ponedjeljak, 29.10.2007.
CRTICE SA PUTA
Srijeda 24.10.
U popodnevnim satima sam krenula avionom za Zagreb. Čekirala se u Movie hotelu, tko zna za Movie Pub, e pa sobe dva kata poviše puba u kojem se osjećam kao kod kuće. Od kada sam otkrila to mjesto ne volim se micat kad sam u Zg. Kasnije s koleginicom u shoping po City Centeru. Olakšala sam se za tisućicu... 
Ali kvalitetno!! U 21.00 sam već bila u krevetu, mislila na ljubav i zaspala ko beba 
Četvrtak 25.10
S koleginicom na doručak na mjesto koje je isto postalo jedno od mojih zagrebačkih rutina: Pedro Pite na Vrbiku 
. Restorančić uređen kao blagovanica iz dječjih bajki, ono sve crveno karirano kao slikovnica. I nude odličnu spizu. To je jedini lokal u kojem mogu dobit tako vrhunske pite od sira, špinata, tikvica... Ma da ne nabrajam idite pa vidite... I ČAŠU JOGURTA. Mmmmm 
, to se zove jutro. Pa na poso. Na poslu u posljednje vrijeme imam situaciju. Pokušat ću skratit priču...
MR. P
Lik koji je došao prije nekoliko mjeseci, na mjesto jednog od direktora, 30-tak godina, Zadranin dugo u Zagrebu, šminker ljuti 
. Službeno auto Jaguar. I ego do neba. Znala sam da ga moja pojava jebe od samog početka i samo sam čekala kada će mi dokazati kakav je kreten. Malo se iživljavao na nekim kolegama, ali sve je to bilo ufino pa sam čekala priliku.Pokuišao je na listu uzvanika na seminar u Budimpešti staviti drugog kolegu, koji je da se razumijemo i trebao biti na listi, ali gospodin P. kao direktor nije na vrijeme reagirao. No ok, uspila sam rješit da svi troje dođemo 
. Nedavno sam saznala da je već drugi put naručio taksi i nakon što ga je vozač čekao 15-tak minuta se ipak predomislio. I sve smo to platili naravno. I poslala sam mu uljudan mail u kojem sam zamolila da pripazi na takve stvari, te mu ponudila da ćemo mu pomoć u organizaciji. Mr. P je izjavio između ostalog slijedeće:
Moram priznati da me još u nijednoj firmi nije na red prozivala tajnica pa bi i tebe molio da se naučiš korporativnoj kulturi i komunikaciji s obzirom na hijerahiju.
Dovela sam ga do ludila. I trebao mi je ovaj mail, da i pismeno imam dokaz kakav je kreten. Uljudno sam odgovorila:
Dragi Mr. P,
Lijepo sam te zamolila da se pridrzavas pravila. Imam svoje zadatke koje odradujem na nacin na koji ih smatram pravilno i ako su ih svi u stanju prihvatiti onda bi trebao i ti.
Ostatak e-maila ne bih komentirala jer ne smatram ni nekulturnom, ni tajnicom, ni nekim tko ne postuje hijerahiju.
Ukoliko smatras da imamo problem u komunikaciji rado bih da o tome popricamo, jer ti si za mene prije svega kolega.
Lijep pozdrav, 
Mogla bih sve o njemu napisati u nekoliko nastavaka i žao mi je što nisam uspjela sve podijeliti s vama. Ali da biste razumjeli moju misiju u Budimpešti ovaj će post biti podulji. Nadam se i dovoljno zanimljiv da vidite kako to izgleda kad Riba ide na put 
.
Da se vratimo na četvrtak. Došla sam u Zg malo prije puta kako bih s dotičnim imala sastanak jer radim jedan projekt gdje mi dotični treba biti kolega i davati informacije kako bi projekt bio odličan. Radi se o izdavanju mjesečnog reporta za korištenje unutar firme. Za 1st edition sam s kolegom zbog uspješnosti dobila vikend u hotelu 5* od direktora btw 
... Sastanak je bio uredan. Dotični je bio prilično pristojan.
