Novo, novo, novo...

Zagreb me (opet) oduševio. Znala sam to i privremeno odlazeći. Čari provincije nisu me baš takle. Dobro, osim jednog ili dva provincijalca.
Stan nije baš kakav bi poželjela niti u jednom pogledu, ali privremen je i tuđi, naći ću već što doista dobro u dogledno vrijeme, pa me ne smeta.
Ekipa na poslu tako-tako, svakako, ali nisam ništa osim prilike očekivala, pa me ne razočaravaju. Profesoru su očigledno najbolji dani već prošli, ali svejedno je još živuća enciklopedija i trebati će mi nekoliko svjetlosnih godina da mu se približim. Kolikogod je usporeniji nego sam zamišljala, zaprepastio me što sve o meni i mom radu zna. Osim toga je savršeni Gospodin, slika i prilika kako zamišljam ponašanje idealnog muškarca. Beskrajno blag i sasvim nepokolebljiv istovremeno, pa rijetkima i rijetko uopće pada na pamet protusloviti. Ne samo zbog toga što je šef!
Peta sam generacija nazočnih specijalizanata, pa valjda stoga malo pretprana "fizičkim" poslom, hrpama medikamenata koji me puno manje zanimaju i ostalim tehnikalijama.
Najstariji kolega odlazi do kraja godine i sasvim je nezanimljiv, a tako izgleda i on gleda na nas ostale. Nitko se ne bavi lovom, a to je jedina tema koja ga doista zanima. Biti će korektan psihijatar do kraja karijere u jednoj slavonskoj bolnici, a to i sam smatra dovoljnim dometom i adekvatnim angažmanom za plaću.
Slijedeća je kolegica kojoj, mislim, također ne bi loše došao koji stručni razgovor i bar pola izvjesne tablete svaki dan. Nervozna, nezadovoljna, otrovna prema sestrama i još nižem osoblju, pa i rodbini pacijenata. Malo prestara za ulogu naučnika, pa stalno nešto pokušava ne bi li ispala što važnija. Nisam naravno još sigurna s koliko zapravo pokrića, ali svima ide na živce. Uključujući šefa! Jedno je sigurno, nećemo postati prijateljice. Pogotovo nakon što je na jutarnjem sastanku zajedljivo primjetila da bih trebala razmisliti koliko su gola koljena baš adekvatna za ovu ustanovu! Njezina sigurno nisu....
Plavi zagrebački dečko iz visokog društva je u sredini. zgodan, ali po svom mišljenju negdje u rangu B. Pitta, što je ipak prilično pretjerano. BMW stariji od mene, ali izgledom kao da je jučer proizveden, mu je dio kao opuštenog, ali zapravo prostudiranog imiđa. Recimo jako skupe opuštene poze u oblačenju, cipelama, nakitu i parfemima. Površan i opušten točno na granici da profesor ne zamjeri, a da šarmira sestre i pacijentice. Kažu, doduše, tek iz sportskih pobuda, bez i naznake pokušaja realizacije. Tako se postavio i prema meni, šarmantan, pun polušaljivih aluzija. ali nikada preko granice pristojnosti. Za ne tako puno vremena uzimati će silne novce zagrebačkim damama da mu mogu prepričavati svoje grijehe i dileme, posve sam uvjerena! Negdje u vili okruženoj parkom na sjevernim obroncima. Iskreno se nasmijao kada sam mu rekla da kanim ostati ovdje dugo, doći do vrha.
Prva ispred mene je brineta nekoliko godina mlađa od mene i držim veliki intelektualni potencijal Bila bi i vrlo lijepa s desetak kila manje, ali je izgleda to pustila stihiji. Ugledna liječnička obitelj, zlatna žlica ukratko. Udala se za automehaničara koji joj je održavao prvi auto, desetak godina starijeg i iz posve drugog okruženja. Što joj baš nije donijelo sreću, pa je ovdje najviše što može biti. Navodno ju uzrujava što ne može ostati trudna, makar ja ne bih stavila ruku u vatru da uopće iskreno pokušava. Previše zaneseno priča kako bi željela malu garsonjeru tu negdje u kvartu. U koju nitko drugi ne bi stao i umjesto muževog imanja u Prigorju. Ona će biti ozbiljna prepreka da ovdje doguram do kraja, ali to je daleka budućnost, pa je ipak vrlo ugodno društvo, možda jednom i prijateljica. Izvrsna mi je pomoć, sjajna kombinacija praktične žene i erudita kakvog se baš ne sreće često. Da se može samo malo veselije nasmijati bila bi savršena žena!
E, sada, Dragi! Bio je dva vikenda i sve je prštalo od njega i njegove želje da mi nadoknadi odsutnost. Zaista lijepo i možda uopće to nije loša kombinacija, većina vremena za sebe, a on nadohvat s vremena na vrijeme. Svrati još tu i tamo na kavu ili ručak, izvede kakvu brzinsku "nepodopštinu", navede me na pokoju avanturicu, posve neprimjerenu jednoj ozbiljnoj doktorici, poput ljuljana na njegovom krilu na klupi na Tuškancu u jedva predvečerje, koje sigurno ne bi ostavilo mnogo dilema ijednom prolazniku da se desio... Prvi puta doista učestvujem i u cyber sexu i mora mu se priznati da je uspješan. Zadnji je puta napravio takvu logističku pripremu da sam se skoro doista tresla od valova topline kojekuda, očekujući ga točno onako pripremljena kako je zahtijevao..... I na mjestu gdje je taj puta želio izvesti svoju čaroliju. Ne samo zbog tanke, mlade, crvenkaste, šibe iz provincije, koju sam izbliza upoznala kada sam jednom iznevjerila "dogovor", nisam doslovno provela detalje. Presavijena preko njegovih koljena, i zaštičena samo beznačajnim komadićem čipke, kojim sam ju i zaslužila, a s pogledom na krasnu srebrnu narukvicu na stolu, koja bi bila nagrada da nisam zaboravila....spomenutu čipkicu, je li !!!