"Carpe Diem"

Gospodar bureka: "Povratak sina Bukvimirovića" (6. poglavlje)

6.Poglavlje
"Epilog"

Bobo, Stanimirović, Mirko i Papak su se vratili u svoje rodno selo, "Buhtlju sa sirom". Život se vratio u normalu. Sve što je ostalo, bilo je samo bolno sjećanje. Bobov djed Baraba Smrad se pridružio pijanim Vatrogascima, koriste ga kao sirenu. Povuku ga za jaja a ona se dere. Boromir je napokon dočekao policiju te su ga onda oni obradili pendrekom, naime, pronašli su njegov DNA u pišalini na policijskom autu kojega je ekipa popišala za vrijeme vijećanja u vatrogasnom domu. Grga je otišao u mirovinu i oženio se sa Nevenom Ciganovićem i osnovao prvi gay club u Međualbaniji. Anđelko je okrunjen za kralja u gradu Travulji, te se vratio na svoje zakonito mjesto "gradske budale" kao sin Bukvimirovića. Sir Lobotomijan je pokrenuo kliniku za navikavanje na alkohol, svakim se danom sve više i više mladih prijavljuje u tu kliniku. Gnoj je otvorio auto praonu za policijska vozila gdje vozila peru pišalinom, te im potajno guraju banane u auspuh. Rajko je umro od dosade, na pogreb su mu došli pop i pogrebnik. Procesija nije dugotrajala, s obzirom da nitko nije došao na posljednji ispraćaj, samo su ga ubacili u kantu za smeće uz popove riječi: "Pepeo pepelu, prah prahu, zlatne ribice kanalizaciji i Rajko smetlarima.". Stanimirović se oženio za prvu drolju bordela "Gang-Bang". Kuja ga je preveslala i sada plaća tri alimentacije i traži posao na birou. Mirko i Papak su počeli sa uzgojem marihuane uz pomoć drveća nafiksanoga morfijem, sklopili su unosan posao sa stričekom Escobarom. Naš junak Bobo je počeo pisati haiku poeziju i počeo se prodavati na japansko tržište kao "jeftina roba za muškarce", dvije najpoznatije pjesme su:

1:
"Uzmi meso ili sir
umotaj u tjesto
kad sve zadimiš
burek je gotov"

2:
"Rastrgao, ubio
krv popio, mozak prosuo
Gojko, mojeeee zljatooooooo!"

Bila je to priča o Gospodaru bureka, priča koja je zaživila u srcima svih nas, priča o malome šiptaru koji je svojom nesebičnošću i nepromišljenošću spasio Međualbaniju i svoje prijatelje, pa kakvi god bili.
Nije važno kakvi ste, crni ili bijeli, žuti ili crveni, mladi ili stari, smrdite li na alkohol ili se drogirate, jedete li govna ili kolače, bili homo, bi ili heteroseksualci, bili normalni ili ludi da bi vas trebalo zatvoriti u posebnu ustanovu gdje i kreveti imaju zatvorske čelične rešetke... uvijek postoji neki mali šiptar koji je dovoljno glup da riskira svoj život za vaše dobro.

Kraj priče o gospodaru bureka.


Nadam se da vam se ova trilogija svidjela. Na žalost, ovo je kraj priče... Nadam se da ću još napisati neki tekst koji bi bio dostojan nasljednik... Za sada ću uzeti kratku pauzu... svega par dana, a onda počinjem sa drugim glupostima koje se nadam da ćete jednako brojno posjećivati i komentirai. Zbogom "Gospodaru bureka".

Sve ćete te priče moći skinuti sa stranice www.ergarac.com kako čujem, već od ponedjeljka ;)

Budite pozdravljeni!

ALA HOMO ČA POPIT!!!!!!