Krenusmo popodne kolega i ja na avion za Budimpeštu. Dotični je išao sa autom i iako je to da svi troje idemo s autom bilo par tisuća kuna jeftinije složio je priču da ima večeru u Varaždinu i neke ljude do tamo pa da ne može voziti i nas 
. Prava verzija bi bila da tko smo mi da se vozimo s njim do Budimpešte. Zamislite da treba s nama provesti 3 sata u njegovom Jaguaru. No, znala sam ja da za sve postoje rješenja 
.
BUDIMPEŠTA:
Dočekao nas je taksist koji je definitivno najbolji taksist kojeg ću ikad upoznat. Kralj, debeli mađar koji nam je bio i turistički vodič. Super tip, ljetuje na Sukošanu i ima hrvatsku dozvolu za jedrenje. Da nije Mađar mislila bi da je dalmatinac 
. Došli u hotel, ostavili stvari i crta u centar na večeru 
. Slike ću staviti ovih dana, obećajem... Jela sam nešto šta je u sebi između ostalog imalo i jezik od vola. Super spiza i super vino. Vratili se u hotel predvečer, proćakulala s drugim koleginicama, francuskinjama i ćehinjama, i išla mislit na ljubav i spavat .
Petak, 25.10
Doručak na kojem se Mr. P izlajava kolegi da mu je put bio super, krenuo u 5 iz Zagreba i došao u 8. A Varaždin?? Htjela sam ga pitati, ali sam ipak pustila da se peče na laganoj vatri, jer nije toliko glup, mislim da je shvatio da mi je dao previše materijala za sranje . Seminar je bio VRHUNSKI. Jako sam ponosna što sam dio te firme... Pitam se do kad će me to držat...
Nakon seminara su svi utekli, ja sam ostala pit sa Rusom i Inidijcem. I puno toga čula, puno toga popila i spojila ugodno s korisnim jer znam da sam impresionirala neke važne ljude 
. A veliki direktor je išao valjda u jebačinu, na kraju krajeva zbog toga je i došao u Budimpeštu... 
Subota, 26.10
Legla sam pijana u 2. Avion je išao popodne i nagovorila sam se spustit do grada, do shoping centra kupiti poklon ljubavi... Uf malo sam se namučila, ali dobro je prošlo sve. Na izlazu smo se cjenkali za taksi na cesti koji nas je htio voziti za 5 puta veću cijenu nego što smo platili do grada. Odjebali smo ga pa je pristao na našu cijenu. Dobar početak. Vraćamo se u hotel i na aerodrom opet dolazi kralj među taksistima. Lagana vožnjica i pravac avion. Kako sam u Zg trebala sletit oko 3 popodne, a za St sam išla tek u 9 kontala sam vrnit do poznatog frizerskog salona mog blogodruga Jet Mange... Već smo se ukrcali u autobus koji vozi do aviona, kad nas je sve iskrcalo van.... What the fuck? 
Otkazan let zbog tehničkih razloga . Srića nismo poletili... A šta sad. Prva opcija idemo preko Frankfurta, u Zagrebu smo oko 10. No chance. Ljubav me čeka doma 
. Ne mogu ostat u Zagrebu. Druga opcija rent a car... Skupa opcija 
. Dok sam ja kombinirala opcije žena do mene je ispalila i iskemijala da nam plate taksi do Zagreba... I nas 10-tak nakon što smo dobili kupone za spizu na aerodromu, ukrcasmo se u 3 taksija i pravac Zagreb... Došla sam u 8. Jesam li spomenula da mrzim avione? Ne da ne volim letit, nego mrzim proces dok poletiš i odletiš i kašnjenja i otkazivanja letova, ma sve to mrzim... 
