad Bog počne vaš duh mijenjati? Osjećat ćete ljude. Imat ćete osjećaj da možete trpjeti više nego do sada. Izgradit će se vaša ljubav za sve i svakoga oko vas……. Nitko vam u životu neće biti nešto posebno. Svi će biti dobri i dragi. Bit će svi dobri i dragi. Nestat ćče vaše posesivne veze, da ne govorim o nastranostima koje su prisutne. Nećete to vi činiti, nego Bog. Tako ćete uživat u društvu ljudi da vam to ne mogu reći. Dat ćete ono što im trebate dati i primit od njih ono što trebate primiti, slobodni od njih i oni od vas. Tek tada kad ste slobodni od čovjeka i svih ljudskih manipuliranja moći ćete Gospodinu Bogu. Nakon toga dolazit će darovi. Možda neki odmah dobiju darove, neki poslije…….. Jednom dok sam sjedio u crkvi, došla je jedna žena iza mene. Nisam je htio uopće gledati. Kao da je netko na mene stavio sto kila kamenja. Osjećat ćete ljude. Znat ćete kada za koga moliti. Po noći će vam Bog dati poticajnu molitvu. I promjenit ćete stav prema žrtvi. Ja volim ljudima reći, pa se neki zgražaju: Žrtva, pokora, zašto se žrtvujete. Za mene je luđak netko tko se žrtvuje. Ja ne poznam te riječi. „Ja nisam od ovoga svijeta“. Govorite gluposti. Bog ne traži vaše žrtve. Bog traži vašu ljubav. To je najveća žrtva koju Bogu možete dati. Kad se majka po noći diže da nahrani dijete, zar ona misli da čini žrtvu? Ona to čini s ljubavlju. To će se okrenuti u vama. Sve što činite, činit ćete iz ljubavi i nećete to nazivati žrtvom, već potrebom za Bogom. Ono što vam je prije bilo slatko, postat će gorko. Dogodit će se jedan preokret, polako, ali sigurno. Nećete to činiti vi, nego Bog. I zato nećete osjećati zasluge za to, niti se osjećati uzvišeno. Gadit će vam se kad vas ljudi budu hvalili. Mučno će vam biti u želudcu kad budu lijepo govorili o vama. Povraćat će vam se. Sve će se obrnuto događati. Put Duha postat će vaša najveća pokora. Izgubit ćete sebe, budite sigurni, ako se date Bogu. Svoju privatnost – to nije vaše nego Božje. Sve, dajte sve Bogu, isplatit će vam se. Sutra ćemo napraviti veliki korak naprijed. Meditirat nećemo više zajedno, ali ja vam savjetujem krenite. Imate svaka svoju sobu. Imate savršene uvjete i za zajednički život i za posebno. Meditirajte. Nađite svoj mali kutak i vrijeme. Zapalite svijeću. Stavite križ ispred. Stavite sat ispred sebe. Pomalo zažmirkajte koliko je vremena prošlo. Meditirajte na istom mjestu. Na taj način posvećujete to mjesto i tu ćete se najbolje osjećati…….
/ slijedi zaziv Duhu Svetomu, molitva za darove i nutarnje izlječenje /


