Houm pejdž

31.12.2007., ponedjeljak

Rez i Me

Starim.
Ne zaključujem to samo zato što ispraćam još jednu Staru godinu.
Primjećujem da sam ušla u srednje godine.
Napokon sam treskom zalupila vrata i ostavila mladost-ludost iza sebe.
Sad kao neki lik iz američkog trilera B produkcije teško dišući stojim naslonjena na ta vrata, sretna što sam preživjela i pobjegla u zadnji čas, desnim rukavom brišem hladni znoj s čela te koristim ovaj trenutak dramaturške stanke da prikupim snage za dalje i usput malko razmislim.
Nikad nisam radila završne račune na kraju godine niti donosila novogodišnje odluke i planove. A ove godine bome već danima uglavnom o tome razmišljam. Dakle, definitivno je to to. Starim.
Ne samo da ću napraviti sažetak godine koja odlazi, nego ću i napraviti plan i program za sljedeću te sve to skupa još i objaviti tu na blogu.
Neću daviti godinom koja izmiče. Moram priznati da mi je drago što odlazi. Bila mi je to teška godina. Godina velikih padova. No, što drugo i očekivati od godine koja vam počne maminim sprovodom.
Doduše, bilo je i divnih stvari, vrlo svijetlih trenutaka i dragih ljudi, ali ovu ću godinu pamtiti po tome što sam dotakla dno. Doslovce. Emocionalno i ljudsko. Ne ponovilo se.
Za sljedeću godinu imam pregršt planova i odluka.
1. Rješavanje stambenog pitanja. Što će reći kupnja većeg stana.
2. Poslovni uzlet. Taj je počeo već ove godine, nekako stidljivo, ali udarila sam temelje i dat ću sve od sebe da sljedeće godine krene punom parom.
3. Reduciranje loših navika. Doduše, još se nisam spremna odreći svojeg najvećeg poroka - nikotinske ovisnosti, ali nastojat ću smanjiti na najmanju moguću mjeru. Također ću više spavati, zdravije se hraniti i više se kretati. Najozbiljnije vam kažem. Da, da, naročito vama koji u nevjerici odmahujete glavom :)
4. Putovanja. Na vidiku je jedno prekooceansko, ali i nekoliko 'kraćih' po Europi. Jupiiiiii!
5. Pribavljanje kompleta kristalnih čaša i vitrine u koju ću ih staviti te ih iz nje često vaditi kako bih u njima svojim prijateljima poslužila piće.
Popis nije predugačak, ali je prilično ambiciozan, zar ne?
Dragi moji blogeri, blogerice i ostali posjetitelji ovog bloga, želim vam svima sretnu, berićetnu i veselu 2008. godinu!
- 00:01 - Komentari (10) - Link na ovaj članak

24.12.2007., ponedjeljak

Hvala Ti za Nadu

Ovo mi je prvi Božić bez tebe. Prošli si mi ležala na samrtnoj postelji, držala sam tvoju ledenu ruku i u suzama zahvaljivala Bogu što te imam dok mi se srce istodobno prepolavljalo na pomisao da te gubim.
Nakon tvojeg sam se odlaska izgubila. Bila sam poput malog djeteta koje je zalutalo u velikom, tuđem i nepoznatom svijetu među nepoznatim i tuđim ljudima. Tuga mi je ispunila srce, znala sam da te uzalud tražim jer si zauvijek otišla. Svaki put kad bih se toga sjetila, srce mi se stegnulo, a oči bi se napunile suzama.
Tako izgubljena tražila sam te na sasvim pogrešnim mjestima, očiju zaslijepljenih suzama tražila sam Ljubav tamo gdje sam nalazila samo veliku Bol.
* * *
Danas na Badnjak počeo je padati prekrasan gusti snijeg, baš onakav kakav uvijek priželjkujemo na taj dan. Baš onakav kakav je uvijek padao na taj dan dok sam bila mala djevojčica, a ti si nam u kuhinji pekla kolače i pjevala.
Dok sam se vraćala s posla, na radiju je bila Vannina pjesma Božić bili.
Niz lice su mi krenule suze.
Odjednom, čula sam tvoj glas kako pjeva pjesmu.
Shvatila sam gdje se sakrila tvoja Ljubav, jer ona nije umrla s tobom.
* * *
Bila si u savršenoj pahulji koja je nježno sletjela na moje lice.
Prepoznala sam te u temperamentu svoje kćeri. Tvoje nježne ruke bile su u mojima svaki put kad me sin uhvatio za ruku. Brižno si čistila rever mojega kaputa kad sam se s Tedicom vraćala s live spama. Tvoj smijeh razveseljavao me svaki put kad se Gali nasmijala. Tvoj me topli majčinski prijekor sustizao svaki put kad bi me Sandra dobronamjerno spuštala na zemlju. Tvoje me uho slušalo svaki put kad bi se Lu zainteresirano nagnula prema meni da joj kažem kako sam i što me muči. Tvoja me radost smirila kad je Nuica čuvala moju djecu. U Lorninim heklanim cvjetovima prepoznala sam tvoju ljubav i pedantnost. U svakoj si čokoladi koju mi Zlica petkom ugura u ruku, a u Zgbabinom držanju prepoznajem tvoju naslijeđenu otmjenost. Tvoja duša provlači se kroz stihove mojeg prijatelja Vladimira. U svakom si linku koji mi Bodulka pošalje. Sladiš mi dušu u kineskom sladoledu koji tečno pojedem s Nymph. Tancaš i grleno pjevaš kraj mene u mojem dragom folklornom ansamblu čijom sam članicom ove godine postala sasvim neočekivano, stjecajem neobičnih okolnosti, najviše zahvaljujući svojoj dragoj Zagorki (koja to nije :) ).
U kolektivnom cerekanju moje live spam ekipe veselila si se zajedno sa mnom u mojem srcu, bila si ponosna baš kao i ja kad smo upoznale cure s foruma Stvaram i kad smo plele u javnosti.
Svaki te dan srećem dok teško hodaš ispred mene u tijelu krhke starice iz obližnjeg staračkog doma, vidim tvoju djetinju radost na licu bebe koja mi se smješka iz kolica, prepoznajem te na licu obijesne tinejdžerice koja je krenula u svoj večernji provod.
Ponekad ti pomognem da izađeš iz tramvaja, a ti mi zahvališ toplim stiskom ruke i osmijehom, a nekad mi staneš na zebri i rukom daš znak da bezbrižno prijeđem ulicu.
Bila si mi svaki poginuli kornatski vatrogasac i poginula si mi zajedno s Tošom. Moje je srce dvostruko tugovalo tih dana.
I danas sam shvatila – ja sam tebe cijelu ovu godinu tražila, a ti si mene nalazila.
Večeras ćeš s nama kititi bor i raznježit će te pogled na obitelj na okupu, na tvojeg voljenog zeta Zagorca koji će natočiti jednu čašu „za Nadu“ i, znam te, opet ćeš ispuniti moje srce mirom i spokojem.
Volim te!

