Selam

- Ovo je govor advokatice za ljudska prava Felicie Langer za vrijeme protestnih demonstracija protiv Bushove posjete njemačkom gradu Stralsund.
Na poziv njemačke kancelarke Merkel, George Bush je posjetio Stralsund 13. jula o.g. Pokret za mir je pratio njegovu posjetu sa jednom demonstracijom. Jedan od govornika je bila i Felicia Langer, advokatica za ljudska prava i nosioc alternativne nobelove nagrade.

„Niste dobrodošli Mr. President!“,

svjesno zloupotrebljavate riječi „demokratija“ i „mir“, za propagandu a vaše istinske poruke su poruke rata. Odgovorni ste za stotine hiljada iračkih žrtava i za hiljade zavedenih američkih vojnika. Vi, navodni oslobodioc Iraka... Ali teško onima koje Vi oslobodite! Vaše ime će u historiju ući zajedno sa sramotom Ebu Greiba i Guantanama. Za uvijek.

Vi igrate ključnu ulogu na Bliskom Istoku, Mr. President. Kao Jevrejka i Izraelćanka, koja se već decenijama bori za mir i pravdu u Izraelu i Palestini, optužujem Vas zbog ove uloge.

Optužujem Vas zbog bezuslovne podrške agresivnoj izraelskoj politici okupacije palestinskih teritorija, koja traje već skoro 40 godina. Jedna kolonizatorska i ugnjetavajuća politika koja gradi naselja na otetoj palestinskoj zemlji, sa američkim parama od kojih se kupuje i oružje protiv Palestinaca. Sve je ili „american made“ ili „american paid“ [napravljeno u Americi ili plaćeno od Amerike op.p]. Veoma skupo plaćeno, preko 3 milijarde američkih dolara godišnje!

Sa vašim vetom u Savjetu Bezbjednosti UNa već godinama sistematski blokirate sve UNO rezolucije koje osuđuju izraelsku samovolju da bi se omogućili mir i pravednost. Zahvaljajući ovoj katasrofalnoj politici Izrael je u poziciji da ignoriše međunarodno pravo, što izdašno i rade. Međunarodno pravo koje je potrebno svim nacijama svijeta i koje Vi sistematski gazite nogama... Kao i poznatu UN rezoluciju 242, koja je već stara 40 godina, koja kaže da je otimanje zemlje putem ratova nedozvoljeno i da Izrael mora napustiti teritoriju koju je oteo 1967. godine. Ova rezolucija, na koju se Izrael s Vašom pomoću i ne obazire, bi mogla voditi ka miru – to bi bio blagoslov za Izrael i Palestinu! Palestinci su već godinama spremni, a u međuvremenu i Hamas, da prihvate “rješenje dvije države”. Niste podržali spremnost Hamasa, iako to znači de facto priznanje Izraela. A to niste uradili jer Izrael to nije učinio.

Podržavate plan premijera Olmerta o zaposjedanju velikih djelova Zapadne Obale, što bi značilo smrtnu presudu za mir sa Palestincima. Palestinski narod kažnjavate blokadom, nakon što je demokratski izabrao svoju vladu. Ali su izabrali one koje Vi niste htjeli. Kažnjava se žrtva a ne počinioc.

Podržavate aparthejdski zid kojeg Izrael gradi duboko u palestinskoj zemlji, otimajući posjede, iskorjenjavajući maslinova drveća, odsjecajući stanovnike od njihovih njiva, izvora vode, bolnica i škola. Ignorišete, kao i Izrael, mišljenje stručnjaka Međunarodnog Suda u Haagu od 09.07.2004 koji kaže da se zid kosi sa međunarodnim pravom i da se njegova gradnja mora zaustaviti i oštećenim platiti nadoknada. I jer Vi blokirate sudski proces protiv Izraela, Izrael jednostavno i dalje gradi zid.

I sada Mr. President izraelsku krvavu ofenzivu u Gaza Pojasu, gdje žive milioni Palestinaca od kojih su 40% izbjeglica, nazivate „legitimnom samoodbranom“. Izrael je ovu ofenzivu već dugo pripremao i oteti izraelski vojnik je samo izgovor. I ova navodna „legitimna samoodbrana“ znači uništenje jedne elektrocentrale i 43% stanovnika su bez struje. Bez struje ne rade ni vodene pumpe, vlada nestašica goriva za generatore, pacijenti na dijalizi su ugroženi, bolnice nemaju dovoljno lijekova. Hiljade ljudi je bez vode. Izrael uništava infrastrukturu; ulice mostove, zgrade vlade, univerzitete, škole. Hapse narodne izaslanike i ministre; navodni Olmertov cilj je uništenje hamasa. “Hamas će krvariti dok njegove vođe ne budu plakali i jecali.” UNov koordinator za humanitarnu pomoć, Jan Egeland, je 01.07. izjavio: “Zapanjeni smo kako se ophodi prema nezaštićenim civilima“. Već sada je 50 Palestinaca ubijeno, među njima žene i djeca. Amnesty International govori o ratnim zločinima, a naše snage za mir također. Ali Vi Mr. President, podržavate izraelska djela. Izrael to naziva „rat protiv terorizma“, što je i sam terorizam i hranljivo je tlo za silu i protusilu – bez kraja. Sadašnji opasni tok stvari to jasno potvrđuje.

Optužujem Vas Mr. President, zbog Vašeg pokroviteljstva nad obespravljivanjem Palestinaca, zbog stradanja u Palestini i u Izraelu.

Mi nismo antiamerikanci, kao što to nisu ni milioni Amerikanaca koji osuđuju Vašu politiku! Isto kao što ni oni koji osuđuju izraelsku politiku okupacije i ugnjetavanja nisu antisemiti. Proizraelski lobby ih označava antisemitima, da bi ućutkali njihov glas u osudi Izraela. Pozivam da se ljudi ne daju ucjenjivati; to je stav našeg pokreta za mir i neophodnost protiv šutnje.

Mr. President, Vi imate moć oružja i novca. Mi imamo moć pravde i međuljudske solidarnosti diljem svijeta. To je istinska svjetska sila. I ona je nada budućnosti!

OSUDE SVIJETA ZA IZRAELSKI NAPAD NA SELO QANU U KOJEM SU UBILI 54 LJUDI, OD ČEGA 37 DJECE


Zašto se napad na Qanu ne naziva ratnim zločinom?


Uvodničar londonskog Guardiana u ponedjeljak konstatira da su izraelske oružane snage u Qani samo jednim potezom uništile gotovo isti broj libanskih života koliko je u Izraelu ljudi ubijeno od početka sukoba, prije gotovo tri sedmice.
Novine podsjećaju da je i prije deset godina, kada su u izraelskom bombardiranju kompleksa Ujedinjenih nacija u Qani ubijena 102 civila, svijet postavio pitanje zbog čega se taj užasni incident ne opisuje kao ratni zločin.
Isto pitanje važi i danas, naglašava Guardian.
Jedina izvjesna posljedica daljnje dvije sedmice sukoba, koliko je premijer Olmert procijenio da mu je neophodno da se razračuna s Hezbollahom, bit će još nekoliko stotina ubijenih Arapa i Jevreja. A druga posljedica je, kako izgleda, jačanje podrške za Hezbollah širom Bliskog istoka, čak i u područjima u kojima se do sada na tu organizaciju gledalo s izvjesnom dozom sumnje, piše Guardian u readakcijskom komentaru.
Independent u uredničkom komentaru konstatira da je zločin u Qani simbol svega najpokvarenijeg i najbesmislenijeg u ratu protiv Hezbollaha koji podržavaju Amerika i Britanija.
Izjavu izraelskog premijera Olmerta da su civili koji su se krili u pogođenoj zgradi imali vremena da pobjegnu prije dolaska aviona list naziva hipokrizijom.
Tokom proteklih 19 dana Izrael je namjerno bombardirao puteve i benzinske pumpe u Libanu, što je otežalo mogućnost bijega iz ratne zone.
Independent ocjenjuje i da je Ehud Olmert, što se kriza produbljuje, sve više moralno i strateški bankrotiran. No, on nije jedni. Činjenica da je Condoleeza Rice morala da otkaže posjetu Libanu, nakon što je njegova vlada izjavila kako ne želi da je vidi, pokazuje da se Blairova i Bushova strategija također zaglibila u pijesak, tvrdi autor uredničkog komentara u Independentu.

Hugo Chavez usporedio izraelsku ofenzivu u Libanonu s Hitlerovim postupcima


Venecuelski predsjednik Hugo Chavez koji u subotu završava posjetu Dohi usporedio je izraelsku ofenzivu u Libanonu s postupcima Adolfa Hitlera.
"Ono što Izrael radi u Libanonu sliči na ponašanje Hitlera koji je sijao smrt i razaranje u svijetu." - kazao je predsjednik Chavez novinarima za vrijeme boravka u Kataru.
Chavez, koji je nepoželjan u Washingtonu, rekao je u svom govoru koji je održao na španjolskom, da je "Pentagon planirao vojnu operaciju" Izraela u Libanonu i da je "odao da je Hezbollah uhvatio dvojicu izraelskih vojnika", što je bilo povod za ofenzivu.
Chavez koji je u Dohu stigao u četvrtak, razgovarao je s emirom, šeikom Hamadom ben Halifom al-Thanijem o događajima u Libanonu i na palestinskim područjima gdje Izrael istodobno vodi vojnu ofenzivu, kako navodi službeni izvor.
Na bilateralnom planu, razgovarali su o energetskoj suradnji između Katara i Venezuele, dviju članica OPEC-a, dodaje se.
Ovo je peta posjeta venezuelskog predsjednika Kataru, zemlji u Perzijskom zaljevu koja je saveznica Sjedinjenih Država.
Nakon Dohe Chavez je otputovao u Teheran gdje će boraviti dva dana. Na programu su razgovori s iranskim predsjednikom Mahmudom Ahmadinedžadom i drugim visokim dužnosnicima Irana.

Vranjanka Aleksandra Đorđević prešla na islam i udala se za Libijca Faraža Abu Seta, sa kojim već više od dvije godine živi u Tripoliju

“Dogodilo se slučajno. Prst sudbine je tako htio. Studirala sam pedagogiju u Beogradu. Jednog dana sam sa drugom otišla na Elektrotehnički fakultet. Faraž je bio na doktorskim studijama u Beogradu. Odmah smo se prepoznali. Prvo smo se godinu dana družili a onda počeli i da se zabavljamo. U to vrjeme počeo je mjesec posta Ramazan, pa sam imala priliku da gledam Faraža i njegove prijatelje kako pet puta dnevno klanjaju. To me je zaintrigiralo i počela sam da proučavam islam” – priča Vranjanka Aleksandra Đorđević, koja se udala za Libijca Faraža Abu Seta i već više od dvije godine živi u njegovom rodnom Tripoliju.

Sa Faražom se zabavljala četiri godine. A onda je jednog dana kratko saopštio: “Volio bih da te imam pored sebe cio život. Moram da se vratim u Libiju i želim da me čekaš. Vratiću se po tebe“. Naravno da je pristala, ali su se, kako to obicno biva, isprječili brojni administrativni problemi, pa se čekanje produžilo na cijele dvije godine. Aleksandra se vratila kući.

Ubrzo je rasčistila sa sobom, presjekla i riješila da postane muslimanka bez obzira na to da li će se vjenčati sa Faražom ili ne. Jednog dana otišla je sa prijateljima u sarajevsku medresu i preobratila se u islam. Otac Srboljub i majka Ranka složili su se sa izborom svoje najstarije kćerke. Bili su ubjeđeni da je to uradila zbog Faraža. Ona je, pak, tvrdila suprotno:

- „Shvatila sam suštinu islama i položaj žene u njemu. Dakle, nikad to ne bih uradila samo zaradi ljubavi prema čoveku, jer ljubav prema njemu može da prođe. Ljubav prema Bogu je vječna i neprolazna. U islamu sam skoro četiri godine, i osjećam da sam mnogo smirenija i srećnija nego što sam ikada bila. Pronašla sam odgovore na sva svoja pitanja koja su se ticala vjere. Svi djelovi slagalice su se složili i došli na svoje mjesto” – tvrdi Aleksandra.

Poslje dvije godine Faraž je došao u Vranje da je odvede u Libiju. U Tripoliju je čekala njegova brojna familija i vjenčanje po šerijatskom zakonu, ali i „obično“ u opštini.

- „Šerijatsko vjenčanje je bilo u kući. Oboje smo obukli tradicionalnu nošnju. Ja sam sjedila, a mladoženja je klečao pred dvojicom sveštenika i odgovarao na pitanja hoće li paziti na svoju ženu u dobru i zlu, da li će joj biti vjeran i slično. Poslje toga usljedila je svadba i veselje. Svadba je trajala tri dana. Muškarci i žene sjedili su odvojeno“ – priča Aleksandra.

Na vjenčanju je sveštenik pitao Aleksandru šta traži u slučaju razvoda, a ona je odgovorila da joj ne treba ništa. Ipak, Faraž je insistirao da uzme sedam kilograma zlata i štednu knjižicu sa 20.000 dolara.

Aleksandra nije promjenila ime, ali je prihvatila sva druga obilježja nove vjere. Na ulici je stalno pokrivena dželabijom, ogrtačem koji prekriva od glave do pete. Na glavi je obavezna marama.

- „Ispod nosim farmerice i majce. Takva hodam i po kući, ali čim sam napolju ili nam u goste dođu Faražova braća više volim da sam pokrivena. Pokrivena žena u Libiji jednostavno dobija više poštovanja“ – kaže Aleksandra.

