subota, 27.12.2008.

minus i plus, ko amer i rus :D

Upravo shvatih da je prošlo više od dva tjedna od mog posljednjeg ukazanja na ovim prostorima. Barem u obliku novog posta.
Za to sam vrijeme bila prilično zaposlena- šmirglanjem, gletanjem, farbanjem, obolijevanjem, ozdravljanjem, odlaskom na pank koncert u Karlovac, čekanjem 5 sati nakon koncerta vlaka na karlovačkom kolodvoru, smrzavanjem na istom, nastavljanjem tradicije nespavanja i kroničnog umora. Ne zanemarimo pripremu božićnih kolača u što mi se cijelo vrijeme uplitao Z, više smetajući nego pomažući (ali namjera je bitna, jelda?), predblagdansko veliko čišćenje, te pižđenje na brata zbog apsolutne nezainteresiranosti i traljavosti pri obavljanju danih mu, obično najjednostavnijih, zadataka.
Ah, da, moram se pohvaliti i time da sam prvi put u životu sama radila kebab i da je ispao odlično. Na Štefanje sam otkrila novu dimenziju ljubavi, čisteći bljuvotinu s frendovog kauča, tepiha i poda. Nije bila moja, to vam je valjda jasno.

Doba je godine kad se pored događaja iz godine na odlasku stavljaju plusići i minusići, kontemplira nad vlastitim odlukama. Veliko čišćenje, ali ne ono s krpama, spužvama, sredstvima za čišćenje. Barem ne materijalnim.

Plusići iliti ono kaj sam dobro izvela – od 16. siječnja u vezi sam sa najdivnijim bićem što sam ikada upoznala, usudila bih se reći, sa srodnom mi dušom
- proputovala cijelu jadransku obalu sa istim, te ispisala dosta stranica u knjizi „Ono o čemu ćemo pričati i svojim unucima“
- počela slušati pank, te posjetila relativno velik broj koncerata tog žanra u svim dijelovima lijepe naše
- riješila što sam trebala na faksu i bezbrižno uplovila u novu akademsku godinu
- smanjila cugu i cigarete
- stekla drage nove prijatelje (cajka, ovo bi tebe išlo)
- počela slušati Balaševića


Minusići iliti moji ovogodišnji zajebi – ostavila gotovo sve ispite za 9.mjesec, dakle, za zadnji čas. Iako sam ih sve riješila na kraju, ne smijem si ubuduće dopuštati takve idiotarije
- previše se živcirala zbog gluposti
- bila sam preljubomorna
- previše se svađala s dragim, i previše se puta dovodili do ruba. Hvala bogu, nikad preko njega.
- zdebljala se
- previše vremena provodila ispred računala, a premalo u nevirtualnom druženju s prijateljima
- počela slušati pank :D


Do idućeg vas čitanja pozdravlja mala fizičarka!

| 17:53 | Komentiraj (14) | Print this! | #

petak, 12.12.2008.

Mostovi nad Savom

Kao što je Anđelka Martić nekad davno izjurila u prirodu tražeći proljeće, tako sam danas ja krenula u obilazak zagrebačkih mostova. Mostovi su me oduvijek privlačili, ni sama ne znam zašto. Vjerojatno zbog činjenice da sam se od malena divila snazi prirodnih elemenata, ponajviše snazi vode. Mostovi preko Save danas su mi omiljena mjesta na kojima tražim samoću. Samo voda, nebo i ja. Isključeni od ostatka svijeta.
Danas je Sava poplavila skroz do nasipa. Prekrasna je, divlja, zastrašujuća. Možda malo presmeđa za moj ukus.
Stajala sam na Savskom mostu i divila se moći tako mi drage rijeke. Sićušna u usporedbi s njom, ali ponosna što sam je vidjela takvu. Kao da je dio mene.

| 22:00 | Komentiraj (17) | Print this! | #

utorak, 09.12.2008.

mentalne da ne kažem kaj

Došlo je vrijeme za promjene. Iako mi je onaj dizajn bio i više nego lijep, odlučila sam se na malo svjetliju opciju. Nekak mi je ono uvijek bilo predramatično. Ko da nije dovoljno moje povremeno dramatiziranje. Po mogućnosti bez ikakvog normalnog razloga.
A pošto moje najdraže pati na vlakove, s čime je zarazio i mene, tražila sam izričito prugicu. Nemrete ni zamislit kolko je teško naći prihvatljiv dizajn kad si nekaj određeno zacrtate.

Zadnjih par dana imam temu za novi post, samo nikako da ga sklepam u cjelinu, pa danas dobivate krhotine mog zadnjevremenog mozgovanja. Što ne znači nužno da ćete pročitati išta pametno.

Schmutzi, žena moja, i ja, zadnjih dana kukamo jedna drugoj o našim polovicama (boljim, lošijim, svinjskim- apsolutno nebitno). Zaključak je da su svi isti, samo su nijanse malo drukčije (kako bi Đole rekao). Jer jedno bi bilo da smo se samo S. i ja potrefile s tim da su nam problemi u vezi praktički isti, al pričala sam s više svojih kokoški (njih barem 4), a priča je uvijek ista. Ah...ti muški. Došle smo do zaključka da se većina svađa odvija po šabloni. Ono što on radi najbitnije je na svijetu, svađa izbije zbog pokušaja da se izborim za svoja prava, puknemo oboje, i na kraju isprike. Šablonizirane, opet. Sch. je došla na ideju da svog tulavca snimi i pusti mu snimku kad se idući put bude ispričaval. Pa nek traži razlike.

