Komentari

podijeljena1.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • SvemirskePjesme

    Oho, ho... Na kraju je ipak šećer "došao"...

    avatar

    23.05.2013. (11:42)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Blago rečeno, Svemirske....ako o istom šećeru govorimo?!

    avatar

    23.05.2013. (14:58)    -   -   -   -  

  • songfordead

    zanimljivo, hm kraj mi je ipak poseban
    u svakom poslu ima ''čudnih ljudi'' ili smo mi opet čudni njima
    a sex volim, skoro pa bilo kakav, lol
    ugodan dan želim
    i hvala na posjeti, sfd

    avatar

    23.05.2013. (15:53)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ti stvarno prostudiraš svaku osobu ...

    avatar

    23.05.2013. (18:30)    -   -   -   -  

  • Lund

    Nesto me u tvom svijetu plasi. Sto naravno niposto ne znaci da mu nesto fali.

    avatar

    23.05.2013. (19:41)    -   -   -   -  

  • dado69

    hahahhah ma super,nisam ni mislo da češ drugačije sve složit i posložit...a radne kolege seciraš kao kakav vrhunski pisac....

    avatar

    23.05.2013. (20:30)    -   -   -   -  

  • Loch.

    Pitala bi te u kojoj si bolnici na specijalizaciji ali s obzirom da je ovo blog.hr ipak neću. (anonimni smo, ali strahovito javni)
    Ja sam radila na psihjatri u Dubravi, recimo,ali po ovome šta čitam, nema šanse da si tamo.

    skype bi trebao uvesti neku posebnu opciju za taj cajber, s obzirom da ga većina ljudi za to i koristi :D

    avatar

    24.05.2013. (01:15)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Vi dečki niste zainteresirani za ljude oko sebe, ljude s kojima živite mnogo sati i o kojima vam prilično ovisi način i ljepota života? Ne želite biti bar u toku?
    Pretjeruješ Dado, ali vidim da napreduješ u komunikaciji sa ženama, ha,ha,ha....
    Lund. Plaši???

    avatar

    24.05.2013. (01:17)    -   -   -   -  

  • alkion

    U nedostatku lumena i primjernih trustova mozgova u eksperimentalne svrhe najbolje posluži prvo familija i bližnji, a onda narafski, prelazimo na kolege s posla... Bitno je samo da u opisu analize sadržaja na vidnom mjestu piše: urađena je "slučajnim odabirom uzoraka"... :)))

    avatar

    24.05.2013. (07:41)    -   -   -   -  

  • magle dolaze

    He, he... fino...
    Svako sjedanje idućih dana biti će pravi festival sjećanja... živjela provincija :-)))

    avatar

    24.05.2013. (08:43)    -   -   -   -  

  • Violette

    Čini mi se zanimljivo, uzbudljivo, drugačije no ranije. Kao da se san ostvaruje. Baš lijepo.

    avatar

    24.05.2013. (10:01)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ma nisam mislio tako, nego ti razmišljaš već o budućnosti, da li će ti se netko od njih naći na putu prema usponu, kao da smo na dvoru Luja XIV:)

    avatar

    24.05.2013. (10:17)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Možda ružno zvuči Neverin, ali isto bi tako bilo glupo sada kada mi je napokon i uz mnogo sreće otvorena svaka opcija, željeti ostati bezimeni potrčko po odjelu. Ili još gore, zaputiti se za nekoliko godina natrag u sivilo provincije. Bar meni, koja nemam niti jedan spomena vrijedan hobi ili zanimaciju poslije posla. Koji bi mi eventualno ispunio život u slučaju profesionalnog neuspjeha, odnosno prosječnosti. Možda je bezobrazno i ružno ustvrditi i da vidim svoje mogućnosti prilično iznad prosjeka, ali ja jesam uvjerena u to. Već na jesen upisujem postdiplomski i prilično sam uvjerena da ću doktorirati najkasnije do specijalističkog ispita. To jest nabaviti ključ za slijedeća vrata. A onda trebam samo malo sreće i nebo će postati granica. S tim da bez pogovora prihvaćam svaku obvezu na tom putu!
    Ostatak priče, na koji ne mogu utjecati, točno, ima sličnosti s dvorskim spletkama!

    avatar

    24.05.2013. (18:34)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    He,he,he....Alki, donekle slučajnim, donekle....

    avatar

    24.05.2013. (18:42)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @podijeljena, mislim da ćeš ti uspijet i bez da razbijaš glavu oko toga da li ćeš uspijeti prema usponu, uvjeren sam, krasi te čelična volja.