Ona i Faraž žive u užem centru Tripolija. U dvospratnoj kući sa njima je i Faražova osamdesetogodišnja majka, pošto on kao najmlađi, ima obavezu da čuva roditelje. On inače, ima još četvoricu braće i dvije sestre. Svi imaju porodice. Petkom, koji je neradni dan u Libiji, svi se okupe kod kuće i zajedno spremaju ručak, ili odu da roštiljaju u obližnjoj Sahari.

Kurir

Islam nosi poruku mira,spasa,ljubavi, svim ljudima dobre volje sa pozdravom toliko karakteristicnim:Mir!Spas!Selam! Takav je islamski nauk.Islamsko srce je ogromno i ono obuhvata citav svemir. U tom duhu je i pristup dobrom covjeku ,bratu po rodu od zajednickog praoca Adema a.s i pramajke hazreti Havve.

Jedan ashab jednom prilikom zatrazi od Muhammeda, a.s da prokune musrike. „ Ja nisam poslan da proklinjem, nego sam dosao da pozivam“, Odgovori mu Resulullah a.s Istinski mumin nece proklinjati: On ce prilaziti svakom covjeku , koji pokaze i najmanju trun dobre volje sa puno paznje i siroko otvorenim srcem. Postivace covjeka, njegovo ljudsko dostojanstvo i njegovu licnost, jer covjek je velicanstveno djelo Allahovo i tesko onima ko oskrnavi cast i dostojanstvo Allahova djela .
Bratu dobrom covjeku treba prilaziti sa ljubavlju. U ljudske odnose treba unositi puninu i ljepotu plemenotog islasmkog srca, Covjeku muminu treba prilaziti ljepo. On lijepom rijecku govori, jer to je Allahova dz.š zapovjed. U postupku muminskom ne smije biti grubosti i surovosti. Divna je drevna istina: „ Lijepa rijec osvaja svijet“!
Zar ne vidis kako Allah navodi primjer:
Ljipa rijec kao lijepo drvo:Korijen mu je cvrsto u zemlji, a grane prema nebu,ono plod daje u svako doba koje gospodar njegov odredi , a Allah ljudima navodi primjer da bi pouku primili: A Ruzna rijec kao ruzno drvo: Iscupanom drvetu sa povrsine zemlje nema opstanka.( 14/26-26)
Reci robovima Mojim da govore lijepe rijeci jer bu sejtan mogao posijati neprijateljstvo medu njima sejtan je doista covjekov otvoreni neprijatelj. ( 17/53)
Hazreti Aisa veli da je Resullah a.s rekao
Zaista je Allah blag i ljubazan i On voli ljubaznost i blagost. Sa ljubaznoscu se dobiva ono sto se ne dobiva gruboscu( Muslim)
Blagost rusi sve prepreke i uvijek pobjeduje.
Brahma je upitao snagu: Ko je od tebe jaci“ Snaga je odgovorila Blagost.
Uvike trebaju biti na umu rijeci Muhammeda .a.s
Najvece dobro koje mozes postignuti jest da tvojom pomoci jedan covjek pode Pravim putem. To ti je bolje i vrijednije nego cijeli svijet i sve sto je na njemu.
Osmijeh je ukras covjekova lica.Kroz iskren osmijeh dopire i zraci odsjaj cestite plemenite duse. On nista ne kosta, a donosi mnogo radosti i priblizava ljudska srca.
I Zato pravi mumin ne stedi na iskrenom osmijehu. To je dar Allaha dz.s i velika je steta ne sluziti se njime na putu za dobro u nama ono nas i u srcima nasih bliznjih.
Muhammed a.s rekao je
Vesela srca docekati svoga brata i pozvati ga kuci,znak je dobrog djela.
Vrijedanje i ponizavanje radaju odbojnost, neprijateljstvo i mrznu.Zato je receno
Olaksavajte a ne otezavajet ,nemojet plasiti i strasiti
# Ti sa svakim ljepo i trazi da se cine dobra djela, a neznalica se kloni( EL –Ea raf 199)
I strpljivo podnosi ono sto te zadesi-duznost je tako i postupati ( Lukman 17)
Islamski je princip je pozivati na dobro i dobro ciniti ljudima i svim zivim bicima, pomagati i usrecivati druge,pruzati nadu.tako mumin postupa Ako se i na odbojnost naide ne treba klonuti
Zlo dobrim uzvrati ,pa ce ti dusmanin odjednom prisni prijatelj postati( 41/34)
Allah zahtjeva da se svacije pravo postuje ,dobro cini i da se bliznjima udjeljuje a razvrat i sve sto je odvratno i nasilje zabranjuje ( En-Nahl90)


Prvo da vidimo kolika je Allahova mudrost u odabiru onih robova koji zaslužuju Njegovu uputu i da budemo svjesni da za ovu vjeru nema granica, niti da je ona privilegija samo onih koji su rođeni od oca i majke muslimana. On Uzvišeni upućuje koga On hoće i ne može se opisati ovim našim slabim ljudskim riječima kolika je Njegova milost prema nama, koje je uputio u vremenu kada mu je veliki broj ljudi nepokoran, kada veliki broj „muslimana“ luta i ne zna pravi put. Na nama je da Mu zahvaljujemo na uputi i da Ga molimo da nas učvrsti u islamu i da nas usmrti kao muslimane.

Drugo, da svakome onome ko iskreno traži uputu Allah će mu je dati, kao što je rekao u poznatom hadisi kudsiji: „O robovi moji svi ste vi u zabludi osim onoga koga Ja uputim, pa molite me da vas uputim, uputiću vas.“

Treće, da shvatimo da jedino lijepim riječima i ahlakom možemo objašnjavati islam, ali najbolji način je djelom pokazati islam ljudima,
Najvise ljudi koji ce uci u dzennet bit ce zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka." (Buharija i drugi muhaddisi)



Četvrto, da muslimani trebaju ulagati veliki trud i napor pri davi (pozivanju) i da ne gube nadu da će Allah nekoga uputiti, jer kod Allaha je uputa. Allah je u Svoju vjeru uputio ljude koji su činili grijehe koje ljudska mašta ne može ni zamisliti. Sjetimo se primjera onog čovjeka koji je ubio sto ljudi. Danas bi mi sigurno rekli da za njega nema upute, zar ne. Allah je upućivao i ljude koji su svoju malu djecu živu zakopavali....
Brojni su primjeri kao ovi, gdje su ljudi prihvatali islam i kajali se Svome Gospodaru za učinjene grijehe. Na nama je da se trudimo i da se nadamo nagradi koja je obećana za one koji pozivaju u Allahovu vjeru, jer rekao je Poslanik s.a.v.s. Aliji r.a.: „Da Allah tvojim sebebom u islam uputi jednog čovjeka bolje ti je nego krdo crvenih deva.“ A u drugoj predaji: „...bolje ti je nego sve što je izmedu istoka i zapada.“

Zbog toga je Allahov Poslanik s.a.v.s. prilikom svoga kontakta sa Heraklom, vladarom kršćanske Vizantije, u svome pismu u kojem ga poziva u islam, spomenuo sljedeće:
„U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog poslanika, Herakliju, velikodostojniku Bizanta. Neka je mir (selam) na onoga koji slijedi božiju uputu. Primi islam, bićeš spašen. Primi islam, ALLAH ĆE TI UDVOTRUČITI NAGRADU. Ako odbiješ, snosićeš grijeh Erisijjuna. „O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo i da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! Pa ako oni ne pristanu vi recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani.“ (Ali Imran, 64) – (Buharija, 2723)

"Ebu Hurejre, potrudi se da imas lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A sta je to Allahov Poslanice?" On rece: "Da odrzavas vezu s onim ko je prekinuo s tobom, oprostis onom ko ti je nepravdu nanio i das onome ko tebi uskracuje." (Bejheki

Imami gazali u lijepo ponasanje ,izmedu ostalog ubrajao je Lijepo druzenje ,plemeniti postupak finocu kontakt cinjenje dobrocinstva,davanje hrane , sirenje selama, obilazak muslimana bolesnika , bio on poslusan ili gresan, obilazak na dzenazu bratu muslimanu dobre meduljudske odnose,bilo da je rijec o muslimanima ili nemuslimanima, odaziv na poziv, prastanje , mirenje medu ljudima , dobrotu,plemenitost,tolerantnost,prvi da selam nazove,savladavanje srdzbe,prastanje ljudima , apstiniranje od onoga sto je islam zabranio kao sto je ogovaranje laz skrtost i pohlepa grubost lukavsvo prevare klevetanje losi meduljudski odnosi uobrazenost pretjerivanje pakost i zavist, praznovjerje, nasilnistvo,neprijateljstvo ,nepravda i sl.

Rođen sam 1987.godine i živim u istočnom dijelu Hrvatske.
Za sebe bih rekao da sam skoro cijelo djetinjstvo živio kao ateist, iako sam rođen kao katolik. Medjutim, kako su godine prolazile , shvatio sam da više ne mogu živjeti bez vjere. S obzirom da se Časnom Kur’anu kaže , ”U vjeru ne smije biti prisile” , tako sam i ja odlučio slijediti Allahov put i primiti Islam. Allah dobro zna što je dobro za nas i inshallah prepoznao sam svoj put prema Islamu.

Ime mi je Dario i nakon moje odluke da primim Islam uzeo sam ime Salahuddin, jer mislim da mi to ime pristaje s obzirom na značenje tog imena.

Upoznajem sve vise braće muslimana koji mi pomažu i moram reći kako mi je u početku bilo nevjerojatno koliko su muslimani spremni pomoći svojoj braći, sto često nisam iskusio u svojoj okolini dok sam živio kao nevjernik.

Moja obitelj ne zna da sam primio Islam, iako neslužbeno, ali nažalost znam da će na to negativno reagirati. To je sve rezultat sve više anti-islamski nastrojenih medija iz Zapadnog svijeta.

Čitao sam dosta knjiga o raznim religijama, ali nakon čitanja Kur’ana, knjige u kojoj sam našao toliko odgovora na sva moguća pitanja koja su me zanimala, ja sam odlučio izreći shehadet. Inshallah, izreći cu shehadet uskoro pred braćom muslimanima, jer još nisam imao prilike ići u džamiju.

Moram također reći kako sam postao bolja osoba u duhovnom smislu. Kao i mnogi moji vršnjaci, pio sam alkohol i pušio i nakon učenja o Islamu, riješio sam se tih poroka, što je dokaz da ako čovjek ima vjere svega što je loše se može riješiti. Nije lako biti tinejdžer u okolini koja misli tako loše o Islamu zbog medijske demonizacije Islama.

U katoličanstvu, ne vidim toliko veliku religioznost među mladima. Želim istaknuti mlade ljude s obzirom da sam i ja tinejdžer. Uz vjeru u Allaha dž.s. mladi čovjek može postati bolja osoba.

Želio bih istaknuti neke stvari zbog kojih mi je katoličanstvo,a i kršćanstvo općenito nelogično. Često sam se znao upitati prije ispovijedi u katoličkoj crkvi :
”Kako to da mi grijehe može oprostiti čovjek koji je griješan kao i ja?” I upravo zbog toga , bilo mi je malo i nelagodno ići na ispovijedi u katoličke crkve.
U Islamu nema posrednika, obraćamo se direktno Bogu.

Zatim, još jedna nelogičnost koju sam opazio. Uz razgovor sa mnogim katolicima, shvatio sam da često ni oni sami ne znaju u koga vjeruju. Dok mi neki govore kako je Isus zapravo Bog u ljudskom tijelu, drugi govore da je Božji Sin.
Dok kršćanu objasnite kako i Islam vrlo cijeni poslanika Isusa i kako svaki pravi musliman mora voljeti sve Božje poslanike, uvidite drukčiji izraz lica čovjeka koji je mislio sve loše o Islamu.

Ne-muslimanima je potrebno znanje o istinskom licu Islama. Najviše ljudi na svijetu prima Islam i to je pravi dokaz Islama kao snažne vjere u kojoj sam našao razlog i svrhu zivota. Sa svojih 18 godina, osjećam se ispunjen vjerom i zahvala pripada samo Allahu dž.š.

Allahu Akbar!

As-salamu alaykum wa rahmatullahi wa barakatuhu.

