utorak, 16.04.2013.

O autostopu općenito

Prije par tjedana, Z i ja smo s prijateljem i njegovom djevojkom dogovarali zajednički izlet. Ne sjećam se kuda, ionako ih imamo uvijek barem 5 u planu. sretan Z i ja, naravno, pokušavamo proširiti svoju "sektu", te ih nagovaramo da i oni idu stopom. A prijatelj, inače prilično boemski tip, gleda nas u čudu - ali zašto stopirati kad možemo vlakom? (a raspitivasmo se prije toga, i cijena je bila nešto oko 70 kn, dakle, nešto ne pretjerano daleko [op.a. upravo shvatih da Ozalj odgovara tom opisu])

Nakon nekog vremena smo odustali od nagovaranja. Naime, zaposlenom čovjeku koji si može to priuštiti, nije baš jasno zašto je nama (dvoje nezaposlenih studenata koji trenutno najviše vremena provode s nosom u knjizi kako bi završili svoje studije) puno dati 70, tj 140 kn za kartu.

Pa, za neke je stvari, nažalost, ipak potreban novac, pa ako i imam 70 kn, neke će mi stvari biti veći prioritet od karte za vlak. A drugo, stvar principa. HŽ je prokleto skup. Možda me ne bi toliko ljutilo da je cijena opravdana kvalitetom, ali em vlakovi nisu točni, em se na pojedinim dionicama vozi 20 na sat zbog katastrofalnog stanja infrastrukture, em, ako ne pogodite neki od novih Gredeljevih vlakova, vozit ćete se u barem 30 godina starom vagonu (ako imate sreće, renoviranom) koji će vući jednako stara lokomotiva (također renovirana).

Nažalost, stav mnogih je, ako nemaš para, nemaš što putovati.
Bogu hvala, pa ni Z ni ja nismo skloni pokoravanju masi, i nekako smo si uzeli za pravo putovati, unatoč činjenici da si ne možemo priuštiti skupe hotele i avionske karte.

Neke činjenice u vezi autostopa:

NIJE SKUP
U principu, autostop je besplatan. Vi dignete palac i čekate da vam netko stane, ponekad vam kažu da će vas povesti za neku naknadu, a na vama je želite li ili ne to prihvatiti (doduše, to je uobičajeno u Srbiji i Crnoj Gori, kod nas još nismo naišli na tu praksu). A s druge strane, ako nas netko odluči povesti, i putem stanemo na nekoj benzinskoj, uvijek ponudimo da ćemo platiti kavu/ručak/koji-god-već-bio-razlog-zaustavljanja.

BRZ JE
Putovanje autostopom u većini je slučajeva puno brže nego konvencionalnim načinima prijevoza (prije 5 godina, kada smo prvi put išli u Dubrovnik, krenuli smo iz Splita, imali dosta čekanja na stopu, i opet došli u Dubrovnik prije autobusa koji je kretao otprilike u isto vrijeme). A ponekad i jedini način da do nekog odredišta dođete, u slučaju da nemate vlastiti auto.

ZANIMLJIV JE
Poanta je da nikad ne znate tko će vam stati. No, ako slijedite nepisana pravila stopiranja (u nekom od idućih postova), stat će vam netko tko vam želi pomoći. U većini slučajeva stat će vam netko tko je u neko doba svog života stopirao (uglavnom stariji ljudi, obzirom da je taj način putovanja prije bio puno češći i prihvaćeniji nego danas), ili pak tko to radi uvijek jer voli pomoći stoperima. Vrlo rijetko se dogodi da će vam stati netko kome to nije uobičajena praksa, no, i to se ponekad događa.
Dakle, može vam stati baš bilo tko, od kamiondžije (vrlo čest slučaj), radnika na baušteli, policajca, vojnika, sveučilišnog profesora, do pilota Vlade RH (Varaždin - Zagreb, Špancirfest 2011), hrvatskog diplomata (Križišče - Zagreb 2008), ili pak brata poznatog redatelja Wernera Herzoga. :)
Većinom staju ljudi koji putuju sami, da im u razgovoru s vama put ne bude dosadan, pa imate priliku saznati hrpu zanimljivosti do kojih bi inače teško došli, čujete zabavne vjerovali-ili-ne priče,a nekad se s vozačem jednostavno kliknete i nastavite družiti i poslije.
Osim toga, ponekad, ako vaš vozač ne ide do vašeg finalnog odredišta, putem otkrijete i neki biser, poneko ljupko mjestašce za koje inače vjerojatno nikad ne biste saznali.

Naravno, postoje i neke negativne strane - stajanje pored ceste nije baš najsigurnije (no, s druge strane, sjećam se i vožnje u busu tijekom koje je vozač krivudao po cesti, svako malo prelazeći liniju i riskirajući sudar, uz korištenje mobitela i razgovor sa suvozačem), obzirom da ima svakakvih vozača koji ne poštuju nikakve linije, nogostupe ili općenito prometna pravila; ponekad treba dugo čekati; ne možete utjecati na gustoću prometa i vremenske uvjete.

(razmaženoj princezi poput mene to vrlo teško pada [op.a. komentatoru na Istanbulski post])

Toliko od mene za danas, nastavak, nadam se, uskoro.

Mašem!

P.S. Dragi i ja pokrenuli smo blog o kulturnim događanjima u Zagrebu, pa škicnite: Kultura u Zagrebu

| 19:00 | Komentiraj (5) | Print this! | #

ponedjeljak, 15.04.2013.

Vodič za autostopere - početak

Ne volim generalizirati, no mislim da ne bih bila u krivu kad bih rekla da većina ljudi autostop doživljava kao nešto negativno. Ne čudi me to.

Spomen autostopa u medijima obično je obavijen crnilom – silovanje, otmica, ubojstvo. Najpozitivnije, no ne i pozitivno, bit će spominjanje u kontekstu problema s prometnom povezanošću određenih područja, gdje su jadni ljudi (najčešće djeca i mladi) „osuđeni“ na autostop.

Uspijem li s nekom osobom ostvariti komunikaciju dulju od nekoliko sekundi (dakle, upoznavanja), velika je vjerojatnost da će se u neko doba kao tema razgovora nametnuti putovanje,a time i autostop (s moje strane). Obzirom da stopiram već više od 5 godina, takvih je razgovora, ne pretjerujem, bilo na stotine. Većina ih teče gotovo identično – sugovornik prvo bude iznenađen, zatim me ispituje kako to funkcionira, da bi na kraju rekao kako je to jako zanimljivo, al da se on/ona ipak ne bi usudio/la putovati na taj način.

Na stopu nam se više puta dogodilo da nas ljudi pitaju je li nam se auto pokvario, a negativan odgovor bi ih šokirao – ta zašto bi itko normalan stopirao, svjesno i svojevoljno? Doduše, odgovor možda leži u ovome normalan...

Neki od stereotipa o stoperima – narkomani, pljačkaši, otmičari, skitnice, potencijalni ubojice. Razumljivo, obzirom na ono što mediji serviraju.

Što je istina o stoperima?

Reći ću vam...sutra.

(budimo optimistični, možda se i ostvari)

 photo DSC03152_zps14e198d7.jpg

Noć'ca!

| 02:10 | Komentiraj (2) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< travanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se