četvrtak, 24.02.2011.
FotoGerila u Avenue Baru 26.2. uz Rubikone i Martinu Validžić!
Na "polovičnoj" FOTOGERILI (onoj mojoj) nastupat će rock bend RUBIKON uz popularnu HTV i inu voditeljicu „rockericu“ MARTINU VALIDŽIĆ, u Avenue Baru (kod MUPA-a u Heinzeovoj u Zagrebu) u subotu 26. veljače u 20.30 sati!
Novi zagrebački klub Avenue Bar u subotu 26.2. ugostiti će verziju projekta FotoGerile, foto-koncertnog partya autorice mene (druge originalne polovice FotoGerile fotografa Dejana Barića na žalost nema jer on svoje fotografije s te FotoGerile iz Saxa 2009. nije uključio u Avenue Bar) uz koncertni nastup benda Rubikon i specijalnih glazbenih gošći a to su moje blues prijateljice ANGELS OF BLUES (tko poznaje Danchi iz Menarta - e to je ta i njene cure!!), a uz velikodušnu pomoć jedinstvene HTV-ove voditeljice, popularne „rockerice“ Martine Validžić, dobro nam poznate ljubiteljice glazbe – koja i sama nastupa u jednom bendu zvanom Obrad Kosovac – te će tako klub Avenue Bar iz Zagreba i javno predstaviti rockerskije izdanje svog prostora.
Ova verzija FotoGerile namijenjena je ne samo ljubiteljima fotografije, konkretno koncertne, nego i dobre glazbene zabave. Jer, uz njih će se predstavit još jedan moj specijalni gost, osječki sjajni karikaturist IVAN SABOLIĆ koji će publici pokazati svoju viziju i verziju jedne od mojih koncertnih fotografija. Pripremite se na dobru zabavu i smijeh.
I naravno, u duhu legendarnog TOP SHOP-a – „ni to nije sve!“ Al to neću sad reći he he he.....
...osim da će biti tombola i da će uz razne nagrade glavni zgoditak biti set: moja fotografija i Ivanova karikatura jednog od najpoznatijih rockera.
Počet ćemo s "kokošima" dakle oko 21 h najkasnije jer će prvi dio biti uglavnom program i kraći set koncerta Rubikona a nakon "službenog" dijela programa Rubikon će zaprašiti još u drugom setu malo duže kako i priliči pravim rockerima.
Stoga iskoristite subotnju večer za nešto manje depresivno od trenutnog stanja u Lijepoj našoj i dođite se zabaviti u Avenue Bar na Slavonskoj 3 (iza zgrade MUP-a u Heinzelovoj) 26.2. u 20.30 sati!
Ne zaboravite - ulaz je slobodan, a šank željan vašeg društva!
Medijski pokrovitelji ovog događaja su glazbeni portali www.soundguardian.com i www.mixer.hr i FotoMAG magazin.
nedjelja, 20.02.2011.
PLAN B s BRIT Awardsa ravno u Ljubljanu na koncert
Plan B, Kino Šiška Ljubljana - 19.2.
(napisano za www.soundguardian.com)
Svaki put kada smislim otići van HR na neki relativno „noviji“ bend, aktualan u Americi ili Britaniji, a relativno nepoznat na ovim prostorima ostanem oduševljena, zaista taj moj nos ili šesto čulo pogodi kamo treba ići. Tako sam sinoć otišla u Ljubljanu u odličnu dvoranu Kina Šiške (nije više kino tako se samo zove) čuti to čudo od soul atrakcije PLAN B to jest Bena Drewa i njegov prateći bend.
Sa posve svježe dobivenom BRIT Awards nagradu za naj britanskog izvođača, koncert Plana B nije mogao biti aktualniji nego baš sada. Dvorana je bila odlično popunjena iako ne sasvim, ali zato poprilično vatrenih navijača. Predgrupe nije bilo barem ne službeno – to su bili kao DJ-i koji su u predvorju puštali plesnu glazbu i odlično pripremili teren, a sam koncert je kasnio jer je kasni i bend iz Londona dva sata pa je tonska napravljena u vrijeme kada je koncert već trebao početi i to se na žalost čulo na zvuku nije to baš bilo onako kako sigurno može biti, makar ne previše.