Salahuddin (18)

Kad neki događaj nije jasan, ali ni logičan, najbolje je razmišljati od kraja. Pitanje je tko od toga ima koristi u tolikoj mjeri da bi događaj organizirao i još važnije financirao? Nagradno pitanje je što kome donosi nered koji je zahvatio cijelu Euroaziju, nakon objavljivanja karikatura proroka Muhameda u jednom danskom listu? Demonstracije, paljenje danskih i ostalih (europskih) zastava, prijetnje otmicama i dekapitiranjem zapadnjaka kršćana, prekid trgovinskih odnosa s europskim zemljama. Svjetski rat? Zašto ne? Ni prvi ni zadnji.
Jedno je posve sigurno. Europska unija, moćna gospodarski, ali i dalje politički patuljak, od svega toga neće imati ništa osim nemjerljive štete. Istočne zemlje, na primjer, Iran i Sirija, isto tako, a dugoročno bolje neće proći ni ostale, makar bile pod američkim štitom, poput Saudijske Arabije ili Kuvajta. Tko će se okoristiti, nije teško pogoditi.
Europska unija do sada je uglavnom imala jako dobre odnose s istočnim muslimanskim zemljama. Dok su Amerikanci ratovali s njima., Europa se bavila biznisom. Tako su, recimo, pod okriljem američkih sankcija prema Iranu, Njemačka, Francuska, a i vanjski igrači Rusija i Kina, postigli odlične gospodarske ugovore s tom drevnom zemljom, trećim proizvođačem nafte i drugim proizvođačem plina na svijetu. EU se nije potpuno dala uvući ni u američku agresiju na Irak, a činilo se da se neće uvući ni u planove o napadu na Iran. Zašto? Iako su poslovni interesi SAD i EU isprepleteni kapitalom, na primjeru Iraka, jasno je da SAD i Velika Britanija na koncu uzimaju sve i nikome ne prepuštaju ni mrvice, makar se zvali Njemačka ili Francuska. Činilo se da EU može samo izgubiti ako se pridruži novom nasrtaju - ovog puta na Iran.
Stvari više ne stoje tako. Posljednjih mjeseci vrh američke tajne diplomacije, jednog po jednog, lomi lidere EU da pod firmom iranske prijetnje nuklearnim oružjem, trebaju sudjelovati u kažnjavanju Irana, ako treba i ratnom akcijom. Prva je pala njemačka kancelarka Angela Merckel. Istovremeno pritišću i sve Iranu susjedne zemlje, od Turske, preko Kuvajta, do Jordana, dogovarajući potporu za rat.
Europsko javno mnijenje nije za novi Irak i valja ga polako pripremati. I što se događa? Pet mjeseci nakon prvotnog objavljivanja, Netko aktualizira Muhamedove danske karikature. U muslimanskim zemljama dramatična reakcija, kalašnjikovi, bombe, paljenje zastava, otvorene prijetnje. U Sarajevu pale i hrvatsku zastavu. Kako? Zašto? Događanje naroda, kako nas iskustvo uči (sjetimo se četnika iz Stare Pazove i Beograda i skupova na Kosovu polju, “revolucije” u Ukrajini, Gruziji, Kirgistanu), prastara je obavještajna podvala u svrhu paljenja fitilja. Muslimani ne haju za zapadnu demokraciju i ne žele se boriti za nju, ali za Muhameda bogme haju, itekako. S druge strane, veći dio muslimanskih ekstremista pod paskom je zapadnih tajnih službi odakle ih mogu aktivirati kad god je potrebno. Ostali idu za njima.
Gdje je tu Hrvatska? Po običaju - nigdje. Za nas su svi muslimani crni ekstremisti. Dok izraelski veleposlanik po zagrebačkim redakcijama lobira protiv Irana i to u pratnji ministra Dragana Primorca, nitko ne želi objaviti ni retka iz bilo kojeg od veleposlanstava Irana, Libije ili neke druge muslimanske zemlje, makar u formi priopćenja, ili reagiranja.
Muka je gledati gostujuće mudrosere na HTV-u dok nemušto pokušavaju objasniti otkud val mržnje s Istoka prema Europi i uopće svemu Zapadnom. Zbog karikatura? Ili? Nitko od uglednika od silne trte ne smije reći da je najnoviji val mržnje stvorila politika Zapada prema Istoku. Afganistan, pa zločin nad Irakom koji se može nazvati novovjekim holokaustom. Za nastavak imamo Iran, pa onda Siriju. Neodlučnu staru damu Europu treba uvjeriti da su svi muslimani bombaši, ubojice, a obrazovaniji među njima - suludi nuklearni fizičari.
Akcija zasad dobro ide. Ako sve bude kako je planirano, EU će Americi barel nafte uskoro plaćati po 200, 300 dolara

Slobodna Dalmacija - SVE VIŠE HRVATA PRELAZI NA ISLAM


DIGLI RUKE OD KRISTA NAJVIŠE ZBOG NEZADOVOLJSTVA SVEĆENICIMA, KATOLICI MIJENJAJU VJERU SVE VIŠE HRVATA PRELAZI NA ISLAM

Jusuf (nekada Bogdan) Radonić: - Katolički svećenici jedno propovijedaju, a drugo rade. Nisu se saživjeli s vjerom Splitski imam Kemal Skender: - Proteklih godina imamo sve više prelazaka katolika i drugih građana na islam Zamjenik muftije Aziz Efendija: - Ljudi su razočarani u mnogo stvari, a mir nalaze u islamu

Sudeći po izjavama osoba koje su iz Rimokatoličke otišli u druge crkve ili vjerske zajednice, te samih svećenika i vjernika koji su "digli ruke" od katoličanstva, sve više vjernika napušta Katoličku crkvu u Hrvatskoj! Bivši katolici s kojima smo razgovarali tvrde i da se nisu razočarali u Boga, nego u Crkvu i dio svećenstva, koje u novcu i moći vide svog jedinog Boga. — Jedno propovijedaju, a drugo rade. Nisu se saživjeli s vjerom. Misu odrade tek tako — reda radi. Tek sam prelaskom na islam vjerski ispunjen, a još će naših građana, nezadovoljnih Katoličkom crkvom, prijeći na islam — kaže nam Splićanin Bogdan Radonić, koji je i promijenio ime u Jusuf, jedan od mnogih u Hrvatskoj koji je prihvatio islam i ostavio katoličanstvo za sobom. "Sad sam bolji čovjek"

— Bio sam gorljivi katolik. Često sam išao na mise, ali nisam bio zadovoljan. Na islam sam prešao ima nekoliko godina, a i jedna je moja bliska prjateljica, uvidjevši koliko mi je dobro napravila moja nova vjera, prešla na islam. Ona to još taji od svoje obitelji, ali moja obitelj je u meni, nakon prelaska na islam, vidjela boljeg čovjeka i prihvatili su to. Onaj tko prihvati islam, ne napušta ga, kao što neki napuštaju katoličanstvo — kaže Jusuf, dok nam splitski imam Kemal Skender govori da su proteklih godina imali više prelazaka katolika i drugih građana na islam, a godišnje im dođe i stotinjak ljudi koji traže savjet i informacije o islamu u njihovu centru u Splitu.

Zamjenik muftije Aziz Efendija, inače jedan od najuglednijih pripadnika muslimanske vjerske zajednice u Hrvatskoj, kaže:
— Istina je da nam dolazi sve više ljudi koji žele primiti islam. Svakodnevno nam se obraćaju ljudi i znam osobno one koji su s katoličanstva prešli na islam. Mi smo dužni da tim ljudima koji nam dolaze budemo servis. Neki od njih slušaju predavanja, a dio ih odmah želi prijeći na islam. Ljudi su razočarani u mnogo stvari, a mir nalaze u islamu — kaže nam Efendija dodajući da je u Hrvatskoj između 60 i 100 tisuća muslimana. Napominje i da broj muslimana kontinuirano raste. Pitali smo ga i jesu li katolici sve više razočarani u Crkvu, a na što on nije htio dati odgovor, navodeći kako nije na njemu da tumači razloge.

Izvor: slobodna dalmacija

1. Sta znaci rijec "Islam"?
Islam znaci stvaranje mira, predanost i pozrtvovanost. Stvarati mir znaci da vjernik treba u miru zivjeti sa sobom i sa svojom okolinom. Predanost i pozrtvovanost se izrazava u prihvatanju i izvrsavanju Bozje volje i kroz to, musliman postize mir sa islamom.
U Qur´anu, muslimanskoj svetoj knjizi, Bog kaze da je On Islam izabrao kao religiju za ljude.
"Sada sam vam vjeru vasu usavrsio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera."Qur´an (5:3)
Muslimani odbijaju zapadnjacki izraz Muhammedanac, jer je Muhammed (sallallahu alejhi we sellem ) kao Bozji Poslanik bio prenosilac Bozje poruke i jer je samo Bog vrijedan obozavanja.

2. Ko je "Allah"?
Allah je arapska rijec za "jedan Bog" i nije ime nekog privatnog Boga muslimana, vec je Allah jedini sa pravom obozavani Stvoritelj univerzuma; i arapski hriscani nazivaju Boga Allah.
On je stvorio ljude i kroz Njegove Objave im je pokazao najbolji put na ovom svijetu da bi izbjegli kaznu na drugom svijetu.

3. Sta znaci izraz "Musliman"?
Po znacenju ove rijeci je neko musliman ko se svojevoljno podreduje Bozjoj volji i koji u stvaranju mira vidi svoju duznost. Musliman se postaje kad se izjavi da nema drugog Boga osim Jednog i da je Muhammed Bozji Poslanik. Kao sto je receno svako ko svjesno i svojevoljno prihvati Bozju volju je musliman i zato su svi prijasnji Poslanici prije Poslanika Muhammeda (s.v.s.) bili muslimani. U Qur´anu se na poseban nacin spominje Abraham(Ibrahim), koji je zivio dugo prije Mozesa(Musa) i Isusa(Isa) i koji nije bio ni Jevrej ni krscanin.
"Ibrahim nije bio ni Jevrej ni krscanin, vec pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga, i nije bio idolopoklonik"(Qur´an 3:67)
Na drugoj strani ima ljudi koji se nazivaju muslimanima, ali koji se ne podreduju Bozjoj volji, dok istovremeno ima ljudi koji se maksimalno trude da vode islamski nacin zivota.
Ne moze se donositi sud o islamu kada se promatraju samo ljudi koji nose muslimansko ime, ali koji se po ponasanju i po nacinu zivota ne ponasaju kao muslimani.
Koliko je neko musliman zavisi od njegove spremnosti da vjeru i djelo podredi Bozjoj volji.

4. Ko je bio Muhammad?
Muhammed (s.v.s.) je roden oko 571. godine u gradu Mekka u Arabiji kao clan jednog uglednog plemena. Njegovi pretci poticu od Poslanika Ismaela, Ibrahimova (Abrahamovog) sina. Otac mu je umro prije njegovog rodenja, a majka kad je imao sest godina. Nije posjecivao skolu, vec je, kao sto je u to doba bilo uobicajeno, bio othranjen od jedne dojkinje, a kasnije su ga deda i amidza primili i odgojili. Od rane mladosti bio je poznat po svojoj cestitosti. Kad je bio otprilike u dobi od cetrdeset godina, pojavio mu se melek Gabriel u pecini u kojoj je uobicavao da meditira i objavio mu da je Bozji Poslanik. Takve Objave su slijedile naredne 23 godine i kasnije su sakupljene u formi knjige. Ta Knjiga, casni Qur´an, za muslimane je posljednja i zakljucna Bozja Objava. Casni Qur´an je odrzan u nepromijenjenoj i originalnoj formi; potvrduje Toru, psalme i Evangelium koje su ljudi u toku vremena promijenili(falsifikovali).

5. Obozavaju li muslimani Muhammeda?
Ne. Muslimani ne obozavaju ni Muhammeda (s.v.s.) niti i jednog drugog Poslanika. Muslimani priznaju sve bivse Poslanike, kao Adama(Adem), Noaha(Nuh), Abrahama(Ibrahim), Davida(Daud), Salomona(Sulejman), Mozesa(Musa), Isusa(Isa) i sve druge. Muslimani vjeruju da je Muhammed pecat Poslanika, tj. da je posljednji Bozji Poslanik. Oni vjeruju da se samo Bog, a ne neko ljudsko bice smije obozavati.

6. Sta kazu muslimani o Isusu?
Muslimani veoma postuju Isusa i njegovu majku Mariju. Casni Qur´an nas izvjestava da je Isus kroz jedno cudo bez oca dosao na svijet.
"Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao:Budi!- i on bi." (Qur´an 3:59)
On je izvrsavao sa Bozjom pomoci kao Poslanik mnoga cuda, izmedu ostalog mogao je govoriti odmah poslije rodenja i svoju majku braniti i njenu bogobojaznost potvrditi. Bog mu je dao i druge sposobnosti kao npr. lijecenje slijepih i bolesnih, ozivljavanje mrtvih, ozivljavanju ptice napravljene od ilovace i sto je najvaznije: On mu je dao poruku za ljude. Ova cuda, koje mu je Bog dao, potvrdila su ga kao Poslanika. Nije stavljen na krst, vec uzdignut na nebo.
"I nevjernici pocese smisljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.
I kada Allah rece:O Isa, dusu cu ti uzeti i k sebi te uzdignuti i spasicu te od nevjernika i ucinicu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni cete se, poslije, svi povratiti i Ja cu vam o onom u cemu se niste slagali presuditi."(Qur`an 3:54-55)
Sura Maryam (19) opisuje Isusova cuda u ajetima 27-34.

7. Ima li u islamu razlicitih pravaca vjerovanja?
U islamu postoje dva glavna pravca: Siiti i Sunniti. Zejednicko za oba pravca je da im je Qur´an i primjer Muhammeda (s.v.s.)osnova vjere. Oba pravca se pet puta dnevno mole Bogu, poste u mjesecu Ramadan i idu na Hadz, hodocasce u Mekki. Razlika izmedu ova dva pravca ogleda se u dva razlicita nacina razmisljanja. Muslimani koji izjave i djela Poslanika Muhammeda (s.v.s.) uzimaju kao obavezu, nazivaju se Sunniti, dok drugi dodatno izjave i poglede Alije (Muhammadevog zeta) uzimaju kao mjerodavne i njega smatraju kao politickog i duhovnog Poslanikovog nasljednika, zovu se Siiti. Pojam "Sia, od kojeg dolazi njihovo ime, znaci partija - u ovom slucaju Alijina partija. Pocela je u stvari kao politicka partija, koja je Aliji htjela pomoci sa politickim protivnicima. Danas Siita ima oko 15% od cijelog muslimanskog zivlja. Vecina ih zivi u Iranu i Iraku, dok su muslimani ostalih zemalja pretezno Sunniti.

