Adventom - Došašćem u nedjelju 29. studenoga u našem domu upalili smo prvu od četiriju adventskih svijeća i za moju obitelj to je bio početak božićnih priprema. Božić je blagdan mira, blagdan djeteta, radosti i ljubavi. Očekujemo ga s posebnim žarom. Želimo da nam najljepši blagdan bude što ugodniji, veseliji i ljepši – započeo je priču Tomo Makvić iz Pitomače i nastavio. – Ne radujemo se purici s mlincima i božićnom meniju, nego malenom Isusu, rođenom u božićnoj noći u štalici na slamici. Djeca su za nas plod ljubavi, a gdje je ljubav tu je i mir. Gdje je mir, tu je blagoslov, tu je i Bog, a gdje je Bog bijede nema.
Poruka božića nama je poruka mira, poruka zajedništva i ljubavi. Nepotrebna je potrošnja, blještavilo, sjaj….. Mi trebamo cijeli mjesec za božićne pripreme, a za božićni meni dosta su nam dva dana. Od kada znam za sebe, u našoj smo kući imali slamu za Božić. Nadam se da će tako biti i ove godine. Nama su je nosili naši stari. Kad su nam djeca bila mala nosili smo slamu. Sada su njihova djeca mala i mi želimo taj lijepi običaj prenijeti na naše unuke. Želimo ih poučiti da i oni osjete doživljaj "djeteta na slami, maloga Isusa" i božićni ugođaj. Imamo tri kćeri i za sada tri unuka.
Najstariji od Marine ide u prvi razred, mlađi ima tri godine, a najmlađi od Ane, koja s obitelji živi u Makarskoj, ima osam mjeseci. Najmlađa Jasna udala se ove jeseni u Podgorje. Dok su naša djeca bila mala i mi mladi bilo nam je prelijepo. Sada uživamo u unucima, njihovim nestašlucima i radostima. Prošle nedjelje išao je Sveti Nikola. Darove koje po noći ostavlja u čizmicama, uz one kod tate i mame, donese i kod djeda i bake. Njihova radost, cika, vriska, razigrana igra, zagrljaji i poljupci nemaju cijenu. Nakon upaljenih svih četiriju adventskih svijeća, tokom četiri tjedna, znak je da se približio Božić. Badnjak je vrijeme unošenja Božića u kuću.
Moj je zadatak da obilan stolnjak slame, sa malo sijena i ravne slame pripremim za dana. Kad padne mrak, pred ulazom u kuću, pred mene, koji nosim slamu, dolazi dijete sa upaljenom svijećom. Ostali ukućani čekaju me na ulaznim vratima. Ulazeći pozdravljam ih sa "hvaljen Isus. Na tom mladom letu, svi zdravi veseli ko mladi jeleni …. Slamu unosim u boravak. Pokleknemo oko slame i molimo Oče naš. Gazdarica uzima zdjelu sa pripremljenim raznovrsnim žitom, posipa nas po glavama i pritom zaziva: - Daj vam Bog pišćoke, gušćoke, račoke, teliće, ždrebiće …… svega, što vam srce želi-. Odgovor sviju je: - a najviše mira i božjega blagoslova, Bože daj. Nakon molitve ustajemo sa slame i pomažemo gazdarici urediti božićni stol. U obliku križa na stol stavljamo slamu, u sredinu stola nešto novca, poravnamo s malo sijena i sve to pokrijemo prigodnim stolnjakom.