No nakon dugog i teškog dana sletjela sam u moj najdraži grad i ponovno potvrdila staru narodnu: Kod kuće je najljepše .
Mission completed .
Ljubav me dočekala i seksali smo se cijelu noć. Vodili ljubav jel kako mi žene to volimo nazivat .
Nedjelja, 27.10
Moj dragi je večeras upoznao moju mamu. Došao je sam i drago mi je da je došao. Dakle, riba i dalje voli. I to sve više...
Inače da ne bi bilo nesporazuma kod situacije s Mr. P, asistentica sam predsjedniku uprave firme i tu sam od prvog dana postojanja iste. I za mene su sve kolege, kolege osim mog bossa. Njegova sam desna ruka i da ne znam što radim ne bih bila tu di jesam. A tek sam počela i želim dalje i više i nitko me u tome neće spriječiti jer misli da manje vrijedim. Pogotovo ne jedan Mr. P 
.
Eto nešto što neki i nisu znali o meni.
Stojte mi dobro! 
ponedjeljak, 22.10.2007.
Ljubavna opsesija
S obzirom na moju trenutnu duševnu situaciju mislim da nema baš nekog smisla pisat o nečemu drugom osim o ljubavi.
Kad odrastemo vrlo lako preskačemo one dječje faze koje prolazimo u vezi, držanje za ruku i sjedenje u parku se vrlo brzo zamjenjuje nekim odraslijim situacijama. Još kad netko od nas živi sam mislim da nije upitno da se naša veza seli ispred tv-a, u kuhinju i u krevet. Držali smo se za ruke, šetali po kafićima, sjedili na klupi i pričali o životu nekih mjesec dana. Nakon prvog sexa izlazili smo vani jedino kad nisam bila sama doma.
Dok lebdiš od ljubavi a nogama još uvijek dotičeš tlo - sve je u redu. Znaš da ti je lijepo, ali znaš i da nećeš dopustiti da odletiš predaleko u svojim snovima. Još kad imaš pored sebe osobu koja te svako malo reda radi zalijepi za tlo kako se ne bi predaleko vinula… E to je onda kombinacija za 5.
To međusobno spuštanje na tlo je trajalo naredna 2 mjeseca.
Svakim danom sve više voliš. Sve više vremena planiraš samo za drugu polovicu. Sve više pažnje ti treba. Sve više nedostaje poljubac. Spavanje bez polovice nije spavanje nego mučenje do slijedećeg zajedničkog spavanja. Dani su oblačni sve dok me ne zagrli. Smijem se jer sam sretna što ću ga vidjeti i opet čuti koliko me voli, ali on polako i sigurno postaje moja opsesija.
Ne razmišljam više glavom kad je on u pitanju. Važno je samo da ga imam, da uživamo, da se smijemo, da se volimo. Sve ostalo postaje manje važno.
I koliko god je taj osjećaj toliko jebeno dobar, koliko me ispunjava… Dovodi me do ludila, postajem posesivna i cijeli moj život je podređen njemu. A ne mora biti. Imamo vremena jer znamo da ćemo ostati zajedno. Jednostavno znamo.
Nijedna ovisnost ne valja. Pa tako ni ova moja, iako je najljepša.
Pričala sam s mojom Go, kaže ona da uživam dok traje, jer ta zaljubljenost brzo prolazi. A ja se pitam, ako je dobro doziraš možda traje zauvijek. Opet maštam. Opet bih voljela da ljubav ne pređe u poštovanje i naviku. Volila bi da se ovako strastveno volimo zauvijek.
Nije problem da provodimo zajedno svo slobodno vrijeme ovoga života, ali kada pomislim da bez njega više ne želim disati plašim samu sebe.
To je dakle ljubav. Iskreno nisam znala. Nisam nikad ovako voljela. I nadam se da više nikad neću jer želim samo njega kraj sebe. Želim trajati s njim. Samo treba pametno. Treba uključiti razum s vremena na vrijeme. Treba voljeti taman da ne pretjeraš i taman da ti ništa ne fail.
