rant
06.07.2007., petak
Frida Kahlo ili kako sam otkrila empatiju
|
Da je živa, Frida Kahlo danas bi imala sto godina. Moram priznati da za ovu slikaricu i feministicu nisam nikad čula prije nego što sam je gledala u utjelovljenju Salme Hayek. Ali nije mi žao. Da sam za Fridu Kahlo saznala ranije, da sam njena slike vidjela ranije u životu, sumnjam da bih je danas jednako voljela. Gledati film o njenom životu bilo mi je jedno od mučnijih iskustava u životu. Iako ja svoju kralježnicu nisam sredila niti half as badly kao ona svoju, kad sam gledala taj film, provodila sam još uvijek većinu vremena u krevetu. što od boli nesnosne, što od panike. Ima jedna scena u filmu, u kojoj se Salma Hayek, poluukočenih leđa, krene uspinjati po stepenicama ---- Izvrsna je. Osjetila sam je kako se koči točno u onom dijelu leđa, onom dijelu koji čini stepenice noćnom morom... I zato su mi ove njene slike najdraže umjetnine na ovome svijetu. Aktivno me podsjećaju - u one dane kad ne boli - da bol nikad neće skroz otić i da usprkos tome i dalje mogu sve što hoću.  U mojoj glavi ova se zove resoursefullness.  A ova dreams of unrealities  A ova relief. Or sometimes pricklies |
- 07:55 - rantaj (0) - nosi doma - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ispušni ventil, moj
Jarci, kažu, ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet. Zmajevi, pak, rigaju vatru. I Jarčica i Zmajica, ponekad se, eto, naljutim. Krene logično, pravo jarčevski, a ubrzo odleti, poput zmaja, bez obzira na eventualnu gravitaciju argumenata koji letenje ni u teoriji ne dopuštaju. I zato sam ovdje: da mogu rantati preko svake mjere kad me pamet napusti, a vatra ispuni. You have been warned. rantalica na gmail.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||