8. Koje su osnovne obaveze jednog muslimana?
Islam se bazira na pet stubova, iz kojih proizilaze sledece obaveze :
1) Svjedocenje (sehada), da ima samo jedan Bog i da je Muhammad Bozji Poslanik.
2) Namaz (salah), koji je pet puta dnevno propisan.
3) Post(siyam), koji se u mjesecu Ramadan cini.
4) Porez(zakat), obavezni porez za dobre svrhe od imetka imucnijih.
5) Hodocasce u Mekku(hadz), koje svaki musliman najmanje jedanput u zivotu mora da obavi, ako to u zdravstvenom i materijalnom pogledu moze da podnese.
Svi ovi stubovi vjere trebali bi da imaju istu vaznost za jednog muslimana. Proturjecno je da neko obavi hodocasce, a da ne posti ili da ne obavlja redovno namaz(molitvu). U poredenju sa nekom gradevinom je nezamislivo da predvideni stubovi nedostaju. Uz to ako zamislimo da i dalje u toj gradevini trebaju krov i zidovi, vrata i prozori, sto bi u ovom slucaju u islamu predstavljalo potrebno moralno ponasanje, vrline kao postenje, strpljenje, istinoljublje i slicne druge vrline, onda bi ta gradevina bila potpuna. Zato trebaju muslimani ne samo da praktikuju stubove islama, vec da se stalno trude, da razvijaju svoj odgovarajuci karakter.

9. Koju ulogu zauzima sluzenje Bogu u islamu?
Svrha sluzenja Bogu u islamu je da prisutnost Boga prizovemo u svijest. Sluzenje Bogu, kao cineci namaz, posteci ili davanjem zekata je jedan korak na putu ka cilju da se postigne Bozje zadovoljstvo sa nama.
Ako neko u svojim mislima i u svom djelu svijesno zivi Bozjom voljom, onda se moze nadati i na ovom i na onom svijetu na Bozju nagradu.

10. Sta ocekuje muslimana nakon smrti?
Bog je pravedan i da bi On Svoju pravednost mogao da izvrsi, postoji u islamu princip odgovornosti. Ljudi koji dobro cine bice nagradeni, a oni koji ruzne stvari rade bice odgovarajuce kaznjeni. Zato je On stvorio raj i pakao, u koje ljudi dospiju pod odredenim preduslovima.
Muslimani znaju da je sadasnji zivot kratak i da nakon toga slijedi jedan drugi zivot . Ovaj zivot je samo ispit, test poslije kojeg ako ga polozimo, slijedi vjecni zivot u sreci i u zajednici iskrenih ljudi u raju.

11. Sta ce se dogoditi sa "nevjernicima" poslije smrti i ima li grijehova koje Bog ne oprasta?
Qur´an jasno kaze:
" Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjece ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjece ga." (Qur´an 99:7-8)
S time se misli da ljudi koji ne vjeruju, ali koji na ovom svijetu dobro cine, da ce na osnovu toga na ovom svijetu biti i nagradeni. Ljudi koji su muslimani i koji dobra djela cine, bice ne samo u ovom svijetu vec i na na onom svijetu nagradeni. Konacnu presudu ce donijeti Bog (Qur´an 2:62). Grijeh kao sto je Njemu nekog ravnim smatrati, Bog nece oprostiti.
"Allah nece oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostice manje grijehove od toga, kome On hoce. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim cini, izmisljajuci laz, grijeh je veliki." (Qur`an 4:48)
"Allah sigurno nece oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostice kome hoce ono sto je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan."(Qur`an 4:116)

12. Zasto moraju muslimanke da pokrivaju kosu?
Muslimani trebaju da paze na skromnost i u pogledu odjevanja. Da bi se izbjeglo to da se ljudi smatraju objektom pozude, postoje u islamu propisi odjevanja kako za muskarce, tako i za zene. Odjeca ne smije biti ni tanka ni uska, da ne bi doslo do vidljivosti tjelesnih formi. Odjeca muskarca mora najmanje da pokriva podrucje od pupka do koljena, a kod zena odjeca mora da pokriva cijelo tijelo osim lica i ruku. Prekrivanje lica nije propisano. Ovi propisi proizilaze iz Qur`ana (24:31), a precizirani su kroz izjave Poslanika Muhammada. Ova pravila, kao i ostala pravila u islamu obavezni su za muslimane od puberteta, posto to predstavlja ulazak u punoljetstvo .

13. Je li u islamu samo svinjsko meso zabranjeno?
Muslimanima je zabranjeno svinjsko meso, produkti od svinje i strv (Qur`an 5:3). Uz to i meso od divljih zivotinja nije dozvoljeno, jer i one jedu strv. Muslimanima je zabranjeno i pijenje alkoholnih pica kao npr. vino, pivo, a isto tako im nije dozvoljeno uzimanje droga.

14.Postoji li "sveti rat" ili sta je "dzihad"
U medijima cesto se spominju i poistovjecuju pojmovi kao "sveti rat" i dzihad. U islamu ne postoji pojam "svetog rata". Misli se na rijec dzihad sto znaci naprezanje, ili jos tacnije " naprezanje na Bozjem putu". Svaka upornost koja se preduzima u svakodnevnici da bi se postiglo Bozje zadovoljstvo, moze se smatrati dzihadom. Jedan od najvecih stepena dzihada je dignuti se protiv vladavine nekog tiranina i reci mu istinu. Borba protiv sopstvenog samoljublja i udaljavanje od losih nacina ponasanja, moze se isto tako smatrati "naprezanjem na Bozjem putu".
Pod pojmom dzihad isto tako se podrazumijeva i uzeti oruzje u ruke za odbranu islama ili neke muslimanske zemlje. Ovaj nacin dzihada mora se proglasiti od religioznog vodstva neke zemlje ili od nekog muslimanskog drzavnog poglavara, koji slijedi put Qur`ana i Sunne (primjer Poslanika Muhammada)(s.v.s.).

15. Koje praznike poznaje islam?
Sa Id-ul Fitr (Praznik prekidanja posta,(turski:ramazan bayrami) zavrsava se postom u mjesecu Ramadan. Ovaj praznik muslimani slave sa javnom molitvom, posebnim jelom i uzajamnim posjecivanjem i sa poklonima. Praznik Id-ul Adha (zrtveni Praznik bosanski: Kurban bajram) slavi se krajem hadza, znaci svakogodisnjeg hodocasca u Mekki. Poslije javne molitve, muslimani koji materijalno bolje stoje, zakolju jedno janje ili neku drugu zivotinju, da bi se potsjetili i doveli do izrazaja poslusnost Poslanika Abrahama (Ibrahima), koji je cak bio spreman sina Ismaela da zrtvuje Bogu . (Qur`an 37:101-107)

16. Sta je Serijat?
Serijat je sveobuhvatni zakon muslimana, koji proizilazi iz dva izvora:
a) iz Qur`ana
b) i iz Sunne (zapisane izreke, djela i odobrenja Poslanika Muhammada).
Ona obuhvata sva podrucja licnog i drustvenog zivota u svakodnevnici. Cilj islamskog zakona je zastita osnovnih prava ljudi kao individue. Ovo obuhvata pravo na zivot i posjed, na politicku i religioznu slobodu, zastitu prava zena, i manjina. Mala stopa kriminala u muslimanskim drustvima je kroz primjenu islamskog zakona ocigledna.

17.Da li se islam prosirio sa "vatrom i sa sabljom" ?
U Qur`anu se kaze:
" U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti" (Qur`an 2:256), zato niko ne smije biti prisiljen da prede na islam. Tacno je da su muslimanske armije nosile sablje pri pohodima da se oslobodi neki narod ili neka zemlja. Ali islam se nije sa sabljom prosirio, jer na mnogim mjestima gdje sada muslimani zive, npr. na Dalekom Istoku, u dijelovima Kine i u mnogim podrucjima Afrike, nema ni jednog izvjestaja da su muslimanske armije umarsirale u te zemlje. Kad se kaze islam se sa sabljom prosirio, moralo bi da se kaze da se hriscanstvo prosirilo sa oruzjem, F-16 bombarderima i sa atomskom bombom, sto je isto tako netacno. Hriscanstvo se prosirilo kroz djelatnost misionara, dok se islam prosirio kroz trgovce i putnike. Deset prozenata arapa su jos uvijek hriscani. I u drugim muslimanskim zemljama se radi tolerantnosti muslimana odrzalo prezivljavanje nemuslimanskih manjina. I danas u skoro svim muslimanskim zemljama postoje nemuslimanske manjine.
U Njemackoj, njemci prelaze svojevoljno i iz ubjedenja na islam. Oni i drugi muslimani zele da u miru zive sa svojim sugradanima i ne posjeduju nikakve sablje da bi druge primorali da predu na islamsku vjeru.

18. Sta kaze islam za silu i terorizam?
Islam je religija mira i predanosti Bogu i cijeni nepovrijedenost ljudskog zivota. Jedan ajet u Qur`anu kaze:
"Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne cini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neciji zivot sacuva, - kao da je svim ljudima zivot sacuvao" (Qur`an 5:32)
Islam osuduje svaki oblik sile, kao npr. Krstaske ratove, vrijeme Inkvizicije u Spaniji, 2. svjetski rat ili grozote koje su Srbi pocinili u Bosni. Onaj ko provodi silu ne moze istovremeno praktikovati religiju. Ponekad je upotreba sile ljudska reakcija potlacenog naroda. Terorizam i upotreba sile postoji i tamo gdje nema ili skoro da nema muslimana, npr Sjeverna Irska, Latinska Amerika i Sri Lanka. Ponekad se desava upotreba sile u borbi imucnih protiv siromasnih ili potlacenih protiv tiranina. Mora se diferencirati i pronaci razlog, zasto ljudi postaju teroriste. Terorizam kao sredstvo za postizanje nekih odredenih ciljeva se protivrjeci osnovama islama. Cak u ratu je Poslanik Muhammed (s.v.s.) zabranio borbu protiv ljudi koji nisu ukljuceni u borbene radnje. Cak je isao jos dalje i zabranio u ratu unistavanje zetve protivnika.

19. Sta je "islamski fundamentalizam"?
"Islamski fundamentalizam" koji je u ocima Zapada poceo sa revolucijom u Iranu, se poistovjecuje sa terorizmom i zapadni Svijet vidi u tome poslije sloma Sovjetskog Saveza najvecu opasnost za sebe. Ali za ogromnu vecinu muslimana na citavom svijetu je pojam "islamski fundamentalizam" pogresan pojam. Oni prihvataju da zive po fundamentu vjere, ali ne i da su ekstremisti.
Teroristicki napadi koji se sa islamom obrazlozuju, mediji prikazuju kao akt "islamskog fundamentalizma". Terorizam se protivrjeci osnovama islama i atentati sa bombama ne mogu biti islamski ako postoji mogucnost mirnog rjesavanja problema. Islam ne podrzava rat. Islamska vjera i njena kultura je dozivjela procvat u vrijeme mira, a ne u vrijeme rata. Zato bi se trebalo diferenzirati i ne optuzivati i ostale muslimane kroz zloupotrebu pojedinaca.

20. Ima li islam sopstveno racunanje vremena?
Islamski kalendar pocinje sa iseljavanjem (Hidzra) Poslanika Muhammeda (s.v.s.) iz Mekke u Medinu godine 622 p. Hr. Islamska godina je mjeseceva godina sa 354 ili sa 355 dana. Prvi mjesec se zove Muharram. 1997 p. Hr. odgovara islamskoj godini 1417/18 poslije Hidzre.

21. Zasto smiju muslimani muskarci da ozene vise zena?
Religiozne Objave pokazuju da su osim Isusa koji nije bio ozenjen, mnogi Poslanici imali vise od jedne zene. Za muslimanske muskarce postoji dozvola po Qur`anu da se smije imati istovremeno vise od jedne zene, ali ne zbog zadovoljavanja strasti, vec izmedu ostalog zbog zbrinjavanja udovica i sirocadi poslije npr. rata. Nije obaveza i medu muslimanima je to vise izuzetak. U predislamsko vrijeme je bilo uobicajeno da muskarci imaju vise zena, jedan od njih je npr. imao jedanaest zena. Kad je postao musliman, pitao je Poslanika: "Sta da radim sa toliko zena?" Poslanik mu je odgovorio:" Razvedi se od svih osim od cetiri". Qur`an kaze:
"...onda se zenite sa onim zenama koje su vam dopustene, sa po dvije, sa po tri i sa po cetiri. A ako strahujete da necete biti pravedni, onda samo sa jednom" (Qur`an 4:3).
Muskarci muslimani se zene vecinom samo sa jednom zenom, jer je u praksi vrlo tesko prema svim zenama biti jednako pravedan. Poslanik Muhammed (s.v.s.) je od svoje 25. do 50. godine bio ozenjen samo sa jednom zenom, Khadisom. U zapadnim zemljama ozenjeni muskarci imaju vanbracne odnose i u casopisu "Usa Today"(4.april 1988, izlomak D),objavljena je anketa u kojoj su 4.700 ljubavnica upitane koji bi status zeljele. Izjavile su da bi radije postale drugom zenom, nego ostale u statusu ljubavnice, jer s time ne posjeduju ni prava ni financijsku ravnopravnost udatih zena i osjecaju se iskoristenim.

