petak, 25.04.2008.
Savršen dan
Kasno sam sinoć otišao spavati. Legao sam u krevet... Hladan. Dugo nisam mogao zaspati. Slušao sam noćne zvukove koji su dopirali izvana probijajući se kroz prozore i miješali se sa cimerovim glasnim disanjem iz kreveta sa drugog kraja sobe. Ne znam kada sam zaspao.
Otvorio sam oči. Čuo sam cimera i cimericu gdje glasno razgovaraju u dnevnoj sobi. Izvana je dopiralo tamno svjetlo probijajući se kroz rupice na spuštenoj roletni. Ležao sam tako neko vrijeme. Pogledao sam sat na mobitelu... Bilo je 12:14h.
Ostao sam još u krevetu okrenut prema prozoru. Mobitel sam stavio pod jastuk. Cimer je ušao u sobu i spremio se za školu. S njim je otišla i cimerica. Ona je valjda išla u Stuc na ručak. Digao sam roletnu. Nije bilo sunčano. Nebo je izgledalo kao pred kišu . Ležao sam i dalje u krevetu. Na mobitelu sam si pustio pjesmu "Ako si za, mogli bi jednom izaći". Lagano je svirala... Gledao sam kroz prozor. Razmišljao sam da se spremim i jednostavno odem besciljno šetati gradom. A onda slom u meni... Sve mi se nakupilo. Nisam više mogao... Počele su curiti suze niz moje lice. Jastuk ih je upijao. Pjesma je išla iznova već treći puta. Ustao sam. Ostavio sam neka i dalje svira...
Otišao sam u kuhinju i pristavio vodu za kavu. Ušao sam u kupaonu. Digao sam dasku na WC školjci i popišao se. Pustio sam vodu... Okrenuo sam se prema ogledalu i pogledao se. Jesam li to ja? Ne prepoznajem se. Dečku kojega sam vidio u ogledalu sam tiho rekao da bi se trebao obrijati. Uzeo sam četkicu za zube i nanio paste na nju. Četkao sam ih sklopljenih očiju. Isprao sam usta mlakom vodom. Umio sam se. Ponovno sam pogledao u ogledalo. Mlake kapljice vode su se probijale među dlaćicama na mome licu lagano se slijevajući prema bradi niz vrat. Gledao sam se tako... Jesam li to ja? Uzeo sam ručnik i pobrisao ih sa lica. Voda za kavu je već vrila, a zvuk one pjesme je i dalje dopirao iz sobe sa kreveta iz zvučnika mobitela.
Došao sam u kuhinju. Napravio sam si kavu. Šalicu sam smjestio na stolić u dnevnoj sobi. Otišao sam po mobitel, a pjesma je već po ne znam koji put svirala. Ušavši u dnevnu, miris svježe kuhane kave me toplo zagrlio. Zamamno... Sjeo sam na fotelju, a mobitel stavio na naslon za lijevu ruku. Otpio sam gutljaj. Zamamno... Zapalio sam cigaretu. Prvi je dim bio tako savršen. Zamamno... Počeo sam pjevušiti pjesmu. Zamislio sam se kako je čudno što mi pjesma već nejde na živce obzirom na to koliko sam ju već puta čuo... Ima nešto u njoj! Nešto bezvremensko. Tako istinito. Stvarno.
Popušio sam cigaretu. Otpio gutljaj kave. Začuo sam zvuk guranja kante za smeće po dvorištu. Netko je od susjeda stigao.
Zapalio sam drugu cigaretu. Iz stana odozdo sam začuo lupanje. Imao sam osjećaj da meni lupaju da više maknem tu pjesmu sa ponavljanja. Lupanje je bilo učestalo. Zaključio sam da susjeda lupa po šniclama. Došla je mužu spremiti ručak. Koja romantika... Nedostajalo mi je još samo da počne padati kiša. Bilo bi savršeno!
Pavel i Maja su i dalje lijepo pjevali pjesmu na mome mobitelu. Pušio sam već treću cigaretu. I dok mi se u desnoj ruci među prstima pušilo, drugom sam rukom prelazio po licu. Stvarno bih se već trebao obrijati... Ne da mi se! Sutra ću... Moram! Nadam se da će biti sunčan dan. Idem frendici na vjenčanje. Neka mi barem zbog toga život ljepše izgleda...
- 22:09 -
