četvrtak, 26.05.2005.

VODA


A od vode smo nacinili svaku živu stvar. Pa zar nece vjerovati?(21:30)

Dva litra vode dnevno

1. Sprečava pojavu glavobolja
2. Redukuje infekcije
3. Održava koncentraciju
4. Redukuje upale
5. Održava zdravim naše organe za varenje
6. odrzava kosu i kozu finim


7. sprjecava umor,otezano kretano i ljenost.



Bez vode bismo se otrovali vlastitim otrovnim npr. kada bubrezi otklanjaju mokraćnu kiselinu to mora biti rastvoreno u vodi.Slican slucaj je sa infekcijama.
Ako ne pijemo dovoljno vode možemo oštetiti psihološku stranu ličnosti. Samo 2%-no smanjenje kolicine vode u tijelu može izazvati brisanje kratkotrajnog pamcenja, teškoce sa osnovnim matematickim operacijama, težu koncentraciju kod citanja. Neuzimanjem dovoljno vode nagomilavamo više masti i debljamo.
Nedostatkom vode slabe nam misici te se teze krecemo. Cak i laksa dehidracija usporava metabolizam za 3%. Znaci organizam ne vrsi razmjenu materija i cijelo tijelo slabi.
Konstantno nedovoljno unosenje vode u organizam,dovodi nase tijelo u stanje da i ne osjeca zedj.Tako organizam umjesto osjecaja zedji preuzima osjecaj gladi.U tm slucaju imamo kronicnu dehidraciju.
" Dovoljno unošenje vode je ključ mršavljenja" istina jer kaze nauka da bez vode tijelo ne moze prenijeti masti koje smo pojeli u energiju.
U svemu trba imati „zlatnu sredinu“.konstantno prkomjerno ispijanje vode kazu neki naucnici moze nas i ubiti, jer nam odnosi minerale iz tijela.Jednostavno ne trabamo piti prekomijerno.Tramo znati da u naše tijelo ulazi preko hrane – većina voća i povrća u sebi sadrži više od 80% vode, a meso ima čak i do 50% tekućine

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.05.2005.

Oštrina




Nekad davno bio je jedan jaki drvosjeca koji je trazio posao kod prodavaca drva i dobio ga je.

Plata je bila jako dobra kao i uslovi za rad. Iz tog razloga je drvosjeca odlucio da radi najbolje sta moze.
Njegov sef mu je dao sjekiru i pokazao mu podrucje u kojem treba da radi. Prvog dana je drvosjeca oborio 18 stabala.
"Cestitam", rekao je sef. "Nastavi tako!"
Vrlo motiviran nakon sefovih rijeci, drvosjeca je pokusao jos vise slijedeceg dana ali je oborio samo 15 stabala.
Treceg dana je radio jos jace ali je oborio samo 10 stabala. Dan za danom sve drvosjeca je obarao sve manje stabala. "Mora da gubim snagu", pomislio je drvosjeca. Otisao je sefu i izvinio se rekavsi da ne razumije sta se desava.
"Kad si zadnji puta naostrio sjekiru?" upita ga sef. "Naostrio? Nisam imao vremena da ostrim sjekiru.
Bio sam zauzet obaranjem stabala."

Ovako je i u nasim zivotima. Nekada smo toliko zauzeti da nemamo vremena da naostrimo sjekiru. "U danasnjem svijetu, se cini da je svako zaposleniji nego ikada ranije, ali manje sretan. Zasto je tako?
Da li smo mozda zaboravili kako da ostanemo ostri? Nema nista lose sa aktivnostima i teskim radom.
Ali Allah ne zeli da budemo toliko zauzeti da zanemarimo istinski vazne stvari u zivoru, kao da nadjemo vrijeme za molitvu, da citamo...
Svi mi trebamo vrijeme za odmor, razmisljanje, da ucimo i rastemo.
Ako ne nadjemo vremena da naostrimo sjekiru, postacemo tupi i izgubiti na efektivnosti.

Zato pocni danas! Razmisli na koje nacine mozes uraditi svoj posao puno efikasnije i tako dobiti vise

- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 10.05.2005.

Nemuslimankin eksperiment sa hidzabom

Nemuslimankin eksperiment sa hidzabom


Hodajuci niz ulicu jednog popodneva u mojoj dugackoj bijeloj haljini i kratkoj frizurici jedan kamiondzija mi poce zvizdati i dobacivati nepristojne rijeci.

Osjecala sam se porazeno. Pa upravo sam bila izasla iz frizerskog salona. Osisala sam se na kratko, cak sam rekla frizerki da mi podsisa kosu onako kako bi podsisala jednog muskarca.
Sjedila sam ukoceno dok je frizerka spretno sisala djelic po djelic moje, do ramena duge kose, pitajuci me, sa svakim centimetrom koji bi odsjekla, da li sam nervozna. Nisam bila nervozna, ali sam imala osjecaj kao da se sakatim.

Unistavala sam svoju zenstvenost

Nije to bila samo obicna frizura. Znacila je mnogo vise. Zeljela sam da izgledam muskarasto tako sto cu se osisati na kratko. Zeljela sam da zataskam moju zenstvenost.
Ali, ni to nije zaustavilo neke muskarce da me tretiraju kao seksualni objekat. Ocito da sam se prevarila.

Ustvari, problem nije bila moja zenstvenost vec moj spol, ustvari moja seksualnost koju su mi neki muskarci pripisali sudeci po mome bioloskom spolu.
Oni su se ponasali prema meni onako kakva sam ja, tj. kao prema zensko, a ne onako kako bi trebali da se ponasaju kao prema zivom bicu.

Ma, zasto bi mi ustvari i bilo vazno kako me oni gledaju, dokle god JA znam ko sam ja? Medzutim, vazno mi je kako me oni vide u svojim ocima. Puno mi to znaci!
Ja vjerujem da muskarci koji vide zene samo kao seksualna bica cesto pocine zlocin protiv zena kao sto su na primjer silovanje ili fizicko izivljavanje tj. tuca.
Seksualno zlostavljanje i tuca nisu samo moji strahovi, oni su moja realnost.
Mene su zlostavljali i silovali. Ovo iskustvo sa muskarcima koji su pocinili ovaj zlocin nadamnom me ucinio frustriranom i ljutom.

Kako da zaustavim nasilje? Kako da pokusam dokazati da sam zena - bice a ne stvar? Kako da zaustavim muskarce da i dalje misle da biti zena i stvar nije jedno te isto? Kako da nastavim dalje sa zivotom poslije onoga sto sam prezivjela a od cega druge mogu samo da strijepe?

Silovanje me je natrjeralo da pocnem razmisljati o mom identitetu.
Da li sam ja samo jedna Kineskinja-Amerikanka u kao i mnoge druge? Prije sam mislila da moram napraviti zakljucak po pitanju ko sam ja, ali sam shvatila da moj identitet konstantno evoluira.

Moje iskustvo “pod hidzabom”

Jedno iskustvo koje je za mene bilo posebno edukativno jeste dan kada sam se "obukla" ka jedna muslimanka i sa trojicom kolega, muslimana, otisla na Crenshaw Bulevar da napravimo projekat za magazin.

Na sebi sam imala bijelu pamucnu majicu dugih rukava, farmerke, patike i posudjenu svilenu mahramu koja je pokrivala moju glavu.

Ne samo sto sam izgledala kao muslimanka, ja mislim da sam se takodjer ponasala kao jedna. Naravno, ja nikada ne bih ni znala sta znaci biti "hidzabovana" -ja sam izmislila ovu rijec za svoju svakodnevnu upotrebu, jer ne znam ustvari kako da nazovem ovu pojavu, i plus sto nisam odgajana u islamskim propisima.

