KAKO SAM NASAMARIO PROKRUSTA

- Umoran si, vidim. Postelja ti treba.
Za visoke ljude uvijek imam popust.
Spavat ćeš mi noćas kao mala beba.
Nego, hajde, lezi, - ponudi mi Prokrust.

- Krevet ti je kratak. Nekako bez veze.
- Sredit ćemo stvari… Ti brigu ne beri.
Ja tad s nogu skinem drvene proteze,
Pružim se, a krevet točno mi po mjeri.

Otišo je, a da pozdravio nije.
Smetnuo je posve što je bila tema.
Spavao sam slatko kao nikad prije.
Kad ujutro gledam, a Prokrusta nema.

Provirim kroz vrata (na vratima rupa)
I vidim ga bijesnog, kako kose čupa.