Božić bili

I zimi dan još sanja Sunčev krug
Njivi zlatom plaća dug
Vije snig i vitar brije
Rodna gruda grije
Oko srca kopni led
Ide Božić bili
iza dugih zima

Lede zime studen studi
grudu griju ljudi
oko srca kopni led
ide Božić bili
iza dugih zima

Prekriži kruh s tih njiva
slidi znak
di će stati koji vlak
ne bi zora priko mraka
didova i baka
oko srca kopni led
ide Božić bili
iza dugih zima

Vije snig i vitar brije
rodna gruda grije
oko srca kopni led
ide Božić bili
iza dugih zima

Lede zime studen studi
grudu griju ljudi
oko srca kopni led
ide Božić bili
iza dugih zima



- 14:24 - Komentari (22) - Link na ovaj članak

17.12.2007., ponedjeljak

Pletenjem protiv zla

Kad me napadnu sa svih strana, najpametnije mi je uzeti pletivo u ruke, zavući se na neko toplo mjesto te u kutu (nikome na putu) nizati očice i kontemplirati.
Pletenje je tako u posljednjih nekoliko godina čuda napravilo u međuljudskim odnosima u mojoj široj obitelji, primjerice u mojem odnosu sa svekrvom i općenito mnogobrojnom svojtom. Umjesto da opletem jezikom, ja fino opletem pravo-krivo, brojim očice i 'ladim si živce, te smo svi sretni i zadovoljni. Osim mojeg Zakonitog koji se ponekad u nedostatku boljeg argumenta verbalno obrušava na moju pletačku strast, što ja hvala bogu uspješno anuliram u svojem kutku sa nekoliko pravih, a bogme ponekad i krivih :D
Htjeli mi to priznati ili ne,
- 20:10 - Komentari (0) - Link na ovaj članak

Pletenjem protiv zla

Kad me napadnu sa svih strana, najpametnije mi je uzeti pletivo u ruke, zavući se na neko toplo mjesto te u kutu (nikome na putu) nizati očice i kontemplirati.
Pletenje je tako u posljednjih nekoliko godina čuda napravilo u međuljudskim odnosima u mojoj široj obitelji, primjerice u mojem odnosu sa svekrvom i općenito mnogobrojnom svojtom. Umjesto da opletem jezikom, ja fino opletem pravo-krivo, brojim očice i 'ladim si živce, te smo svi sretni i zadovoljni. Osim mojeg Zakonitog koji se ponekad u nedostatku boljeg argumenta verbalno obrušava na moju pletačku strast, što ja hvala bogu uspješno anuliram u svojem kutku sa nekoliko pravih, a bogme ponekad i krivih :D
Htjeli mi to priznati ili ne, srce nije kamen! A naročito se to odnosi na pletačko srce - meko, toplo i naivno poput janjeta.

Rezultate mojeg prošlotjednog vidanja duševnih rana možete vidjeti na sljedećim fotografijama.

Najprije je nastala ova topla kapa. Prvobitno sam je namijenila sebi i svojim osjetljivim sinusima, ali stavivši je na svoju glavu ustanovila sam da u njoj izgledam poput štićenika neke socijalističke ustanove zatvorenog tipa. Nije kriva kapa nego ja jer mojoj ljepotici stoji više nego dobro, pa je opet sve ispalo OK:


U jeku antipletačke kampanje u našoj kući nastala je ova torbica za mobitel:

Namijenjena je za božićni poklon jednoj mojoj dragoj prijateljici :)

Pa zatim i ova crvena za moju kćer:



Dakle, tražite li recept za borbu protiv zimskog sivila, narušenih međuljudskih odnosa i zimske depresije, uzmite igle u ruke i opletite! Sandra i ja tom smo receptu dodale i poneki skyperski online pletački tulum dugo u noć, u zimsku bijelu noć.
Ako vam sve ovo nije dovoljno, pogledajte ovaj spot i zasigurno ćete se osjećati puno, puno bolje. Život je lijep!

- 20:10 - Komentari (26) - Link na ovaj članak

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se