r a z m a t r a n j e

Kako biste me morali slušati? Ljudi najčešće zapisuju riječi, pojmove…… Riječi su najčešće nedostatne da izraze ono što čovjek u srcu nosi. Svatko od vas je u životu imao iskustvo nečega što je duboko u srcu osjetio i što htjeli vi to ili ne, teško može prereći u riječi. Sigurno ste imali iskustvo gledati mrtvo tijelo na odru ili ste se susretali sa smrću vama drage osobe. Da li možete zaista izreći riječima ono što ste zaista doživljavali? Ne možete. Zašto, kada dvoje ljudi gledaju istu sliku ili slušaju istu glazbu, na drugačiji način vide stvarnost te slike ili iskustvo te glazbe. To je druga zapreka riječi. Riječi su nedostatne da izraze dubinu vašeg srca. Znate da ono što ste vi osjetili u tim intenzivnim trenucima vašeg života, to je vaša objava, vama dano i jako je teško riječima to prereći drugom ljudskom biću ili čak uvjeriti drugoga da preko vaših riječi doživi ono što ste vi doživjeli. To je gotovo nemoguće. Zato bih vam volio skrenuti pažnju na jedno mjesto o kojem govori jedan sveti pisac: Kako se slušaju riječi duhovnog čovjeka, svećenika, duhovnika, onih koji govore o božanskim istinama? Tako da ih se ne smije razumijeti. Nemojte ih pokušavati razumijeti. Riječi znanstvenika, filozofa trebate razumijeti, jer su na razini poameti, ali riječi duhovnika morate slušati kao šum vjetra, kao valove mora, kao pjev ptica. Tako ih trebate slušati. Kada ptica pjeva, onda ne želi izreći neku tvrdnju ni uvjeriti nas u neku istinu. Ptica pjeva, jer ima neku pjesmu. Tako i čovjek srca govori i svjedoći iz srca, jer ima iskustvo srca koje je teško izreći riječima. Tako ga slušajte. Ne glavom, nego srcem. Ako me budete tako slušali u vašem će srcu proizvesti nešto što je iznad svakih riječi i pojmova.
Ja vam pokušavam govoriti o Bogu, a o Bogu je nemoguće govoriti, jer Bog nije spoznatljiv našom pameću. Nije. Kad bi Bog bio u našoj glavi, onda bismo mi bili bogovi. Boga ne možete strpat ua naša ljudska razmišljanja i okvire. Bog nadilazi svaku ljudsku mogućnost. Zato se Boga može osluškivati dubinom svoga srca, duha. Ja više volim pojam srca, pojam koji označava vašu bit. Što je to srce? Što ste to vi? Znate za onu interesantnu priču, kad je umrla jedna stara žena i došla pred Boga. Bog je pita: tko si ti. Ona kaže: ja sam majka četvero djece. – Ženo Božja, ne pitam te čija si ti majka, nego tko si. Ona kaže ime i prezime. – Ma ne pitam te kako se zoveš, nego tko si ti. Ja sam žena gradonačelnika. Ma ne pitam te čija si žena, nego tko si ti. – Ja sam rimokatolkinja, idem na misu, postim, činim prve petke. – Ma ne pitam te što radiš, nego tko si ti. I kaže Bog anđelima: vratite je na zemlju, dok ne otkrije tko je ona nemojte je pozvati k meni. Tko si ti? To sada ja vas pitam. Na to pitanje dat će odgovor samo vaše srce i kada ga da, nećete to moći izreći svojim riječima. Ići ćemo polako, korak po korak i zato će za mnoge od vas ovo što budem govorio bit će strašno, užasavajuće, koliko ovisi od stava sa kojeg vi to gledate.
Idemo polako vidjeti što sam to ja. Ja ne mogu vidjeti što sam ja, nego što ja nisam isto što Boga možete tako spoznavati. Mi ne možemo govoriti o Bogu, što Bog je, nego što Bog nije. Što više elemenata što Bog nije odstranimo, to će biti jasnija slika u srcu što Bog jest. Da bi došli do Boga, ajmo najprije analizirati sama sebe. Što sam ja i što ja nisam. Ići ćemo polako. Da li sam ja moje misli. Dobro razmišljajte. Pitajte same sebe. Misli dolaze i odlaze, stalno se mijenjaju, ovise o životnom iskustvu, vremenu, uvjetovanosti, iskustva naših prošlih događaja i života, količini obrazovanja, ali one odlaze i dolaze i ja nisam moje misli. Da li sam ja moje ime. Ako se zovem Petar, da li sam promjenio svoje ja. Ako sutra promjenim ime, da li sam promjenio svojeja. Ja nisam svoje ime. To je samo simbolika onoga ja. Da li sam ja svoje tijelo. Kažu znanstvenici da se svake minute na bilijune stanica promjeni, tako da se nakon 7 godina sve stanice promjene i na tom mjestu nema one stanice koja je tu prije bila. Tijelo prolazi, stari, nestaje, suši se, troši se. Ja nisam moje tijelo. I kad bi vam odrezao ruke i noge, vi biste i dalje bili vi. I kad bi vam odstranio sve organe, a ostavio samo one vitalne da funkcionirate na aparatima, vi biste i dalje bili vi. Odsjeci ruku iu baci je. Jesi li to ti. Ono ja, nije u tebi. Ja nisam moje tijelo. Da li sam ja moja profesija. Ako sutra promjenim profesiju, da li sam promjenio moje ja? Danas sam svećenik. Upadam u kušnje, iznevjerim Boga i sutra postanem vodoinstalater. Da li sam promjenio svoje ja. Nisam. To je ono isto ja sa ranom na duši, ali isto ja. Da li ste vi sestre? Niste. To je vaš poziv. Vi to niste. Problemi nastaju tu kada se ljudi počnu poistovječivati sa svojim funkcijama u društvu, sa svojim pozivima, poslovima, opredjeljenjima. Svu svoju sreću, sav svoj entuzijazam vežu za tu stvar, Jedna majka koja se poistovjeti sa tim da je samo majka, kad njezina djeca pođu po zlu, gotovo je s njom. Ona trpi, ona pati, ona ne vidi nikakvu drugu sreću u svom životu, jer je njezino majčinstvo došlo u oitanje. Svećenici koji se rede radi toga da bi bili sretni, griješe. Ja sam to rekao nadbiskupu Bozaniću dok mi je bio biskup: Oče biskupe, ako me redite da bih bio sretan, griješite. To je laž. To je uvjetovanost ređenja. Ja da koristim ređenje da bi mi priskrbilo sreću. Krivo. Bit ću sve samo ne sretan, jer ću činiti da me svećeništvo usrećuje. Ako ja sada nisam sretan, neću biti ni kao svećenik. Bit ću sve, isfrustriran samo ne sretan, jer ću tražiti da mi ljudi ispunjaju sreću, a ja bih trebao biti taj koji će, iz količine sreće koju nosim kroz svećenstvo usrećivati druge. Kada ljudi ulaze u brak da bi ih brak situirao, usrećio, sredio, griješe. Ako tu sreću ne nose u brak, neće je ni dobiti i braku. Zato i nastaju rastave braka. Ljudi žive na krivim temeljima. Ako polazite u red da budete ne znam što, da tako žćivite, s nakanom da će vam takav život donijeti sreću, griješite. Takav život ćete vi svojom srećom i orginalnošću usrećiti, opčemeniti, da vam postane atraktivno i živo u sadašnjem vremenu, u sadašnjem trenutku u kojem živite. Ne možete živjeti na postavkama žene koja je osnovala ovaj red prije ne znam koliko godina. Možete hraniti svoje ja na njezinoj duhovnosti, oplemenjevati se, ali čovječe, ti sebe moraš dati u to, svoju sreću dati u to, svoje srce, svoje biće, a ne od toga čekati da ti to nešto da. Zašto je u našim školstvima sve išlo nizbrdo? Zato što profesori od toga što su profesori očekuju prvenstveno materijalnu dobit. Kada bi oni uz dnevnik i znanje nosili sebe i svoje srce, ne bi bilo toliko problema. Vidite, u školama su nas učili sve samo ne ono kako se živi. To nas nitko nioje učio. Kako se živi trebat ćete učiti sami. Dakle, vi niste vaša profesija. Ona dolazi, odlazi, nevezana za ovaj životni vijek. Gore, nema ženidbe ni udaje, svi smo jedno u Bogu.
Da li sam ja moja politička uvjerenja ili ideologija. Nisam. Ako sutra promjenim stranku, da li sam promjenio i svoje ja? Ili je ono isto ja sa drugim političkim uvjerenjem? Ja nisam svoja ideologija. Shvati koliko je zla ideologija u svijetu učinila. Ljudi su ginuli za neke gluposti, jer su mislili da će im ta ideologija priskrbiti sreću. Krivo! Da su našli sreću u sebi ne bi bilo toliko zla i ubojstva u svijetu. Ne govorim samo o političkim uvjerenjima koja su milione ljudi u koncentracionim logorima skratili za glavu, nego o vjerskim uvjerenjima koja su kriva. Sjetite se ratova. Je li može jedan pravoslavac razbijati katoličku crkvu i bacati Presveto, on koji isto vjeruje u Kristosa i Blaženu Bogorodicu? Ideologija je kriva. Da zna što je, ne bi to činio i da katolici znaju što je, ne bi bilo vjerskih ratova. Zato jer ne znaju, zato se ubijaju. Ljudi su spremni progutati jednu ideju i spremni su umrijeti za nju; a da ne znaju što čine. To je ono protiv čega se je Isus strašno borio. Čovjeka na prvo mjesto. Subota je radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Ali kod nas je Crkva radi Crkve, zakon radi zakona, časoslov radi časoslova, misa radi mise, a gdje je čovjek u svemu tome? Gdje je naš mladi čovjek današnjeg vremena, interneta, silnih ponuda i ludnice u kojoj živi, gdje se on nalazi u svemu tome? To su zastrašujuća pitanja koja stavljam pred vas. Ovako se više neće moći živjeti, jer se dogodilo ono što je Isus rekao: ovaj me narod ustima časti, a srce mu je daleko od mene. Ma nećete se spasiti ako govorite Gospode, Gospode, nego ćete se spasiti po onome što jeste, a ne po onome što vjerujete. Postati čovjek preobražena srca. Što si, to nosiš sa sobom. Kad budeš umirao, sa sobom nećeš nositi ni taj križ na prsima oko vrata, ni svoje tijelo…….. Gol golcat odlaziš pred Boga. Ono što nosiš to si ti. Zato je puno važnije biti, biti kvalitetan, a ne tetošiti sebe sa onim što to dobro činim. A što to dobro činiš, ako ne ljubiš? Ako nemaš ljubavi, ništa si čovječe! Da razdam čitav svoj imetak i dadem svoje tijelo da se sažeže, ništa sam, kaže sv. Pavao. S koliko sam se ljudi susreo koji u Caritasu rade, tako ponosni što rade u Caritasu. Drugim riječima, kao da su Boga za bradu uhvatili, jer su oni žrtvovali svoga vremena za taj rad. To je pretjerana oholost, niste toga svjesni. To je ono što sam jučer govorio da ljubav nije svjesna da ljubi. Neka mi ne zna ljevica što člini desnica. To skroz drugačije kad netko učini nekome nešto dobro i oinda kaže: zašto me ljudi radi toga hvale, radi čega bi to bilo silno to što sam učinio. Hvala Bogu, idem dalje. To je nešto sasvim drugo, nego kad ti znaš i kad to ushićuje tvoje srce i kad još dolaziš u hram Božji kao onaj farizej i kažeš: evo, Bože, to sam učinio i postio sam i krunicu sam izmolio i to i sad ti meni moraš nešto dati. To je krivo. Želite kupiti nebo. Ne možete. Griješite. Kupili ste sebe, a ne Boga. Dakle, što sam ja? Činjenica je da nikada nećete shvatiti dokle ne dođete do neba, dok se ne stopite s Bogom.
Znate onu priču o lutki od soli. To je prekrasna priča. Bila je jedna lutka od soli. Isto se pitala: što sam ja? Sretne žirafu i pita: što sam ja? – Pojma nemam. Dođe do lava: što sam ja? – Ne znam što si, lutka od soli…….. I tako u potrazi dođe do oceana, ogromnog i pita more: što sam ja? – More se nasmješi i kaže: dođi i vidi. Dođi k meni i zakorači. I dođe i zakorači i što je više koračala to se više topila i ostalo je samo malo glave i u onom ushitu reče: Sad znam što sam ja. Tako ćete i vi jednog dana znati tko ste i što ste, jednog dana kad se stopite s Bogom. I neće nam biti važno da to razumijemo glavama, jer glave neće ni biti, nego jedno veliko srce s Bogom, jedno tijelo i jedna duša u onome koji jest. Mi smo krvlju Krista otkupljeni. Shvati da ti ne možeš shvatiti tko si ti. Možeš jedino shvatiti što ti nisi. Da li nož može rezati samoga sebe? Da li zub može gristi samoga sebe? Ne može. Da li oko može vidjeti samog sebe? Ne može. Tako ni ti ne možeš znati što je ja. To je nemoguće. Možeš samo živjeti to ja, jer to ja je Bog u tebi. Idemo još jedan korak naprijed. Govorio sam kako je teško i nemoguće govoriti o Bogu.
To je kao da me pitate: kakav okus ima zeleni mambo. Kiseo je. A vi kažete: kiseo kao ocat ili kiseo kao limun? A ja kažem nije ni jedno ni drugo, nego je kiseo kao mambo. A vi kažete: ali ja nisam nikad probao zeleni mambo. Ali idi samo, piši doktorske radnje o njemu, ali kad jednog dana probaš zeleni mambo shvatit ćeš da si napravio budalu od sebe. Upravo tako se osjetio sv. Toma kad je pisao De Trinitate Deo, sancta ovo, sancta ono, referate o Bogu, a onda je zašutio. Jedan njemački teolog piše čitava djela o Tominoj šutnji. Kad srcem spoznamo Boga, onda zašutimo, jer ne možemo pisati o Bogu. Tada je počeo pisati o Bogu, o onome što Bog nije i govorio je da on ne može govoriti ništa mimo onoga što Bog nije. Tako i vi. Da ste probali zeleni mambo, ne bi pitali kakav okus ima, jer vam to ne bi bilo važno.
