"Carpe Diem"

Gospodar bureka: "Dvije pečenjare"

Uvod:

Prošli su dani otkako se "Burekova družina" razišla. Našeg junaka Bobu još grize savjest zbog Grge sivog kojeg su ostavili da se udavi u kanalizaciji na izlazu iz podvožnjaka te ga svake noći sanja, a njegove riječi "EJ! ČEKAJTE ME!" još mu odjekuju u uhu.
Anđelko, sir Lobotomijan i Gnoj su se napokon otrijeznili, vidjeli da više nemaju alkohola i krenuli u potragu za Mirkom i Papkom koje su oteli šizofrenični pekari. Trčali su danonoćno. Snagu za taj podhvat im je davala pomisao da Mirko i Papak imaju bocu rakije kod sebe!

1.Poglavlje: "Rajko, vodić i pokolj pekara"

Bobo se glano trgnuo iz noćne more, ponovno isti san... ponovno Grga sivi kako se utapa u kanalizaciji! Vriskom je probudio Stanimirovića koji mu je utješno rekao: "Daj prekini, oću spavati! Izbi si Grgu iz glave! Smrdi po govnima i ne želimo ga blizu!!!", na što je bobo potvrdno kimnuo glavom, okrenuo se i nastavio spavati.

U međuvremenu, Stipe, general vojske kralja Rajka iz grada Rokomotiva, pošao je u potragu za princem na mjestu gdje se zbila velika bitka sa šizofreničnim pekarima. Dozivao ga je: "Pepo! Pepo! PEPO TI PTIČJI IZMETU GDJE SI!?" i uzaludno gledao uokolo... Došao je do potočića i uz gajbu pive koja se hladila u vodi ugledao je još nekoliko praznih boca i nekoga u njemu... Bio je to Pepo! Prišao mu je bliže i pitao ga: "Koji vrag radiš u hladnoj vodi Pepo!?", na što mu on obrati: "ma samo močim noge... a... a.a.a.... AAAAAAPCHIHA!!!!!!!!" i iskihnuo je mozak kroz nos! Stipe je uzeo tijelo princa Pepa i krenuo prema selu svoga kralja.
Došavši pred svoga kralja, naklonio se irekao: "Šefe... princ je otego papke... našli smo ga u potoku pokraj gajbe pive." što se kralju Rajku, kojemu je čarobnjak-slastičar SaRumom isprao mozak sa svojim kolačima, baš i nije svidjelo te je njega i njegovu vojsku izbacio iz grada nogom u guzicu! Na rastanku im je rekao: "LAKO ZA TO ŠTO MI JE SIN MRTAV, ALI OSTAVITI GAJBU PIVE U POTOKU JE SVETOGRĐE!!!"
General Stipe je otišao iz sela sa svojom vojskom u nadi da će naći i uništiti šizofrenične pekare koji su napali princa Pepu i njegovu vojsku.
Jedne večeri, vojska šizofreničnih pekara sa zarobljenima Mirkom i Papkom, stala na rubu neke šumetine i odlučila tu provesti noć slušajući narodnjake i ispijajući "kvalitetno" vino "Ribar" pomiješan sa tabletama za smirenje, no tuda je prolazila vojska generala Stipe. Stipi se društvo nije svidjelo te je upao zajedno sa svojom vojskom u njihov kamp i polomio im kičme i vratove te ih pobacaše na hrpu i zapale. Usred meteža, Mirko i Papak su pobjegli, ali ne neopaženo, tako da ih je jedan šizofrenični pekar počeo loviti. Pobjegli su mu u šumu kako bi mu pokušali pobjeći.
Anđelko, sir Lobotomijan i Gnoj naletješe na svome putu na generala Stipu i upitali su ga ako je vidio dva mala šiptara koje su šizofrenični pekari držali kao taoce, na što im je Stipe objasnio da su naletjeli na grupicu šizofreničnih pekara, koje su zapalili na lomači te da nije bilo preživjelih. Društvo je bilo slomljeno... Krenuli su prema mjestu pokolja da ih potraže, ali su samo našli hrpu pepela... Izgubili su svaku nadu da će ikada više vidjeti tu bocu rakije koju su kod sebe imali Mirko i Papak. Anđelko je na tlu vidio neke tragove! Kad ih je pomnije promotrio, shvatio je da su to bili tragovi malih šiptara koji su vodili u veliku šumetinu, te su krenuli za njima!

Bobo i Stanimirović su nastavili put, bio je težak i mukotrpan, a naši junaci nisu ni slutili da ih netko promatra! Čudno šiptaroliko stvorenje ih je slijedilo. Bilo je to malo, gadno stvorenje sa 5 vlasi na velikoj izobličenoj glavi, gnjilo smeđim zubima i velikim žutim podlim očima. Stalno je govorilo samo sa sobom: "Gljupa malja dva šiptarova! Ukralja moje zljato! Ukralja moja BUREK!"...
I tako jedne večeri, kada su se Bobo i Stanimirović legli da idu spavati, to gadno stvorenje se spustilo do Bobe i pokušalo mu je ukrasti burek, međutim, kako je Bobo imao problema sa spavanjem, prisutnost tog stvora ga je probudila i on mu je zašiljio nogu u guzicu te se stvor srušio. Stanimirović ga je zavezao i šutirao putem dalje. Svakim je korakom stvor padao na pod od umora, a Stanimirović ga je sve više i više tukao, sve dok se Bobu stvor nije smilio te je otišao razgovarati s njime: "Volio bih te osloboditi, ali me je strah da ćeš nas opet pokušati ubiti u snu...", na što stvorenje odgovori: "ma sta ce ti da meneme zafrkava! ja san prvi imaljo taj burek... MOJE ZLJATO! Ja cu da te jebam u guzu!", Bobo će na to ljutito: "onda ću te odmah ubiti pa smo na miru!". Mali stvor se prestraši i odluči promijeniti taktiku, pa je prešao na ulizivanje: "Mi nisam misljio takova gljupost! Ja odvede gospodar Bobo do ukljeta pećnjica!", Bobo mu odvrati: "Kako ću ti vjerovati!? Čekati ćeš da zaspimo i onda nas ubiti!", ali stvor se ne da: "Malji šiptare, si ti maljo gljup!? sam reklao da njecem da vas prikoljam! evo... zakunjem se na... na... nja moje zljato se zakunjem, nja moćni Burek!". To je Bobo čekao, te ga oslobodi i kaže: "Dao si mi riječ i ja ti vjerujem! Kako ćemo te zvati?", a stvor odgovori: "moja ime se zove Gojko". Stanimiroviću i nije bilo drago, ali je prihvatio novog vodića.

Anđelko, sir Lobotomijan i Gnoj su krenuli u šumu u potrazi za Mirkom i Papkom, Bobo i Stanimirović imaju novog vodića Gojka, a Grga i dalje smrdi na govna.


Prije nego završim, Od Anzulovića mlađeg (Jure! gde si kompa!? i pusa Željki!) sam čuo da me čita skoro cijela Jelsa... HVALA LJUDI!!! ZAKON STE!!! evo, samo za vas, otvoriti ću komentare i za one koji nemaju bloga! Ajde uživajte.
Samo vas upozoravam, na prve znakove provokacija, opet ukidam pravo komentiranja za anonimne. Smo se dogovorili!?

Ajde pa do čitanja. 2. nastavak slijedi za 2 dana.

ALA HOMO ČA POPIT!!!!!!