Bilo kako bilo, ljudi su mislili da sam stvarno muslimanka i nisu me tretirali kao seksualno stvorenje dobacujuci mi okrutne nepristojnosti.

Takodjer sam primjetila da oci muskaraca nisu "setale" po mome tijelu kao sto se desavalo kada nisam bila hidzabovana. Bila sam potpuno pokrivena, pokazujuci samo svoje lice.

Sjecam se da sam usla u jedan islamski centar i jedan afro-americki gospodin mi je prisao i obratio mi se sa "sestro," te me upitao odakle sam. Rekla sam mu da sam porijeklom iz Kine. Ucinilo mi se da m to moje porijeklo uopste nije bilo vazno.

Osjecala sam bliskost izmedju nas, jer je on mislio da sam muslimanka, a tako se i ponasao prema meni. Nisam znala kako da mu kazem da nisam muslimanka jer u tom trenutku ni sama nisam znala sta sam.

Potom sam usla u jednu prodavnicu u kojoj se prodavao africki nakit i namjestaj. Izlazeci iz prodavnice jos jedan gospodin me je upitao da li sam muslimanka. Pogledala sam ga i nasmijesila se jer nisam znala sta da mu odgovorim na njegovo pitanje. Sutnja je bila moj odgovor.

Hidzab je promijenio misljenje drugih ljudi o meni

Kada sam izasla iz prodavnice upitala sam jednog od muslimana koji su bili sa mnom: "Da li sam ja musliman?" On mi je objasnio da sve sto dise i sto se pokorava je musliman.

Ja sam zakljucila da ja ustvari mozda i jesam musliman ali jos to ne znam. Ustvari, jos sebe nisam obiljezila kao muslimana jer jos uvijek nemam dovoljno znanja o islamu da bih mogla zakljuciti da sam jedna od njih.


Hidzab kao opresija: Povrsan i netacan zakljucak

Ja sam svjesno izabrala da stavim hidzab zato sto sam tragala za nacinom kako da me muskarci postuju.

Ispocetka, kao student “Zenskih nauka” i zena sa mozgom, povjerovala sam Zapadnom misljenju da nosenje mahrame simbolizuje opresiju.

Poslije ovog iskustva i puno razmisljanja dosla sam do zakljucka da je takvo razmisljanje povrsno i netacno: Hidzab nije simbol opresije ako je popracen dubokim konvikcijama i razumjevanjem.

Najslobodnije iskustvo moga zivota

Taj dan sam se na osnovu licnog izbora pokrila i to je bio dan kada sam se osjecala najslobodnijom, kao nikada prije u zivotu.

Tada sam uvidjela da postoji alternativa izmedju zene kao covjeka i zene kao seksualne igracke, seksualnog objekta.

Otkrila sam da nacin na koji se ja oblacim diktira misljenja ljudi koje stvaraju o meni. Jako je tuzno da je ovo nasa realnost.

Ono sto je takodjer istina jeste to da sam ja prihvatila ovu realnost i da sam izabrala da se borim protiv nje radije nego da budem porazena njome.

Ono sto sam pokrila hidzabom je bila moja seksualnost, a ne moja zenstvenost. Pokrivanje ovog prvog dozvolilo je oslobadjanje ovog drugog.


(Ova prica je originalno bila izdata u magazinu “Al-Talib”, magazin Asocijacije Studenata Muslimana Californijskog Univerziteta u Los Andjelesu (UCLA) oktobra 1994. U vrijeme publikacije, Kathy Chin je bila apsolvent psihologije i “zenskih studija” u UCLA.

(Prim. Prev.: Zbog nedostatka islamskog odgoja i opstog nepoznavanja islamske terminologije, pojam "hidzabovan" autor Kathy Chin koristi da bi opisala njeno privremeno pokrivanje hidzabom i jos vise, njeno iskustvo sa Islamom i njenim identitetom kao muslimanka.)

Napisala: Kathy Chin

- 21:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>