To je isto kao da me slijepac pita: kakva je zelena boja? Ja mu kažem da je zelena boja kao lagana glazba. Dođe drugi slijepac i pita me: kakva je zelena boja? Ja mu kažem: zelena boja je kao mekan saten, nježan na dodir. I dođem sutradan i vidim da se ta dva slijepca svađaju, tuku se. Jedan kaže da je zelena boja kao mekan saten, a drugi kao lagana glazba. Ni jedan, ni drugi ne znaju o čemu govore, jer da znaju, začepili bi. Oni koji ne znaju govore, a oni koji znaju šute, jer se o Bogu ne može govoriti. Najbolje je od svega ovo. Jednog dana slijepac progleda i sjedi u vrtu i gleda zelenu livadu. Ja mu dođem i kažem: vidiš kakva je zelena boja. On kaže: da, jutros sam je slušao. Ovim primjerom dotaknuo sam nešto što je jako važno, a to je vaše znanje o Bogu i vaša uvjetovanost religiozna. Rekli su vam da kad ste sveti morate izgledati tako, tako i tako……..da ako ste s Bogom da će vam se dogoditi to, to i to i vi se slijepo držite toga što vam je rečeno. Slijepo godinama držite jedne te iste oblike, načine razmišljanja, shvaćanja. Nikada se ne pitate: da li je to što istinski vjerujete istinska vjera? Pitaju me ljudi: Što je to vjera? Vjera je nesigurnost. To što vi tražite je sigurnost. Vi ne tražite vjeru. Vi imate uvjerenja i zato vam ne treba vjera. Vaša uvjerenja pružaju vam puno sigurnosti, ali to nije vjera. Vjera nje neprestano koračanje na Božji dlan, neprestano koračanje u prazno i ne znaš kamo će to dovesti. Zna Bog. Neka bude volja tvoja. I potpuno se predati i ne zanima te što će biti. To je vjera, a ljudi se toga plaše. Postavi u pitanje svoja uvjerenja i naći ćeš vjeru koja je u tebi uvijek, ona čista, nezaprljana vašim shvaćčanjima i razmišljanjima. Shvati, zato jer imaš uvjerenja teško ti je osjetiti vjeru duboko u srcu, jer je to otvorenost bez zaključavanja, bez razmišljanja, čistim srcem do Boga. To je ono što je Katarina Sijenska pred Presvetim uskliknula: Bog mi u srcu progovorio: Ja sam onaj koji jesam. Ti si ona koja nisi! To je vjera. Kada shvatiš to svoje ništa i ono svoje koji nisi, onda ćeš shvatiti što je vjera. Vjera je upravo to. Totus tuus – potpuno tvoj. Ja nestajem. Ja se umanjujem, a ti živiš. Zato morate napustiti svoja uvjerenja, religijska uvjerenja koja vam pružaju puno sigurnosti, ali su velika kočnica na istinskom putu do Boga. Današnji ljudi, vjernici, pa i crkveni dostojanstvenici znaju Boga nažalost i zato jer znaju ne vide Boga…….. shvatite da su svećenici u Isusovo vrijeme isto znali Boga i zato što su ga znali ubili su Isusa, razapeli ga, jer su imali uvjerenja o Bogu, o Mesiji koji će doći u slavi, koji će biti kao i oni sa produženim resama na haljinama, koji će biti na gozbama na pročeljima, a došao je jedan u sandalama sa bludnicama i carinicima je jeo i živio. Taj Bog nije stao u njihovu glavu, nije bio Bog njihovih uvjerenja i zato su se držali uvjerenja, jer su mislili da znaju Boga, ubili su ga za sebe i čitav svijet. To je takvo zlo. Pišemo veleučene knjige, razglabamo o teorijama, a gdje je Bog u praksi, gdje je tu Isus? Tko od svih ti ljudi kleči pred Presvetim i moli za tu čistu vjeru, za spoznaju srca? Koliko smo zla kroz povijest učinili nedužnim ljudima samo zato jer su bili hrabri slušati srce? Dobro je papa rekao da se Crkva kaje za sva zla koja je učinila kroz povijest i ima se zašto kajati. Tako smo bešćutno ubijali, jer su ljudi slijedili srce, a ne puste teorije. I nuikako da se naučimo pameti. Zakopali smo se zakonima i propisima. Ključeve imamo, sami nismo ušli, a drugima to nismo dopustili. Grozno je to.
Sjedim u kafiću i dođe mi prijetelj i kaže mi: Zlatko, gledam svoje kolege iz razreda. Svi su oni uspjeli u životu. Jednom je otac direktor i kupio mu je ovo i ono i on ima sada jednu tvrtku i posluje. Drugi je postao direktor. Treči ima super ženu, a ja evo nisam ništa. Svi su uspjeli, a ja ništa. O čemu on to govori? Uspjeli su! U čemu su uspjeli? Da naprave magarca od sebe. Jedan je postao direktor korporacije za lude, a drugi ne znam što. Je li to uspjeh? Je li to garant vašeg uspjeha? Sve što jednog bizmismena zanima je što će njegova žena misliti o njemu, što će njegovo društvo i djeca misliti o njemu. Pogledajte kako se kočepere po pozornici. Marionete izmanipulirane u strahu. To nisu sretni ljudi. Brinu se radi mrlje na kravati. Ne spavaju. Nisu sretni. Nemaju mira. Je li to sreća da bi uspio? Je li to sreća? Je li to istinski ljudski život? Kad jedanput shvatiš i odvežeš se od tih zalijepljenosti i obzira što će tko misliti o tebi, tad ćeš postati neustrašivo slobodan čovjek. I više se nikoga nećeš bojati, zato jer ti nije stalo da ti ljudi govore ne znam što. Shvatit ćeš da si ništa, a da je jedino Bog onaj koji jest. Tad ćeš biti slobodan i neustrašiv. Slobodan od svojih želja, ambicija, pohlepa, požuda, ne znam čega…….
Takvi ljudi plaše. Takve ljude treba maknuti. Takvi ljudi otvaraju oči i mijenjaju na promjenu. Takvi ljudi su proroci. Smetaju u današnje vrijeme. Takve se ljude ubija, zatvara, izolira, začepe im se usta, jer se ničega ne boje. Takvi ljudi mijenjaju na promjenu, a promjena je bolna, jer svi želimo spavati. Dolaze ljudi k meni s raznim problemima. Mislite da dolaze na izlječenje? Izlječenje je bolno. Dolaze po olakšanje. Dolaze da im obrišem suzicu s oka, da se pomolim, da ih utješim, da ih pustim spavati. Kada bi otvorili oči i shvatili svoju bijedu, probudili bi se, a onda bi konačno shvatili da je vrijeme da nešto promjene. Promjena je bolna. Ljudi se ne žele mijenjati. Žele da im se promjeni suprug, supruga, svećčenik, župnik, ne znam tko, šef na poslu, ali oni ne. To je kao da dođete liječniku s povješću bolesti, a liječnik vam kaže: evo šta ću učiniti, prepisati ću ovaj lijek za vašeg susjeda. Ista stvar. Došli ste da pomognete onome radi kojeg mislite da pati. Zlo je u tebi, čovječe. Sebe promijeni. Sve je oko tebe u redu. Kad sebe promijeniš, sve će se promijeniti, jer ćeš dobiti drugačiju sliku, pogled na svijet. Dobit ćeš srce slobodno, ispunjenoi ljubavlju i tad će ti biti svejedno. Ako živiš s čovjekom koji je nervozan, shvatit ćeš to za svoje dobro. I bit ćeš dovoljno jak da mijenjaš čovjeka, ne ti, nego će tvoj život mijenjati, jer si izgubio želju da ga mijenjaš. Kada bih vam rekao koliko ste navezani, prestrašili biste se toga.
Sad ćemo napraviti jedan mali test da vidite koliko ste vi sputani i navezani. Zamisli jednu osobu do koje ti je strašno stalo, koju strašno voliš, bez koje ne možeš živjeti. Reci sada u mašti toj osobi čitavim svojim srcem: radije bih odabrao sreću, nego da imam tebe. Koliko je od vas pomislilo: kako mogu biti tako sebičan? Pogledajte gdje je zamka: zašto bi to bilo sebično? Zamislite da netko kaže vama: kako si mogao odabrati sreću umjesto mene? Zar vi ne biste reklki toj osobi: s kojim pravom bi ja trebao odabrati tebe umjesto vlastite sreće? Pogledajte kako su nas pogrešno odgajali. To je ropstvo, posesivnost, sve samo ne sreća. Sreća i ljubav je jedno te isto i ona pušta slobodnim čovjeka. Ne možete živjeti bez te osobe. Nije to sreća, ni ljubav, nego navezanost. Jedan svećenik, Bog mu prosti dušu, započimao je duhovne vježbe ovako: ljubav je žrtva, a mjera ljubavi je nesebičnost. Njegova rođakinja mi je često to ponavljala. Ja sam rekao: dobro gospođo, da li biste vi mene voljeli pod cijenu svoje sreće? Da, velečasni. – I htjeli biste da ja ljubim vas pod cijenu svoje sreće? Rekoh: divno. – Ja bi volio nju pod cijenu svoje sreće, ona bi voljela mene pod cijenu svoje sreće. I tako imamo dvoje nesretnih ljudi i ljubav koja vječno živi. To je kršćanski da mi se povraća od toga. Je li shvaćate o čemu ja ovdje govorim?! Ne možeš ljubiti, ako ne pronađeš sreću u dubini svoga srca. Ne možeš ljubiti ako ne pronađeš ljubav, jer ti onda podsvjesno tražiš drugu osobu, jer te ona ispunja osjećajem ljubavi, a to nije ljubav, jer ti ona kaže nešto lijepo, jer ti ona godi. To nije ljubav. To je navezanost. Ljubav je stanje, raspoloženje za sve i svakoga. Kad dobijete takvu sreću, takvu ljubav možete u progonstva, mogu vas tući, bićevati i ubijati, nitko vam je uzeti neće. Toga vam Boga nitko uzeti neće i tog Boga nosite u svom srcu. To je ono ja, sve ostalo je budalaština i ropstvo. To su mistici govorili. Sjetite se Ivana Krstitelja, o tome je on govorio slobodno i zato je završio s glavom na pladnju. To su ljudi koji su bili kadri ubiti se.
Rekao mi je jednom jedan svećenik: ja imam pedeset godina svećenstva, slušao sam te i moram ti reći par savjeta – mudro – ne bi smio tako jasno govoriti jer će te to koštati glave. Mislim se poslije toga: da li mi je rekao mudri savjet? Da li čovjek koji osjeća potrebu da govori Boga, ukazuje na zablude pa i u Crkvi, koji osjeća potrebu za tim, da li može posustati, makar ga to koštalo glave? Teško, jer je taj poriv puno jači od vlastitog života. Zato ljudi i ne prolaze dobro po ljudskom gledanju, ali po Božjem ispune svoju mjeru. Oni plaše, postavljaju pitanje u onome što se godinamna držalo ispravnim, tjeraju na promjenu… Da li kapitalista želi vidjeti dobro u socijalističkom sistemu? Da li bogataš želi vidjeti siromaha? Da li želi bogat čovjek istinski vidjeti sirotinju? Da je istinski vidio, promjenio bi se. Komunista, kad bi istinski gledao pozitivne strane kapitalističkog sistema, promjenio bi sustav. Kad bi kapitalista gledao pozitivne strane komunističkog sustava, promjenio bi se. Ne žele gledati, jer se ne žele mijenjati. Ma koja god vlast da dođe, jednako će biti, jer se dobro čovječanstva ne mjeri političkim ideologijama, nego promjenom srca. I što je više ljudi obraćena srca, srca ispunjena Bogom, što se više kolektivna svijest raste i pomiče prema dobru, onda će se to osjetiti na globalnoj razini. To je ono što će promijeniti svijet, ako ga promijeni. Ni jedna stranka ni političko uvjerenje neće. Ljudi sa probuđenim srcem učinit će i da komunizam i da kapitalizam bude najbolja stranka ili najbolje političko uvjerenje za sva vremena, ali ljudi probuđena, obraćena srca. Sve su to zamke današnjeg vremena.
Da vidimo koliko ste vi navezani. Došla mi je jedna medicinska sestra i ovako mi je rekla: Znate, moja šefica na odjelu nikad me ne pohvali, nikad ne podrži. Pitam se onda: što mislite pod tim da vas nikad ne podrži? – Znate nikad mi nije rekla riječ utjehe, nikad podržala…… Razmišljam malo. Ajmo se igrat malo igrice. Zamisli da sam ja tvoja šefica i da ja znam o tebi sve kao i tvoja šefica. – Evo, Ana, ja sam tvoja šefica. Razlog zbog čega ja ne dolazim na tvoj odjel je ovaj. Ja znam da kada si ti u smjeni, da je sve u redu. Ne želim doći k tebi, jer znam da kada si ti na odjelu, da sve funkcionira. Imam toliko problema na drugim odjelima i zato kad si ti, onda sam u miru. Zbog toga nisam ni dolazila. Pitam je: kako se sad osjećaš? Odlično, hvala vam…… Zatim je pošaljem vani i drugima kažem: Razlog zbog kojeg ne dolazim jest taj što ne mogu podnijeti ono što ona radi. Ona je grozna sestra i mi već pripremamo drugu sestru, jer da joj odmah kažem istinu, stanje na odjelu bi postalo još gore. Ona uopće nema pedagoškog znanja, grozna sestra. Uskoro će dobiti otkaz dok ne spremimo drugu sestru koja će doći na njezino mjesto. Ona je grozna i nemoguća. I pitam ljude oko sebe: da li postupam pravo? – Da, velečasni. Ako je ona grozna, treba je smijeniti za dobro bolesnika. Vratili smo Anu nazad. Sjela je u klupu. Ja je pitam: Ana je li se još uvijek dobro osjećate? – Joj, kako ste mi pomogli, divno se osjećam. Budala. Mislila je da je svi podržavaju, a svi su očigledno vidjeli da je budala. To vam radije ljudi, ne samo vama, nego to i vi radite drugima. Mislite da vas ljudi podržavaju. Glume vam. Ne žele vam se zamjeriti kad vam kažu istinu u oči. Mislite da vas vole. Ne. Kroz vas žele da vi njih volite. Mislite da vas podržavaju. Varate se. Isto kao što ste vi prema drugima, tako su i drugi prema vama. Rekao sam vam sinoć kad ćete znati da ste odrasli. Kad vam nitko iz bilo kojeg razloga ne bude imao potrebu lagati, kada vas se više nitko ne bude bojao. Tada ćete znati da ste odrasli. Tad ćete hodati u istini. Zbog čega toliko patite i želite privući pažnju drugih oko sebe? Zbog čega vam je toliko stalo da dobijete aplauz, da vas pohvale, ako je to laž? Ako istinski predano živite Bogu, onda će vam biti važno jedino to što Bog misli o vama, a ne što ljudi govore. Danas vas hvale, sutra će vas kudit. Ako ste danas ushićeni jer vas je netko pohvalio, znajte, pripremite se na depresiju, bit ćete ubijeni. Tako ćete se osjećati, jer vaša sreća i životni entuzijazam ovisi o tome da li vas netko hvali ili kudi. Ljudi onda imaju mogućnost da vas usrećuju ili upropaštavaju. Postali ste robovi, a ne slobodni. Mi smo djeca slobode. Shvatite, to je kao da ima dugme. Stisneš dugme, veseo si. Stisneš dugme, tužan si. Shvatite što je Isus rekao: tko se ne odrekne oca ili majke, brata ili sestre, kuće, imanja, ne može biti moj učenik. Na što je on mislio? Upravo na to. Odreći se imanja, to je lako. To ste već učinili. Gdje su vaše obitelji? Živite svi zajedno. To je lako. Nije Isus na to mislio, jer je njegova majka isti išla uz njega. Možete govorit Isusu: Govorio si odreci se oca i majke, a živio si uz majku i braću i sestre. Nije on na to mislio. Odrecite se emotivno od ljudi. Oslobodite svoje srce od čovjeka. To je već teže. Kad je Isus pokazao da je slobodan od matere? – Eno, Isuse došli su ti majka i braća. – Tko je majka i braća moja? Oni koji riječ Božju slušaju i žive. Isus je mislio upravo na ovo što ja sada vama govorim. Ona je fizički bila tu, ali je njegovo srce bilo slobodno od nje. Emotivno se oslobodite vaše posesivnosti i navezanosti. Majka vam je umrla, ali ste je zamjenili ne znam kojom poglavaricom, prijateljicom, sestrom….. Podsvjesno ste projicirali vašu potrebu za majkom, ocem, ljubavlju, prijateljem……. Ne kaže Bog da živite bez ljudi, ali ćete ih istinski ljubiti samo onda kad ste slobodni od njih, jer ako ne možete živjeti bez ljudi, onda ste njihovi robovi, onda vam ljudi trebaju, a kada vam trebaju onda ih ne možete ljubiti. Ako ti treba, onda si navezan, onda ne ljubiš, onda ovisiš. To je kao droga. To je još gore od droge. To je navezanost. O tome su mistici kroz povijest govorili. Upravo o tome.