    Dve godine nakon doktorata možeš pokrenuti svoj neovisni program istraživanja. Meni je to u planu ako uspijem upisati doktorat, to je sljedeći korak nakon njega...

    http://www.euresearch.ch/index.php?id=544

    znam da si u javnoj ustanovi ali proštudiraj si, znaš i sama da nema većeg gušta neko mijenjati realnost oko sebe... barem tako mislim...

    avatar

    25.05.2013. (12:19)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Pogledati ću svakako, mada je moj idealni plan, njegova etapa nakon doktorata, Amerika !!! 2-3 godine. To je neoboriva referenca kod nas, a ima pristojna opcija samofinanciranja po sistemu pola radiš, pola učiš. Ako se ne zalomi kakva stipendija. Osim toga je u mojoj budućoj struci zamjetan drugačiji pogled s one strane Velike bare na mnoge stvari, pa bi bilo zanimljivo proučiti ga na licu mjesta i usvojiti. Što postavlja treći zadatak u slijedećih nekoliko godina, tečni Engleski! Tako da možda nije bit u čeličnoj volji, nemam bar baš takav dojam. Više o karikama koje dolaze jedna za drugom, nameću se same. A ja samo nikada nisam bila pristalica muljanja i provlačenja ako se već odlučim za nešto. Nemam onda dobar osjećaj, kao da propuštam nešto zbog budalaština. Možda, ponavljam se, stoga što nisam izgradila niti jedan drugi trajni interes osim profesije. Čak mi niti ne pada na pamet, osim možda putovanja, kada bih bila zbilja bogata i mogla s nekim zanimljivim putovati polako i bez ograničenja. Sve ostalo me može okupirati tek na određeno vrijeme i ponekad. Ne znam, treba vidjeti što u tom smislu učini vlastita obitelj, moguće ona mijenja poglede, mogla bi, ali do tada....
    Inače se posve slažem, strašno je intrigantno postati dio povijesti, autoritet koji možda jednom nešto DOISTA učini. Ha,ha,ha...al' sanjarimo, ha?!

    avatar

    25.05.2013. (22:25)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @podijeljena, jebeš ljude koji ne sanjare :) ne želim zvučiti coelhovski ali kad se za nešto odlučiš onda svjesno ili nesvjesno kanaliziraš moguće putove u taj jedan koji prati tvoje interese i htjenja. Ja uvijek tražim više, ne mogu se zadovoljiti, igra je u tom traganju koliko me brzo napusti sreća nakon ostvarenog cilja. Ponekad imam osjećaj da imam oči veće od želuca kako kaže moja nona ali da nije bilo tako ne bi mi se dogodile i ne bi mi se događale određene stvari u životu radi kojih znam da sam na pravom putu. Ne vjerujem ti da nisi čelična pa se slikaj :P vidi čak sam iskoristio ovej bedati emotikon sa jezikom

    avatar

    25.05.2013. (23:17)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Ne vidim emotikon, ali mogu zamisliti koji je, ha,ha,ha... No, zbilja imam osjećaj da je više u pitanju kombinacija navike, usađenog osjećaja obveze da što odradim, kada sam se već tu dovela i zapravo nesigurnosti u sebe koja rađa potrebu za stalnim dokazivanjem. Sebi prvenstveno! Nego čeličnih odluka i planova. Jasno mi je sanjaranje, često to činim i mislim da je to dobro i podsticajno, čak mi se ne baš rijetko u toku sanjaranja znala roditi sasvim dobra ideja, prosvijetliti me, razjasniti mi.
    Točno je da postizanje ciljeva ne donosi posebnu sreću, ili bar pojedinih ciljeva, nesveobuhvatnih. Naprosto je život takav da svaki postignuti cilj otvara slijedeća vrata. Diplomiraš i odjednom si u času opet nitko i ništa, samo u užem krugu, taman se izborim za status i eto me na specijalizaciji, opet "mala" od palube, samo u još nešto užem krugu. I kada završim, pa i doktoriram, opet ću biti samo jedna od stotinu samo kod nas, šire posve beznačajna. Pa će opet trebati iznova . Tako da mislim da ne postoje oči veće od želudca, jer stalno vidimo nešto novo, slijedeće i na neki način veće. A svaki puta su u pitanju "velike" oči, nešto daleko i veliko u usporedbi s nama malima i na početku. Ali dostižno, bar uglavnom i u razumnim okvirima. S vremenom! Možda je gora opcija kada prestaneš gledati u daljinu. Kako se onda živi, od čega? Valjda počneš pecati ili igrati briđ, ili sakupljati marke, ha?! Ne privlači me saznati sve u svemu. Tek, imam jedan mali san već više godina, pravo bogatstvo, odnosno mogućnost da svaki dan doista možeš činiti baš samo ono što poželiš. Čitav svaki dan! Možda mi se samo čini, ali to mi je jedina alternativa na vidiku za koju bih mogla reći da možda ima potencijala. Rijetko međutim uplatim loto, pa izgleda da mi ostaje samo ovo, ha?!

    avatar

    26.05.2013. (23:59)    -   -   -   -  

  • alkion

    Cilj života i inače nije pronaći "sreću", već čitavog života tragati za njom. Zar ne?

    avatar

    27.05.2013. (07:32)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Tako izgleda Alki, mada prilično zanimljivo zvuči i prvo. Kada bi bilo moguće.