22. Da li su zene u islamu potlacene?
Ne, naprotiv. Islam je uzdigao polozaj zena jos prije 1400 godina i to kroz pravo zena na razvod braka, pravo na financijsku nezavisnost i izdrzavanje, kao i na pravo da se kroz pokrivanje kose (hidzab), zena gleda sa postovanjem i to u vrijeme u kojem zene u ostalim dijelovima svijeta, ukljucujuci i Evropu, nisu imale ta prava.
Sto se tice religije, zene i muskarci su ravnopravni.
" a onaj ko cini dobro, bio muskarac ili zena, a vjernik je, - uci ce u dzennet i nece mu se uciniti ni koliko trun jedan nepravda" (Qur`an 4:124)
Islam dozvoljava zenama da zadrze svoje prezime poslije sklapanja braka, kao i da upravljaju novcem kojeg zarade i da ga upotrijebe kako one zele.
Islam zaduzuje muskarce da stite zene u javnosti od mogucih neprilika.
Poslanik Muhhamed je rekao muslimanima muskarcima:" Najbolji medu vama je onaj koji se najbolje odnosi prema svojoj familiji"
Ne islam, vec neki muslimani potlacuju zene u danasnje vrijeme. Ovo se desava na osnovu njihovih kulturnih navika i nedovoljnog poznavanja religije.

23. Da li je islam netolerantan prema religioznim manjinama?
Islam priznaje prava i religioznu slobodu manjina. U Qur`anu stoji izmedu ostalog:
"U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti" ( Qur`an 2:256)
Da bi im se mogla garantovati sigurnost i dobrobit, duzni su da placaju porez (Dzizja), a osim toga oslobodeni su i sluzenja vojnog roka. Poslanik Muhammed je zabranio muslimanskim vojskama rusenje crkvi i sinagoga. Halif Omar nije dozvolio muslimanskoj vojsci ni obavljanje molitve u crkvama, da ne bi osjecaji hriscana kroz to bili povrijedeni. Jevreji su zivjeli u muslimanskoj Spaniji zajedno sa muslimanima i njihov zajednicki zivot je cvjetao, dok su u ostalim dijelovima Evrope bili proganjani. Oni smatraju to doba za svoje zlatno doba. U islamskim zemljama hriscani zive u blagostanju, zauzimaju polozaje u vladama i ne onemogucava im se posjeta crkvama. Hriscanskim misionarima je dozvoljeno otvaranje i odrzavanje skola i bolnica.
Na drugoj strani, muslimanske manjine se ne susrecu sa tom istom religioznom tolerancijom, kao sto se vidi na Spanskoj Inkviziciji i na krstaskim ratovima i kao sto je danas slucaj u bivsoj Jugoslaviji, Izraelu i Indiji. Muslimani znaju takode, da ni vladari pri izvrsavanju svoje duznosti ne obracaju paznju na poruku svoje religije.

24. Sta je islamsko misljenje o sljedecim pitanjima:
a) Prijateljstvo i intimni odnosi:
Islam zabranjuje vanbracne intimne odnose i podstice na zenidbu, koja sluzi kao zastita od takvih izazova, kao i sredstvo za obostranu ljubav, milosrde i mir.
b) Homoseksualnost:
Islam zabranjuje kategoricno homoseksualne kontakte i smatra ih grijehom (Qur`an 7:80ff, 26:165ff)
Neovisno o tome muslimanski doktori trebaju da pruze istu njegu i paznju sida-pacijentima, kao i drugim pacijentima, iako su se isti homoseksualnim kontaktima inficirali.
c) Sprjecavanje trudnoce i abortus:
U opravdanim slucajevima islam dozvoljava sprjecavanje trudnoce, ali zabranjuje upotrebu sile protiv nerodenog zivota. Abortus se smatra ubistvom, unistavanje zivota i dozvoljava se samo u slucajevima gdje kroz to zivot zene moze biti spasen.
d) Eutanazija i samoubistvo:
Islam je kako protiv samoubistva, tako i protiv eutanazije. Muslimani odbijaju upotrebu bilo kakvih sredstava, koji sluze da se zivot pacijenta na samrti "umjetno" produziti.
e) Transplantacija organa:
Spasavanje zivota zauzima visoko mjesto u islamu ( Qur`an 5:32) i zato je transplantacija organa u principu dozvoljena, ako se naravno osoba od koje se organ uzima usaglasila, dok prodaja organa nije dozvoljena.

25. Kako trebaju muslimani da se ponasaju prema hriscanima i jevrejima?
Qur`an naziva hriscane i jevreje "ljudima Knjige", tj. oni su ti koji su primili Bozje Objave prije Poslanika Muhammeda. Iako se muslimani sa postovanjem odnose prema svim ljudima, ipak radi monoteizma i Abrahamske linije, hriscani i jevreji zauzimaju posebno mjesto kod njih; naravno ako im se bez neprijateljstva ili omalovazavanja izlazi u susret.
Muslimani nose nadu u sebi da ce im se hriscani i jevreji pridruziti u obozavanju Jednog Boga i podvrgavanju Njegovoj volji.


Reci:`O sljedbenici Knjige, dodite da se okupimo oko jedne rijeci i nama i vama zajednicke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drzimo`! Pa ako oni ne pristanu, vi recite:`Budite svjedoci da smo mi muslimani`!

Etnicki gledano ja sam ruski Jevrej. Moja potraga je pocela kad mi je bilo 19 godina. Oporavljao sam se nakon izlaska iz sekte "Scientology" (da, bio sam pod utjecajem te propagande). Moje vjerovanje u Boga bilo je nejasno. Moj životni cilj bio je da postanem rok-zvijezda. Živio sam u apartmanu u Pasadeni i radio kao sekretar. Smiješno, znam. Jedne noći uputio sam se u kuhinju i nabasao na tamnoputog mladica. Sjecam se da sam ga pitao: «Mogu li ovu votku staviti u frižider do ujutro?» Rukovali smo se i otišli na spavanje. Od tog trenutka moj život se drastično promijenio. Taj tamnoputi mladić, musliman, bio je prvi musliman kojeg sam ikad sreo. Vrlo cudno, s njim sam razgovarao o njegovoj vjeri. Kakva je to vjera, u kojoj se, kako sam cuo, moli pet puta dnevno? I sveti rat? Ko je bio taj Muhamed? U našim razgovorima ucestvovao je i naš cimer, kršcanin Wade. Zajedno smo osnovali «jevrejsko-kršcansko-islamske dijaloške sesije». Tu smo otkrili mnoge razlicitosti, ali i mnoge slicnosti. Prestao sam se zanimati za seks, droge i zabave a krenuo sam u potragu za istinom. To je bila potraga koju sam morao dovesti do kraja. Potraga za Bogom. I za uputom kako da Ga slijedim.

U toj potrazi sam sebi sam rekao: «Dobro, pocet cu od jednostavnog, prvo da rašcistim s tim koliko bogova ima?» Shvatio sam da ima samo jedan, jer da ima više bogova, oni bi zajedno bili slabiji od jednog Boga; shvatio sam da bi došlo do svadje i neprijateljstva medju njima ako bi se jedan pobunio protiv ostalih. Moj izbor bio je, jedan Bog. Kada sam bio nacisto da je moguce postojanje Boga, analizirao sam oba stanovišta, ateističko i teističko. Ono što me je navelo na to da se odlucim za ovo drugo, bio je citat da «svaki dizajn ima svog dizajnera (svaka kreacija ima kreatora)». Imajuci to na umu jednog jutra sam se probudio s uvjerenjem da Bog postoji. Ne mogu objasniti zašto, jednostavno sam to nekako osjetio. To novootkriveno uzbudjenje bilo je pomiješano s osjecajem odgovornosti da slijedim Tvorca. Moja sljedeca granica bio je svijet religija. Tada sam se zapitao: «Gdje da pocnem?» Ima ih bukvalno na hiljade. Morao sam iznaci nacina kako da suzim izbor na nekoliko njih. Kako da izvršim taj zadatak? «Pronadji monoteisticke religije», rekoh sebi. Pa, to ima smisla jer ja vjerujem u jednog Boga. Dobro onda.

Tako su tu iz igre ispali hinduizam i budizam, jer su obje te religije politeisticke. Najvece monoteisticke religije koje su dolazile u obzir bile su judaizam, kršcanstvo i islam. Kako sam i sam Jevrej, poceo sam od judaizma. Jedan Bog, nekoliko poslanika, 10 zapovijedi, Tora, jevrejska duša... hm, šta: «jevrejska duša»? Dok sam istraživao ta mi je ideja privukla pažnju. Prica ide ovako: ako je neko rodjen kao Jevrej, onda ima jevrejsku dušu i mora slijediti judaizam. Samo sekundu... to je diskriminacija, zar ne? To nije univerzalno. Po tome Bog stvara jevrejske duše, kršcanske duše, muslimanske duše, hindu duše? A ja sam mislio da su sve duše stvorene jednake. Zato što je neko rodjen u nekoj vjeri, to znaci da Božijom odlukom mora ostati u njoj... cak i ako je smatra pogrešnom? Hmmm... ne slažem se s tim. I još nešto me je kopkalo... u judaizmu nema striktnog koncepta pakla. Zašto bi se onda neko trudio da bude dobar? Zašto ne bi griješio? Ako se ne bojim kazne zašto bih bio moralan? Krenuo sam dalje i otkrio kršcanstvo.


Ok, jedan Bog, otac, sin i sveti duh... još jednom: jedan Bog, otac ,sin i sveti duh. Uhhh, molim objašnjenje! Kako da sve te stvari budu jedan Bog? 1+1+1=3, zar ne? Kako onda da kažem da vjerujem u jednog Boga? Objašnjenje za objašnjenjem, jednacina za jednacinom, poredjenje za poredjenjem, analogija za analogijom, ovaj koncept nisam mogao razumjeti. Ok, da još malo zastanemo ovdje: znaci, Isus Krist je morao biti ubijen kako bi se svi ljudi spasili od pakla i kako bi se ocistili od grijeha koji nam je u naslijedje ostavio Adem. Dobro, vi kažete da smo svi rodjeni kao griješnici? A grijeh je kad neko ucini nešto loše, zar ne? Onda vi hocete reci da je 1-godišnja beba kriva za grijeh, ili da cini nešto loše? Ok, to je cudno, zbog greške jednog covjeka cijelo covjecanstvo mora patiti? Šta je pouka te price? Kazni sve ako jedan nešto skrivi? Zašto bi Bog postavio takvo pravilo? To se jednostavno ne slaže sa mojom logikom.

Isus je umro jer je «volio covjecanstvo»? Cekaj malo, u Bibliji piše da je Isus rekao: «Oce, zašto si me napustio?» Prema tome, ocigledno je da Isus nije razumio zašto je brutalno ubijen. A vi kažete da se on «dobrovoljno» žrtvovao. U svakom slucaju, ja ovu vjeru ne mogu prihvatiti. Ok, koja je slijedeca? Islam?


Islam znaci pokoravanje. U osnovi je slijedece: jedan Bog, molitva 5 puta dnevno, godišnje davanje milostinje od 2,5 %, post u ramazanu (s ciljem približavanja Bogu i boljeg cijenjenja života... između ostalog) i konacno putovanje u Mekku na hadždz, ukoliko je covjek u mogucnosti. Ok, ništa što bi bilo teško shvatiti. Ovdje nema niceg što bi bilo u sukobu s mojom logikom. Kur'an je knjiga sa interesantnim cudima i bezvremenskom mudrošcu. Mnoge naucne cinjenice koje su objavljene nedavno, u ovoj knjizi su objavljene prije 1400 g.

Islam je ispunio moje osnovne preduslove koje bi trebala ispuniti religija koju tražim. Ali ja želim postaviti neka dublja pitanja o tome. Je li ova religija univerzalna? Da, svako je može razumjeti... ne treba ni analogija, ni jednacina. Slaže li se ona s naukom? Da, mnogi ajeti iz Kur'ana slažu se s modernom naukom i tehnologijom. Dok sam provjeravao bezbrojne logicke cinjenice koje sam citao i istraživao, jedna stvar je najviše privukla moju pažnju - Islam. Ime ove religije, primijetio sam da je zapisano na mnogo mjesta u Kur'anu. Medjutim, prisjecajuci se mojih predjašnjih istraživanja, nisam se mogao sjetiti da sam bar jednom vidio rijec 'judaizam' u Starom Zavjetu ili 'kršcanstvo' u Novom Zavjetu. To je VAŽNO. Zašto nisam mogao naci ta imena religija u te dvije knjige? Zato što u tim knjigama nema imena! Razmišljajuci o tome primijetio sam da se judaizam može rastaviti na juda-izam, odnosno kršcanstvo na kršcan-stvo.
Pa, ko je Juda? Ili radije Judah. On je bio vodja plemena Hebreja kad je Bog poslao objavu covjecanstvu. Tako je ova religija nazvana po... covjeku.

Pogledajmo sada ko je bio Krist. To je bio covjek koji je dostavio Božiju objavu Jevrejima. Znaci i ova religija je nazvana po... covjeku. Sad možemo izvesti zakljucak da su imena ovih religija izvedena od vlastitih imena ljudi na koja je dodano - izam i - stvo. Ali, bez obzira na to, imena tih religija nisu spomenuta u njihovim spisima. Smatram to veoma cudnim.