r a z m a t r a n j e

Bilo je to pretprošle godine u Zagrebu kada sam bio na petoj godini teološkog studija. Bio je peti mjesec, jako vruće. Tada nisam mogao ništa ni učiti, ni slikati. Tada sam odlučio ići u pivnicu preko puta bogoslovske porte. Bilo je petnaest do devet. Sjeo sam, zapalio cigaretu, uzeo pivo i tada mi je pristupio jedan prosjak sa željom da ga ponudim cigaretom. Bio je alkoholičar. Ponudio sam mu cigaretu i da sjedne nešto popiti. Nakon toga poristupio mi je još jedan alkoholičar, upalio cigaretu. Dao sam mu i ponudio da sjedne. I sjedili su. Jedva sam uvjerio konobara da ću to platiti, da oni ostanu tu. Trebali ste biti sa mnoim i vidjeti izraze lica kod ljudi na obližnjim stolovima, njihovo gađšenje i gnušanje što su sjeli sa mnom za stol. Kad sam te ljude pogledao u oči, spuštali su svoje poglede. Malo po malo počeo je naš škrti razgovor. Pitao sam ih odakle su, što rade u Zagrebu i među ostalom gdje će noćas spavati. Na to moje pitanje jedan od alkoholičara odgovorio je doslovce ovako: Dođi i vidi! Ja vam ne mogu reći što se događalo sa mnom kad sam to čuo. Pogledao sam na sat mirno i još mirnije konstatirao da je porta zatvorena već dvadesetak minuta i da hoću vratit se u bogosloviju ne mogu, jer je porta zatvorena. Mirno sam ustao i prihvatio poziv tih ljudi. Krenuli smo prema Jelačić placu, sjeli na tramvaj do zadnje stanice, izašli van. Išli smo polako prema jednoj šumi. Bila je noć. Miris vlažne zemlje i šuškanje lišća osjetio sam pood nogama, par grančica koje su me udarile po licu dok smo se probijali. I može za nekoga to izgledati glupost što vam sada pričam, ali ja sam otkrivao jedan sasvim drugi svijet. Što smo više ulazili u šumu čuo sam žamor koji je postajao sve veći i veći. I konačno smo došli do mjesta gdje se ti ljudi okupljaju. Bilo je tamo puno ljudi starijih i mlađih, muškaraca i žćena……. Sjedili su na kašetama, razbijenim klupama, kartonima po podu. Kad sam ja došao malo su se uznemirili. I pitao sam se: dobro što ja tu radim, što ću ja tu, hoću li im govoriti o Bogu, zbog čega sam tu? Dok sam ja to razmišljao, pristuopila mi je jedna žena, Nada se zove, alkoholičarka i počela svoju životnu priču, kako je kao mala bila silovana od svog oca, ima četrdeset godina, bavi se prostitucijom, postala je alkoholičarka, drži se te boce i to je sve što ima. Završila je ona svoju priču, pristupio mi je jedan čovjek iz hrvatskog proljeća, koji je bio u Lepoglavi, Golom otoku, silovan, maltretiran, drži se boce i to je sve što ima. Nakon toga pristupila mi je jedna baka, starija žena, sedamdeset godina: Velečasni, sagradila sam kuću. Dala sam djeci sve što imam. Postala sam alkoholičarka. Izbacili su me na ulicu, jer nisam htjela da se liječim. Završila je i ona svoju priču; pristupio je drugi čovjek i tako su se redali do tri ujutro. Ja nisam trebao ništa govoriti. Trebao sam imati srce dovoljno široko za svakog čovjeka. Trebao sam samo slušati. Nisam trebao usta otvoriti. Ti ljudi su samo iznosili sebe. Kada su oni pozaspali negdje oko tri, ja sam ustao, jer sam vidio što sam imao vidjeti i polako se uputio prema Kaptolu. Hodao sam polako kao da imam cijelu vječnost pred sobom, a onda sam shvatio da je i imam. Kud na se žuri? Razmišljao sam o mnogo čemu: čega sam sve roib – od četkice za zube do člistih plahra, od svoje duhovnosti do ispita. Ti ljudi imaju tu bocu među sobom i to dijele među sobom. Ti ljudi su u većoj milosti nego ja sam. Čega sam ja sve rob? Mislio sam da moram biti savršen, diplomirati sa odličnim, zadovoljiti svog biskupa, svećenike, roditelje, poglavare…… Ja sam morao, morao, morao udobrostivit Boga. Ja ništa ne moram. Srušio mi se život ko kula od karata. Ja ništa ne moram. I istina je što je Isus kazao: tko je zadnji bit će prvi i prvi zadnji. Ja ne mogu zavrijediti Boga. Ja ne mogu zavrijediti nebo, shvatite to ljudi moji. To su naše najveće zablude. Kad sam se toga oslobodio, počeo sam graditi iznova. Na kojim sam krivim temeljima gradio svoje svećenstvo i svoj studij? To je toliko duboko ušlo u mene da sam za mladomisničko geslo uzeo riječi: Dođi i vidi.
Zaista o Bogu vam ne mogu govoriti. Mogu vam reći samo: dođite i vidite. Bog je onaj koji će vam progovorit u srcu na vama svojstven način, jer on progovara svakom srcu. Zato dođite Bogu i vidite. Ne vjerujte kao ona obraćenica na bunaru kad je posvjedočila. Sada sami vidimo i vjerujemo. Takvu vjeru tražite. Pronalazite Boga koji je duboko u vama. Tražite tu orginalnost sadašnjeg trenutka i Boga koji je sada živ. Nemojte se zabetonirat u žabokrečinu, u svoja uvjerenja koja vas ispunjavaju sigurnošću, ali vas ostavljaju mlakima i u apatiji. Bog je najkreativniji, najmoderniji za sva vremena. I on ima pravo progovarati u svakom vremenu na njegov način. I one koje voli nikad ne ostavlja same. Što se dogodilo u mojoj duši? Razmišljao sam o tome. Dogodilo se to što se u mistici naziva svjesnost. Svjesnost je drugi pojam za ljubav ili za Boga. Svjestan, postao sam svjestan svoje zablude. Otvorio sam oči, probudio sam se od svog sna. Shvatio sam kako krivo razmišljam, u kakvim sam iluzijama živio. Kad sam toga postao svjestan oslobodio sam se svoje iluzije i započeo život iznova. Sada bih vam govorio o svjesnosti.
Sjedim u restoranu i razgovaram sa svojim prijateljem koji je astronom. I kaže: dok gledaš suznce, ono se sada nalazi tamo gdje je bilo prije osam i pol minuta, jer suznčevoj zraci treba osam i pol minuta da dođe do zemlje. Zato se sada sunce nalazi negdje drugdje. Znaš postoji oko par stotina galaksija i naša zemlja se ne nalazi u centru svemira, nego pri kraju mliječnog puta. Sve zvijezde koje vidiš su sunca. Neka su toliko velika da obuhvaćaju veličinu zemlje i sunca i razdaljinu između zemlje i sunca. Svemir kojeg mi poznajemo širi se tri i pol milijarde kilometara u sekundi. Bio sam fasciniran podacima koje sam čuo. I kad sam izašao vani i pogledao u zvjezdano nebo, dobio sam skroz drugu sliku o životu. To je svjesnost. Skroz drugi osjećaj u srcu: što je čovjek, što je nebo, što je stvaranje, što je život, smrt….. To je svjesnost. Uvid. To se ne događa na razini informacije. Da sam to što mi je rekao prihvaćao na razini pameti, ostalo bi samo znanje, ali ne bi mijenjalo moju nutrinu. Postao sam svjestan tih činjenica, veličine života kojega živim. Dobio sam drugačiji uvid u život i svijet u kojem živim, a onda i sposobnost da se moja ljubav razvija. Svjesnost je samo drugi naziv za ljubav. Veliki Sokrat je rekao: život koji nije svjestan, nije vrijedan življenja.
Koliko puta ste se svađali, a da ne znate oko čega se svađate? Koliko puta ste ljuti, a da nistesvjesni da ste ljuti? Pogledajte, zamislite kad ste zadnji put bili ljuti. Pogledajte strah koji je bio ispod te ljutnje. Čega ste se bojali da vam bude oduzeto? Čega ste se bojali izgubiti? Otkrijte taj strah i otkrit ćete uzrok te ljutnje. To je vaša posesivnost. Nešto ste htjeli, a niste to dobivali. Vaše mišljenje se dovelo u pitanje. Pojkazalo se da ste bili u krivu i zato je pao vaš ugled. Prestrašili ste se da je vaš obraz ostao crven pred ljudima, jer vi želite da vas ljudi drže. Tu je korijen zla. U strahu se skriva sve što činite……
Samo promatrajte, gledajte svoje pogreške. Ne možete na silu mijenjati. Samo promatrajte, ne sudite. Ne sudi sebi, ne sudi nikoga. Vidjet ćeš gdje je greška. Otpast će sama od sebe. Ali to nije žrtva. To je milosna promjena prirode. Kada se porežete, tko učini da vaša rana zacijeli. Vi?! Svojom žrtvom? Tko čini da vaše srce kuca?! Vi, snagom svoje volje?! Tko pokreće vaša pluća i čini da dišete milione, milione puta na dan?! Vi?! Tko čini da vaši nokti, kosa raste?! Vi?! Tako i te stvari ne činite vi, ali će se počet događati kad ih pustite, kad ih samo promatrate, kad ne silujete sebe. Imate neku manu: odakle potječe, gdje je početek, gdje su uzroci, negdje u djetinstvu, u potrebi da vas se ljubi, koji je taj strah koji je rodio tu manu? Gledaj, promatraj bez suđenja, analiziraj. Doći ćeš do korjena, otpast će sama od sebe, jer ćeš vidjeti koliko ti to štete nanosi. To nećeš nazivati žrtvom, nego milosnom Božjom promjenom koja će se dogoditi u vašem srcu sama od sebe. To je svjesnost o kojoj vam govorim i kad govorite postanite svjesni tog glasa kojeg ispuštate, svjesni reakcije, svjesni svojih osjećaja, prostora u kojem se nalazite, svoga tijela, onoga što duboko osjećate……. Život je bogatstvo, a mi ga tako površno živimo. Ona meditacija koju sam vas juče učio pomoći će vam da rastete u tome. Najprije će vas smirivati, onda će se upravo pojavljivati to – kvaliteta vašeg života će rasti. Sve ćete činiti srcem: molit ćete srcem, pjevat, namještat krevet ujutro, prati suđe srcem…. Što god budete činili, najobičnije radnje, činit ćete to srcem. Uživat ćete u životu. Dok budete jeli, uživat ćete u hrani. Nikud vam se neće žuriti, jer ćete se smiriti. Doći ćete u ovo sada i znat ćete da je ovo sada bogatstvo koje se događa. Što biste da imate milione ovakvih kuća i još tisuće redovnica? Da li bi to uvećalo vašu sreću ili napuhalo vašu oholost? Da li će sve te sestre i kuće spasiti vašu dušu? Sebi dođi, čovječe, vrati se u ovo sada. Ako je Božja volja, napunit će vam se samostan da nećete imati ni kreveta za nove. Ali to nećete činiti vi, nego Bog i ne na silu, nego kad za to dođe vrijeme.
Dao sam vam gotovo čitav program za život. Objasnio što je istinska ljubav, tako da sam govorio šta ljubav nije. Rekao sam vam što je put čiste vjere tako da vam nisam govorio o vjeri, jer se nju živi, nego sam vam pokazao što su vaše iluzije, što vjera nije, što su vaša uvjerenja. Nisam vam govorio o Bogu, nego sam vam govorio put do njega, što morate odbaciti, što Bog nije…….. Govorio sam vam o svjesnosti da bih vam pokazao što je žrtva, da ne živite u varkama……