Ne znam, bojim se da se ne zapalimo kao bomba i eksplodiramo kada izgori fitilj. Bojim se da se ne istrošimo, da ne volimo toliko jako da izgubimo snagu za ljubav. Bojim se upoznati njegovu kraljicu majku jer to je još jedan korak. To znači da me stvarno želi kraj sebe još dugo. Bojim se da ga na bilo koji način ne izgubim jer bi se moj svijet srušio u trenu.
Poseban je. To je On. Moj Princ je dojahao tako sigurno i punim kasom, kao da je znao da sam čekala samo njega. A najsmješnije je što ga u početku uopće nisam prepoznala… A mislila sam da hoću.
I onda opet... Sve ovo pišem bez imalo sustezanja, bez traženja zamjenskih riječi za vlastite misli iako znam da će i on prošetat ovim stranicama. A mislila sam da više nikada neću moći pisati iz duše kada je otkrio moj blog. Moja je duša očito dobila još jednog stanovnika. I ništa mi nije problem reći, jer to sam na kraju krajeva ja. A ovaj blog je moja gola istina. I jedino tako želim s nekim provesti ostatak života. Gola do posljednje tajne.
Pitanje je: pustiti da traje ovako kako je, ne susprezati se od nijednog osjećaja, nijedne misli, nijedne požude za njim ili uključiti razum i početi se suprostavljati vlastitom srcu, početi spremati osjećaje i žudnju za crne dane, onaj višak ludila koji me obasipa kad odlazi od mene a ja se osjećam kao da ga neću vidjeti godinama, a skupa smo opet sutra, da ga preskočim?
A šta kažete da se opustim i uživam jer ovo se ipak događa jednom u životu, i to ne svima…
Neki jednostavno ne stignu čekati Princa pa odaberu prvog konja koji naiđe, neki s konjem dobiju dijete pa i zaborave da su čekali Princa, a neki kao ja imaju sreće da im Princ dođe kao dobar dan.
Dakle nakon sšo polako postajemo mladi bračni par bez formalne potvrde pitam se što slijedi…
Idem u Budimpeštu malo ovaj tjedan. Znate o čemu razmišljam? Mislite o Budimpešti, o putu, o novom gradu, o avanturi, o uzbuđenju… Ne, razmišljam samo o tome kako će mi jebeno falit On i kako 4 dana neću zaspat kraj njega.
Jeli to dobro ili loše?
ponedjeljak, 08.10.2007.
RIBA VOLI
Naslov govori sam za sebe.
Našla sam svoju drugu polovicu.
Želim s njim na kraj svita.
Vidim se s njim u istoj zajednici.
Sanjam o budućnosti s njim.
Zamišljam ga kao oca našem djetetu. 
Maštam o našoj međusobnoj ljubavi dok nas smrt ne rastavi.
Možda pretjerujem, ali znam da je to on.
Što bude bit će, ali za sada znam da sam za Novu godinu s njim u Parisu.
Druga sam osoba s njim, bolja, veselija, zadovoljnija...
Hvala Bogu na njemu, ostatak je na nama... Malo pameti, puno strpljenja i još više razumijevanja i tolerancije i cili svit je naš.
Hvala njoj što ga je nogirala i ostavila za mene.
Tko zna ovaj osjećaj drago mi je da je osjetio to, tko ne zna, nadam se da će ga osjetiti kad tad. A ko misli da ga osjetio, vjerovatno nije, jer ni ja nisam znala da je sve to jako jednostavno, jednostavno znaš da si s njim spremna provesti život...
Zato me nema, previše volim i previše mislim o ljubavi i njemu i nemam kad misliti o stvarima koje ovde želim pisati. Ali no sikiriki, doći će i druge teme :)
Stojte mi dobro i nasmijano!
Ja ću još malo maštati, pa se javim kad budem malo trezvenija