    avatar

    27.05.2013. (10:38)    -   -   -   -  

  • alkion

    Moguće je, naravno. Samo se mnogi od nas "razočaraju" kad ostvare svoj san o sreći i namak krenu snivati novi.

    avatar

    27.05.2013. (16:39)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Osobni san o sreći je jedno, varljiv kao što smo svi mi varljivi, neupućeni, netočni, mali i već kakvi sve, a sreća je nešto drugo, apsolutno i neupitno. Uopće se ne bih ljutila da je nađem, niti mislim da bi me razočrala. Ne bi li sreća trebala biti stanje, makar privremeno, odsustva svake želje i daljnje potrebe? Mislim čak da sam nekoliko puta iskusila nešto tome nalik. Samo što su okolnosti ograničile vrijeme trajanja. Važno je da vjerujem kako takvo stanje postoji, okolnosti se daju popraviti. Kadikad bar. Zazvučati će malo prostački, pojednostavljeno, ali recimo vjerujem da doista velika količina novca čini takvo stanje vjerojatnim. Da može donijeti apsolutnu slobodu življenja u svakom danu. Ne donosi novac sreću ali mi se vrlo primamljivim čini baviti se u životu samo onim što te oduševljava i kada te oduševljava. Mora da to donosi mir, isključuje pritisak vremena i čini bar dobru osnovu za sreću. U kombinaciji s ostatkom života i malo sretnih stjecja okolnosti. Mir je tu ključan, mislim.

    avatar

    27.05.2013. (18:17)    -   -   -   -  

  • alkion

    Slažem se da je sreća nekakvo stanje u kome se osoba nalazi, ali treba naglasiti kako je to, u svakom slučaju, osobni doživljaj tog stanja. E sad, da li je to odsustvo svake želje i potrebe u nekom trenutku, da li je to prisustvo nemjerljivog zadovoljstva trenutnim stanjem, da li je to samo ostvarenje nekakve želje ili potrebe i ispunjenost sopstvenim uspjehom tim ostvarenjem?
    Ne znam, ali gledano kroz nekakvo svoje iskustvo, nekakvo svoje zadovoljenje određenih težnji i planova kroz život, te napokon do sada pročitanog na tu temu, čini mi se da je sreća nekako uvijek tu negdje blizu ali nedostižna.
    Kažu pjesnici: "Sve što je u daljini malim nam se čini, samo nam se naša sreća u daljini čini veća" ili "San o sreći je više nego sreća"...

    Da, i vjerujem, poput tebe da sreća nije u novcu i da je novac sam po sebi ne donosi. Imao sam priliku biti u društvu, a i raditi za osobe kojima novac nije bio problem i kojima je, barem na prvo oko i po nekom mom sudu, količina novca koju su posjedovali, davala svakako priliku za život bez ikakvih briga i za život, kako ti reče, apsolutno slobodan, pa nisam baš stekao dojam da su sretniji od mene. U nevezanom razgovoru skoro da sam imao dojam da su mi bili zavidni na svemu onome što sam proživio, a osobito na načinu na koji sam to proživio...
    Valjda, ipak ta hebena sreća ponajviše ima okus kakav joj mi damo u nekoj svojoj mašti i kakav joj značaj prikačimo u našim nastojanjima da je dosegnemo... :)))

    avatar

    27.05.2013. (19:13)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Pa da, kompleksni smo i različitih potreba, mnogih mogućih i opravdanih, pa je relativno malo vjerojatno da se uklope u jednom trenutku, posebno da takav trenutak potraje neko ozbiljno vrijeme. Ali zbilja mislim da sam iskusila poneki puta taj osjećaj, dakle da jest moguće biti sretan bez ostatka. Na žalost, uvijek smo ovisni o drugim ljudima i slučajnosti, pa objektivno ststistika igra protiv nas. Bar za sebe sam prilično sigurna da nije u pitanju samo princip velikih očiju, da su mi prečke na ljestvama prema sreći poprilično razumnog razmaka, dohvatljive. Sasvim životne i realne. S novcem je pak problem što bi i on morao biti stanje, trajan, realan i u vrlo velikim količinama, dovoljnim da odagna nagon za njegovu zaštitu i umnažanje. nešto poput apanaže, rente i neovisan od vanjskih događanja i rizika. Poziv,.partner, novac i uobičajena količina sreće, odnosno odsustvo nesreća. Ne zvuči pretjerano nedostižno, zar ne?!

    avatar

    29.05.2013. (08:26)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    nek si ti tu:))) bravo...cijenim osobe koje se trse
    btw. sreće..dakle sreća je onak osobna i promjenjiva kategorija...ali nije da je nema
    međutim posao koji radiš, ako bi ga radila i da imaš barem jack pot iznos(sada oko 72mil. kuna) na računu, je posao koji i trebaš raditi..

    avatar

    29.05.2013. (21:24)    -   -   -   -  

učitavam...