I sada ostaje predzadnja tema, a za mene najviša tema – smrt. Govorit ćemo o smrti, jer je smrt najradosniji događaj za čovjeka bili vi toga svjesni ili ne. Smrt nije onaj čas kad vi ispuštate dušu iz tijela. Vi upravo živite smrt. Od časa rođenja vi neprestano umirete, iz minute u minutu vi neprestano umirete. Naša sestrica smrt je vječito s mana dok smo u tijelu i ovome životu. Smrt i razmišljanje o smrti je najljepša purifikacija, najljepši događaj koji vam se može dogoditi. Ljudi kažu da je to grozno. Ali što je to grozno? Pogledajte kako živimo neprirodno. Više se ne umire u obitelji. Naša djeca više ne vide smrt u oči. Više se ne rađaju u obitelji. Ono najmisterioznije – rođenje i smrt događa se u institucijama mimo obitelji. Groblja smo sakrili što dalje, izolirali ih, jer kao smrt ne postoji. Živimo u iluzijama. Današnje vrijeme je vrijeme iluzija. Smrt je najradosniji čin. Šetate grobljima i čitate natpise: živio je prije dvadeset godina. O jadan! Mora da je imao sve probleme koje i ja sada. Ali s te točke gledišta sve se mijenja. Smrt je oslobođenje. I što se prije pripremate za nju to će vam srce klicati kad ona zaista i dođe. Osjetit ćete taj čas. Smrt je nešto najljepše, umiranje koje se sada događa. Umiranje sebi da bih Bogu mogao rasti. Na času smrti postajete jedno s njime. Bolje da vam govorim sada o smrti, nego kad ona dođe, kad pogledate oči u oči stvarnosti koja vas okružuje i shvatite da ste čitav život živjeli u zabludi. Kako je to bolno. Nema ništa goreg od toga. Zato bih vas volio uvesti u jednu neobičnu meditaviju, razmišljanje o smrti. Možda će vam ovo izgledati glupo, surovo, ali to je tako silovito. Probat ćemo svi. Kratko traje – 7 – 8 minuta. To je razmatranjhe, jer se služite slikama, pojmovima….. Ako vam se ovo svidi, probajte, koji puta dok šetate prirodom, sjedite u sobi, imate časoslov, poslije meditacije, razmatrati svoju vlastitu smrt na način koji ćemo sada učiti. Vjerujte mi, ako to budete radili svaki dan vaš život će biti ispunjen radošću. Počet ćete cijeniti svoj život i svaku sekundu u danu, jer ćete shvatiti da je život bogatstvo koje prolazi, koga treba žćivjeti, a ne o njemu fantazirati. Ne živjeti ni u prošlosti, ni u budućnosti, jer to nije život nego u ovome sada kao ljiljani poljski i ptice na nebu. Sada vas pozivam da ponovno zatvorite oči, da se smirite i slijedite ono što vam budem govorio. Jako je važno da ovo što budem govorio primjenite na sebe, na nikog drugog nego na sebe. Svatko se od nas pogleda u ogledalo i zna kako izgleda ispred, s profila i s leđa, kako izgleda čitav od pete do glave, znate, poznajete svoje tijelo.
Sada vas pozivam da najzornije što možete pogledate svoj vlastiti leš. Zamislite da ležite na podu potpuno mrtvi. Gledajte svoje mrtvo tijelo. Pokušajte vidjeti što više detalja. Primjećivat ćete sve što vam budem govorio i vodit ću vas kroz meditaciju. Najprije gledaj sebe kako ležiš mrtav, hladan, ukočen. Samo se gledaj kao da si drugi. To tijelo postaje plavkasto, modro….. Na mekanim dijelovima vide se raspukline. Utroba je ulegnuta. Sada je čitavo tijelo u procesu raspadanja. Sada ostaje samo skelet sa hrpicama mesa koje se tu i tamo nadziru. Sada je čisti, goli skelet koji je popustio u zdjelici i vratu. Sada se čitav skelet sveo na šaku praha. Sada zamisli da je u tu prostoriju došao Isus u obliku silnoga svjetla i da imaš zemaljske oči izgorio bi koliko svjetla. Osjećaš silnu ljubav, toplinu u srcu, mir kao ocean. Pruža ti ruke i pita te: daj mi svoje ništa. Daješ mu ruke i postaješ jedno s njime. Zahvalite Isusu u sebi kratkom molitvom i polako otvorite oči. Kada sam počeo meditirati ili razmatrati točno 7 minuta, ovo razmatranje svoga tijela u sedam faza i susret s Uskrslim, mogu vam reći da je moja svjesnost narasla više no ikada, jer sam postao svjestan veličine života, misterija umiranja, zla, smrti. Život mi je postao radosniji. Ne štedim osmjeha. Nekad mi najteže postat ozbiljan na sahranama. Nekad me takav napadaj smjeha uhvati kad vodim sprovode, da mi je to smješno, da me je sram…. Ono naricanje i kukanje, to nije dokaz naše vjere. To je dokaz iluzija, ropstva….. Neki se narodi oblače u bijelo na sahranama, jer je to čas novog rođenja. Probajte, koristite ovo razmatranje. Vjerujte mi bit ćete zahvalni za sve što vam život donese, jer dok još imate to tijelo znat ćete da koristit do kraja. Nećete štedit ni vremena ni truda……
Kad je Isus došao na zemlju, da su se ljudi ponašali tako da su ga prihvatili i mijenjali svoja srca, da su živjeli svjesnu vjeru, ne bi ga razapeli. Povijest i civilizacija bi išla sasvim drugim tokom, s Bogom. Bog je dao nama slobodnu volju i dopustio je. Bog uvijek nađe alternativu na najorginalniji način, tako da je žrtvovao svog vlkastitog Sina. Ima jako doibrih ljudi koji dobro govore, ali ih drugi ne prihvate, ubiju ih. Tada Isus preko žrtve tih ljudi učini više doibra, nego da ih je pustio na životu. Kad je Isus rekao: Bože neka me mimoiđe ovaj kalež, ništa nam nije drugo rekao nego kako i mi trebamo živjeti – prihvatiti Boga do kraja. Bog dopušta da vas ljudi progone, ismiju. Ubijen u Abelu, ismijan u ………., prodan zna se kome, ismijan u svim prorocima, to je Isus Krist. Bog dopušta patnju tih ljudi, jer ako neće………………. tada dopušta da zlo ubije tog čovjeka, ali žrtva bude spasonosna. Ti ljudi su suotkupitelji s Kristom. To je razlog dopuštenja Božjega i slobodne volje. Bog ne radi ništa mimo naše volje, ali uvijek okreće na doibro i ostvaruje svoj plan za čovjeka. Sva proroštva u današnje vrijeme – fatimska, lurdska, međugorska, od Cenakula, svećeničkog marijanskog pokreta oca Gobbija, Guadalupe, sva proroštva su usmjerena prema katarzičkom, prema šizmiu i otpadu od vjere. Navješta se antikrist i ne znam što. Sva proroštva su toliko istinita koliko i lažna. Prorok Kupertinski je prorokovao kako će doći sudnji dan. Tada su mu doveli čovjeka koji je bio osuđen na smrt. To je bilo u 13. stoljeću. I on je rekao da potvrdi istinitost onoga što je rekao da će tog čovjeka povratiti od mrtvih. Mrtvac je ustao, ali svijet nije skončao. Bog uzima za pravo da promjeni svoje mišljenje ako ljudi obrate svoja srca. To je prorokov poslovni rizik. Prorok uvijek ostaje kratkih rukava. Proročanstva i proricanja nisu da se ona dogode, sjetite se Ninive, nego da se ne dogode, da obrate ljudi srca. Kamo sreće da se ono što Fatima i Lurd naviještaju ne dogodi. I ako se ljudi obrate, obrate svoja srca, neće doći do toga. Kada su se Ninivljani stavili u kostrijet i pepeo i obratili, nije uništio taj grad, jer su poslušali riječi proroka. Krivo je razmišljanje: nije se obistinilo ono što kažu vaši proroci. Kamo sreće da se nije obistinilo. Isusov drugi dolazak nije povezan sa smakom svijeta. Ako želite novo Kraljevstvo mira i ljubavi na zemlji, onda će se to moći ostvariti tek kad Isus dođe u svojoj slavi. I taj put, njegov dolazak pomoći će se preko Marije, jer je preko Marije došao tiho u poniznosti. Jednako tako preko Marije će doći u slavi. Zato je krunica moćno sredstvo podrške Bogu da obrati što više srca. Kada će on doći, to zna samo Otac na nebu. Očito je jasno, da su proroci u Starom zavjetu i sam Isus govorili o dolasku. Mi smo u apokaliptičnim vremenima. Sve ono što su proroci i mistici kroz povijest govorili upravo se događa- Veliki otpadi od vjere. Sve ono što je normalno, to se sada ismijava. Krive teorije u samoj Crkvi. Mnoge biskupske konferencije su pravi raskoli, šizme, samo se o tome ne govori. Austrijska biskupska konferencija gotovo ne postoji, samo na papiru…….. Papa se ismijava u mnogo čemu. Govoriti danas o čistoći prije braka, o čistoći prema svome tijelu glup si. Odgajamo djecu kako je masturbacija normalna stvar, da je življenje svoje spolnosti nešto normalno, prirodno………… Milioni, milioni abortiranih godišnje samo u Evropi. Mnoge države pozakonjuju homoseksualizam, čak i djecu usvajaju. Sve što je neprirodno, nenormalno postalo je normalno, a normalno se ismijava. Oni koji istinski u poniznosti žive svoga Boga u svom srcu, postali su malo stado. Takvih ima svugdje u svijetu i u fokolarinima, neokatekumenima, cenakulu, karizmatskim pokretima, u mir, i među običnim ćžupljanima ima ljudi ponizna srca, ali u svima ima i onih koji generaliziraju, a to je isto zlo. Kao da će se spasiti samo oni koji su u cenakolu. Bog će spasiti i onoga protestanta, ako je čovjek ponizna i iskrena srca. Spasit će se oni koji žive u Duhu i istini. Zar ne osjećate da su svi nekako bezglavi. Kao da je Crkva postala babilonska kula gdje je Duh sveti pomiješao jezike. Minute u 20. stoljeću, ni jedne minute nije bilo da negdje nije bilo rata. Svake minute puca čir negdje na ovoj zemlji. Svugdje se tuku. Završi ovdje, počne tamo, a na desetak mjesta napetosti, samo što ne dođe do rata. Uza sva nastojanja, sve deklaracije, čovjek je u ovom stoljeću najugroženije biće koje postoji, da nema pravo ni roditi se, da nema pravo ni doživit prirodnu smrt. Idite u Kinu. Svako žensko dijete koje se rodi ima manja prava nego pas na cesti, jer ako rodi žensko dijete, gotovo je. Ko pas na cesti. Dok psi u Europi imaju sve, takva djeca umiru bez igdje ikoga, bez najosnovnijih ljudskih prava. Sjetite se holokausta, ratova, mrcvarenja, plinskih komora, ubijanja………Ono što životinja ne može, čovjek je činio. Ovo je najgore stoljeće uza savtehnološki napredak, stoljeće kada upravo čir puca. U znanosti smo skroz napredovali. Što nam koristi da smo došli na mjesec kad na zemlji ne znamo živjeti. Tijelo i znanost i ratio smo toliko usavršili da dolazi do loma, totalnog loma. I sada kada se javlja glad za duhovnim dolazi do druge perverzije: da je duhovno sve do čega se primi, i Sai Baba i nahariši i new. age – sve je duhovno, sve je dobro. To je varka sotonina. Živimo u ludnici. Ovaj svijet je lud. Potvrđeni luđaci. Jedini razlog zašto nismo u ludnicama je zato što nas ima previše. Šetao sam New Yorkom: jedan maše Biblijom, drugi na rošluama sa sto naušnica na licu, drugi spolni čin vrše na travi u centru New Yorka, tri koraka dalje naturalisti i nudisti sa djecom se sunčaju. Šetam se avenijom: tenk sa mrtvačkom glavom, kao protiv rata, protiv Srbije. Šašavo. Ludo sve. Idite u Srbiju, pa ćete vidjeti što znači srce ispunjeno zlim. Čuo sam što se tamo događa, što ne prenašaju televizije, jer su mediji veliko zlo. Sinoć sam bio na prozoru svoje sobe u samostanu i vidio kako se dila droga ispred samostana. Ne trebam ići u New York da bi vidio cirkus ovoga svijeta. To nam djeca tek u jedan izlaze u disco i roditelji im ne mogu ništa. To da djeca tuku svoje učitelje. Sve je postalo ludo i šašavo. Nema više autoriteta. Više ne sluša ni roditelje, ni svećenike, ni državnike, ni papu…….. Svatko misli da ima pravo. Babilonska kula, bezakonje, beznađe……. Živimo u ludim vremenima. Što prije shvatite to bolje za vas. Pogledajte samo kako mediji manipuliraju. Prije dvije godine bile su u modi takve cipele da su žene jedva stajale koliko su bile tanke. Danas su takve da jedva dižu nogu do stepenica. Što mislite da su oni to odlučili? Ne! Trend. Moda. Vi ne znate što je za vas lijepo, nego ono što drugi kažu da je lijepo. Izmanipulirani su ljudi doslovce do kraja. Sjetite se vremena kada su žene nosile ovakve naramenice. Je li to bilo lijepo? Danas postat svoj je najveća hrabrost koja se očekuje. Danas imati svoje mišljenje, to su junaci ovoga vremena.