Ako bih krenuo od vrata do vrata prodajuci neki proizvod i rekao: «Želite li kupiti___?» zar ne bi bilo logicno pitanje: «A kako se ___ zove?» Ne bih mogao zaraditi na proizvodu koji nema ime. Imenovanje je osnova po kojoj ljudi raspoznaju predmete i fizicke i ne-fizicke. Ako uzmemo da je svrha religije da se primjenjuje i širi medju svim ljudima na svijetu, ne bi li ona onda trebala imati i svoje ime? Cak štaviše, zar to ime ne bi trebao obznaniti Svemogući Bog? DA, tacno moje vidjenje.

Imena 'kršćanstvo' i 'judaizam', nisu zapisana u Svetom pismu, njih su dali ljudi a ne Bog. Mišljenje da je Bog propisao religiju za covjecanstvo koje bi je trebalo slijediti, a koja nema ime, za mene je neprihvatljivo. Tu kršćanstvo i judaizam gube svoj kredibilitet kao ciste, logicne i potpune religije, bar iz moje perspektive.

Islam je JEDINA od ovih religija koja ukljucuje ime religije u svojim spisima. Za mene je to od ogromne važnosti. Tad sam shvatio da treba da slijedim islam. I tad sam postao musliman. Znao sam istinu. Našao sam put koji vodi iz mraka. I krenuo sam za svjetlom...

Ibrahim, tinejdžer iz Pensilvanije, objašnjava kako ga je crkveno učenje o Isusu odvelo iz katoličanstva u islam

U svačijem životu dođe trenutak, ja se barem nadam da dođe, kad čovjek shvati da zapravo ne samo da ne mora vjerovati u ono u što vjeruje, ma šta to bilo, nego i da to može napustiti i javno to reći. Meni se to, srećom, desilo rano. Ja imam 17 godina i islam je vjera za koju se ja zalažem.
Odrastao sam kao katolik. Više formalno, nego praktično. Pohađao sam katoličku nedjeljnu školu, koja se zove CCD, ali katolički koncept Boga nije igrao neku značajnu ulogu u mom djetinjstvu. To je bila tek nedjeljna obaveza. Međutim, počeo sam ići na mise kad sam bio sedmi razred i to mi se sviđalo. Davalo mi je osjećaj da radim pravu stvar. Uvijek sam bio moralna osoba, ali nikad nisam dobro proučio osnove katoličanstva. Samo sam znao da se osjećam dobro dok se molim svom Tvorcu.

Zaista sam volio katoličanstvo, ali nekako mi se činilo da bismo se mi (katolici) zajedno s Isusom trebali moliti Bogu, a ne Bogu i Isusu kao jednom Tvorcu. Isus (neka je mir na njega) je bio moj uzor u slijeđenju Božije volje i pokoravanju Bogu, ali nikako Bog.
Prije nego što sam krenuo u 8. razred, u jesen 1999. godine, naučio sam mnogo toga o katoličanstvu. Crkveno katoličanstvo smatra Isusa Bogom. To je bilo nešto što se nije slagalo s mojom predstavom o «nedjeljivom Bogu kojem sam se molio i Isusu kao uzoru». To je bilo nekako nelogično i zbunjujuće i ja to nisam mogao prihvatiti.


Osjećao sam da je to neispravnopak, nastavio sam ići u crkvu i moliti se. I razgovarao sam s mnogim ljudima u crkvi u mom osjećaju da Isus nije bio Bog nego poslanik, uzor. Rekli su mi da moram prihvatiti činjenicu da je Isus Bog itd. Ali ja to nisam mogao prihvatiti. Trudio sam se da to prihvatim, ali mislim da me Bog sačuvao od toga, za moje dobro. Postojalo je nešto što je mnogo bolje za mene od toga. Ali nastavio sam ići u crkvu.

Negdje sredinom decembra 1999. godine, bez nekog posebnog razloga koji bih mogao ovdje navesti, počeo sam po enciklopedijama čitati o islamu. Sjećam se da sam pravio spisak ključnih riječi o islamu u staroj Grolier World Book iz 1964. godine koju sam pronašao u svojom ormaru s knjigama i da sam ih učio. Iz nekog razloga bio sam oduševljen ovom vjerom, zato što se u njoj govori o Bogu i o onome u šta sam ja vjerovao cijelog svog života - sve sam to našao upravo u ovoj vjeri. Prije toga sam se morao pomiriti da ne postoji vjera kakvu osjećam u sebi i zato sam bio oduševljen što sam našao ovu vjeru. Saznao sam da «moja» vjera ima ime i milione drugih sljedbenika!
31. decembra 1999. godine izgovorio sam kelime-i-šehadet, a da nikad prije nisam čitao Kur'an niti razgovarao i sa jednim muslimanom. Kako je vrijeme prolazilo, sve više sam učio. Prošao sam mnoge faze zbunjenosti, sreće, sumnje i oduševljenja. Islam me je poveo na put prosvjećenja. Ali taj put je bio spor. I pet mjeseci nakon prihvatanja islama još uvijek sam išao na misu. I svaki put kad sam prisustvovao misi osjećao sam da se jaz između mene i crkvene zajednice sve više produbljavao, a da sam bio sve bliže i bliže poslaniku Isusu i Bogu.

Tokom ramazana 2001. godine za vrijeme pauze za ručak obično sam išao u biblioteku (to je bio moj drugi ramazan koji sam postio, prve godine prihvatanja islama nisam postio ramazan). To je bilo bolje nego da sjedim za stolom s prijateljima, a imao sam i posla u biblioteci. I moje ocjene su se popravile. Tad sam uspostavio i komunikaciju s Johnom, koji je osim mene bio jedini musliman u mojoj školi. Kako su dani prolazili, sve više smo pričali o islamu. On je fascinantna ličnost i zadnjeg petka u ramazanu odveo me u džamiju. Moj odlazak u džamiju bio je nešto najljepše u mom životu. Bog se ovog puta stvarno odazvao mojim molitvama. Mislio sam da ću biti nervozan, ali uopće nisam bio. To je bilo nešto najprirodnije što sam ikad učinio. Osjećao sam se kao kod kuće. I nešto sam shvatio dok sam bio u džamiji. Dok sam sjedio tamo na podu i molio se Bogu, shvatio sam da je prostorija puna drugih ljudi, ali to je mi nije smetalo.

A kod kuće, kad me neko pita šta radim ja nikad ne govorim da klanjam. Nikad to nikome nisam priznao. To je veoma teško. Ali tamo, u džamiji, klanjao sam pred skupinom drugih muslimana i osjećao se super. Više nego super! Osjećao sam se sigurnim. To je bila jedna od najljepših stvari koje su mi se desile od kako sam u svom srcu prihvatio Boga one hladne večeri pred Novu godinu prije skoro dvije godine.
Nikad nisam rekao roditeljima istinu direktno. Ustvari, i ne planiram to učiniti. Glavni signal koji sam im uputio bio je 16. decembra 2001. godine oko 1 sat kad sam konačno rekao svom ocu da ujutro idem u džamiju s prijateljem i kad me upitao zašto, ja sam «uključio svoj alarm». Rekao mi je da jedva čeka da se iselim iz njegove kuće, rekao je i to da se razočarao u mene i kako sam ja, po njegovom mišljenju, napravio glup izbor. Ja svojim roditeljima nikad ništa nisam direktno rekao jer mislim da je najbolje da to činim postepeno, nisam htio da uzrokujem probleme u porodici.

Ali mogu zamisliti šta bi moj otac uradio da zna da sam postao musliman koji praktikuje vjeru. On je bijesan već zbog činjenice što proučavam tu vjeru i uvjeren je da je sve ostalo samo na proučavanju. Ja znam da je moj otac nesretan i ne želim da on pati. Ali mislim da je to isključivo njegova greška što misli da je toliko pametan i da mu Bog ne treba. Ta misao je baš ono što ga čini nesretnim. I mislim da on još nije shvatio šta se dešava sa srcima onih koji poriču svoju ljudsku potrebu za vezom s Tvorcem. On nije znao u šta se upušta donoseći takvu odluku. Ni moja majka ne zna da sam musliman, ali ona se makar ne ljuti što idem u džamiju. Uznemirena je zbog toga, ali mi barem nikad nije rekla da je razočarana zbog toga. Slijedeći Božije naredbe ja ću se truditi da budem dobar prema mojim roditeljima sve dok ne počnu da me odgovaraju od islama. Najbolje što mogu učiniti za njih je da im budem dobar primjer, ne bi li i oni jednog dana, inšallah, uvidjeli da postoji i bolji način življenja od življenja u mračnom svijetu koji poriče Boga.

Ja nikad nisam bio na Srednjem istoku, ali svakg dana učim o islamu. Pročitao sam knjige pisane iz svih perspektiva. Sufijske, šitske, sunitske, knjige o samom Kur'anu... muslimani sekte smatraju haramom, tako da nije bitno šta vjeruješ, ti si uvijek musliman i ništa ekstra. Možeš imati potpuno drugačije gledište od nekog drugog muslimana, ali sve dok obojica vjerujete da ne postoji drugi bog osim jednog Boga, obojica ste muslimani i to je to. Puno sam toga pročitao i na internetu i razgovarao s drugim muslimanima i preko interneta i telefonom. Upoznao sam nekoliko zaista divnih ljudi na internetu od kojih sam puno naučio o životu, islamu i Bogu.
Sad sam 100% musliman i to se nikad neće promijeniti, inšallah. Zahvaljujem se Bogu što sam prošao sve te faze sumnje. Kad sad pogledam unazad, znam da me u tim trenucima Bog nije napuštao, nego mi je govorio da je vrijeme da se preispitam i razmislim koliko volim Boga i kroz šta sam spreman proći da bih razumio svoju vjeru. Sedmica plača, depresije, molitve, čitanja do iscrpljavanja i stavljanja svih ostalih životnih stvari u drugi plan može izgledati okrutno... ali nagrada – spoznaja o sebi, Bogu i čovjekovoj vezi s islamom – vrijedi mnogo više nego sve materijalno. Kroz svoja pitanja dobio sam najskupocjeniji Božiji dar – islam i našao mir. Čuo sam kršćane kako govore da kršćanstvo čovjeka uzdiže na «lični nivo s Bogom». U islamu je odnos s Bogm mnogo dublji. Bog je sa mnom u svakom trenutku, vodi me, podučava me, voli me, štiti me, oslobađa me, prosvjećuje me, tješi me... elhamdulillahi za islam!

Islam je puno učinio za mene. Više nego što ja to mogu i zamisliti. I svaki dan je sve bolje. Krenuo sam od života koji se zasnivao na iskušenjima i greškama do prihvatanja upute i sad znam šta je najbolji izbor za mene. Tražeći spoznaju o sebi i provodeći život u zbunjenosti našao sam uputu. Ne mogu naći prave riječi da to opišem, ali pokušat ću još jednom: Bog mi je otkrio istinu o životu. Ne moram više tragati za njom

Sura 93, «Jutro»
Tako mi jutra
Tako mi noći kada se smiri
Nije te ostavio tvoj Gospodar
Niti zamrzio
Zaista će ti budući svijet biti bolji
Od ovog
I zaista će ti tvoj Gospodar dati
Pa ćeš zadovoljan biti
Zar te nije našao kao siroče pa ti je dao sklonište
I našao te da nisi upućen pa te je uputio
I našao te siromašnim pa te obogatio
Nemoj ponižavati siroče
Nemoj otjerati prosjaka
I prenosi blagodati svoga Gospodara

(prijevod sure «Jutro» na bosanski: Hafiz Muhammed Pandža i Džemaluddin Čaušević)

To je ono kroz šta sam ja prošao, ono što je Bog učinio za mene – ono što ja jesam. Ovo je moja obavijest svijetu. Islam je puno više od onog što vi mislite, u stvarnosti puno liberalniji nego što bi većina željela. Ali nemojte samo slušati. Proučite sve perspektive za sebe... i donesite vlastiti zaključak. Bog kaže «u vjeri nema prisile» jer je vjera u Boga odluka koju donosi srce, a srce se ne može prisiliti ni na šta.
Ibrahim

