utorak, 20.05.2008.
BOLEST ZVANA NEZADOVOLJSTVO
Svašta mi se u životu izdogađalo i još će puno toga se dogodit... Ali nikad nisam osjećala ovoliko nezadovoljstvo samom sobom... Zdrava sam, živa, zaljubljena, s krovom nad glavom, poslom i dobrom plaćom... Ali meni nešto nedostaje... Razmišljam već neko vrijeme o svemu i ne znam šta da radim. Čak ni one svakodnevne stvari koje imam obavit ne obavljam jer mi se ne da, vučem se ko pokisla kokoš. Jedino što me još raduje je moja ljubav i vrijeme provedeno s njim.
Neću duljit, ne volim pisat o depresivnim stvarima. Mislim da ovo nije samo PMS jer me drži već dulje vrijeme. Najveći moj problem je u stvari posao, želim nešto postići, imam volje i ambicije, ali već neko vrijeme tratim svoj talent i vrijeme... Željela sam postati netko u poslovnom svijetu, ali sve više shvaćam da je bez kurca jako teško postati netko, a kamoli opstati... I sve više shvaćam da se borim s vjetrenjačama, da moje zasluge uzima netko drugi, da moje ambicije ostvaruje netko drugi...
Jako sam sjebana. Nisam nikad bila ovako. Nadam se da će proći...
četvrtak, 01.05.2008.
Zašto te volim
Prije nekoliko dana naš je razgovor tekao ovako:
Princ: "Volim te."
Ja: "Zašto ljubavi, zašto me voliš?"
Princ: "Ne znam, nisam o tom razmišljao, samo znam da te volim. A ti mene, zašto me voliš?"
Ja: "Neću ti reć, napisat ću ti ovih dana..."
Ne znam što sam očekivala, ali željela sam čuti zašto me netko, on konkretno, voli... Zašto zaslužujem biti voljena...
Nekoliko dana kasnije rekao mi je da me voli jer sam dobra, pametna, malo ludasta...
A zašto ja njega volim? Često razmišljam o životu, ljubavi i ljudskim razlozima za postojanjem. Čovjek je stvoren da svoje dijeli s nekim drugim. Da s drugom polovicom napravi plod ljubavi i tako nastavi čovječanstvo. Na žalost previše je krivo spojenih polovica i plod ne nastane iz ljubavi nego zbog krivih postupaka i nerazmišljanja. Djeca se prave kao da su igračke. Samo jedna pijana noć, noć bez razmišljanja radi pola sata užitka (iako je i užitak katkad upitan) mijenja ne samo život aktera te noći nego odlučuje o cijelom životu začetog djeteta.
I ja sam spoj neke čudne ljubavi, nekih neispunjenih obećanja. I moj je život uskraćen za nekakvim normalnim uživanjem u istinskoj obiteljskoj ljubavi... I zato često razmišljam o ljubavi, o tome zašto volim svog Princa i zašto baš s njim želim provesti ostatak života, samo s njim i s nijednim drugim... Da li je i ovo neko mladenačko zavaravanje? Da li će i nama s vremenom zajedništvo postati rutina, ljubav navika, a dijete napor? Ili mi možemo opravdati bit ljudskog postojanja?
Princ je nježan, osjećajan, zaljubljen i jasno iskazuje svoje osjećaje.
Princ je pametan, vrijedan i uspješan.
Princ je zgodan, muževan i odličan u krevetu.
Princ je sportaš, zna kuhati, uvijek je spreman pomoći oko bilo čega.
Princ je drag, dobar, pošten, iskren, otvoren, druželjubiv.
Princ me voli.
A ja njega volim zbog svega navedenog. Volim njegov dodir, njegov osmijeh, njegov hod, njegov poljubac, njegovo tijelo, njegov miris, njegovu toplinu, njegovu snagu. Volim osjećaj biti njegova, volim svaki dan s njim, svako jutro s njim je božanstveno.
Često razmišljam o nama, o našoj maloj obitelji koju ćemo imati. I znam da ću ga voljeti kao muža, kao oca i kao prijatelja. On je moje sve. Bez njega ništa više nema smisla.
Svim ljudima želim da pronađu svoju polovicu i da njihov plod bude plod ljubavi. Da na ovom svijetu bude puno djece zadovoljnih sa svojim životom i ponosnih na svoje roditelje.
Volim te jer sam s tobom bolja osoba. Voleći tebe volim svijet oko sebe. Volim samu sebe. Volim život.
