Naslov govori sam za sebe.
Našla sam svoju drugu polovicu.
Želim s njim na kraj svita.
Vidim se s njim u istoj zajednici.
Sanjam o budućnosti s njim.
Zamišljam ga kao oca našem djetetu.
Maštam o našoj međusobnoj ljubavi dok nas smrt ne rastavi.
Možda pretjerujem, ali znam da je to on.
Što bude bit će, ali za sada znam da sam za Novu godinu s njim u Parisu.
Druga sam osoba s njim, bolja, veselija, zadovoljnija...
Hvala Bogu na njemu, ostatak je na nama... Malo pameti, puno strpljenja i još više razumijevanja i tolerancije i cili svit je naš.
Hvala njoj što ga je nogirala i ostavila za mene.
Tko zna ovaj osjećaj drago mi je da je osjetio to, tko ne zna, nadam se da će ga osjetiti kad tad. A ko misli da ga osjetio, vjerovatno nije, jer ni ja nisam znala da je sve to jako jednostavno, jednostavno znaš da si s njim spremna provesti život...
Zato me nema, previše volim i previše mislim o ljubavi i njemu i nemam kad misliti o stvarima koje ovde želim pisati. Ali no sikiriki, doći će i druge teme :)
Stojte mi dobro i nasmijano!
Ja ću još malo maštati, pa se javim kad budem malo trezvenija
Post je objavljen 08.10.2007. u 19:44 sati.