IZ NOVE KNJIGE "KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA"
§36
Kaže se da vrijeme prolazi, da ono protječe. Govori se tako o tijeku vremena i pri tome se ima u vidu Heraklit. Ako je vrijeme slično rijeci, ono teče iz prošlosti prema sadašnjosti i budućnosti. Sadašnjost je posljedica proslosti, a budućnost posljedica sadašnjosti, jer ako se uzmu u obzir same stvari ono što iz njih proizilazi nisu sukcesivni dagađaji. Sam pojam dogadanja nema mjesta u objektivnom svijetu. ‘Događanje’ svagda kroji jedan konačni ljudski bitak u prostorno vremenskom totalitetu objektivnog svijeta, stoga vrijeme nije nikakva tekuća supstanca.
Ako se ova metafora mogla održati nakon Heraklita sve do danas, to znači da mi stavljamo u rijeku nekog svjedoka njenog tijeka. No, čim uvodimo subjekt bilo da on slijedi tijek rijeke ili pak s obale konstatira njen prolaz, odnosi se vremena mogu preokrenuti. Nije prošlost ona koja gura sadašnjost niti sadašnjost gura budućnost u bitak. Budućnost nije priredena za čovjeka, ona se priprema pred njim i u njemu . Zato vrijeme nije jedan stvaran proces, zbiljski slijed kojim se zadovoljavamo registrirajući ga. Ono se svagda rađa iz mojega odnosa spram stvari.
U samim stvarima pak budućnost i prošlost u nekoj su vrsti vječnog prepostojanja i vječnog nadživljavanja. Drugačije je sa vremenom ljudskog bitka. Samo ono što je prošlo ili buduće za mene jest sadašnje u svijetu. Ja nosim vrrijeme stvari su pak nesposobne nositi vrijeme. Objektivni svijet je samo nešto kao mens momentanea, jer je sveti Augustin zahtijevao za konstruiranje vremena, osim prisutnosti sadašnjosti, jednu prisutnost prošlosti i jednu prisutnost budućnosti, ali ako pak vrijeme nije i ne može biti ništa zbiljski stvarno, onda je riječ o horizontu mene i bitka koji nas povezuje u jedno.
Može se razlikovati objektivno satno vrijeme, matematičko astronomsko vrijeme od subjektivnog vremena mišljenja i mašte, ali oboje je moguće samo unutar svijeta u horizontu u kojem se konstituira iskonsko ili autentično vrijeme samog bitka gdje više nema sukcesije prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, nego su one sada prisutne i nerazdvojive u jednom refleksivnom trenutku. Ovo originalno ili autentično vrijeme bitka usmjerava me prema onome što je svagdanje moje, na značenje i smisao moje egzistencije, na njen iskon.
ISBN kod NSK RH 978-953-354-110-5
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php