P r o p o v i j e d - sv. Misa - Srce Marijino





- 10:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.01.2007., srijeda

Bog je ljubav

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Nedostatak radosti možda je i uzrok i poljedica odvojenosti covjeka od Boga, stoga je potrebno tražiti Boga dok je blizu. Onoga trenutka kad mu se približiš, zagrlit će dijete novog covjeka od radosti u nasoj utrobi. Stari čovjek uminu, da bi novi čovjek bio suobličen Isusu Kristu i da bi ušao u radost Oca našeg koji jest na nebesima.

Slikom i riječima pomagati sebi i drugima na putu ljubavi najplemenitije je djelo.

Neka Kristovo svjetlo zasja u tvom srcu i tvojoj riječi, i doneseš Duha Svetoga tvojim bližnjima.

Želim vam obilje Božjeg blagoslova !


'don Branko' iz Osijeka

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service
- 17:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.01.2007., utorak

Obnovi lice zemlje

Gle, zlatno svjetlo izlazi:
Problijedi, tmino iščezni
Što bludnjom si nas besputnom
Već dugo vukla u propast.

Vedrinu daj nam, Svjetlosti,
Za sebe ti nas očisti,
Od lažne riječi čuvaj nas,
Iz duše nam progoni mrak!

Nek sav nam tako prođe dan
Da jezik, ruke ne zgriješe,
Da čiste oči ostanu
I prijestup tijela ne takne.

Iznad nas Božje oko je
Što po sve dane gleda nas;
On sva nam djela promatra
Od rane zore do noći.

Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem presvetim
I sad i vječnost čitavu! Amen.


Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service
- 16:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.01.2007., nedjelja

Sudac karizmatik

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Proroštvo

U karizmatskom kršćanstvu dobro je poznata karizma ( Duhovni dar) proroštva / proricanja. U protestantskoj grani se to smatra i posebnom službom : službom proroka ( naglašava se svećeništvo svih , a pojedinci mogu imati službe kao što su ; prorok , apostol , učitelj , evanđelist i pastor – EF 4 :11…)

Jedan od takvih proroka je i slijedeći službenik Božji.
Dr. Samuel Doctorian ( mnoštvo webova se može naći na interentu) kaže:
' 20.06 1998. godine , u 3.50 ujutro na Patmosu , iznenada je moja soba bila puna svjetla , a to je bila soba bez svjetla, odvojena od manastira. Kad sam otvorio oči vidio sam pet prekrasnih anđela . Njihova lica su bila perfektna i slična ljudskima, ali puna svjetla. …
…Tada dođe poruka od anđela ' Što vidiš i čuješ reci nacijama , a ne da zadržiš za sebe !'

PRVI ANĐEO

Prvi anđeo reče …

DRUGI ANĐEO


TREĆI ANĐEO

Jedan od anđela pokaže mi Europu s jednog kraja sve do drugog – od sjevera Španjolske i Portugala. U ruci je imao tezulju ( vagu) , i vidjeh ga kako leti nad Europom i čuh riječi :' Ja sam tužan, ja sam žalostan' . Nepravednost , nečistoća, nepobožnost - preko cijele Europe . Grijeh se uzdigao do neba.
Sveti Duh je žalostan !
Vidio sam da rijeke Europe poplavljuju i prekrivaju milijune kuća. Milijuni se utapaju . Iznenada čuh zemljotres preko cijele Europe . Zemlje koje nisu imale zemljotresa , bit će potresene. Iznenada u duhu vidjeh Eiffelov toranj u Parizu kako se ruši i pada. Veliki dio Njemačke uništen . London - svuda uništenje, vidjeh poplave svuda u Skandinaviji. Pogledah jug i vidjeh Španjolsku i Portugal kako prolaze gladovanje i veliko uništenje. Mnogi će umrijeti od gladi širom Španjolske i Portugala. Bio sam potresen sa svim tim vijestima i zapitah :' Gospode , što sa tvojom djecom?' Anđeo reče :'Ja ću ih pripremiti , oni će gledati na pojavu Gospodina sa velikom željom u srcu. Mnogi će u tim danima pozivati na mene i ja ću ih spasiti . Ja ću raditi ogromna čudesa za njih i pokazat ću ih svoju moć.'
U središtu velikog uništenja bit će milosrđe Gospodnje u tim zemljama . Bio sam radostan što Bog ima svoju zaštitu nad svojom djecom...