Taklo sam „gluva na jedno uvo“ jer sam fotkajući stajala uz zvučnik koji je kreštao, prekidao i ubijao me i sve oko nas. Kada sam se povukla u „stražnje odaje“ još mi je zujalo u lijevom uhu, no usprkos svemu tome koncert je bio sjajan.
Prvo je na binu izašao samo jedan čovjek, koji je bio pravi rap bend – Beatboxter Faith SFX je svojim vanrednim „trbuhozborskim“ i glasovnim mogućnostima odrepao i „odsvirao“ dvije teme, jednu Barbara Streisand zvučeći doslovno poput benda. I naravno oduševio prisutne. A kasnije se pridružio i Plan B-u na bisu i to je bio fenomenalan potez, čut ćete zašto.
Ben Drew aka. Plan B je s pratećim bendom od 8-članskim „revijskim“ sastavom (nedostajali su samo trubači) s dvije over-korpulente, pomalo neukusno obučene prateće pjevačice koje nisam sigurna zašto su uopće bile tamo, niti su se isticale glasom, a stasom možda samo onima koji imaju 450 kg and over. Ostatak benda je bio totalno angažiran i dinamičan, kombinacija crnoputih i bjeloputih glazbenika koji su napravili taj čudesni sastojak crno-zvučećeg soula s neobičnim glavnim vokalom falsettnim Benovim glasom.
Ben, to jest Plan B je pokazao da osim prve ljubavi i prvog albuma hip-hoperskog smjera koji nema aspolutno nikakve veze s ovim soulom koji sada izvodi s aktualnog albuma The Defamation of Strickland Banks ima sposobnost i interes velike razolikosti u glazbi i kvaliteta je očita kako na genijalnom gore spomenutom (posve konceptualnom) albumu, kao i na prvom reperskom tako i na nastupima uživo.
Publika je uživala, bend je uživao, a vibra se samo prelijevala (nešto slično sam doživjela na The Gossipu lani isto u Ljubljani), a plesna muzika koju Plan B izvodi sada te jednostavno ne može ostaviti hladnim pa tako niti hladnjikavu ljubljansku publiku.
Koncert je bio dosta kratak (sat vremena), ali toliko otprilike traje i njegov aktualni album, pa tu izvođač nema baš nekog prostora - publika je vrlo glasno zahtijevala bis na koji se s Planom B pojavio i Beatboxter Faith SFX i onda je krenula totalna rasturačina.
Zarazna plesna glazba u sjajnoj izvedbi prokušanih i inovativnih glazbenika i to izvedbama poznatih soul standarda dali su nam bis od neke 4 pjesme, a cijela dvorana se raspametila zajedno s bendom i gostom – divljali su plesajući na pozornici, točnije otkačili su doslovno i totalno. Plan B je u jednom trenutku na pozornicu povukao dvije obožavateljice i to je samo još podiglo temperaturu u dvorani.
Na zadnjoj pjesmi su se glavni (pokretni) glazbenici razmahali sudarajući se, smijući se i na kraju pobacali sebe i instrumente na pod. Koji efektan završetak!
Publika je tražila još i sigurna sam da je bend imao više stvari a ne jedan album, vratili bi se opet jedino bi malo potrajalo da instrumente dovedu u svirajuće stanje.
Sjajno!
četvrtak, 17.02.2011.
Izložba/Foto-koncertni party Anastazije Vržina, Avenue Bar, ZG 26.2
Novi zagrebački klub Avenue Bar predstavlja se javnosti (tek je počeo raditi) foto - koncertnim partyem - izložbom koncertnih fotografija iz edicije „FotoGerila“ fotografkinje i glazbene novinarke Anastazije Vržina (mene to jest, ako niste shvatili :D) u subotu 26.2. s početkom od 20.30 sati!
Ovom postavom klub Avenue Bar oprema svoj interijer i očekuje bogatu koncertnu sezonu i mnogo publike (živi bili pa vidjeli!)
