Selam

Etnicki gledano ja sam ruski Jevrej. Moja potraga je pocela kad mi je bilo 19 godina. Oporavljao sam se nakon izlaska iz sekte "Scientology" (da, bio sam pod utjecajem te propagande). Moje vjerovanje u Boga bilo je nejasno. Moj životni cilj bio je da postanem rok-zvijezda. Živio sam u apartmanu u Pasadeni i radio kao sekretar. Smiješno, znam. Jedne noći uputio sam se u kuhinju i nabasao na tamnoputog mladica. Sjecam se da sam ga pitao: «Mogu li ovu votku staviti u frižider do ujutro?» Rukovali smo se i otišli na spavanje. Od tog trenutka moj život se drastično promijenio. Taj tamnoputi mladić, musliman, bio je prvi musliman kojeg sam ikad sreo. Vrlo cudno, s njim sam razgovarao o njegovoj vjeri. Kakva je to vjera, u kojoj se, kako sam cuo, moli pet puta dnevno? I sveti rat? Ko je bio taj Muhamed? U našim razgovorima ucestvovao je i naš cimer, kršcanin Wade. Zajedno smo osnovali «jevrejsko-kršcansko-islamske dijaloške sesije». Tu smo otkrili mnoge razlicitosti, ali i mnoge slicnosti. Prestao sam se zanimati za seks, droge i zabave a krenuo sam u potragu za istinom. To je bila potraga koju sam morao dovesti do kraja. Potraga za Bogom. I za uputom kako da Ga slijedim.

U toj potrazi sam sebi sam rekao: «Dobro, pocet cu od jednostavnog, prvo da rašcistim s tim koliko bogova ima?» Shvatio sam da ima samo jedan, jer da ima više bogova, oni bi zajedno bili slabiji od jednog Boga; shvatio sam da bi došlo do svadje i neprijateljstva medju njima ako bi se jedan pobunio protiv ostalih. Moj izbor bio je, jedan Bog. Kada sam bio nacisto da je moguce postojanje Boga, analizirao sam oba stanovišta, ateističko i teističko. Ono što me je navelo na to da se odlucim za ovo drugo, bio je citat da «svaki dizajn ima svog dizajnera (svaka kreacija ima kreatora)». Imajuci to na umu jednog jutra sam se probudio s uvjerenjem da Bog postoji. Ne mogu objasniti zašto, jednostavno sam to nekako osjetio. To novootkriveno uzbudjenje bilo je pomiješano s osjecajem odgovornosti da slijedim Tvorca. Moja sljedeca granica bio je svijet religija. Tada sam se zapitao: «Gdje da pocnem?» Ima ih bukvalno na hiljade. Morao sam iznaci nacina kako da suzim izbor na nekoliko njih. Kako da izvršim taj zadatak? «Pronadji monoteisticke religije», rekoh sebi. Pa, to ima smisla jer ja vjerujem u jednog Boga. Dobro onda.

Tako su tu iz igre ispali hinduizam i budizam, jer su obje te religije politeisticke. Najvece monoteisticke religije koje su dolazile u obzir bile su judaizam, kršcanstvo i islam. Kako sam i sam Jevrej, poceo sam od judaizma. Jedan Bog, nekoliko poslanika, 10 zapovijedi, Tora, jevrejska duša... hm, šta: «jevrejska duša»? Dok sam istraživao ta mi je ideja privukla pažnju. Prica ide ovako: ako je neko rodjen kao Jevrej, onda ima jevrejsku dušu i mora slijediti judaizam. Samo sekundu... to je diskriminacija, zar ne? To nije univerzalno. Po tome Bog stvara jevrejske duše, kršcanske duše, muslimanske duše, hindu duše? A ja sam mislio da su sve duše stvorene jednake. Zato što je neko rodjen u nekoj vjeri, to znaci da Božijom odlukom mora ostati u njoj... cak i ako je smatra pogrešnom? Hmmm... ne slažem se s tim. I još nešto me je kopkalo... u judaizmu nema striktnog koncepta pakla. Zašto bi se onda neko trudio da bude dobar? Zašto ne bi griješio? Ako se ne bojim kazne zašto bih bio moralan? Krenuo sam dalje i otkrio kršcanstvo.


Ok, jedan Bog, otac, sin i sveti duh... još jednom: jedan Bog, otac ,sin i sveti duh. Uhhh, molim objašnjenje! Kako da sve te stvari budu jedan Bog? 1+1+1=3, zar ne? Kako onda da kažem da vjerujem u jednog Boga? Objašnjenje za objašnjenjem, jednacina za jednacinom, poredjenje za poredjenjem, analogija za analogijom, ovaj koncept nisam mogao razumjeti. Ok, da još malo zastanemo ovdje: znaci, Isus Krist je morao biti ubijen kako bi se svi ljudi spasili od pakla i kako bi se ocistili od grijeha koji nam je u naslijedje ostavio Adem. Dobro, vi kažete da smo svi rodjeni kao griješnici? A grijeh je kad neko ucini nešto loše, zar ne? Onda vi hocete reci da je 1-godišnja beba kriva za grijeh, ili da cini nešto loše? Ok, to je cudno, zbog greške jednog covjeka cijelo covjecanstvo mora patiti? Šta je pouka te price? Kazni sve ako jedan nešto skrivi? Zašto bi Bog postavio takvo pravilo? To se jednostavno ne slaže sa mojom logikom.