P.S. Ovi
h dana su baš nad tim zemljama vile velike oluje i uništenja . Zadnjih godina bilo je i poplava. Možda je to sve uvod u ovo proroštvo...

- 17:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.01.2007., petak

Sudac na seminaru za djecu

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 16:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Molitva majke

Možda si se umorila! Možda ti je svega dosta! Želiš pomoći djetetu, a ne znaš kako? Osjećaš se nemoćnom, a ponekad i očajno! Zašto je dijete takvo………..? Možda si već puno metoda isprobala! Možda si i stručnjake pitala, a problem je još uvijek tu.
Da li si ikad pomislila da tvoje dijete nije slučajno tu, slučajno tvoje? Da nije „slučajno“ baš ono izabrana posuda i Božji glasnik, da se sabereš i svim srcem vratiš svom i Njegovom Izvoru? Bog te poziva baš kroz to dijete, kroz taj njegov problem: „Dođi k meni! Samo Ja znam što se u tom djetetu slomilo. Samo Ja znam njegovu nutrinu, jer Ja sam ga želio, projektirao i oblikovao u tvojoj utrobi. Njegov je život na mom dlanu, ali trebam i tvoju suradnju. Dođi!“
Sada se saberi, zastani. Pronađi mirno mjesto, svoj kutak i vroijeme kad te nitko neće ometati. Isključi telefon. Uđi u tišinu i mir srca, poslušaj svoje disanje. Bog je tu i čuje te. Predaj mu svoje napetosti i brige.



M O L I T V A



Bože moj, vjerujem da si tu, da me gledaš! Vjerujem da me razumiješ!
Pomozi mi! Daruj mi povjerenje u Tebe!
Vjerujem da si poslao svog Sina da izliječi moga.
Vjerujem da je taj Isus došao izlječiti srca slomljena,
Otpustiti krivice i osloboditi sužnje.
Tako si obećao Oče moj!

Isuse, Ti bolje poznaješ moje dijete nego ja.
Ti znaš Isuse sve što je naslijedio i ono dobro i loše i u tijelu i psihi i duhu.
Ali Isuse Ti si Svenogući i Ti možeš svojom presvetom krvi presjeći
I uništiti sve ono što ometa razvoj mog djeteta i što nam zagorčava odnose.
U tvoje Ime Isuse ja te molim učini to sada i oslobodi moje dijete.
Hvala šti si Ti Bog i što to možeš i želiđ.
U TEBE SE UZDAM ISUSE.
Oprosti Isuse i meni i ocu i svim našim predcima.
I ja im opraštam i sve otpuštam. Blagoslovi i nas i njih.

Ti si Isuse bio prisutan u začeću mog djeteta.
Ti znaš u kojim okolnostima je ovo dijete začeto,
Jer TI SI MU UDAHNUO SVOJ DAH, DAO ŽIVOT.
Oprosti mi Isuse…….. Oprosti mi dijete………
Molim te sada Isuse stavi ruku na ono malo začeto biće i iscijeli ga.
Hvala Ti Isuse što to činiš. Hvala Ti baš za ovo dijete.
Hvala Ti za novi početak.

Danas sam svjesna Isuse, da si Ti stvarao moje dijete u mojoj utrobi
I da je to ČUDO ŽIVOTA.
Ti si oblikovao njegove ruke, noge, glavu, bubrege, srce….
Ti si mu davao hranu, toplinu, vodu, kisik.
Ja još ništa nisam znala, a Ti si znao spol i već tada si ga imenom pozvao u život.
Ti si mu se više radovao nego ja.
Ti si ga hranio dok sam se ja zabrinjavala, strahovala, radila, bolovala.
Oprosti mi Isuse……. Oprosti mi dijete……. Otkupi me Isuse od ovog djeteta.
Ti mu nadoknadi svu ljubav i povjerenje u ljude, život, mene i Tebe.
( u duhu se sad vrati u to razdoblje – gledaj Isusa pored sebe
-stavi ruku na svoj trbuh i tepaj dijetetu – ne boj se mama je tu i voli Te, I Isus je tu i voli te još više ).

Isuse Ti si bio prisutan kad se moje dijete rodilo, a ja to nisam znala.
Ti si ga dočekao dobrodošlicom. Ti si ga prvi uzeo u ruke. Ti si mu se više radovao.
Ti si ga već dobro poznavao. A ja to nisam znala. Danas Ti zahvaljujem…..
Molim te Isuse
DA DANAS IZLIJEČIŠ I MENE I MOJE DIJETE OD STRESOVA PORODA.
Hvala Ti za to dijete, za taj dragocijeni dar. Hvala što sam majka.
Hvala za novi život. Hvala što imaš povjerenja u mene.
( Tu gledati u Duhu kako Isus uzima dijete u naručje, veseli se,
Diže ga u zrak, tepa mu, ljubi ga i stavlja ga meni i ocu u naručje).

Oprosti mi Isuse………..Oprosti mi dijete……… Danas te opet puno volim.

Hvala Ti Isuse za PRVIH 6 MJESECI mog djeteta.
Ti si bio prisutan u svakom trenutku……. Ti si ga tješio kad ja to nisam znala……..
Molim te Isuse da danas nadoknadiš sve ono što sam ja propustila……..
Oprosti mi Isuse………. Oprosti mi dijete………..
( Sada držati dijete u naručju……. I predavati ga u očeve i Isusove ruke ).

Donosim Ti sada Isuse njegovo razdoblje do 3. GODINE ŽIVOTA.
Tebi ga povjeravam……….. Stavi ruku na njega u svakoj situaciji….
Oprosti mi Isuse: propuste, neljubav, grubost, nestrpljivost, distanciranost…..
Oprosti mi dijete…………
( U duhu ga grliti i maziti ).
Hvala ti Isuse što si Ti najbolji psiholog.
( Ako ima stresova u tom razdoblju ispričaj to Isusu – On zna, razumije i dat će ti mir ).

Donosin Ti Isuse i svu bol i ranjenost iz onog razdoblja do 7 GODINE ŽIVOTA…..
Gospodine oprosti što se nisam uživljavala u traume mog djeteta kad je pošao u
Školu.
Danas znam da je to teško razdoblje za jedno dijete……….
Ali zato danas znam da si Ti bio s njim i na polasku u školu i u razredu.
Izbriši Isuse ružna sjećanja u mom djetetu i svaku ranu i bol koju ni ja ne znam.
Oprosti mi Isuse za………………. I otkupi me………..

I molim Te Isuse još za ovo razdoblje od 7 GODINE do DANAS.
Stavljam ga u Tvoje Srce, u Tvoje RANE!
Izlječi ga, utješi, ozdravi.
H V A L A T I.

- 16:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kako prepoznati zamke zloga

Područje Sotoninoga djelovanja, njegovih zamki i njegova zavođenja, područje okultnih i magijskih praksa jest nesagledivo. Upuštati se u to doista predstavlja pravu avanturu. Toliko je toga nama ljudima neshvatljivo, neobjašnjivo i tajnovito. Stoga je to područje neistraženo.
Malo je na našim prostorima onih koji su pokušali obraditi tu tamnu stvarnost. Ako literatura postoji, to su uglavnom prijevodi stranih autora.
Prepoznati, razotkriti i raskrinkati zamke Zloga moguće je jedino svjetlom odozgo.SamoDuh Sveti, Duh mudrosti, može prosvijetliti i voditi čovjeka u tu mračnu tajnovitu stvarnost u kojoj se kreću i u kojoj djeluju zli duhovi te otkriti svu njihovu perfidnu, lukavu i pokvarenu zlobu kojom čovjeku napadaju u želji da ga, ako je ikako moguće, fizički i psihički unište.
Prepoznao sam u sebi određenu osjetljivost i otvorenost za ljudske probleme koji imaju korijena u sotonskom utjecaju na ljude. To me je područje počelo odavno zanimati. Posljednjih dvadesetpet godina mojega pastoralnoga rada počeo sam se intenzivnije baviti tom problematikom. Mnogo je ljudi dolazilo i sve više dolazi tražiti pomoć i izlaz iz mračnih i zapletenih životnih situacija. I tako, u susretu s ljudima, slušajući i prepoznavajući njihove probleme, sve sam više ulazio u to područje u kojemu sam otkrivao kako Sotona djeluje i zavodi duše. Postalo mi je jasno da on ljudima manipulira na sve moguće načine, a da ljudi, jadni, nisu ni svjesni kako su žrtve zlokobnoga sotonskoga djelovanja.
U meni je već odavno sazrijevala želja kako bi trebalo ljude poučiti i ukazati im na sve moguće opasnosti u koje bi mogli upasti, osobito baveći se okultnim, magijskim praksama. Budući da je posljednjih godina prošloga stoljeća zlo uzelo toliko maha i da je u neviđenu porastu sotonsko djelovanje i u našim krajevima te da toliki padaju u njegove zamke i ne vide izlaz, potaknut željama mnogih koji su pronašli izlaz i oslobodili se, odlučio sam napisati ovu knjigu koja će, nadam se, mnogima pomoći prepoznati vlastiti problem, otvoriti oči i u svjetlu Duha Svetoga prepoznati kamo krenuti, te pronaći spasenje.
Svjestan sam da će ova knjiga izazvati burne reakcije mnogih. Svjestan sam da će Sotona, čija se djela ovim putem razotkrivaju i kome se otima plijen, pobjesniti i da će pokušati novosmišljenim zamkama ljude zavesti kako ne bi spoznali istinu. No, uvjeren sam da treba javno progovoriti, svidjelo se to kome ili ne, i pomoći ljudima. Nadam se da će ovo vrlo dobro razumjeti oni koji grcaju u problemima čekajući odnekamo spas. Njima će ovo doći kao melem na ranu, kao nada da nisu sve lađe potonule i da postoji luka spasa.
U Crkvi nismo svjesni ozbiljnosti prblema u kojima se nalazi današnji čovjek. Poznati egzorcist Gabriele Amorth, u svojoj knjizi “Egzorcist govori” izrekao je jednu vrlo tešku rečenicu: Danas se Katolička crkva odrekla ove svoje specifične misije i puk se više ne obraća Bogu, nego Sotoni.
Ova je teška prosudba izrečena sa željom da se probudimo. Svećenici uglavnom nisu a gotovo i ne dotiču. Pa kako će se onda sutrašnji svećenici moći hvatati u koštac s invazijom zla koje u zastrašujućim razmjerima prijeti čovječanstvu?! Krajnje je vrijeme da se trgnemo i da se nešto učini!
Ovaj svoj skromni doprinos stavljam pod moćnu zaštitu Bezgriješne Djevice, koja po Božjemu planu trajna neprijateljica Sotone i koja će mu naposljetku satrti glavu. Trijumf Marijina Bezgrješnoga Srca je na pomolu! Dođi, Gospodine Isuse! Maranatha! I uništi moć Sotone zauvijek!
ČOVJEKOVA PITANJA