Uz zabavan i zanimljiv program, sjajne (kad su moje of kors) fotografije gerilski uslikanih domaćih i stranih superzvijezda na live nastupima (Beyonce, U2, Iggy Pop, Lenny Kravitz, Nightwish, Muse, Saxon, Macy Gray i mnogim drugima), uz odličnu svirku dvaju zanimljivih i upečatljivih bendova, provokativnih rockera i profinjenih blueserica, te vođeno poznatom i popularnom TV voditeljicom – osigurana vam je zabavna subotnja večer. Za detalje proučavajte flyer :) ... a jok ne još, to ćemo objaviti next tjedan :p
Stoga, bilježite u svoje rokovnike subota 26.2. u 20.30 sati (ranije za one koje nisu rockerske noćne ptice) u Avenue Baru (NE IĆI u Shopping centar Avenue Mall u Novom Zagrebu, to nije to) na Slavonskoj 3 u Zagrebu (iza zgrade MUP-a na Heinzelovoj)!
Ulaz je slobodan, a šank željan društva. Jasno!
I mi također :)
Stay tuned for more info....
ponedjeljak, 14.02.2011.
Neno Belan & Fiumenes rasturili Zagreb
Neno Belan, Mala dvorana Doma Sportova Zagreb, 12.2.
Mislim što fali Nenu Belanu? Bivšem vođi sjajnih Đavola možda jest karijera okrenuta na pre"zabavnjačke" vode, no Neno je ionako uvijek furao taj neki pop kao što uostalnom rade i Massimo i Tony Cetinski.
Interesantno da ga nikad nisam doživljavala kao nekog specijalnog gitaristu pa sam se fino izenadila.
Više na nagovor frendica, iako sam i sama zaključila d aje krajnje vrijeme da doživim jedan njegov kocnert jer su se uvijek pjevali hvalospjevi o njegovim koncertima.
S pravom kažem vam. Tri sata prašenja, ono poštenog kvalitetnog sviranja, pjevanja pogotovo od cijele ekipe uz sveprisutnu pomoć publike.
Ipak Neno ima pregršt pravih hitova koji razgaljuju...
Nekako najupečatljiv diokoncerta mi je bilo kada je bubnjar benda s lakoćom, izvrsno i na opče izenađenje otpjevao Massimovu dionicu na "Zar vise nema nas", koja je sama po sebi fenomenalna stvar.
Drugi dio je bio kada je legendarni Marijan Ban došao na pozornicu kao Nenin gost i tko nije to prije doživio mogao je vidjeti kako je Ban hiper omiljen.
Sjajan koncert.
E da i saksofinista Jurica je zabavljao po punoj crti sve prisutne što moćete vidjeti i na slikama :)
petak, 11.02.2011.
MALEHOOKERSI U HARD PLACEU
Malehookers, Hard Place Zagreb - 8.2.
Nakon koncerta u KSET-u u studenom prošle godine i koncertnom turnejom po Hrvatskoj Malehookersi se vratili kući, ovog puta u Hard Place koji se već pomalo profilirao kao "onaj manji rock klub kamo se inače ide van" pogotovo kada niste spremni ili vam se ne nudi izbor u gradu za neki koncert s konkretnom cijenom.
Nije utorak bogzna koji dan za napuniti dvorane, ali je Hard Place bio fino popunjen a publika vrlo raspoložena. A bogme i bend.
Nismo izvještavali s prošlog koncerta pa ću se kratko osvnuti i taj: otišla sam na njega po neke vrste prijateljsko-službene dužnosti bez ikakvog očekivanja, niti sam prije toga bend uopće percipirala nešto značajno. Ono kao, hajdemo ih poslušati da vidimo koliko su zaista "žetoki i divlji" kao na videospotovima. Ima li ta priča pokriće. (Oni koji me znaju znaju da svaog izvođača "testiram" na svirkama uživo pa tek onda dajem konačan sud o njemu i glazbi).
Najbolji su koncerti oni na kojima ništa ne očekuješ, naravno pod uvjetom da ne ideš slušati Muju s puhačkim orkestrom Hasine žene (Fate, jasno). Šala mala.
