< siječanj, 2018  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

«Vidim da si pronašla tu knjigu», rekao je. «Pazi da ne pročitaš previše.»
«I tako sam je već čitavu pročitala», odgovorila mu je kratko.
«Možda», zamijetio je. «Ali to nije uvijek ista knjiga. Baš kao i ja, i ona je više toga, ne samo jedno...»

Socio

I remember now, but I still have my doubts
I think it's gonna be today
Everybody came, but it's just not the same
Why did it have to be today?
Now my chest is tight - no, I am not all right
It doesn't have to be this way
Why does it have to be this way?

I DONT KNOW WHAT'S WRONG,
IT'S LIKE I'M TO FAR GONE
IT DOESN'T MATTER, ANYWAY
FEAR IS IN MY HEART - JUST WHEN I STOP IT STARTS
AND I CAN NEVER LIVE THIS WAY

Freedom in a cage - no sun and too much rage
I don't know how much i can take
Push it down inside,but it knows just where to hide
I know that "normal" is hard to fake
BLeeding into life - it's like a thousand knives
Are slowly turning me into this
Why does it have to be like this?

I DONT KNOW WHAT'S WRONG,
IT'S LIKE I'M TO FAR GONE
IT DOESN'T MATTER, ANYWAY
FEAR IS IN MY HEART - JUST WHEN I STOP IT STARTS
AND I CAN NEVER LIVE THIS WAY

I lost again, today...

I DONT KNOW WHAT'S WRONG,
IT'S LIKE I'M TO FAR GONE
IT DOESN'T MATTER, ANYWAY
FEAR IS IN MY HEART - JUST WHEN I STOP IT STARTS
AND I CAN NEVER LIVE THIS WAY
LIVING WITH A CURSE, SOMETIMES IT'S EVEN WORSE
IT SLOWLY KILLS ME EVERYDAY
SOMETHING I DESPISE IS GONNA TAKE MY LIFE
I GUESS I'LL TRY AGAIN TODAY



Creep

When you were here before
Couldnt look you in the eye
Youre just like an angel
Your skin makes me cry
You float like a feather
In a beautiful world
And I wish I was special
Youre so fuckin special

But Im a creep, Im a weirdo.
What the hell am I doing here?
I dont belong here.

I dont care if it hurts
I want to have control
I want a perfect body
I want a perfect soul
I want you to notice
When Im not around
Youre so fuckin special
I wish I was special

But Im a creep, Im a weirdo.
What the hell am I doing here?
I dont belong here.

Shes running out again,
Shes running out
Shes run run run running out...

Whatever makes you happy
Whatever you want
Youre so fuckin special
I wish I was special...

But Im a creep, Im a weirdo,
What the hell am I doing here?
I dont belong here.
I dont belong here.



Sve jos miriše na nju

Ne pitaj me noćas ništa,
Pusti me da šutim,
Ja noćas trebam mir.
Stare rane opet peku,
Moje bitke dalje teku,
Dušo, ti nemaš ništa s tim.

Sa tvojeg izvora
Moja se duša napila,
Žedna tvojih godina
I sada mamurna
Pita gdje je utjeha,
Gdje je mladost nestala.

Idu dani, ja ih pratim,
Ponekad do tebe svratim,
Dušo, tražim zaborav.
Molim sate da se vrate,
Tragovima njenim hodam
Tiho, kao da je tu.

Sve još miriše na nju,
I dan, i jutro što će doć',
Nakon ove noći,
Noći bez sna.
I dvjesto godina
Da ih brojim u samoći
Otkako je otišla.

U mojim venama
Još je njenog otrova,
Još je doza prejaka,
A tebe ljubim
Da ne poludim,
Da zaboravim!

Hraćak On/Off

Kad malo bolje razmislim, dušo, nisam ja za tebe stvoren.
Za tebe su stvoreni oni mnogo ljepši od mene i uglađeniji, u čijim očima nećeš biti tako savršena.
Oni što baš nikad ne kažu što misle, kojima nećeš biti razlog da stihove pišu.
Oni što sve znaju bolje, da prvo vole sebe i nekad možda i tebe.
Njima te ostavljam, mila, i tebi da me pokušaš izmisliti opet.


Pân i valt law thilia,
Law pain i reviar mistar aen;
Iaur i vell law thinnatha,
Law thynd dyfn na-niss rathar aen.
O lith naur echuiathar aen,
Calad od dúath thuiatha;
Adamminen i vagol vreithannen,
Pen-thôl ad echannen i aran.


As I sit here and slowly close my eyes
I take another deep breath
And feel the wind pass through my body
I'm the one in your soul
Reflecting in the light
Protect the ones who hold you
Cradling your inner child

I need serenity
In a place where I can hide
I need serenity
Nothing changes, days go by

Where do we go when we just don't know
And how do we relight the flame when it's cold
Why do we dream when our thoughts mean nothing
And when will we learn to control

Tragic visions slowly stole my life
Tore away everything
Cheating me out of my time
I'm the one who loves you
No matter wrong or right
And every day I hold you
I hold you with my inner child

I need serenity
In a place where I can hide
I need serenity
Nothing changes, days go by

Where do we go when we just don't know
And how do we relight the flame when it's cold
Why do we dream when our thoughts mean nothing
And when will we learn to control

Where do we go when we just don't know
And how do we relight the flame when it's cold
Why do we dream when our thoughts mean nothing
And when will we learn to control

I need serenity...



Love Song

Mother!
You're holding my heart, screaming
Motherfucker!
They left me broken, bleeding
Son of!
The man you loved and left for
The son of a bitch!
Who tried to show me death's door

Everything's eliminated
Everything is dedicated
My belief destroyed my hated?
Never get what's over-rated

Love song for the dear departed
Head stone for the broken hearted
Arms to kill
Or flowers to steal
Head trip for the mortal earthbound
One sip of the blood that I found
Lying here
Im dying here

As in!
Obituaries rain down
Its ok!
We're lying naked face down

Wasn't it decapitated?
Can you see me fascinated?
Your the only thing I've damaged
What you get to be mis-managed

Love song for the dear departed
Head stone for the broken hearted
Arms to kill
Or flowers to steal
Head trip for the mortal earthbound
One sip of the blood that I found
Lying here
Im dying here
Dying here..

Don't bring me daffodils
Bring a Boquet of Pills
See some geranium
Cracked to the crainum
Protect me when you can
Respect me when I am
Dying

Love song for the dear departed
Head stone for the broken hearted
Arms to kill
Or flowers to steal
Head trip for the mortal earthbound
One sip of the blood that I found
Lying here
Im dying here
Love song for the dear departed
Head stone for the broken hearted
Arms to kill
Or flowers to steal
Head trip for the mortal earthbound
One sip of the blood that I found
Lying here
Im dying here



Ja živim na slijepom kolosjeku
prošli su svim moji vozovi
čito sam današnje novine
nisu izvučeni moji lozovi

Sunce izlazi i zalazi
sve je kao i obično
kada o tebi ne razmišljam
stvarno se osjećam odlično

A kada padne noć
ja zovem upomoć
jer tebe nema tu
i svaki novi dan
ko smrt je dosadan
jer tebe nema tu

nisam dripac i probisvijet
i ni zbog čeg nije me stid
imam svoj mali svijet
i oko njega svoj Kineski zid

Sunce izlazi i zalazi
sve je kao i obično
kada o tebi ne razmišljam
stvarno se osjećam odlično

A kada padne noć
ja zovem upomoć
jer tebe nema tu
i svaki novi dan
ko smrt je dosadan
jer tebe nema tu

a kada padne noć
ja zovem upomoć
jer tebe nema tu
i svaki novi dan
ko smrt je dosadan
jer tebe nema tu

04.01.2018., četvrtak

Postoje stvari za koje nikad nisi spreman, makar znaš da trebaju biti napravljene, i znaš to dugo! Postoje odluke koje treba donijeti makar su iznimno teške, podvući crtu i okrenuti se na drugu stranu. I zašto je onda toliko bolno pregristi onu nit koja te drži, koja te veže, a znaš u startu da je samo klupko pokvareno i crvljivo?

Kad se traži nešto što se ne može izvesti, kad se traži šutnja, a s druge strane se upravo pita kako i zašto. Šutit ili reći. S jedne strane, gubiš nekog. S druge, gubiš sebe. Iz dana u dan, svaki dan malo pomalo, iz sata u sat gledajući, gledajući sve što je moglo biti, a što nije, gledajući sve što trenutno imaš, a nemaš. Da li prihvatiti ili baciti u smeće. Da li izaći iz sjene i upropastiti i ono malo mira što postoji. Kako znati? Ponovo se postavlja pitanje, gdje je pravda? Kako i zašto?

Raspuknuta ogledala prošlosti u kojim se zrcale neki drugi ljudi. Sve su to samo nijanse. Gole sjene nepostojećih događaja koji se razlijevaju umom poput ideje koju više ne možeš ugasiti. Teško je znati što je pravo, a što nije. Teško je odvagnuti najmanje pogrešan izbor.

Smiri se. Napravit ćeš glupost na kraju. Smiri se. Što ti ovo treba? Smiri se. Samo se jednostavno opusti i pusti nek sve ide svojim tokom. Nemoj mreškati valove, pusti neka se lagano razlijevaju obalom. Smiri se. Diši...






- 04:23 - Pljuni (0) - Papiriziraj - #

04.12.2017., ponedjeljak

Nemoj mreškati valove... pusti neka se lagano razlijevaju obalom.

Noćas sam miran. Osjećam se spokojno. Nakon dugo vremena lagan kao pero. Titram zrakom i uživam. Sva buka iz glave povukla se u stranu i ustupila mjesto tišini koja, začudo, ovaj put nije naporna. Lelujam kroz prostor, spokojan. Čak i pomalo snen.

Nemoj probijati tišinu, neka se glas izgubi u beskraju mraka.

Noćas sam dobro. Ne muči me pretencioznost, ne muče me problemi niti isprazne misli što i ako. Noćas po prvi puta nakon dugo vremena imam osjećaj da sam uspio, doživljavam sam sebe pozitivno kroz prizmu sjećanja. Noćas se osjećam slobodno.

Nemoj uznemiravati mrtve, pusti ih neka duboko sanjaju.

Noćas ću obući kaput i prošetati ulicama, zaviriti na stara mjesta i pustiti sjećanja da kolaju, ovaj put bez osjećaja truleži. Noćas ću leći prazne glave i prepustiti se. Da... nakon dugo vremena čini se da ću se noćas dobro naspavati...

- 21:57 - Pljuni (0) - Papiriziraj - #

07.11.2017., utorak

Velleities

Danas malo vedrije. Glava me razvaljuje toliko da ne mogu razmišljati. Migrena vulgaris. Ali, to je dobro. Na neki bolestan način paše, zaglušuje misli i smiruje. Odvaja ono bitno od apsolutno nebitnog. Danas sjedim uz otvoren prozor, puštam hladnoću da se uvlači u sobu i lagano gricka, gledam kišu kako ispire u mrak povijenu ulicu. Jesen, i sjeta. Kapi marljivo žubore u odsjaju žute lampe i nježno šapuću riječi utjehe.

Uskoro dolazi zima, hladnoća dovoljno jaka da nagriza onu iznutra i bjelina koja barem prividno čisti. Crnilo ovdje prerasta u sivilo, a ulice poprimaju zdraviju boju. Ne znam zašto, ali veselim se ovoj zimi. Očekujem velike stvari od nje! Veselim se snježnom prekrivaču, veselim se blagdanskim pjesmama i ugođaju, kuhanom vinu i miru na Savi. Mojoj, vlastitoj. Ona je uvijek bila tu uz mene, pomagala prebroditi sve probleme, kao majka koja te prihvaća u zagrljaj. A nekako tješi i činjenica da će biti tu i kada me ne bude, pomagati nekom novom dječaku da donese ispravne odluke, tješiti ga i prihvaćati pod svoje. Tko zna, možda se i djelić mene stopio sa tom travom na kojoj volim sjediti, možda će i neko moje iskustvo jednog dana biti od koristi nekom drugom...

Očekujem velike stvari od ove zime. Očekujem promjenu, očekujem više smijeha i veselja, očekujem mir. Očekujem spokoj i lakše disanje bez probadanja duše, očekujem jutra bez grčeva i snove bez noćnih mora, napadaja panike. Očekujem bolje sutra i u nadi za njim ću se i dalje dizati, očekivati i nastavljati dalje. Očekujem promjenu.

I ti, sa tom flekicom u oku koje ovo ne čita, očekujem nešto od tebe! Očekujem kad padne prvi snijeg, da ćeš izaći samnom, tamo na moju obalu. Na moju mokru travu, u sjene i pod moje vlažne mostove. Očekujem od tebe velike stvari! Želim da se smiješ, želim da ti oči zasjaje onako kako nekad znaju, a želim i još nešto od tebe. Jedan ples, i jedan okret. Bez ikakve glazbe, osim one u glavi, dok se sjene pretvaraju u bjelinu, dok se svijet čisti i navlači na sebe prekrivač nekog boljeg doba. Eto, to je ono što želim. Tražim li previše?

- 03:43 - Pljuni (0) - Papiriziraj - #

01.11.2017., srijeda

... jer priče kao što je moja nemaju sretni početak

one jednostavno počnu, potaknute nekim događajem, i nastave kliziti prema dolje, kao bljuzga koja se cijedi sa izloga nakon prolijetanja vozila kroz lokvu. Davno sam naučio, kako si sam napraviš, tako će ti i biti. Faktor ideje. I faktor odluke. Ima u tome nešto. Ali ima i druga strana medalje. Ona koju neki zovu Murphy i njegov zakon, a drugi sanjivo pričaju o sudbini. E ta je zajebana. O njenom hiru ovisi što će biti i kada, vješto diktira tempo i gleda da te zajebe kad se najmanje nadaš.

Sredina priče također nije sretna, jer vukući probleme prošlosti i pokušavajući isplanirati budućnost, u potpunosti zaboraviš uživati u sadašnjosti. I tako se iznova vrte čemer i stres, ruku pod ruku, iz dana u dan. Čak i ono što je dobro i sretno, brzo pada u zaborav jer se ne stigne upiti dovoljno dugo, i već prva sljedeća kiša emocija to ispire.

Život ima nepopravljivu naviku da me sjebe točno onda kad pomislim da ću biti sretan. I ne, ne brijem na patetiku, a bome više niti ne tražim neku promjenu. To je jednostavno neizbježna činjenica s kojom se moraš naučiti živjeti prije nego te proguta. Postoje i druge priče, puno sretnije i zabavnije, ali gubim interes prema njihovom čitanju. Postoje duhovite, intrigantne i zanimljive priče i to su one kojima bi se trebalo posvetiti. A s druge strane, postoje one kao što je i moja, kojih bi se trebalo kloniti, koje bi trebalo preskočiti ili zatvoriti knjigu prije nego se stranice razlistaju i zjenice upiju svo crnilo tinte na papiru. Postoje priče na koje nema smisla gubiti vrijeme. Jer priče kao što je moja nemaju sretni završetak...

- 03:51 - Pljuni (0) - Papiriziraj - #

24.10.2017., utorak

Favete linguis!

Danas bi mogao napraviti nešto iznimno glupo. Danas bih te mogao nazvati i reći ti sve. Proliti riječi i osjećaje u kovitlac ispod tvojih nogu i podvući crtu. Danas bi mogao napraviti sranje. I što više i više pijem, to se ta ideja čini bližom. Znam, sada već imam ozbiljan problem, ali ne mogu prestati. Svaka misao usmjerena je tome, svaki trzaj iskače u korak ideji koja zamračuje svaku moguću logiku razmišljanja.

Opet nije bio dobar dan. I opet se hvatam tipkovnice, kao da će mi pomoći iskašljati čemer iz pluća. Trudim se pronaći svijetlu točku, ali mrak i dalje prevladava. I opet, ispod svih osmijeha, gluposti, kreveljenja i glumatanja, ispod kože sam i dalje krvav. Kada makneš sve izvana ostaje ružna i upropaštena slika malog čovjeka zabijenog u probleme, što sam sa sobom, a što s drugima; a to nije slika koju bi netko trebao...koju bi netko želio gledati.

Mogu pričati, mogu ti reći sve. Ali opet, kojim ćeš me onda očima gledati? Hoćemo li onda mi ostati isti? Ili će se i to što imamo pretvoriti u iluziju razbijenog stakla, zdrobljenog pod težinom neugodnih riječi? Bojim se toga, bojim se tog finala i nisam siguran kako bih ga podnio.

Uvijek čujem onu istu - nikada mi ništa ne govoriš. Draga, ja ću ti reći sve, ali je pitanje jesi li spremna to čuti?

- 02:53 - Pljuni (0) - Papiriziraj - #

17.10.2017., utorak

...dilabique non sinat

Stisnut u čošku u glavi, u stalnoj potrazi za nedokućivim snovima, neostvarivim željama i idealima koje više ne mogu slijediti. Opet se pogoršalo. Nakon dugo vremena ne mogu disati. Prokleti pritisak iznutra raste sve više i više, a nervoza se cijedi van iz duše kroz pore na koži, ostavljajući znojne tragove na zidu uz koji sam pribijen.

Napadaji stresa, napadaji panike. Osjećaj kada moraš stati, pustiti sve što radiš, primiti se za glavu sklopljenih očiju i zgrčiti jer ćeš inače prsnuti iznutra! Ponovo se počeo javljati. Misli mi vrludaju, a koncentracija pada sve jače i jače - postaje problem fokusirati se samo na jednu stvar. Postaje problem bilo što odraditi!

Treba mi ventil, a ovaj puta ga ne mogu pronaći. Lupanje šakama u zid ne pomaže, kao niti vrištanje u jastuk. Držanje zraka pod vodom dok pluća ne požele eksplodirati također ne donosi ploda. Počinjem pucati po svim mogućim šavovima, končić po končić i postepeno se raspadati. Ne mogu se kontrolirati. Govorim si da to ne želim, ponavljam iz sata u sat, ali autodestruktivni nagon je očito jači. Uvijek iznova i iznova vrtim istu ploču. Opet igla preskače između ideja, ali zvuk ne želi doći do zvučnika. Samo statika i krčanje; šum u glavi.

Raspadanje iz dana u dan, lomljenje dijelića sebe i bacanje u nepovrat, u zaborav. Treba mi promjena. Treba mi... nešto... otprilike nedokućivo ali uvijek tu, nešto što je tako daleko čak i kad je blizu...

- 02:17 - Pljuni (0) - Papiriziraj - #

designed by: 77visionart

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se