Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pyriel

Marketing

Pogledaj se s one strane tame, dok tamna kontura sa oštricom zuri u tebe iz ogledala. Pilji i pali dah.
Oganj... oganj je ono čisto što treba ostati, pomesti sve ostalo, nikad ne prestati. Vječna vatra, iz koje će se formulirati kapljice krvi na dlanovima, iz kojeg će isteći bilo kakva prirodna želja za ostajanjem na životu i disanjem, iz kojeg će proizaći nemir; šansa da zavlada, mogućnost da sve nestane.

Mrak... guta me. Bilo bi i vrijeme; da se svrši već jednom s time, da nestane sranja, da ostanemo konačno sami, bez ikoga. Šta ti vrijedi ljubav, šta ti vrijedi život, maštanja i snovi, kad naposlijetku sve biva pregaženo dahom tame, izdano jednim usranim poljupcem!

Jebu nas u mozak, sve više i više, ali neka jebu... jednog dana će netko stati tome na kraj.

Ne ja.

Netko tko će imati snage izdurati i pokazati smisao besmisla, netko tko će moći lagati više od vlasti i organa civilizacije. Netko poseban. Slatkorječiv. Podmukao. Zao. Bez ikakve brige za tuđi ili svoj život...

Gledao sam tu osobu, promatrao sam je... vidio kako se kreće, kako se smješi, kako se ponaša i odjednom shvatio... taj čovjek mi ne znači ništa. Ništa njegovo nije ništa moje čime bih se mogao ponositi. Taj je čovjek nula. Nitko.
...čovjek koji me mrkim pogledom gleda s one strane stakla.

Kad je duša rascjepana na pola, i reflekcija u zrcalu postaje odraz tvoje podsvijesti; anđeo ili vrag, jako je teško izabrati stranu kojoj se prikloniti. Jako je teško shvatiti kamo otići. A upravo na putovanje se moramo prisiliti. Nestati, daleko, na kraj svijeta, na kraj mira i bezdana, ostati visiti u zraku, poput marionete prerezanih konopa, mlohavi i uništeni. Gdje je spas?

Ne želim se truditi. Ne ja. Ne želim se boriti. Ne ja. Ne želim apsolutno svakoga dana živjeti početke, iznova i opet iznova. Ne ja. Ne želim da ljudi računaju na mene; ne ja. Ne želim biti osoba od povjerenja, netko kome se može povjeriti, ne želim slušati tuđe tajne.

Ne ja.

Ja samo želim umrijeti na miru.
Ja samo želim biti sahranjen u svom malom osobnom paklu.

Pod vratima od svile, gdje će netko shvatiti što sam pokušao napraviti. Možda i jesam egoist, ali želim priznanje svojih zasluga. Ne želim djelovati iz sjene, skrivati pogled...

... ne više...

Post je objavljen 22.09.2007. u 15:59 sati.