petak, 11.02.2011.
MALEHOOKERSI U HARD PLACEU
Malehookers, Hard Place Zagreb - 8.2.
Nakon koncerta u KSET-u u studenom prošle godine i koncertnom turnejom po Hrvatskoj Malehookersi se vratili kući, ovog puta u Hard Place koji se već pomalo profilirao kao "onaj manji rock klub kamo se inače ide van" pogotovo kada niste spremni ili vam se ne nudi izbor u gradu za neki koncert s konkretnom cijenom.
Nije utorak bogzna koji dan za napuniti dvorane, ali je Hard Place bio fino popunjen a publika vrlo raspoložena. A bogme i bend.
Nismo izvještavali s prošlog koncerta pa ću se kratko osvnuti i taj: otišla sam na njega po neke vrste prijateljsko-službene dužnosti bez ikakvog očekivanja, niti sam prije toga bend uopće percipirala nešto značajno. Ono kao, hajdemo ih poslušati da vidimo koliko su zaista "žetoki i divlji" kao na videospotovima. Ima li ta priča pokriće. (Oni koji me znaju znaju da svaog izvođača "testiram" na svirkama uživo pa tek onda dajem konačan sud o njemu i glazbi).
Najbolji su koncerti oni na kojima ništa ne očekuješ, naravno pod uvjetom da ne ideš slušati Muju s puhačkim orkestrom Hasine žene (Fate, jasno). Šala mala.
Ako ne računam da mi tekstovi Malehookersa nisu ono Shakespeare niti naročito po ukusu, no ima ih zgodnih i cool, ali sve ostalo mi je bilo iznenađenje na kvadrat.
Zvuk odličan i pri tome ne mislim na "štimanje tonca". Moderan, dopadljiv, aktualan, po propisu trenutnih svjetskih glazbenih trendova (ovo se pogotovo odnosi na engleske verzije pjesma koje možete preslušati na njihovim web stranicama) i enormna energija od prve do zadnje minute koja se prelijeva s benda na publiku (i obratno), gdje naravno prednjači frontman Jerry Alan Gabor (nismo saznali jel' praunuk Zse Zse Gabor ili nije) sa svojih skoro 40, posramio bi 70% duplo mlađih klinaca kvazi nadobudnih buntovnika. Uz to imaju i dobar image. Dovoljan.
I tako biješe lani u KSETu.
Odoh ja sinoć provjeriti jel' to bio san il' java. Dočekalo me dva iznenađenja: prvo Hard Place ima osvjetljenje dostojno stiskanja po kutovima ili po fotografski rečeno, mrak malo mrkli s rezultatom patnje na kvadrat. Tamo treba ići tulumariti a ne izvještavati s koncerata (ozbiljno razmišljam da se ovakvim "mrklim" klubovima (Sax uključen) osmisli humanitarna pomoć u nabavljanju ektra lampi i reflektora. Opet šala mala.)
Drugo iznenađenje su bili opet Malehookersi.
Zadnje što sam očekivala je da će biti barem jednako tako dobri kao u KSETu, dakle ono tamo nije bilo slučajno ili moment inspiracije i motivacije.
I tako je i publika reagirala, tražila bis u "sitne" sate. I sve što na kraju mogu reći jest da su predgrupa 9.4. The Godfathersima u Boogaloou i da ih morate otići poslušati. Može i s fotoaparatom jer Boogaloo ipak nije mrakača.
Sad ispada sa sam neki fan njihov, ali nisam, jednostavno su toliko dobri.
Dečki kažu da od karijere ovdje ne očekuju ništa. Posve su u pravu, oni imaju potencijal i spremni su za svijet (uz malo dorađivanje na engleskom izgovoru). Možda oni misle da nisu, ali sirovo je uvijek bolje. Iskonskije i uvjerljivije.
