qaya

07.09.2011., srijeda

Duuugiii post

Katica ju u kreativnoj blokadi. Da slučajno niste pomislili da nema što za reći, to bi bila čista laž. Pro blem je , ustvari, u ovom prethodno napisanom ''što''. I u činjenici da se baš u inat na blogu družim većinom sa ljudima s mora. Dobro ima tu olakotne okolnosti što su ovi nabrojeni većinom sa sjevera naše obale. Jer ovi južnije imaju problem ne samo sa Dinamom, s kojim problem imam i ja, već imaju problem sa riječi ''kaj''.
Evo do sad sam se trudila pisati da me cela rvacka razume al nemrem više i prelazim na materinjski jezik. Dakle našla se neka budala (žao mi je zbog ove ružne riječi ali čovjek pokušava toliko zla nanijeti da nema druge ), mislim Pauletić ili sl, i popizdila kaj štrumfovi kajkaju. To je bio samo početak salve negodovanja????!!!!! njegovih istomišljenika koji traže da se filmovi, pogotovo ovi za djecu sinhroniziraju na čistom književnom, hrvatskom, jeziku. Ili prevedu na dijalekt dotičnog područja. Jbte budala. Šire netrpeljivost i preko ono malo humora što nam je ostalo. Ma šteta riječi al nekak se uvijek iznenadim da svaka bedastoća ima sljedbenika . On mi želi uskratiti multikulturalnost na ovim prostorima (kad već nemamo stranaca osim šačice Kineza da bar imamo različitost u lokalnom govoru) .
Ja ne znam da li čovjek uopće zna što traži. Da npr Dudek i Regica progovore na čistom književnom? Ili, zamisli strahote gledati ''Malo misto'' di dr Luiđi ne govori nekakvom zmešancijom talijanskog i dalmatinskog već u mom kraju progovori na kajkavici? Osim toga tu se postavlja još jedan problem sažet u vicu:
Pita mali istrijan tatu: ''Tata kako se na hrvatskom veli šrafciger?''
Tata ga lupi po glavi i reče:'' Pa kacavida, budalo…''
Ali to je već problem obrazovnog sustava.
Jako sam vam zbog ovog svega žalosna. Mi nemremo živit bez neprijatelja. Eto sad kad već nemamo srbe eto ti netrpeljivosti između sjevera i juga. I to preko djece koja savršeno razumiju sve dijalekte i smiju se ko ludi i kad je sob Ličanin, i kad je magarac kajkavac i kad je neka živina dalmatinac.
I kaj mogu neg napisat '' Vratite nam naše Srbe eto vama Pauletić.''
A htela sam u stvari pisat o vrganijadi. Odnosno ''Varganijadi'' jer slavonci iz Našica tak vele za vrganj. Ma skoro nis išla tam zbog tog njihovog nepoznavanja hrv jezika. I zamislite čak su tu krivu riječ i na majicu napisali!!!! Sramote.
I bilo mi mnogo lepo. Jedino sam vidla Šeksa i Ivića što mi je malo pokvarilo raspoloženja al jbga bila je to i prilika vidjeti Špeksa sasvim trijeznog. Osim toga na sreću nije bilo Jace jerbo se nije ništa polagalo već su se slavile slavonske šume. A u njima i tak nesmeš ništ gradit. Čak ni most preko.
No ta politička garnitura nije imala nikakve veze sa ovom našom Varganjskom. Družili smo se dva dana i ja sam saznala o sebi da sam nepopravljivi svežder. Na niskom stupnju razvoja. Mene naime uopće ništ drugo ne zanima osim da li je koja gljiva jestiva ili nije. I bilo je neko natjecanje u kuhanju al se nisam prijavila.
''Evo, Hrvoje piše, da bude neko natjecanje u kuhanju…'' slijedi značajna stanka ''…ti buš se sigurno prijavila?'' upita moj dragi.
''Zakaj misliš?'' mada je katica već znala zakaj
''Pa da ne moraš hodati po šumi..''
E jbga sad, ja sportski tip, cijeli život me razvlače po alpskim visinama, po dubokim dubinama (no ne dublje od 40 m da se sad preveć ne hvalim), vozaju na skijama, udaraju tenis lopticama, teraju na plivanje, o svakodnevnih 6 km trčanja da ne pričam, a teretanu 3 x tjedno sam skoro zaboravila…Jest da je to bilo prije neku godinu al nije katica glupa, zapamtila je valjda nešto.
I sad ja taki veteran da se ne volim šetati po šumi? A samo sam zato i išla u Slavoniju da napokon hodam po ravnoj šumi i berem vrganje. Jerbo ovi naši ovđe tereni, bogati ko da se na triglav penješ, da bi negdje, od umora nosom pri tlu valjda da bolje vidiš, naišao na kakav primjerak. I onda da mi nije važno jel jestiva?!
Tako da sam kuharske timove samo zavidno pogledala, stavila planinarske cipele, uzela štap, korpu i šiltericu i hrabro krenula sa društvancetom u šumu naivno vjerujući da će biti ravna. Pa u slavoniji smo zaboga!!!
Al jbga koga sreća hoće hoće ga i mi završili na Krndiji. Jbaih patak i brdima. Al dobro, mislim, bit će nešto za jelo. I puste oni nas, ko djecu, iz auta kod nekog potoka. I sad vidiš tucet odraslih muškaraca zbilo se nad nečim, škljocaju aparati, uzbuđeno se nose neke kapi, eto i mikroskopa…Ja već pomislila da su valjda našli trikilogramski tartuf i to nadzemno. Priđem i:
''A di je?'' pitam naivno.
''Evo tu, tu kraj ove grane…'' mahne Arenije štapom prema grančici od 5 cm, već mi je to bilo sumnjivo.
''Ma di?'' čistim naočale.
''Evo baš tu…'' sad će Miro dodirujući nešto prstom.
Sagnem se i ništa, legnem na zemlju nosom u lišću i da, da, tu je...neka smeđe žuta nakupina, ja bi rekla trulež neka. A oni usplahireno jedan drugom nešt tvrde. Te nije ova, te nije ona, te nije po kapima pozelenila, a ni mikroskop nije pokazao kaj ja znam kaj.
Sad vam je sve jasno. Katica je ostala gladna. Eh, a da sam se prijavila na kuhanje…

- 11:44 - Komentari (75) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Kolovoz 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (4)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (9)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi