qaya

30.11.2009., ponedjeljak

Jezične zavrzlame (kriv i ''kriv'')

Volim svoje godine (ne,ne, bolje da ne pitate, Katica je ipak jedna dama) . Ak jaaaako dobro razmislim uspije mi nabrojiti bar dva tri razloga za prethodnu rečenicu. Jedan od njih je mudrost. Što u mom slučaju uopće ne znači da iste greške više ne radim neg da ih više ne ponavljam onoliko puta ko prije na istom primjerku. Katica mi naime baš nije nešt bistra pa mora puno put ponavljati da bi nešt shvatila. E vidite tu se nazire uspjeh, sad shvati čim joj neko dva tri puta objasni.
Osobno mislim, al me uopće ne shvaća ko autoritet, da je njen najveći problem tretiranje muških primjeraka koje nasumično odabere, bar se tak čini, jer nema nekog prepoznatljivog uzorka.
Dakle problem je u tome da svakog svog muškarca smatra pravim dok ovaj ne dokaže protivno. Ma shvaćate vi to? Koliko je to potraćenog vremena?
Kaj ne bi ispravnije bilo, u skladu sa općom ekološkom svijesti o prestanku traćenja bilo čega, da ih tretira kao krive dok ne dokažu suprotno?
Mislim da je to zbog utjecaja filmova, a ona mi lako pada pod utjecaje, gdje se u krimićima uvijek naglašava da niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno. Al jbga Kato, nemere tak biti u životu, nije to ta vrsta ''krivnje''…
A kasno je da joj zabranim filmove…

- 09:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.11.2009., utorak

Stik

Katica dobila zadatak da napravi na poslu bekap. Stigao stik i nazove ona dežurnog informatičara da joj ovaj objasni što joj je za radit.
''A koliko je velik?''- pita informatičar
Nasta stanka, Katica se zbuni, pogleda stik i reče:
''Pa tak, oko 7-8 cm..''
Dala bi se kladiti da je pri tom čak i malo pocrvenila..
- 11:19 - Komentari (27) - Isprintaj - #

20.11.2009., petak

Priče iz šume Katičine (a moš i iz davnine)
(upozorenje: ovo će naljutiti svakog ko ne shvaća katičinu samokritiku)

Svi se nešto raspisali o pročitanim i čitanim knjigama, citira se naveliko, čak se i sjeća koje godine je što pročitano pa se Katica prisilila da i ona napravi inventuru svog književnog razvoja.
Na žalost nisam bila zlostavljano ni zanemareno dijete i nisu me zatvarali da klečim na kuruzi u dobro opremljenim bibliotečnim sobama, pa da me onako uhvati dosada a dosada čuda radi pa se neko omaškom i uhvati knjige, a i toalet papir smo imali u roza listićima ili ak je baš bio kraj mjeseca onda od nekog sivog papira (nisam sigurna da je već onda postojalo recikliranje al da, baš takve boje), a ne od starih novina.
Uglavnom sam sa ostalim primitivnim divljacima nabijala loptu, igrala se skrivača, graničara, rasturala koturaljke, puštala zrak iz guma tuđih bicikla, pljuvala dalje od mnogih dječaka i pentrala se na sve što je imalo imalu visinu. Nikad nisam bila osamljena al sad vidim koji je to bio hendikep.
Khm, sad ću pocrveniti ali što je tu je, moram priznati da sam čitati naučila tek u školi, dakle kasno. Kao što se vidi nisam baš davala nadu da će od mene nešt biti. Stripovi (blek stena, čiko, zagor i kompanija), Politikin zabavnik na čirilici i Modra lasta se vjerujem ne računa pod književnost.
No pošto svemir zna kaj radi, dodijelio mi je starijeg brata i uvijek starije društvo i pošto sam ja uvijek htjela biti pametna ko oni, kad je njima krenula lektira, uhvatila se i ja tih čudnih svezaka. Tak da sam Anu Karenjinu pročitala sa 9, Millerov ''Sexus'' (u to doba brat je čitao sve što u sebi sadrži riječ sex), a da, da ne zaboravim ''Rimljanku''(nije bila u lektiri al je bila pod bratovim jastukom, sa 11 a Krležu mada nisam razmela mili q... sa 13 godina. Kaj sam čitala u parnim godinama ne znam, al znam da sam negdje u to doba otkrila tetin podrum prepun ljubavnih romana. Uglavnom sve sam pročitala prerano i znam da mi je bilo teško i dosadno, al neš ti težine...ak može moj brat mogu i ja. Samo je kombinacija ozbiljne književnosti i petparačkih ljubavnih romana mogla stvoriti Katicu. Dakle osobu sa velikim očekivanjima i visokim kriterijima, duboko uvjerenu da sve mora imati hepiend. I zato sad moja nenačitana prijateljica, bez ikakvih očekivanja, okolo voda zgodne komade a mene zapadnu intelektualci, teška srca za pokazat...al se sretno zaljubim u njih.
No da se vratim knjigama. Moje upijanje knjiga počelo je u srednjoj školi. Sjećam se da sam čitala po jednu knjigu dnevno, jer od kad čitam znam da ne čitam slova već vizualno raspoznajem riječi. Važno je naglasit da knjige upijam. I to je doista tako. Satkana sam od njihovih mudrosti. Sve te duše, ma kakve da su bile, zle ili dobre ostavile su trag u meni, bolje reći našla sam se u svima njima. Na žalost, poput vas ja ne pamtim ni naslove ni imena. Rijetko mogu citirati nekog. Čak nisam ni kritična pa mi se dogodi da ''svašta'' čitam. Ali ja znam da su one u meni.
No, ak smo iskreni, ja uopće ne pamtim imena, ni svojih profesora, ni svojih suškolaca, ali pamtim sve njihove likove i ono što su mi dali.
A knjige? Mislim da je jedina prava istina da su mi one dale šablone ljudske mudrosti koje sam kasnije, svaki put lagano iznenađena prepoznavanjem, sretala u svom životu. I da su mi te iste mudrosti ponavljali ljudi koji su do njih došli životnom školom a ne maštom. Što bi se reklo: ništa na ovom svijetu nije moguće reći a da to netko prije nas nije već osjetio i rekao. A to nalazim kao zgodan izgovor za vlastitu nesposobnost upamćivanja imena.
Tako.
I zato nemojte biti iznenađeni kad vas ne slijedim citiranjem već samo popratim nekim svojim komentarom koji ponekad i ispadne baš onako lijep i mudar. Al nisam to ja. To su sve one knjige koje sam pročitala a da im ni naslov ne znam.
Toliko o različitosti koja ima isti korijen...čitanje.
Ahhh, a tak sam lijepo krenula pisati o svojoj prvoj masaži...
Katicu mi baš kaj god smete...

PS Qaya se strašno ljuti na Katicu..puno više voli kad se ova pravi važna neg kad priznaje svoje mane...

Pa onda ajde jedan Qayin citat za kraj:

''Vikat ću dok budem imao daha: nikakvih fotografija, nikakvih pisanih podataka. Moja je želja da kao privatno lice budem isključen, ispražnjen iz povijesti, da u njoj ne ostavim traga, ničeg osim pisanih djela. Kamo sreće da sam imao pameti da – poput renesansnih pisaca – uopće ne potpišem svoja djela. Moj je cilj, i svi su moji napori usmjereni tom cilju, da suma i povijest mog života bude sadržana u rečenici koja će ujedno biti i moje posmrtno slovo: sačinio je knjige i umro.''
Te riječi napisao je veliki pisac William Faulkner

- 11:28 - Komentari (38) - Isprintaj - #

16.11.2009., ponedjeljak

Seminar
Katica ,kao što znate, uopće nema problema sa samopouzdanjem. Osim u jednoj stvari. Bila je do neki dan uvjerena da je grozan vozač. Recimo, ni pod prijetnjom da nikad više nede pedikeru, ona se ne bi parkirala bočno...nou vej…Dobro, možda ak ispred i iza na dotičnom parkiralištu nema nikog…
Doduše ona tvrdi da je to zato jer voli hodati pješice pa se uvijek parkirava dalje od centra, al znamo mi u kom grmu leži zec
Ili kad uđe u kružni tok koji ima više od jedne trake...bože da vam je to vidjeti…ak neko voli ringišpil moš nju iznajmit za vožnju po rotoru…
Međutim te sitnice je nisu nikad obeshrabrile da na primjer provoza cijelu Austriju da bi u Salzburg došla ''svom '' odabraniku...a, šta ti je motivacija..? Tim više kaj se, ko vraga, boji tunela a niko joj nije rekao da je pol austrijskih cesta pod zemljom...majketi što se namnožila brojeva na tablici (tak naime liječi napadaje panike) prolazećih automobila…
Il da ode u Beč i skoro završi u Poljskoj ...ma ništa nju ne može zaustaviti kad je u pitanju romantično erocki vikend…A tek seminar.
I tako pitam frenda koji je non stop u autu i kojeg sam jednom vozila na mojre, dal da idem u Manastir običnom cestom ili autoputom a on reče: čuj s obzirom da voziš brzo i dobro ajd ti raspali po autocesti…jbnti sad joj nemrem stati na kraj...kupila eto i vozačke rukavice.
Bome došla je u Manastir, iz najljepšeg grada kontinentalne rvacke, za 2 i po sata...A jbga, mene je muž učil da uvijek moram voziti ko svi drugi, a s obzirom da je ispred mene bil mercedes…kaj da vam pričam…
U sobi sam bila sa kolegicom i eto stigne mi prije minutu njena poruka da mi se zahvali na društvu i da joj je ta noć sa mnom bila najljepši događaj na ovom seminaru…?!?!..časna riječ ničeg se ne sjećam a nisam bila čak ni pripita. Al se sad nekak sumnjivo osjećam…
Na predavanju narafski nisam bila jer sam obilazila Wellnes, tak da ga mogu usporediti sa prethodnima. Sauna je bila za quac al je zato masaža bila bogovska..što me podsjetilo na moju prvu masažu u životu kad je maser bio muškarac...eh, kaj je to priča…al to drugi put
I opet se potvrdila istina da od seminara nemreš ništ očekivat i da je moj bivši muž lagal kad bi značajnim glasom i smrknuta lica rekel:
''A zna se po kaj se na seminare ide…''
Ih ,da je to jedino kaj je lagal…

- 12:43 - Komentari (12) - Isprintaj - #

12.11.2009., četvrtak

??

PS i to od ranog jutra...
- 10:48 - Komentari (27) - Isprintaj - #

06.11.2009., petak

Nakon kulture tijela slijedi kultura duha


Da satre svaku pomisao na novu sexualnu revoluciju, koja sam što nije počela jer su se svi nešt raspisali o sexu, Katica, kao glavni krivac, odlučuje otvoriti sasma novu stranicu u svom životu. I pisati o kulturi. Jbte, kud ste nestali?

Odlučila je pred cijelim svijetom, tj pred vama, priznati da gubi vrijeme čitajući knjige. S obzirom da se o ukusima ne raspravlja molim vas da niko ne zine pred njenim uvjerenjem da je Dežulović car. Dobro, dobro, tu ste se složili. Ali, uvijek taj ali..Ako je Dežulović car onda je stari Meša Selimović bog. Znam da ste graknuli ali u vjeru se ne dira pa pustite Katici njenu.

'' A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom.
Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i pristajanja.''
Meša S. ''Tvrđava''

Prekrasan opis današnjeg kolektivnog duha rvackog naroda. Kaj su i u ono vreme znali za ''tranziciju''?

''Ja se ničeg ne bojim..'' isprsi se Katica.
Sam sam ju pogledala.
''Ne, ničeg i nikog... Osim sutrašnjeg dana''.-procijedila sam.
I istina, hrabra je ona uvijek bila u današnjem danu. Ali pomisao na sutrašnji uvijek je od nje učinila perce. Jer nikad ne zna kakav će sutra biti vjetar.

PS molim lijepo, kao danak kulturi, da se ispod nađe bar dva tri komentara.
A drugi ću put opet o nekim životno važnim stvarima. Cipelama?

- 17:38 - Komentari (29) - Isprintaj - #

05.11.2009., četvrtak


Napokon

Definitivno, svojom prijetnjom da će početi prakticirati seks, fuuj, i još da će krivnju za to svaliti na mene, blue je uspjela Katicu motivirati da se zatvori u bubulantu, da pod krinkom pisanja povijesti bolesti napiše konačno taj post o sexu.
E neki koji znaju kak ja to inače pišem, u 4 oka, bit će duboko razočarani, al ovo je ipak jedno fino društvo pa će i razglabanje biti čist filozofsko .
Al, nada se Katica, i tak sve počne teorijom, jelte…Pa me možda posle neko i pita za, khm…
Dakle, imala je sreću ili nesreću da nikad nije doživjela pravi seks. Eeeeeeeeeeeeej, polako, pa niste valjda pomislili da je Katica djevica? Bljek, čak ni u oroskopu a nekmoli ovako.
Katica je naime, kak se to lijepo veli, uvijek vodila ljubav. Mada je u sebi sanjarila da je na nekom partiju, u mračnom hodniku ufati jedan za kojeg nit zna nit želi znati i da onda to bude ko u filmu, onak divljački, a poslije kad završi da ga u gomili ne moš prepoznat. E to je to što Katica zove seks. Zato joj je i malo teško pisati ovaj post jer je očito da nije osobno svladala temu, pa može samo nagađat.
Najviše me fascinira rečenica, koja je obično vezana za muškarce, da je seks, kak ga percipira Katica, vezan uz potrebu da poslije čim prije izmigoljiš iz kreveta i odeš doma. Tu se sad postavlja krucijalno pitanje koje bi da mi se objasni mada sumnjam da će biti hrabrih. Dakle, što ih onda nagoni na kvantitetu? Koji je to poriv ući u nekog, primiti u sebe nekog, koga ne možeš pri tom pogledati u oči, ustvari u dušu? Osjetiti na sebi nečiji znoj, miris sline koja nije tvoja , naći dlaku koja ti ne pripada .I uz sve to, dvojbenost da je tehnički bilo uredno. Ne znam, kad god pomislim na taj seks sve mi se manje sviđa, mada i dalje ostaje moj gore opisan san…
Onda počnem razmišljati o osobama koje upražnjavaju taj seks. Neću reći takav jer bi onda netko seks mogao smjestiti pod vođenje ljubavi (s felerom). Ma da niste pomislili da sad nešt moraliziram. Ovo nije o seksu sa stanovišta morala (Katica je inače amoralna, da neko ne bi sad reko možda nemoralna) već više o samopoštovanju. Ma čak ni to. Radi se o voljenju vlastitog tijela. I gadljivosti prema tuđim izlučevinama po mojoj prekrasnoj koži u koju je ulupano tisuće eura , jel, nije to mala stvar…
Ovo je na neki način čak i pokušaj obrane onih koji to bez ikakvog razmišljanja, rutinski rade, ne znajući ni ime, ni težinu, ni broj osobe s kojom izmjenjuje izlučevine, a u ime nekog užitka.
U čem je stvar? U orgazmu? Sori dečki, al niko mi to ne zna napraviti kak znam sama (molim žensku publiku da sad prestane pljeskati). Koliko li sam puta čula muškarce kad kažu: ništa ne može zamijeniti ona zadnja dva tri trzaja rukom...Dakle, nije stvar u orgazmu. Tehnički aspekt smo znači apsolvirali i odmaknuli.
Stvar je, mislim, u nadi. Svaki put kad se stisnete uz ljudsko biće niste sami. Dodir toplog ljudskog tijela tjera bar na tren osjećaj usamljenosti. I svaki put je tu nada da ćeš možda, da će to možda biti osoba koju ćeš u nekom trenutku pogledati u oči i umrijeti u njoj. Jer tog se trenutka, negdje iz svoje prošlosti sjećate. I neprestano ste u potrazi za njim.
A?!
Još da velim da se od Katice niko neda doma. Mada mislim da je to više posljedica toplih pločica u njenoj kupioni ili onih hvaljenja da zna spravit dobar doručak.

- 12:10 - Komentari (61) - Isprintaj - #

02.11.2009., ponedjeljak

Ekološka osviješćenost


Kao što znate nedavno sam naumila napisat društveno angažirani tekst. Katica se osjeća malkice inferiorno jer se nikak nemre ufurati u socijalnu problematiku pa tako ni napisat ništa o kontejnerima i penzionerima. Jeste primijetili da u posljednje vrijeme te dvije riječi uvijek idu jedna uz drugu?
U svoju obranu mogu reči da živim u finom, ekološki osvješćenom gradu gdje il su kontejneri prazni ili nema penzionera. Uglavnom vrlo rijetko viđam prizor gdje iz kontejnera vire nečije noge a i onda bi prije rekla da je neko bacijo svoju ženu (sudeći po papučama) ili se u najgorem slučaju razaznaje, po naslonjenom biciklu punom prnja, da se radi o mojim sugrađanima Romske nacionalnosti a oni su više dio gradskog folklora nego potvrda o recesiji.
Dakle u gradu gdje su i šahtovi izliveni od posebne legure sa grbom grada, pa služe kao turistička propaganda, izgledalo je kao da nema sirotinje. A onda sam pošla, sva ekološki osvješćena (čemu svjedoči potpuna biorazgradivost mog tijela usprkos zovu plastične kirurgije), vratiti plastične boce u dućan. Ovdje moram pripomenuti, u svoju obranu, da je to bilo prije posla i još jednog fuš sastanka pa je Katica bila pristojno obučena, tj nije bila u uobičajenom autfitu ''za po doma', stara trenirka, kako obično izgleda kad ide u dućan. Što je bila strateška greška al jbga kad ne misli.
U predvorju Kauflanda, ispred čarobne mašine koja guta boce a riga lovu, sirotinjski automat za igru, bila je već gužva. Pristojno sam stala u red i baš kad sam nakon nekog vremena odlučila da ću svoje boce prepustiti nekom jer nemam vremena, začuo se ženski glas: ''Kak tu nekaj smrdiii...'' i istovremeno se žena od kojih 40 godina odmakne od mene. U prvoj sekundi, dok Katica naivna kakva je, još nije skužila o čem se radi, čak sam i pocrvenila.
''Je, po parfemu...fuj...'' rekla je druga, preslika prve po licu izboranom ne od starosti već sudbine.
Ljudi, bilo je u mom životu trenutaka kada sam sasvim zasluženo trebala osjetiti sram zbog svojih riječi ili djela, nisam svetica, al ne znam da li mi je ikada bilo tako neugodno kao u tom trenutku. Nakon riječi druge žene još se nekoliko ljudi okrenulo prema meni gledajući me neki ravnodušno, neki umorno, a neki sa, činilo mi se, osudom u očima. Osjećala sam se kao da se snima neka scena iz filma o socijalnim razlikama. I odjednom shvatila u kakvom sranju od države živim kad je miris parfema ta razlika. I to samo kap ili dvije, špara se.
Ostavila sam vrećicu sa bocama na podu i izašla iz dućana.
I bilo bi mi drago da je ova priča samo neka ironija na postojeće stanje. Ili da je socijalna razlika doista samo u kap dvije parfema.


PS. samo me ometaju. Nikak da počnem pisati o sexu

- 21:00 - Komentari (25) - Isprintaj - #

01.11.2009., nedjelja

Sajli, bez čijeg osmjeha ništa nije isto


-----------------------------------------------------------------------------------------------



''..........Davor nervozno protrlja prstima bradu da ublaži svrbež; mrzio je brijanje. No više od toga nije podnosio muškarce obrasle u bradu. Nebitna posljedica rata. Onda okrene glavu malo udesno da bi bolje promotrio ožiljak; još jednu posljedicu rata. Bitnu. Donje polovice uha uopće nije bilo. Ulaz u zvukovod bio je gotovo potpuno zatvoren tamno ljubičastim ožiljkom, a iznad njega je stršio ostatak ušne školjke. Pustio je kosu da izraste nešto dulja, tako da bar djelomično pokrije taj ružan detalj. Ne zbog taštine već umora od tuđe znatiželje.

* * *

Dogodilo se to u drugoj godini rata. Petorica njih imala je zadatak noću čuvati cestu i onemogućiti svaki pokušaj prolaza neprijatelja. Srba, četnika. S druge strane ceste, na udaljenosti od kojih 200 metara u sličnom šumarku, nalazila se petorica sa istim zadatkom. Zaustaviti neprijatelje. Hrvate, ustaše.
U dugim noćima dobacivali su uvrede jedni drugima, dijeleći si nadimke, vodeći verbalni rat. Za pucnjavu nisu nalazili razloga. Ni dovoljno mržnje.
Te noći Davorova je skupina bila sastavljena od istih ljudi kao i kod svih prethodnih stražarenja. Na drugoj su se strani, međutim, čula dva nova glasa, što je bio povod za novu salvu vrijeđanja, psovki i provokacija. No novi nisu bili razgovorljivi i riječi ubrzo zamru.
U nastaloj tišini vrijeme je sporo odmicalo. Sajla, Bać i Davor izašli su iz skloništa i zaklonili se iza stabala da bi popušili po cigaretu. Pažljivo su ih palili, skrivajući plamen da ne postanu nečija meta u mraku. Krešo i Joka ostali su u skloništu spavati.
Dosada.
«Ejjj, Čedoo…..», vikne odjednom Davor prema drugoj strani, ime ''od milja'' za četnike, sjetivši se nove psovke.
«Kaj je, kaj 'očeš..?.», javi se na to pospan glas s njihove strane, iz skloništa.
Sajla, Bać i Dado prasnuše u smijeh. To se javio Krešo. Na početku je rata svoje ime Čedomir promijenio u Krešimir. I sad se nesvjesno, iz sna, javio na zazivanje svog starog nadimka.
Grcajući Sajlin smijeh pretvori se u kašalj i on odbaci upaljenu cigaretu.
S druge strane, dvojica novih četnika dosađujući se, u žaru cigarete vidješe cilj za šezdeset milimetarski minobacač koji su danas prvi put donijeli sobom. Ne obazirući se na prosvjed ostale trojice koji su ih uvjeravali da se do sad ovdje još nije pucalo, bar ne na straži, oni ispališe jednu minu željni akcije.
Praass!
Trasss…bilo je sve što je Davor čuo; osjetio nije ništa. Okrenuo se zaprepašteno Sajli, baš u trenu kad je ovaj, krvavog tijela i smrskane glave počeo padati prema njemu. A onda se onesvijestio...''

------------------------------------------------------------------------------------------------

Bio je zgodan, mlad i pametan. Ponekad se pitam kakva bi mu djeca bila.


- 18:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (4)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (9)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se