Ako ne računam da mi tekstovi Malehookersa nisu ono Shakespeare niti naročito po ukusu, no ima ih zgodnih i cool, ali sve ostalo mi je bilo iznenađenje na kvadrat.
Zvuk odličan i pri tome ne mislim na "štimanje tonca". Moderan, dopadljiv, aktualan, po propisu trenutnih svjetskih glazbenih trendova (ovo se pogotovo odnosi na engleske verzije pjesma koje možete preslušati na njihovim web stranicama) i enormna energija od prve do zadnje minute koja se prelijeva s benda na publiku (i obratno), gdje naravno prednjači frontman Jerry Alan Gabor (nismo saznali jel' praunuk Zse Zse Gabor ili nije) sa svojih skoro 40, posramio bi 70% duplo mlađih klinaca kvazi nadobudnih buntovnika. Uz to imaju i dobar image. Dovoljan.
I tako biješe lani u KSETu.
Odoh ja sinoć provjeriti jel' to bio san il' java. Dočekalo me dva iznenađenja: prvo Hard Place ima osvjetljenje dostojno stiskanja po kutovima ili po fotografski rečeno, mrak malo mrkli s rezultatom patnje na kvadrat. Tamo treba ići tulumariti a ne izvještavati s koncerata (ozbiljno razmišljam da se ovakvim "mrklim" klubovima (Sax uključen) osmisli humanitarna pomoć u nabavljanju ektra lampi i reflektora. Opet šala mala.)
Drugo iznenađenje su bili opet Malehookersi.
Zadnje što sam očekivala je da će biti barem jednako tako dobri kao u KSETu, dakle ono tamo nije bilo slučajno ili moment inspiracije i motivacije.
I tako je i publika reagirala, tražila bis u "sitne" sate. I sve što na kraju mogu reći jest da su predgrupa 9.4. The Godfathersima u Boogaloou i da ih morate otići poslušati. Može i s fotoaparatom jer Boogaloo ipak nije mrakača.
Sad ispada sa sam neki fan njihov, ali nisam, jednostavno su toliko dobri.
Dečki kažu da od karijere ovdje ne očekuju ništa. Posve su u pravu, oni imaju potencijal i spremni su za svijet (uz malo dorađivanje na engleskom izgovoru). Možda oni misle da nisu, ali sirovo je uvijek bolje. Iskonskije i uvjerljivije.
nedjelja, 06.02.2011.
HOT NEW ALBUM: BRYAN ADAMS - Bare Bones LIVE (recenzija)
recenzija napravljena za www.soundguardian.com
BRYAN ADAMS - Bare Bones LIVE (recenzija)
Ovaj proslavljeni kanadski rocker ima sve osim ugleda istinske rock zvijezde kod rock enciklopedista i dežurnih rock dušebrižnika. Uz slovu, fanove, pare, dvije jednako uspješne umjetničke karijere: glazbenu i fotografsku i najbolje komade (navodno je bio i ljubavnik Lady D nakon njenog razvoda od Princa Charlesa, hodao je s proslavljenom australskom manekenkom Elle McPherson, a navodno mu ni Nicole Kidman nije mogla odoljeti ....bla bla...trač, trač...) - nigdje nećete njegovo ime naći uz navode bitnih rockera i albuma. Djelomice je to zato što je njegov opus klasična rock'n'roll shema, sve su njegove pjesme klasični rock standardi koji ne pomiču granice glazbe, nti imaju nešto bitne za društvo ili intelektualne ili opaljene tekstove. Ali zato pomiču brojku koliko je nekog singla prodano i kad je koji zamijenio kojeg na listi najprodavanijeg i slično. Normalno je da onda rock kritičarima koji teže "višoj umjetnosti" to ne odgovara.
A prava je istina da za dobru rock zabavu i raspoloženje, pa i romantičnu večeru, nema ništa bolje od klasičnog rock standarda ili balade pa ako su oni k tome i hiper komercijalni - zašto da ne?
Adamsa obilježava jednostavnost u svemu i u tome je izuzetno drag. S druge strane baš ta hiper jednostavnost uz pomalo neobavezni glazbeni opus i specifičan, pomalo opori i nakon dužeg slušanja zamarajući glas rezultira da ga mnogi "ne šljive".