2:173a Zabrana svinjetine
. Zabrana svinjetine seže daleko u prošlost.
Poganim su svinje smatrali Feničani, Etiopljani, Stari Egipćani, a za jevreje je svinjsko meso odvratno, svinja je simbol prljavštine i nevaljalog. U Tewratu (Tori) svinjsko meso se zabranjuje u Levitskom zakoniku (11:7,8) i u Ponovljenom zakonu (14:8,12).
Sve što važi za jevreje na osnovu Tore, isto važi i za kršćane na osnovu Evanđelja.
Sve što uči Stari zavjet, učio je i Isus Krist. On jasnim riječima kaže da se zakoni Starog zavjeta moraju poštovati bez ikakve izmjene: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i proroke. Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.” (Matej, 5:17,19). Kolika je mudrost u nekonzumaciji ovog mesa biće jasnije kad navedemo samo neke od uzročnika teških oboljenja, čiji je nosilac svinja.
Od svih domaćih životinja, jedino svinja ima zube derače, što je svrstava u red zvijeri, a meso zvijeri zbog svog specifičnog mirisa veoma rijetko učestvuje u ljudskoj ishrani. Jedino svinja od domaćih životinja jede izmet i u njemu se s uživanjem izležava.
Jedina od domaćih životinja jede svoju mladunčad i nasrće na ljudsko potomstvo. Hrani se strvinama, čak i onima u fazi raspadanja, kao hijena. Zbog svog načina života i ishrane, prenosnik je mnogih zaraznih bolesti. Zbog toga je meso i mast te životinje lošeg kvaliteta, teško za probavu i opasno po zdravlje. Uviđajući sve navedeno, u mnogim razvijenim zemljama Zapada, svinjske prerađevine su u svakodnevnoj upotrebi svedene na minimum. U masovnoj su upotrebi samo tamo gdje caruje neznanje i glad.
Trihinoza je bolest koju uzrokuje crvić trihine, a najčešće izbija kao epidemija. Njena veza sa svinjama kao i veza kuge sa pacovima, poznata je ljudima hiljadama godina. Na ovu bolest niko nije imun. Potpuno odrasli crvići su dugi oko 3,17 mm, a široki oko 0,063 mm. Oni u čovjeku ostaju živi oko 40 godina i više, smotani u okruglaste sićušne kapsule između mišićnih vlakana.
Kad se pojede zaraženo meso, te uspavane kapsule sa crvima bivaju probavljane u crijevima. Njihov sadržaj izrasta u crviće pune veličine, a svaki od njih ima oko 1500 mladih. Oni ulaze u krv za tri sedmice, nakon što budu pojedeni njihovi roditelji. Dijagnostika je veoma teška, pošto simptomi mogu biti slični simptomima pedeset drugih bolesti.
Odrasli crvi su sada prisutni u crijevima čovjeka. Poslije parenja ženka proizvede larve koje ulaze u krvne sudove, da bi se distribuirale u sve dijelove tijela.
Ove pokretne larve mogu napasti skeletne mišiće, mozak, koštanu srž, mrežnjaču oka i pluća. Kod teške zaraze smrt može nastupiti u drugoj ili trećoj sedmici, a češće u četvrtoj, petoj ili šestoj. Svaka prognoza oporavka varira sa lokacijom i brojem larvi, jačinom simptoma i fizičkog stanja pacijenta.
Značajno je primijetiti, da od vremena Božje objave sinovima Israilovim pa do danas, medicinska nauka nije imala nikakav lijek za pacijente sa trihinozom.
Liječenje se sastoji u tome da se ublaže simptomi uzrokovani crvićima, a ne u uništavanju tih crvića. Obične metode dimljenja i soljenja mesa, ne ubijaju crve.
Balantidium coli. Ovaj parazit je normalan stanovnik svinjskih crijeva. Biva izbačen izmetom. Ako dospije u čovjeka, može uzrokovati ozbiljne kliničke simptome - stvara neizlječivu dizenteriju. Simptomi dizenterije su strašno oštri i mogu završiti tragično. Na žalost, do danas ne postoji posebno liječenje za dizenteriju koju uzrokuje balantidium coli.
Kukičasti crvići. Mladi crvići ove bolesti ulaze u čovjekovu kožu kroz rane ili probadajući je. Svinje jedu ljudski izmet koji sadrži jajašca parazita, te se oni u njima razviju u mlade crve. Kad izađu van, postaju zarazni za ljude. Enciklopedija Britanika kaže: “Kukičasti crv je parazitski okrugli crv. Postoje dva parazita: ancylostoma duodenale i nector americanus.
Bolest kukičastog crva je bič tropske klime, a rezultira u anemično iznurenoj populaciji. Malokrvnost potiče otuda što odrasli crvi sisaju krv iz crijeva, što pomaže zapaljenju utrobe.
Jedan duodenale može prosječno dnevno da oduzme jedan kubni cm krvi. Kao krvopija americanus je za 4/5 neefikasniji. Simptomi su: bljedilo kože, zadržavanje tečnosti u licu i udovima, zatvor koji se smjenjuje s prolivom, trbušna osjetljivost, povećan apetit za kabastijom hranom ili neobičnim supstancama, seksualni poremećaj (zakašnjeli pubertet, impotencija, nepravilna menstruacija), zakržljali rast, kardialna slabost, lupanje srca, zamor, otupljenost, apatija...

Paragonimus. Ovaj parazit živi u plućima svinje. Otkrio ga je Dr. Mason 1880. On je rasprostranjen i uzrokuje zapaljenje pluća svinje. Još uvijek ne postoji način da se parazit ubije u tkivu, niti je iko pronašao metod da se istjera. Rezultat zaraze je žutica.

Clonorsis sinesis. Otkrili su ga Cobbold 1875. i Loos 1907. Prouzrokuje bolesti jetre i grudi. Ako je ovaj parazit prisutan u plućima, može prouzrokovati njihovu upalu, a ako je u crijevima, uzrokuje zakrčenje ili akutni pankreatitis.
Tu je zatim clonorchiasis, posebna bolest jetre. Jetra postaje uvećana, praćena jakom žuticom, prolivom i mršavljenjem - može okončati smrću. Medicina je nemoćna. Komplikacije bolesti su obrazovanje kamenca i rak.
Erysipelas. Ovu bolest uzrokuje klica erysipelotrix rhusiopathiae. Ova bolest ima akutni i hronični oblik. Simptomi akutnog oblika su uglavnom jaka groznica, umanjena aktivnost i apetit.
Obično brzo dovodi do smrti. Hronični oblik dovodi do ljuštenja kože, a postoji i naknadno oštećenje spojnih površina i srčanih zalizaka, što može izazvati hromost ili nenadnu smrt.

Ova bakterija može dug period preživjeti u zemlji, a nalazi se u tijelima 30% svih “zdravih” svinja. Tako je iskorjenjivanje nemoguće.
Pored navedenih, svinja je nosilac i slijedećih parazita:
- trakasti crv - taenia solium
- oblić - ljudska glista
- brucellosis
- endemski haemptysis
Nije poznato da ijedna životinja nosi toliko “smrtnih bombi”, kao svinja. Danas sve farme svinja počivaju na tzv. “higijenskim osnovama.” Međutim, rezultat je isti kakav je bio stoljećima ranije.

A od vode smo nacinili svaku živu stvar. Pa zar nece vjerovati?(21:30)

Dva litra vode dnevno

1. Sprečava pojavu glavobolja
2. Redukuje infekcije
3. Održava koncentraciju
4. Redukuje upale
5. Održava zdravim naše organe za varenje
6. odrzava kosu i kozu finim


7. sprjecava umor,otezano kretano i ljenost.



Bez vode bismo se otrovali vlastitim otrovnim npr. kada bubrezi otklanjaju mokraćnu kiselinu to mora biti rastvoreno u vodi.Slican slucaj je sa infekcijama.
Ako ne pijemo dovoljno vode možemo oštetiti psihološku stranu ličnosti. Samo 2%-no smanjenje kolicine vode u tijelu može izazvati brisanje kratkotrajnog pamcenja, teškoce sa osnovnim matematickim operacijama, težu koncentraciju kod citanja. Neuzimanjem dovoljno vode nagomilavamo više masti i debljamo.
Nedostatkom vode slabe nam misici te se teze krecemo. Cak i laksa dehidracija usporava metabolizam za 3%. Znaci organizam ne vrsi razmjenu materija i cijelo tijelo slabi.
Konstantno nedovoljno unosenje vode u organizam,dovodi nase tijelo u stanje da i ne osjeca zedj.Tako organizam umjesto osjecaja zedji preuzima osjecaj gladi.U tm slucaju imamo kronicnu dehidraciju.
" Dovoljno unošenje vode je ključ mršavljenja" istina jer kaze nauka da bez vode tijelo ne moze prenijeti masti koje smo pojeli u energiju.
U svemu trba imati „zlatnu sredinu“.konstantno prkomjerno ispijanje vode kazu neki naucnici moze nas i ubiti, jer nam odnosi minerale iz tijela.Jednostavno ne trabamo piti prekomijerno.Tramo znati da u naše tijelo ulazi preko hrane – većina voća i povrća u sebi sadrži više od 80% vode, a meso ima čak i do 50% tekućine

Nekad davno bio je jedan jaki drvosjeca koji je trazio posao kod prodavaca drva i dobio ga je.

Plata je bila jako dobra kao i uslovi za rad. Iz tog razloga je drvosjeca odlucio da radi najbolje sta moze.
Njegov sef mu je dao sjekiru i pokazao mu podrucje u kojem treba da radi. Prvog dana je drvosjeca oborio 18 stabala.
"Cestitam", rekao je sef. "Nastavi tako!"
Vrlo motiviran nakon sefovih rijeci, drvosjeca je pokusao jos vise slijedeceg dana ali je oborio samo 15 stabala.
Treceg dana je radio jos jace ali je oborio samo 10 stabala. Dan za danom sve drvosjeca je obarao sve manje stabala. "Mora da gubim snagu", pomislio je drvosjeca. Otisao je sefu i izvinio se rekavsi da ne razumije sta se desava.
"Kad si zadnji puta naostrio sjekiru?" upita ga sef. "Naostrio? Nisam imao vremena da ostrim sjekiru.
Bio sam zauzet obaranjem stabala."

Ovako je i u nasim zivotima. Nekada smo toliko zauzeti da nemamo vremena da naostrimo sjekiru. "U danasnjem svijetu, se cini da je svako zaposleniji nego ikada ranije, ali manje sretan. Zasto je tako?
Da li smo mozda zaboravili kako da ostanemo ostri? Nema nista lose sa aktivnostima i teskim radom.
Ali Allah ne zeli da budemo toliko zauzeti da zanemarimo istinski vazne stvari u zivoru, kao da nadjemo vrijeme za molitvu, da citamo...
Svi mi trebamo vrijeme za odmor, razmisljanje, da ucimo i rastemo.
Ako ne nadjemo vremena da naostrimo sjekiru, postacemo tupi i izgubiti na efektivnosti.

Zato pocni danas! Razmisli na koje nacine mozes uraditi svoj posao puno efikasnije i tako dobiti vise

Nemuslimankin eksperiment sa hidzabom


Hodajuci niz ulicu jednog popodneva u mojoj dugackoj bijeloj haljini i kratkoj frizurici jedan kamiondzija mi poce zvizdati i dobacivati nepristojne rijeci.

Osjecala sam se porazeno. Pa upravo sam bila izasla iz frizerskog salona. Osisala sam se na kratko, cak sam rekla frizerki da mi podsisa kosu onako kako bi podsisala jednog muskarca.
Sjedila sam ukoceno dok je frizerka spretno sisala djelic po djelic moje, do ramena duge kose, pitajuci me, sa svakim centimetrom koji bi odsjekla, da li sam nervozna. Nisam bila nervozna, ali sam imala osjecaj kao da se sakatim.

Unistavala sam svoju zenstvenost

Nije to bila samo obicna frizura. Znacila je mnogo vise. Zeljela sam da izgledam muskarasto tako sto cu se osisati na kratko. Zeljela sam da zataskam moju zenstvenost.
Ali, ni to nije zaustavilo neke muskarce da me tretiraju kao seksualni objekat. Ocito da sam se prevarila.

Ustvari, problem nije bila moja zenstvenost vec moj spol, ustvari moja seksualnost koju su mi neki muskarci pripisali sudeci po mome bioloskom spolu.
Oni su se ponasali prema meni onako kakva sam ja, tj. kao prema zensko, a ne onako kako bi trebali da se ponasaju kao prema zivom bicu.

Ma, zasto bi mi ustvari i bilo vazno kako me oni gledaju, dokle god JA znam ko sam ja? Medzutim, vazno mi je kako me oni vide u svojim ocima. Puno mi to znaci!
Ja vjerujem da muskarci koji vide zene samo kao seksualna bica cesto pocine zlocin protiv zena kao sto su na primjer silovanje ili fizicko izivljavanje tj. tuca.
Seksualno zlostavljanje i tuca nisu samo moji strahovi, oni su moja realnost.
Mene su zlostavljali i silovali. Ovo iskustvo sa muskarcima koji su pocinili ovaj zlocin nadamnom me ucinio frustriranom i ljutom.

Kako da zaustavim nasilje? Kako da pokusam dokazati da sam zena - bice a ne stvar? Kako da zaustavim muskarce da i dalje misle da biti zena i stvar nije jedno te isto? Kako da nastavim dalje sa zivotom poslije onoga sto sam prezivjela a od cega druge mogu samo da strijepe?

Silovanje me je natrjeralo da pocnem razmisljati o mom identitetu.
Da li sam ja samo jedna Kineskinja-Amerikanka u kao i mnoge druge? Prije sam mislila da moram napraviti zakljucak po pitanju ko sam ja, ali sam shvatila da moj identitet konstantno evoluira.

Moje iskustvo “pod hidzabom”

Jedno iskustvo koje je za mene bilo posebno edukativno jeste dan kada sam se "obukla" ka jedna muslimanka i sa trojicom kolega, muslimana, otisla na Crenshaw Bulevar da napravimo projekat za magazin.

Na sebi sam imala bijelu pamucnu majicu dugih rukava, farmerke, patike i posudjenu svilenu mahramu koja je pokrivala moju glavu.

Ne samo sto sam izgledala kao muslimanka, ja mislim da sam se takodjer ponasala kao jedna. Naravno, ja nikada ne bih ni znala sta znaci biti "hidzabovana" -ja sam izmislila ovu rijec za svoju svakodnevnu upotrebu, jer ne znam ustvari kako da nazovem ovu pojavu, i plus sto nisam odgajana u islamskim propisima.

Bilo kako bilo, ljudi su mislili da sam stvarno muslimanka i nisu me tretirali kao seksualno stvorenje dobacujuci mi okrutne nepristojnosti.

Takodjer sam primjetila da oci muskaraca nisu "setale" po mome tijelu kao sto se desavalo kada nisam bila hidzabovana. Bila sam potpuno pokrivena, pokazujuci samo svoje lice.

Sjecam se da sam usla u jedan islamski centar i jedan afro-americki gospodin mi je prisao i obratio mi se sa "sestro," te me upitao odakle sam. Rekla sam mu da sam porijeklom iz Kine. Ucinilo mi se da m to moje porijeklo uopste nije bilo vazno.

Osjecala sam bliskost izmedju nas, jer je on mislio da sam muslimanka, a tako se i ponasao prema meni. Nisam znala kako da mu kazem da nisam muslimanka jer u tom trenutku ni sama nisam znala sta sam.

Potom sam usla u jednu prodavnicu u kojoj se prodavao africki nakit i namjestaj. Izlazeci iz prodavnice jos jedan gospodin me je upitao da li sam muslimanka. Pogledala sam ga i nasmijesila se jer nisam znala sta da mu odgovorim na njegovo pitanje. Sutnja je bila moj odgovor.

Hidzab je promijenio misljenje drugih ljudi o meni

Kada sam izasla iz prodavnice upitala sam jednog od muslimana koji su bili sa mnom: "Da li sam ja musliman?" On mi je objasnio da sve sto dise i sto se pokorava je musliman.

Ja sam zakljucila da ja ustvari mozda i jesam musliman ali jos to ne znam. Ustvari, jos sebe nisam obiljezila kao muslimana jer jos uvijek nemam dovoljno znanja o islamu da bih mogla zakljuciti da sam jedna od njih.


Hidzab kao opresija: Povrsan i netacan zakljucak

Ja sam svjesno izabrala da stavim hidzab zato sto sam tragala za nacinom kako da me muskarci postuju.

Ispocetka, kao student “Zenskih nauka” i zena sa mozgom, povjerovala sam Zapadnom misljenju da nosenje mahrame simbolizuje opresiju.

Poslije ovog iskustva i puno razmisljanja dosla sam do zakljucka da je takvo razmisljanje povrsno i netacno: Hidzab nije simbol opresije ako je popracen dubokim konvikcijama i razumjevanjem.

Najslobodnije iskustvo moga zivota

Taj dan sam se na osnovu licnog izbora pokrila i to je bio dan kada sam se osjecala najslobodnijom, kao nikada prije u zivotu.

Tada sam uvidjela da postoji alternativa izmedju zene kao covjeka i zene kao seksualne igracke, seksualnog objekta.

Otkrila sam da nacin na koji se ja oblacim diktira misljenja ljudi koje stvaraju o meni. Jako je tuzno da je ovo nasa realnost.

Ono sto je takodjer istina jeste to da sam ja prihvatila ovu realnost i da sam izabrala da se borim protiv nje radije nego da budem porazena njome.

Ono sto sam pokrila hidzabom je bila moja seksualnost, a ne moja zenstvenost. Pokrivanje ovog prvog dozvolilo je oslobadjanje ovog drugog.


(Ova prica je originalno bila izdata u magazinu “Al-Talib”, magazin Asocijacije Studenata Muslimana Californijskog Univerziteta u Los Andjelesu (UCLA) oktobra 1994. U vrijeme publikacije, Kathy Chin je bila apsolvent psihologije i “zenskih studija” u UCLA.

(Prim. Prev.: Zbog nedostatka islamskog odgoja i opstog nepoznavanja islamske terminologije, pojam "hidzabovan" autor Kathy Chin koristi da bi opisala njeno privremeno pokrivanje hidzabom i jos vise, njeno iskustvo sa Islamom i njenim identitetom kao muslimanka.)

Napisala: Kathy Chin

Stepen Merjeme kod Allaha ‘Imran, otac Merjemin, je bio ugledan čovjek među sinovima Israilovim. Njegova žena je bila nerotkinja i ona se sa svom odanošću obrati Allahu, 'azze ve dželle, da joj pokloni sina i zavjetova Mu se da će ako joj daruje sina, svoje dijete predati na pokornost Njemu, u službu Njegova svetog hrama.



Allah, dželle šanuhu, prima njenu dovu i ona osjeti plod koji se miče u njenoj utrobi i ona rodi kćerku, a žensko dijete se nije davalo u službu hrama, kao što je to slučaj sa muškom djecom. Ona se zahvaljuje Allahu na Njegovu daru i daje joj ime Merjem, te upućuje Allahu dovu da je zaštiti, nju i njene potomke, od šejtana prokletog. Ona ispuni zavjet koji je dala Allahu i ostavi Merjem u hramu, a Allah, dželle šanuhu, primi lijepo njenu Merjemu sa zadovoljstvom i dade da bude odgajana u čednosti i dobroti. Po vanjštini se zaključuje da je ‘Imran umro dok je Merjema bila mala.

Time ona gubi skrbnika i njena mati je daje u hram, a oni koji su se brinuli o hramu raziđoše se po pitanju njena skrbnika koji će dalje voditi brigu o njoj, te baciše kocku i ona pade na Zekerijja a, muža njene tetke, koji je smjesti u mihrab u koji niko do njega nije smio ući. On joj je ukazivao na ispravni ibadet i bio je ustrajan u tome. Iznenadilo ga je ono što je vidio kod nje; kada god bi ušao, našao bi hranu kod Merjeme koju joj on ne bi donio, a ostali ljudi nisu imali takvu hranu. Pitao bi je odakle joj to, a ona bi mu odgovorila da je to od Allaha koji opskrbljuje koga hoće, bez računa: “Kada Imranova žena reče: Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!“ poslije ona, kada je rodila, reče: “Gopodaru moj, rodila sam žensko“,- a Allah dobro zna šta je rodila -, “a muško nije kao žensko; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.“ I Gospodar njezin je primi lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o noj brine Zekerijja . Kad god bi joj Zekerijjau hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, o Merjema?“ - on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.“ (Ali ‘Imran:35-37)

Kur’an ukazuje na mimoilaženje koje je nastalo među čuvarima hrama koji bacaše kocku radi skrbništva o Merjemi: “To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli ko će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kad su se prepirali.“ (Ali ‘Imran:44) Meleki donose radosnu vijest Merjemi Kada je Merjema postala zrela osoba posvetila se ibadetu kao ni jedna žena toga vremena. Na njoj su bili očiti znaci bogobojaznosti i zato se njoj javljaju meleki sa radosnom viješću da ju je Allah, subhanehu ve te’ala, odabrao iznad drugih: “I kada meleki rekoše: “O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!“ (Ali ‘Imran:42-43) Meleki je, takođe, obavještavuju da će joj Allah, subhanehu ve te’ala, podariti dijete koje će stvoriti sa riječi: “Budi!“ i ne na uobičajeni način rođenja. Tome djetetu je ime El-Mesih, Isa sin Merjemin, kojeg je Allah, subhanehu ve te’ala, uzdigao na dunjaluku, dao mu ugled i čast, a i na ahiretu veliki stepen, a on je od bliskih Allahovih odabranika. Allah ga je odlikovao na dunjaluku time što mu je dao moć govora još kao djetetu u kolijevci i taj govor je bio pun mudrosti i kada on odrasta njegov govor se ne razlikuje od onoga koji je kao dijete govorio, a Allah, dželle šanuhu, ga je učinio od dobrih.

Merjema se začudila kako da ona ima dijete, a djevica je koja se nije udavala. Meleki je obavještavaju da Allah, dželle šanuhu, sve može i kada On želi da nešto bude, kaže: “Budi“ - i ono bude. “I kada meleki rekoše: O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa sin Merjemin, biće viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i biće čestit“, - ona reče: “Gospodaru moj, kako ću imati dijete kad me ni jedan muškarac nije ni dodirnuo?“ - “Eto tako“, - reče -, “Allah stvara ono što On hoće. Kada nešto odluči, On samo to rekne: Budi! - i ono bude.“ (Ali ‘Imran:45-47)

To je život Merjeme o kojem nam Kur’an govori, njeno rođenje, odgajanje, život u hramu, te njena trudnoća. Iz toga vidimo da je njen život od samog početka, još dok je bila u utrobi svoje majke, bio okružen čistoćom i ibadetom. Ona odrasta u čistoj sredini i sve je to prethodilo velikoj stvari, Allahovom izboru nje da bude majka djetetu koje će se roditi na neuobičajeni način. Sve ono što je nju okruživalo i sav njen život je dokaz koji otklanja svaku sumnju. Džibril i Merjema U skladu sa službom hrama i ibadeta u njemu, Merjema je bila odvojena od ljudi i odvoji se u istočnom dijelu hrama gdje je ibadetila.

Dok je bila u ibadetu, Allah, subhanehu ve te’ala, joj posla Džibrila koji joj se pokaza u ljudskom obliku. Kada ga Merjem ugleda, pomisli da je čovjek koji joj želi nanijeti zlo i reče mu: “Ja se utječem Allahu od tvoga zla i tražim utoku kod Njega da mi sačuva čednost i čistoću. Ako se bojiš Allaha, onda se udalji od mene!“ Džibril joj reče da on nije čovjek kako ona smatra, već melek koga Allah, dželle šanuhu, šalje da joj podari dijete koje će biti od dobrih i bogobojaznih, a koje će biti odgajano u dobru i berićetu. Merjem se začudi onim što je čula od Džibrila i upita ga kako da ona ima dijete, a nije je dodirnuo muškarac, niti je ona od razvratnica.

Džibril joj odgovori da je stvar onakva kakvu je predočio, a Allahu je stvaranje djeteta bez oca lahka stvar i to će biti dokaz velike Allahove moći i milosti, a sve to je Allahova odredba. “I spomeni u Knjizi Merjemu: kad se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se pokazao u liku savršeno stvorena muškarca. “Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!“ - uzviknu ona. “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga“ - reče on - “da ti poklonim dječaka čista!“ “Kako ću imati dječaka“ - reče ona - “kad me ni jedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!“ “To je tako!“ - reče on. “Gospodar tvoj je rekao: “To je Meni lahko, i zato ga učinismo znamenjem ljudima i znakom Naše milosti. Tako je unaprijed određeno!“ (Merjem:16-21)
I Allah, dželle šanuhu, kaže: “A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.“ (El-Enbija’:91)

Kada pogledamo u ajet o rođenju Isaa bez oca, vidjećemo da nam ukazuje na veliku stvar, a to je potvrda Allahove moći koja nije ograničena zakonom povoda i uzroka koje mi uočavamo u ovome vidljivom svijetu. Neki uzimaju stvaranje Isaa bez oca kao dokaz njegova božanstva, a drugi će naći u tome razloga da optuže Merjemu i da posumnjaju u postojanje Mesiha. Svima njima se Allah, dželle šanuhu, obraća: “Isaov slučaj u Allaha je isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!“ - i on bi. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj! (Ali ‘Imran:59-60)

Nema sumnje da je stvaranje Adema čudnije od stvaranja Isaa. Isa je stvoren od žene, od svoje vrste; dok je je Adem stvoren od prašine. Nošenje Isaa i njegovo rođenje Merjema je zanijela od trenutka kada je u nju puhnuo melek Džibril. Nema sumnje da je ona mislila da djevica ne može nositi dijete i da se porodi, a da nema muškarca. Zato se ona uznemiri i poboja se za sebe, želeći da se osami i ona se odvoji na udaljeno mjesto kako bi bila prikrivena od ljudskih pogleda. Kada je nastupilo vrijeme porođaja, osvojiše je porođajni bolovi i ona se skloni pod palmu, nasloni se na nju i tada pomisli da će na nju biti bačena velika ljaga i zaželi da joj je došao smrtni čas prije ovoga ili da je bila ništa kako se ne bi spominjala.

Ubrzo ju je obuzela Allahova milost i Njegova briga i ona ču glas Džibrila kako je iz blizine doziva umirujući je da joj je Allah, dželle šanuhu, zagarantovao opskrbu, a ona treba samo da potrese palmino stablo i pašće svježe hurme koje će ona jesti, a piće se sa izvora koji će pored nje teći i Džibril je pouči da ne odgovara onome koji je kori i pita odakle joj dijete koje nosi, već da kaže išaretom:

“Ja sam se zavjetovala Milostivome da ću šutiti.“ “I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!“ - uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas neću ni s kim govoriti.“ (Merjem:22-26)


Isa govori u bešici Kada se Merjem porodila, ode svome narodu i to bi iznenađenje, kako za one koji su poznavali koliko se ona posvetila ibadetu, tako i za druge. To je bilo začuđujuće za sve, jer su znali da je ona djevica i da nije imala muškarca. To ih je navelo na optužbu, jer protiv nje imaju osnovu i dokaz u koji nema sumnje. Merjema se u svemu tome pridržavala Džibrilova vasijeta, šutjela je. Ona im pokaza na dijete u bešici, tražeći od njih da mu se obrate. Njihova srdžba se poveća prema njoj smatrajući da se ona ismijava sa njima, jer dijete u bešici ne govori. Ali, Isa im odgovori riječima koje potvrđuju čistoću njegove majke.

Allah, dželle šanuhu, mu je dao moć govora i on reče: “Ja sam Allahov rob, On će mi dati Indžil i odabrati me poslanikom, i učiniće me blagoslovljenim, onim koji će poučavati dobru. On mi naređuje obavljanje namaza i davanje zekata dok sam živ, i dobročinstvo mi naređuje prema majci, i da ne budem drzak prema ljudima i da se Njemu ne suprotstavljam. Allahov mir je nada mnom na dan kada sam rođen, i na dan kada umrem i na dan kada budem proživljen.

O tome nam Allah, dželle šanuhu, kaže: “I dođe ona s njim narodu svome, noseći ga. “O Merjemo“, - rekoše oni - “učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.“ A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?“ - rekoše. “Ja sam Allahov rob“ - ono reče -, “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam rođen i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!“ (Merjem:27-33