Isus je umro jer je «volio covjecanstvo»? Cekaj malo, u Bibliji piše da je Isus rekao: «Oce, zašto si me napustio?» Prema tome, ocigledno je da Isus nije razumio zašto je brutalno ubijen. A vi kažete da se on «dobrovoljno» žrtvovao. U svakom slucaju, ja ovu vjeru ne mogu prihvatiti. Ok, koja je slijedeca? Islam?


Islam znaci pokoravanje. U osnovi je slijedece: jedan Bog, molitva 5 puta dnevno, godišnje davanje milostinje od 2,5 %, post u ramazanu (s ciljem približavanja Bogu i boljeg cijenjenja života... između ostalog) i konacno putovanje u Mekku na hadždz, ukoliko je covjek u mogucnosti. Ok, ništa što bi bilo teško shvatiti. Ovdje nema niceg što bi bilo u sukobu s mojom logikom. Kur'an je knjiga sa interesantnim cudima i bezvremenskom mudrošcu. Mnoge naucne cinjenice koje su objavljene nedavno, u ovoj knjizi su objavljene prije 1400 g.

Islam je ispunio moje osnovne preduslove koje bi trebala ispuniti religija koju tražim. Ali ja želim postaviti neka dublja pitanja o tome. Je li ova religija univerzalna? Da, svako je može razumjeti... ne treba ni analogija, ni jednacina. Slaže li se ona s naukom? Da, mnogi ajeti iz Kur'ana slažu se s modernom naukom i tehnologijom. Dok sam provjeravao bezbrojne logicke cinjenice koje sam citao i istraživao, jedna stvar je najviše privukla moju pažnju - Islam. Ime ove religije, primijetio sam da je zapisano na mnogo mjesta u Kur'anu. Medjutim, prisjecajuci se mojih predjašnjih istraživanja, nisam se mogao sjetiti da sam bar jednom vidio rijec 'judaizam' u Starom Zavjetu ili 'kršcanstvo' u Novom Zavjetu. To je VAŽNO. Zašto nisam mogao naci ta imena religija u te dvije knjige? Zato što u tim knjigama nema imena! Razmišljajuci o tome primijetio sam da se judaizam može rastaviti na juda-izam, odnosno kršcanstvo na kršcan-stvo.
Pa, ko je Juda? Ili radije Judah. On je bio vodja plemena Hebreja kad je Bog poslao objavu covjecanstvu. Tako je ova religija nazvana po... covjeku.

Pogledajmo sada ko je bio Krist. To je bio covjek koji je dostavio Božiju objavu Jevrejima. Znaci i ova religija je nazvana po... covjeku. Sad možemo izvesti zakljucak da su imena ovih religija izvedena od vlastitih imena ljudi na koja je dodano - izam i - stvo. Ali, bez obzira na to, imena tih religija nisu spomenuta u njihovim spisima. Smatram to veoma cudnim.

Ako bih krenuo od vrata do vrata prodajuci neki proizvod i rekao: «Želite li kupiti___?» zar ne bi bilo logicno pitanje: «A kako se ___ zove?» Ne bih mogao zaraditi na proizvodu koji nema ime. Imenovanje je osnova po kojoj ljudi raspoznaju predmete i fizicke i ne-fizicke. Ako uzmemo da je svrha religije da se primjenjuje i širi medju svim ljudima na svijetu, ne bi li ona onda trebala imati i svoje ime? Cak štaviše, zar to ime ne bi trebao obznaniti Svemogući Bog? DA, tacno moje vidjenje.

Imena 'kršćanstvo' i 'judaizam', nisu zapisana u Svetom pismu, njih su dali ljudi a ne Bog. Mišljenje da je Bog propisao religiju za covjecanstvo koje bi je trebalo slijediti, a koja nema ime, za mene je neprihvatljivo. Tu kršćanstvo i judaizam gube svoj kredibilitet kao ciste, logicne i potpune religije, bar iz moje perspektive.

Islam je JEDINA od ovih religija koja ukljucuje ime religije u svojim spisima. Za mene je to od ogromne važnosti. Tad sam shvatio da treba da slijedim islam. I tad sam postao musliman. Znao sam istinu. Našao sam put koji vodi iz mraka. I krenuo sam za svjetlom...