Svijet u kojemu živimo postavlja pred čovjeka današnjice mnoga teška i nerješiva pitanja: Odakle zlo i zašto se događaju teška zla u svijetu? Zašto ratovi i tolika zvjerska zlodjela nad ljudima, kao i bezdušno uništavanje svega što je čovjek mukotrpno sagradio? Zašto toliko mržnje u međuljudskim odnosima a i među narodima? Zašto tolike odmazde i osvete, sve do potpunog istrebljenja? Kako je moguće protumačiti tolika iživljavanja nad nevinim žrtvama masakriranja žena, staraca i nevine djece, tolika silovanja?... I sve to u XX. i XXI. stoljeću .
Zašto u modernome civiliziranome svijetu tolike socijalne nepravde? Zašto toliki svakodne-
vno umiru od gladi, a toliko se hrane baca i uništava? Zašto manji broj ljudi na ovome našemu planetu posjeduje golema materijalna dobra dok većina oskudijeva u nužnome za život dostojan čovjeka?
Zašto danas svaka zemlja troši golema sredstva za nagomilavanje oružja, a toliki umiru od gladi? Zašto uopće oružje?
A što reči o tragedijama i tolikim zlima na osobnoj razini? Teško je danas naći sretna i zadovoljna čovjeka. Gotovo je nemoguće pronaći sretnu složnu obitelj. Učestala neslaganja, svakodnevne bračne nevjere, sve brojnije rastave brakova, droga, alkohol, homoseksualizam, razne seksualne nastranosti, sve učestaliji teški psihički poremećaji i nastranosi...sve su to postale redovite pojave koje se svakodnevno mogu sresti u životima mnogih obitelji i osoba.
Stoga je posve normalno da čovjek postavlja pitanja; Odakle zlo u svijetu. Ima li načina i mogućnosti da se čovjek i čovječanstvo izvuku iz toga kruga zla koji ga svakim danom sve jače steže? Postoji li, dakle, oslobođenje, postoji li izlaz?
Ta i takva sudbonosna pitanja postavlja čovjek otkad se pojavio na ovome našemu planetu. Na ta su pitanja pokušavali pronači odgovor najveći umovi čovječanstva. Njima su se bavili filozofi, psiholozi, sociolozi, moralisti, mnogi književnici, filmski ražiseri, razni analitičari, osnivači pojedinih religija i religioznih pokreta. No, nitko od njih nije uspio pronaći zadovoljavajuće odgovore na ta temeljna ljudska pitanja, a još manje otkriti način kako čovjeka i čovječanstvo osloboditi i izvući iz toga začaranoga kruga zla.
Ljudska mudrost čovjekov razum na ta pitanja nemaju odgovora. Iskustvo nas uči da je trpljenje povezano s našim životom od kolijevke pa do groba. Svi ljudski napori, otkad je čovjeka na ovoj zemlji, idu za tim da se ovdje stvori raj; ali, i na početku XXI. stoljeća moramo tjeskobno zaključiti kako se nalazimo u “dolini suza”

- 11:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.01.2007., utorak

Zlatko Sudac i ja

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


- 12:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.01.2007., ponedjeljak

Slike Zlatka Sudca

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 12:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.01.2007., nedjelja

Soba

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 23:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.01.2007., srijeda

SVETA ISPOJED, pomirenje s Bogom

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service
- 20:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.01.2007., ponedjeljak

Sudac i djeca

Image Hosted by ImageShack.us
- 20:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.01.2007., subota

Susresti Isusa

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Ne bojte se silnika i moćnika koji vam žele zlo. Bojte se onoga tko vam može dušu baciti u pakao. Isusova je ljubav beskrajno velika. Dajte i dat će vam se. Oni koji mole, jačaju vjeru te postaju svjedoci istine, pravde, ljubavi i mira. Pogledajte u lice čovječje i vidjet ćete da vas Bog ljubi. Želim vam svu puninu Duha Svetoga. Obratite se i vjerujte Evanđelju.

Skloni smo bojati se svega što sami nismo iskusili. Isus Krist je iscjelitelj. U postupku ozdravljenja Gospodin Isus može koristiti psihologiju i medicinu. Postoje psihološki razlozi postojanju i ozdravljenju obiteljskog stabla. Čistilište i muke središnji su pojmovi za ozdravljenje kroz naraštaje. Položio sam ruke na čovjeka u podložnosti Gospodina Isusa Krista. Zamolio sam Gospodina da postavi dijagnozu korijena njegovog problema i osluškivao kako bi čuo riječ Njegovu. Gospodine Isuse, molim te za milost, da istinski oprostim sebi svoj najveći grijeh. Najveći grijeh, najveći prekršaj koji sam počinio u odnosu s tobom ja praštam samome sebi, Gospodine. Ti si mi oprostio i sada od tebe primam milost da iskreno oprostim samome sebi.

U ime Isusa Krista danas uzimam mač duha i oslobađam sebe i sadašnje naraštaje moje obitelji od svih učinaka okultne prakse prijašnjih naraštaja. Posljedice svake veze sa zlom koje od prijašnjih naraštaja dolaze po obiteljskom stablu ovoga trenutka prekidam. Dođi Duše Sveti i sva područja našega života ispuni ljubavlju, radošću i mirom. Amen.

Marijo, Majko Bezrešna, zaodjeni me u svjetlo, snagu i silu tvoje vjere. Oče, zapovijedi anđelima i svetima da mi budu na pomoć. Hvala Ti, Gospodine Isuse, što si moja mudrost, pravda, moje posvećenje i otkupljenje. Predajem se djelovanju tvoga Duha Svetoga i primam tvoju istinu o ozdravljenju.

Zaogrni nas svojim plaštom ljubavi da se prestraši neprijatelj. Sveti Mihovile i naš anđeo čuvaru, dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom. Molimo se da sve sile i snage zla odstupe istog časa od nas, od naših domova i naše zemlje. Zahvaljujemo Ti, Gospodine Isuse jer si vjeran Bog i osjećaš s nama.

Opraštajući drugima i dopuštajući gospodinu da uđe u prošlost naše ranjenosti, mi zapravo pozivamo Isusa da izliječi našu vlastitu iskrivljenu sliku o sebi, a to nas čini sposobnijima da pružimo i primimo ljubav. Svaki puta kada smo se osjećali odbačenima narušavala se naša slika o sebi samom. Međutim, sada molimo našeg Nebeskog Oca da tu sliku obnovi na temelju raznih izvora u stvarnu sliku o sebi. Nešto su nam drugi rekli, u nešto smo se sami uvjerili, nešto dolazi od zloga, nešto dolazi od Boga. Jedino nam Bog može dati istinsku sliku nas samih jer On jedini potpuno razumije ono što je stvarno. Jedino Bog može ispraviti naše krive slike o sebi te nas ponovno učiniti cjelovitima i njemu suobličenima. Naš prvi korak prema ozdravljenju je taj da shvatimo da je Bog sama ljubav. Vjerujmo u tu ljubav kojom nas je pomilovao dok se ukorjenjujemo u istini. On ljubav ukorijeni i utjelovi, a mi se otvaramo novoj, zdravoj i ispravnoj slici o sebi. Počnimo vjerovati da smo voljeni ljubavlju vječnom. Možemo se međusobno voljeti unatoč našim sposobnostima i grijesima, ne moramo biti savršeni da bi nas drugi voljeli. Pred Boga uvijek možemo doći upravo ovakvi kakvi jesmo. Molimo Gospodina našega Isusa Krista, Oca slave, da nam da duh mudrosti i objave kojom ćemo ga spoznati. Prosvijetlio nam oči i srca da upoznamo koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo.

Molitva

Dijete moje, ti si moja snaga kada otvoriš svoja usta; ti si moja snaga i kada šutiš; ti si moja snaga u obnavljanju moje Crkve jednostavno zato jer se ti i ja prepoznajemo. Čuvaj to blago iznad svega jer bez te dubine, ljepote i snage sve tvoje riječi ne vrijede ništa. Samo gledaj u mene tako da mogu produbiti i ojačati naš odnos. Biti ćeš toliko djelotvoran koliko mi dopustiš da budem tvoj otac, da te dižem, da te grlim, da te ljubim. Budi sve više moje dijete, budi sve više zaljubljen u moga sina. Sve više mu se raduj, mom planu za tebe. Raduj se meni, podaj mi slavu. Tada ću se služiti tobom, ti ćeš mi poslužiti za dolazak moga kraljevstva, za obnovu moje Crkve.

- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.01.2007., ponedjeljak

Isus Torinsko Platno

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Torinska nadbiskupija, kojoj je povjereno čuvanje Torinskoga platna, danas je dopodne predstavila prvi DVD posvećen Svetomu platnu, koji, u vremenu od 150 minuta, sadrži dokumentarne filmove, intervjue i do sada neobjavljene filmske priloge, za bolje upoznavanje sa spletom povijesti, umjetnosti i znanosti najvažnije relikvije kršćanstva. Sveto Torinsko platno, lanena tkanina na kojoj je otisak mrtvoga tijela za koje se prema legendi vjeruje da je bilo Isusovo, potpuno je restaurirano 2002. godine. Tada su s njega skinute karakteristične zakrpe iz 1500. godine, Sveto je platno pričvršćeno na novu podlogu te preslikano na suvremeni digitalni način. DVD je napravljen u koprodukciji s tvrtkom NOVA-T, specijaliziranom za dokumentarne filmove. U razgovoru s novinarom Radio Vatikana, njezin ravnatelj Paolo Pellegrini, istaknuo je kako se na Torinskome platnu sada, nakon restauriranja, puno bolje vidi i ističe lik čovjeka koji trpi, kao i njegove rane. Na DVD-u je prikazana povijest znanstvenih ispitivanja učinjenih na Svetome platnu, od prvih fotografija, a potom i dijapozitiva i filmskih snimki učinjenih poslije. Osim toga, govori se i o povijesti putovanja Svetoga platna tijekom više stoljeća – kazao je Paolo Pellegrini te istaknuo kako ovaj DVD na jasan, jednostavan i suvremen način predstavlja dokument, kao što je Torinsko platno, koje potiče na razmišljanje i vjernike, i one koji to nisu.
- 16:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Svibanj 2012 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (12)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (53)
Svibanj 2007 (115)
Travanj 2007 (90)
Ožujak 2007 (48)
Veljača 2007 (74)
Siječanj 2007 (26)
Prosinac 2006 (17)
Studeni 2006 (8)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (28)
Kolovoz 2006 (58)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (2)
Siječanj 2006 (4)
Prosinac 2005 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Blogeri

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se