Sada smo spremni za badnju večeru. Gazdarica iznosi na stol kuhani ne začinjeni grah, oljuštene češnje češnjaka, čaj od suhih šljiva ili jabuka, domaću pogaču, koja je usput meni poseban specijalitet. Opet se pomolimo i večeramo. Baka će sada završiti poslove oko hladnetine i ne posnih jela, koje ćemo blagovati nakon polnočke. Važnije od toga je razvezivanje stolnjaka. Slamu prostiremo po boravku. Ne smeta nam tepih.Tada na slami počinje dječje veselje. Naši mali unuc mogu skakati, prevrtati se, prčiti rasta, igrati se koliko žele i dok se ne umore. Glavni su i za kićenje bora. Ne mogu dočekati večer pa ga s bakom okite na badnjak poslije podne. Kad se užiju igre na slami, provjeravaju što im je mali Isus donio pod bor. - U ničem ne pretjerujemo. Darovi su obično piđamice kapice, nešto slatkiša, uglavnom ono što djeci treba - kaže supruga Slavica. - Tako razdragani dočekamo vrijeme odlaska u crkvu na Polnočku, nastavlja Tomo. Poslije mise nađemo se s rodbinom i prijateljima.
Čestitanje Božića, zna potrajati i doma znamo doći u tri sata u jutro. Na Božić obavezno idemo na podnevnu misu. To je obiteljski blagdan i ne idemo "u selo". Doma čekamo položaja. Obično netko dođe i ne zna što ga čeka. Mora na stolcu mirno sjediti, da bi kokoši sjediti na gnijezdu i legle piliće. Mora jesti da bi živina bila zdrava i htjela jesti. Poslije podne svi idemo "k Večernici" na kojoj je božićni blagoslov djece. Slijedeći dan je Štefanje. Tada obilazimo rodbinu. Imam bata Stjepana i šogoricu Božicu. Idemo im na imendan. Onda je Ivanje. Blagdani se otegnu na tri dana. Iza toga je Šibrajevo - blagdan Nevine dječice. Zna biti i nezgodnog šibrajeva, ali to je takav dan i nitko se ne smije ljutiti.
Potom čekamo Nova godina. Za čas dođu "Tri kralja". Nastojimo sačuvati običaj. Napravili smo "Zvijezdu" unucima i s njima obiđemo bližu rodbinu pjevajući "O sveta tri kralja…". Dok sam ja bio mali, znali smo mi djeca, obići cijelu Dravsku ulicu i dalje i pjevajući nakupiti lijepi džeparac, što se pamti. Znamo se mi stri i sada "zatjerati". Grupno obiđemo sa "Šefom" i "zvijezdom" rodbinu i prijatelje. Do jutra "povustanemo". Jedva dođemo doma. Život nam je takav kako si ga posložimo. Božićni dani vrijeme su oduška za dušu i tijelo, zaborava od svakodnevnih briga. Po zanimanju sam zidar. Radim s kolegom u struci. Dobro se slažemo i to nam je obojici izvor prihoda.
Nekad dok su naši stari bili živi imali smo krave. Sada hranimo svinje za sebe, piliće i to je to. Supruga i ja deset smo godina članovi Zajednice bračnih susreta pri župnoj crkvi Svetog Vida u Pitomači. Tu smo našli mnogo prijatelja. Družimo se. Svake godine idemo na nekoliko zajednički izleta. Sve nas to ispunjava. Ove godine bili smo u Opatiji i u Krašiću. Za kraj razgovora koristimo prigodu i želimo vam sretan i blagoslovljen Božić i uspješnu Novu 2010. godinu – riječi su Slavice i Tome Makvić iz Pitomače. Barica Mihoković FVK novosti
Podravske šoderice - trailer
Režiju i scenarij potpisuje Goran Šafarek, kameru Goran Šafarek te koprivnički foto/video dvojac Andrej Bunić i Hrvoje Petrić
Film će biti premijerno emitiran u srijedu, 29. svibnja, 18.30. HTV 2
"Srednje Podunavlje - srce europske divljine".
Režija, scenarij, tekst i najveći dio snimaka: Goran Šafarek
Ne živi čovjek samo od kruha
U spomen Kino klub Slavica i Mirku Laušu (1926.-2005.)
Film snimljen 2004.godine. Ideja i realizacija Zdravko Jakupec.