Druga stvar. Mi dramatiziramo. Činjenica, a protiv njih ne mogu. Priznajem da sam drama queen, da znam sporadično napravit od buhe slona, scenu kad ne treba, al jebiga, to sam ja. Prihvati me il me spucaj nogom u pozamašnu pozadinu. (osim toga, da objektivno sagledaš korijene scena, svađa, čega već, možda bi i našao uzrok mog dramatiziranja- očekujem previše,jelda?).

Shvatile smo da smo tuke. Ovaj smo vikend obje imale show (valjda je nekaj bilo u zraku), obje kakti prekinule vezu,i na kraju, obje se predomislile. Svaki put kad se dogodi neka scena, kad naprave nešto krivo, svaki put kažem- to je zadnja šansa. Nakon ovog više nema. A znam da ću mu i sljedeći put oprostit jer mi se previše uvuko pod kožu i previše nam se toga lijepog događa da bi to olako odbacila. Zapravo, bacam riječi u vjetar. Glupača.

Zatim, nelogičnost u ljudskom razmišljanju- kažu, ne možeš odjebati vezu koja traje godinu dana, previše je uloženog. Ali loša veza vrlo vjerojatno nikad neće biti dobra, a stvari postaju kompliciranije sve dalje. Ako je ljubav nestala, vratit se sigurno neće.

Znam da sam imala još neke gluposti koje sam htjela podijeliti s vama, al da vam pravo kažem, ne sjećam se. Mislim da je krajnje vrijeme za spavanac.

Pusu vam šalje vaša fizičarka!



| 23:50 | Komentiraj (4) | Print this! | #

četvrtak, 04.12.2008.

danas sasvim osobno

Pišem malo sa zakašnjenjem, ali oprostit ćete mi. Post je originalno trebao biti objavljen 1. prosinca. Danas...sasvim osobno.

Photobucket

Početak je bio eksplozivan. Ja sam bila usred loše veze, pila sam, a onda sam završila kod njega doma na druženju s ekipicom. Najgori mogući izbor, obzirom da me beskrajno privlačio, i da je napetost rasla mjesecima. Ishod je bio očekivan. Možda smo se i mogli boriti protiv nagona, ali nismo. Sad je ionako prekasno za razmišljanje što bi bilo kad bi bilo. Osim toga, stvari su mogle otići u posve drugom smjeru da ja nisam radila što sam radila, a on ono što je već radio. Varala sam, svjesno, iako najdublje prezirem prevaru. Ali mi nije ni najmanje žao. Mogla sam pustiti najdivnije biće da ode, ali sam ostala. I briga me za osude.

Photobucket

Za naš početak ne uzimam službeni datum jer je to bila samo potvrda onog što se moralo dogoditi. 16. siječnja. U dvanaestici,dok me pratio doma. JA sam bila ta koja je pitala. Znala sam da ga moram izgubiti ili ga dobiti samo za sebe. MOJE.

Photobucket

Nisam mogla ni zamisliti da bi mogla postati toliko ovisna o nekome da mi prosječno 12 sati dnevno s njim bude premalo. Sad ne moram zamišljati.
Njegov teren u Osijeku me ubijao, bio mi je daleko, trebala sam samo njegov zagrljaj, a tako sam ga rijetko mogla dobiti. Sa svakodnevnog viđanja, na jednom tjedno...užas.
Ljeto koje smo proveli zajedno, bilo mi je najljepše u životu. Avantura koju obožavam prepričavati, jer ljudi uglavnom zinu. (a volim kad me gledaju sa divljenjem, jbg...ili samo onim pogledom-ova je pukla... lud)
Vraćanje u Zagreb je bilo čudno. Stojimo na tramvajskoj stanici i rastajemo se. 3 tjedna, 24 sata dnevno. Napokon sam shvatila poantu stiha :“24 sata dnevno s tobom je bilo premalo...“
U zadnje vrijeme ima dosta trzavica. On je pod stresom zbog diplomskog, jer ga piše već mjesecima, a od mentora nema apsolutno nikakve pomoći, a ja imam hrpu svojih problema. Doma, na faksu... Prilično se često svađamo. Ali, napredak se vidi, čak se i kontroliramo dosta u zadnje vrijeme. Preovisni smo jedno o drugom da bi nas to moglo poljuljati.
On je čovjek kojeg volim više od ičega, ikoga, ikada. Vjerujem da srodne duše postoje. Ja sam svoju našla.

Photobucket

Godinu dana, ljubavi.
Samo maleni dio onog pred nama.
Najviše na svijetu...ne zaboravi to!

Dragi moji blogeri, pusu vam šalje vaša fizičarka!kiss


| 00:16 | Komentiraj (8) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se