|
Stepen Merjeme kod Allaha ‘Imran, otac Merjemin, je bio ugledan čovjek među sinovima Israilovim. Njegova žena je bila nerotkinja i ona se sa svom odanošću obrati Allahu, 'azze ve dželle, da joj pokloni sina i zavjetova Mu se da će ako joj daruje sina, svoje dijete predati na pokornost Njemu, u službu Njegova svetog hrama.
Allah, dželle šanuhu, prima njenu dovu i ona osjeti plod koji se miče u njenoj utrobi i ona rodi kćerku, a žensko dijete se nije davalo u službu hrama, kao što je to slučaj sa muškom djecom. Ona se zahvaljuje Allahu na Njegovu daru i daje joj ime Merjem, te upućuje Allahu dovu da je zaštiti, nju i njene potomke, od šejtana prokletog. Ona ispuni zavjet koji je dala Allahu i ostavi Merjem u hramu, a Allah, dželle šanuhu, primi lijepo njenu Merjemu sa zadovoljstvom i dade da bude odgajana u čednosti i dobroti. Po vanjštini se zaključuje da je ‘Imran umro dok je Merjema bila mala.
Time ona gubi skrbnika i njena mati je daje u hram, a oni koji su se brinuli o hramu raziđoše se po pitanju njena skrbnika koji će dalje voditi brigu o njoj, te baciše kocku i ona pade na Zekerijja a, muža njene tetke, koji je smjesti u mihrab u koji niko do njega nije smio ući. On joj je ukazivao na ispravni ibadet i bio je ustrajan u tome. Iznenadilo ga je ono što je vidio kod nje; kada god bi ušao, našao bi hranu kod Merjeme koju joj on ne bi donio, a ostali ljudi nisu imali takvu hranu. Pitao bi je odakle joj to, a ona bi mu odgovorila da je to od Allaha koji opskrbljuje koga hoće, bez računa: “Kada Imranova žena reče: Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!“ poslije ona, kada je rodila, reče: “Gopodaru moj, rodila sam žensko“,- a Allah dobro zna šta je rodila -, “a muško nije kao žensko; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.“ I Gospodar njezin je primi lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o noj brine Zekerijja . Kad god bi joj Zekerijjau hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, o Merjema?“ - on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.“ (Ali ‘Imran:35-37)
Kur’an ukazuje na mimoilaženje koje je nastalo među čuvarima hrama koji bacaše kocku radi skrbništva o Merjemi: “To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli ko će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kad su se prepirali.“ (Ali ‘Imran:44) Meleki donose radosnu vijest Merjemi Kada je Merjema postala zrela osoba posvetila se ibadetu kao ni jedna žena toga vremena. Na njoj su bili očiti znaci bogobojaznosti i zato se njoj javljaju meleki sa radosnom viješću da ju je Allah, subhanehu ve te’ala, odabrao iznad drugih: “I kada meleki rekoše: “O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!“ (Ali ‘Imran:42-43) Meleki je, takođe, obavještavuju da će joj Allah, subhanehu ve te’ala, podariti dijete koje će stvoriti sa riječi: “Budi!“ i ne na uobičajeni način rođenja. Tome djetetu je ime El-Mesih, Isa sin Merjemin, kojeg je Allah, subhanehu ve te’ala, uzdigao na dunjaluku, dao mu ugled i čast, a i na ahiretu veliki stepen, a on je od bliskih Allahovih odabranika. Allah ga je odlikovao na dunjaluku time što mu je dao moć govora još kao djetetu u kolijevci i taj govor je bio pun mudrosti i kada on odrasta njegov govor se ne razlikuje od onoga koji je kao dijete govorio, a Allah, dželle šanuhu, ga je učinio od dobrih.
Merjema se začudila kako da ona ima dijete, a djevica je koja se nije udavala. Meleki je obavještavaju da Allah, dželle šanuhu, sve može i kada On želi da nešto bude, kaže: “Budi“ - i ono bude. “I kada meleki rekoše: O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa sin Merjemin, biće viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i biće čestit“, - ona reče: “Gospodaru moj, kako ću imati dijete kad me ni jedan muškarac nije ni dodirnuo?“ - “Eto tako“, - reče -, “Allah stvara ono što On hoće. Kada nešto odluči, On samo to rekne: Budi! - i ono bude.“ (Ali ‘Imran:45-47)
To je život Merjeme o kojem nam Kur’an govori, njeno rođenje, odgajanje, život u hramu, te njena trudnoća. Iz toga vidimo da je njen život od samog početka, još dok je bila u utrobi svoje majke, bio okružen čistoćom i ibadetom. Ona odrasta u čistoj sredini i sve je to prethodilo velikoj stvari, Allahovom izboru nje da bude majka djetetu koje će se roditi na neuobičajeni način. Sve ono što je nju okruživalo i sav njen život je dokaz koji otklanja svaku sumnju. Džibril i Merjema U skladu sa službom hrama i ibadeta u njemu, Merjema je bila odvojena od ljudi i odvoji se u istočnom dijelu hrama gdje je ibadetila.
Dok je bila u ibadetu, Allah, subhanehu ve te’ala, joj posla Džibrila koji joj se pokaza u ljudskom obliku. Kada ga Merjem ugleda, pomisli da je čovjek koji joj želi nanijeti zlo i reče mu: “Ja se utječem Allahu od tvoga zla i tražim utoku kod Njega da mi sačuva čednost i čistoću. Ako se bojiš Allaha, onda se udalji od mene!“ Džibril joj reče da on nije čovjek kako ona smatra, već melek koga Allah, dželle šanuhu, šalje da joj podari dijete koje će biti od dobrih i bogobojaznih, a koje će biti odgajano u dobru i berićetu. Merjem se začudi onim što je čula od Džibrila i upita ga kako da ona ima dijete, a nije je dodirnuo muškarac, niti je ona od razvratnica.
Džibril joj odgovori da je stvar onakva kakvu je predočio, a Allahu je stvaranje djeteta bez oca lahka stvar i to će biti dokaz velike Allahove moći i milosti, a sve to je Allahova odredba. “I spomeni u Knjizi Merjemu: kad se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se pokazao u liku savršeno stvorena muškarca. “Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!“ - uzviknu ona. “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga“ - reče on - “da ti poklonim dječaka čista!“ “Kako ću imati dječaka“ - reče ona - “kad me ni jedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!“ “To je tako!“ - reče on. “Gospodar tvoj je rekao: “To je Meni lahko, i zato ga učinismo znamenjem ljudima i znakom Naše milosti. Tako je unaprijed određeno!“ (Merjem:16-21)
I Allah, dželle šanuhu, kaže: “A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.“ (El-Enbija’:91)
Kada pogledamo u ajet o rođenju Isaa bez oca, vidjećemo da nam ukazuje na veliku stvar, a to je potvrda Allahove moći koja nije ograničena zakonom povoda i uzroka koje mi uočavamo u ovome vidljivom svijetu. Neki uzimaju stvaranje Isaa bez oca kao dokaz njegova božanstva, a drugi će naći u tome razloga da optuže Merjemu i da posumnjaju u postojanje Mesiha. Svima njima se Allah, dželle šanuhu, obraća: “Isaov slučaj u Allaha je isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!“ - i on bi. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj! (Ali ‘Imran:59-60)
Nema sumnje da je stvaranje Adema čudnije od stvaranja Isaa. Isa je stvoren od žene, od svoje vrste; dok je je Adem stvoren od prašine. Nošenje Isaa i njegovo rođenje Merjema je zanijela od trenutka kada je u nju puhnuo melek Džibril. Nema sumnje da je ona mislila da djevica ne može nositi dijete i da se porodi, a da nema muškarca. Zato se ona uznemiri i poboja se za sebe, želeći da se osami i ona se odvoji na udaljeno mjesto kako bi bila prikrivena od ljudskih pogleda. Kada je nastupilo vrijeme porođaja, osvojiše je porođajni bolovi i ona se skloni pod palmu, nasloni se na nju i tada pomisli da će na nju biti bačena velika ljaga i zaželi da joj je došao smrtni čas prije ovoga ili da je bila ništa kako se ne bi spominjala.
Ubrzo ju je obuzela Allahova milost i Njegova briga i ona ču glas Džibrila kako je iz blizine doziva umirujući je da joj je Allah, dželle šanuhu, zagarantovao opskrbu, a ona treba samo da potrese palmino stablo i pašće svježe hurme koje će ona jesti, a piće se sa izvora koji će pored nje teći i Džibril je pouči da ne odgovara onome koji je kori i pita odakle joj dijete koje nosi, već da kaže išaretom:
“Ja sam se zavjetovala Milostivome da ću šutiti.“ “I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!“ - uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas neću ni s kim govoriti.“ (Merjem:22-26)
Isa govori u bešici Kada se Merjem porodila, ode svome narodu i to bi iznenađenje, kako za one koji su poznavali koliko se ona posvetila ibadetu, tako i za druge. To je bilo začuđujuće za sve, jer su znali da je ona djevica i da nije imala muškarca. To ih je navelo na optužbu, jer protiv nje imaju osnovu i dokaz u koji nema sumnje. Merjema se u svemu tome pridržavala Džibrilova vasijeta, šutjela je. Ona im pokaza na dijete u bešici, tražeći od njih da mu se obrate. Njihova srdžba se poveća prema njoj smatrajući da se ona ismijava sa njima, jer dijete u bešici ne govori. Ali, Isa im odgovori riječima koje potvrđuju čistoću njegove majke.
Allah, dželle šanuhu, mu je dao moć govora i on reče: “Ja sam Allahov rob, On će mi dati Indžil i odabrati me poslanikom, i učiniće me blagoslovljenim, onim koji će poučavati dobru. On mi naređuje obavljanje namaza i davanje zekata dok sam živ, i dobročinstvo mi naređuje prema majci, i da ne budem drzak prema ljudima i da se Njemu ne suprotstavljam. Allahov mir je nada mnom na dan kada sam rođen, i na dan kada umrem i na dan kada budem proživljen.
O tome nam Allah, dželle šanuhu, kaže: “I dođe ona s njim narodu svome, noseći ga. “O Merjemo“, - rekoše oni - “učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.“ A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?“ - rekoše. “Ja sam Allahov rob“ - ono reče -, “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam rođen i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!“ (Merjem:27-33
|