Dugo je vremena prošlo od kada je mladac iz Kingstona počeo probijati granice Kanade s "Summer of '69", s razlogom oduševio rock'n'rock baku tada u naponu svoje slave - Tinu Turner koja ga je povela sa sobom na svjetsku turneju i ...ostalo je povijest. Doslovno.
"It's only love" i danas je jedan od boljih žešćih rock dueta. I ništa lošije ne zvuči u posve akustičnoj verziji kakve nam Adams donosi na ovom live albumu, naime ovo je akustični live album.
Jedini "ozbiljan" album koji je Adams napravio ali tim putem nije nastavio jer album nije shvaćen u vrijeme kada se od Adamsa očekivalo standardno rockanje i veliki hitovi, bio je "Into the Fire" od kojeg i na ovom albumu nema nijednu pjesmu.
Kada pogledate Adamsove setliste pa tako i ovu, to je sve hit do hita, toliko ih ima da ne možete biti neimpresionirani i istovremeno "bored" - da Adams stavlja u setliste samo nekoliko nehitoidnih ali kvalitetnih pjesama - digao bi sam sebi ljestvicu koju smo spominjali na početku.
Ovako, to je samo akustični pregled Adamsovih top lista zadnjih 20-tak godina. Što sve u svemu ne mora biti loše. Na "Bare Bones" mi se apsolutno izdvajaju: blues broj koji je "napisao za Raya Charlesa ali mu ga nije stigao dati" - "Right Place", zatim vječna "Please forgive me", "You've Been A Friend To Me" i začuditi ćete se, slatkasta "Cloud Number 9" i to zato što je u akustičnoj verziji upravo ono što je u svakoj pjesmi najvažnije - odlična melodija.
Ne treba zaboraviti i činjenicu da je Adams vrlo zabavan izvođač, pošten i kvalitetan glazbenik i da mu publika doslovno "jede iz ruke" što je sjajno čujno na ovom albumu pa je i u tom pogledu cilj postignut. Gledala sam ga s oduševljenjem u Ljubljani prije par godina i malo mi je glupo da iako je često na turnejama ove krajeve dosta zaobilazi.
Iako je "Bare Bones" album prije svega album za njegove najprivrženije fanove, ovo je također i odličan album za preslušati informativno čak i ako vas Adams ne zanima previše. Dobijete odličan dojam što možete očekivati na njegovom koncertu kada je u punom sastavu s pratećim bendom.
Što god vam rock kritičali "njorkali" (op.a. gunđali) o njemu, ako imate prilike otiđite na Adamsov koncert jednom u životu. Dobro ćete se zabaviti a na kraju zaključiti da ste pola pjesama i sami zborno otpjevali.
1. You've Been A Friend To Me
2. Here I Am
3. I'm Ready
4. Night To Remember
5. It Ain't A Party (If You Can't Come 'Round)
6. (Everything I Do) I Do It For You
7. Cuts Like A Knife
8. Please Forgive Me
9. Summer Of '69
10. Walk On By
11. Cloud Number 9
12. It's Only Love
13. Heaven
14. Right Place
15. The Way You Make Me
16. The Only Thing That Looks Good On Me Is You
17. You're Still Beautiful To Me
18. Straight From The Heart
19. I Still Miss You...A Little Bit
20. All For Love
Legenda: 
- mrak mrakova, 
- a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albuma
utorak, 01.02.2011.
HOT NOVI ALBUM: EROS RAMAZZOTTI: 21:00 live world tour 2009/2010 (recenzija)
recenzija napravljena za www.soundguardian.com
EROS RAMAZZOTTI: 21:00 live world tour 2009/2010 (recenzija)
Znamo svi da live izdanja služe da se onaj proživljeni trenutak na uspješnoj tuneji zamemorira u vremenu i ostane lijepa uspomena. Ako je prvo koncert, pa onda i uradak dobar naravno.Plus da dugotrajajuće uspješne karijere ostanu zabilježene u vremenu svako toliko (u Erosovom slučaju 30-godišnje). Eros je prevelika faca u svom fahu da bi tako nešto napravio napola. Ne morate voljeti niti njega (uglavnom ga ne vole previše niti vlastiti Talijani) niti talijansku pop scenu (kojoj Eros samo djelomice pripada), ali neosporno je da je Eros veliki muzičar, perfekcionista i da je s te strane svaki njegov album na najvišim nivoima, pa tako i ovaj.
live u MIlanu 2009 "Appunti e note" "Dove c'e musica"
Oni koji su bili na njegvom koncertu predlani u Areni Zagreb mogli su posvjedočitii toj činjenici kao i tome da čovjek zna svoj posao i da ga odlično radi. (Meni se u mislima uvijek vuku paralele između Erosa i našeg Tonya Cetinskog). U prilog tome moram reći i nešto osobno: ja sam bila veliki Erosov fan od njegovih početaka, onda je to slabilo zadnjih 10tak godina da bih ga posljednjih nekoliko vrlo slabo pratila, isplivao bi na moj horizont tek nekim svojim duetom s nekom od svjetskih superzvijezda, koji je u pravilu bio daleko bolji od svega ostalog što je radio. Za predlanjski koncert se čak nisam niti nećkala da li da idem, trebali su ići moji suradnici pa sam spletom čudnih okolnosti na tom koncertu ipak završila osobno. Kada sam izlazila iz dvorane čudila sam se sama sebi kako mi je uopće moglo pasti na pamet da ne odem na koncert. Toliko je bio dobar, bolje reći toliko je dobro zvučala Erosova glazba.
U tom kontekstu, ovaj je dupli live album za čistu peticu. U kontekstu Erosovog opusa - to je već druga priča. Kao bivšem fanu pomalo mi teško pada da mu poveliki broj zadnjih albuma toliko liče jedan na drugi kao i hit singlovi - toliko da nikad ne znam koja pjesma se trenutno vrti na radio stanici, a i toliko su slični da bi bez problema onaj mogao biti ovaj i obrnuto. A što je najgore pomalo pričam i kužim talijanski dakle jezik ne bi trebao biti problem.
No, nekad to nije bilo tako. Nekad si točno znao koja je koja, toliko su bile originalne.
Ono što Erosu nikad neću oprostiti jest što je tu šaku svojih remek-.djela uništio preradivši ih u bezlične verzije svog izričaja posljednjih godina i to besramno ponavlja na svakom koncertu. Onaj koga zanima neka si nabavi originalne verzije "Terra Promesa" (1985), "Adesso Tu" (1986) i "Questo immenso show" (1996) iako ova posljednja i dalje dobro zvuči iako ni blizu tako dobro - i shvatiti će o čemu pričam. Jedinu (od tih) čije je izvođenje ipak znatno popravio i sasvim približio originalu je "Una storia importante"(1985), a verzija "Musica e" uživo je čak i daleko bolja od originala. Ako je duet s Anastaciom "I belong to you" za izvedbe uživo super složen s dvije back pjevačice Rominom Chiarom i Sarom, onda "Cose della vita" jednostavno plaču za Tinom Turner. Bez nje to jednostavno nije to. Totalno posebna u svakoj izvedbi ostaje i dalje jedna od njegovih najboljih stvari, "Se bastasse una canzone" i ona najnetipičnija "Questo immenso show".
Bez daljnjega album koji ću poprilično vrtiti u svom playeru.
1 CD
1 - Appunti e note
2 - Dove c'e' musica
3 - Un attimo di pace
4 - Quanto amore sei
5 - Stella gemella
6 - Terra promessa
7 - Una storia importante *
8 - Adesso tu *
9 - Se bastasse una canzone *
10 - Bucaneve
11 - Favola
12 - Un'emozione per sempre
13 - I belong to you (Il ritmo della passione) *
2 CD
1 - Musica e' *
2 - Amore contro
3 - Un'altra te
4 - L'aurora
5 - Per me per sempre
6 - L'orizzonte
7 - Controvento
8 - Il cammino
9 - L'ombra del gigante
10 - Cose della vita *
11 - Questo immenso show *
12 - Parla con me *
13 - Piů bella cosa
Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma
