|
|
ponedjeljak, 30.10.2006.
Paraša Leh Leha
Berešit 12:1-17:27, prema prijevodu Đure Daničića
B''H
Rišon
(poglavlje 12)
1 I reče Vječni Avramu: Idi iz zemlje svoje i od roda svog i iz doma oca svog u zemlju koju ću ti ja pokazati. 2 I učinit ću od tebe velik narod, i blagoslovit ću te, i ime tvoje proslavit ću, i ti ćeš biti blagoslov. 3 Blagoslovit ću one koji tebe blagoslove, i proklet ću one koji tebe prokunu; i u tebi će biti blagoslovena sva plemena na zemlji. 4 Tada pođe Avram, kao što mu kaza Vječni, i s njim pođe Lot. A bijaše Avramu sedamdeset i pet godina kada krene iz Harana. 5 I uze Avram Saraj ženu svoju i Lota sina brata svog sa svim blagom koje bijahu stekli i s dušama koje bijahu dobili u Haranu; i pođoše u zemlju kanaansku, i dođoše u nju. 6 I prođe Avram tu zemlju do mjesta Š'hema i do ravnice moreške; a bijahu tada Kanaaneji u toj zemlji. 7 I javi se Vječni Avramu i reče: Tvom potomstvu daću zemlju ovu. I Avram načini ondje žrtvenik Vječnom, koji mu se javio. 8 Poslije otiđe odandje na brdo, koje je prema istoku od Bet-Ela, i ondje razape šator svoj, te mu Bet-El bijaše sa zapada a Aj s istoka; i ondje načini Vječnom žrtvenik, i prizva ime Vječnog. 9 Odande otiđe Avram dalje idući na jug. 10 Ali nasta glad u onoj zemlji, te Avram siđe u Egipat da se ondje skloni; jer glad bijaše velika u onoj zemlji. 11 A kad se približi da već uđe u Egipat, reče Saraj ženi svojoj: Gle, znam da si žena lijepa u licu. 12 Zato kad te vide Egipćani reći će: Ovo mu je žena. Pa će me ubiti, a tebe će ostaviti u životu. 13 Nego hajde kaži da si mi sestra, te će meni biti dobro tebe radi i ostat ću u životu uz tebe.
Šeni
14 I kad dođe Avram u Egipat, vidješe Egipćani ženu da je vrlo lijepa. 15 I vidješe je knezovi Faraonovi, i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvor Faraonov. 16 I on činjaše dobro Avramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila. 17 Ali Vječni pusti velika zla na Faraona i na dom njegov radi Saraj žene Avramove. 18 Tada dozva Faraon Avrama i reče mu: Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da ti je žena? 19 Zašto si kazao: Sestra mi je? Te je uzeh za ženu. Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi. 20 I Faraon zapovijedi ljudima za nj, te ispratiše njega i ženu njegovu i sve što imaše.
(poglavlje 13)
1 Tako otide Avram iz Egipata gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takođe i Lot s njim. 2 A bijaše Avram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom. 3 I iđaše svojim putevima od juga sve do Bet-Ela, do mjesta gde mu prvo bijaše šator, između Bet-Ela i Aja, 4 Do mjesta, gde prije bješe načinio žrtvenik; i ondje prizva Avram ime Vječnog.
Šliši
5 A i Lot koji iđaše s Avramom imaše ovaca i goveda i šatora. 6 I zemlja ne mogaše ih nositi zajedno, jer blago njihovo bijaše veliko da ne mogoše živjeti zajedno, 7 I bijaše svađa među pastirima Avramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vreme živjehu Kanaaneji i Ferezeji u onoj zemlji. 8 Pa Avram reče Lotu: Nemoj da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braća. 9 Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako ćeš ti na lijevo, ja ću na desno; ako li ćeš ti na desno ja ću na lijevo. 10 Tada Lot podiže oči svoje i sagleda svu ravnicu jordansku, kako je cijelu natapaše rijeka, bijaše kao vrt Vječnog, kao zemlja Egipatska, sve do Zagora, prije nego Vječni zatre S'dom i Amoru. 11 I Lot izabra sebi svu ravnicu jordansku, i otiđe Lot na istok; i razdijeliše se jedan od drugog: 12 Avram življaše u zemlji kanaanskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajući svoje šatore do S'doma. 13 A ljudi u S'domu bijahu nevaljali, i griješili su Vječnom veoma. 14 A Vječni reče Avramu, pošto se Lot odijeli od njega: Podigni sada oči svoje, pa pogledaj s mjesta gde jesi na sjever i na jug i na istok i na zapad. 15 Jer svu zemlju što vidiš tebi ću dati i potomstvu tvom do vijeka. 16 I učinit ću da potomstva tvog bude kao praha na zemlji; ako tko uzmogne izbrojati prah na zemlji, moći će izbrojati i potomstvo tvoje. 17 Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer ću je tebi dati. 18 I Avram diže šatore, i dođe i naseli se u ravnici mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i ondje načini žrtvenik Vječnom.
Revi'i
(poglavlje 14)
1 A kad bijaše Amrafel kralj Šineara, Arioh kralj Elasara, Hedorloemer kralj Elama i Tidal kralj Gojima, 2 Zaratiše na Bera kralja S'dome, i na Biršu kralja Amore, i na Šineava kralja Adme, i na Šemebera kralja Zebojima i na kralja od Bela, koja je sada Zoar. 3 Svi se ovi skupiše u dolini Sidimu koja je sada Mrtvo more. 4 Dvanaest godina bijahu služili Hedorloemer, pa trinaeste godine odmetnuše se. 5 A četrnaeste godine dođe Hedorloemer i kraljevi koji bijahu s njim, i pobiše Refaime u Ašterot-Karnajimu i Zuzime u Hamu i Emime u Šave Kirijatajimu, 6 I Horite u planini Seiru, sve do ravnice Paranske koja je pokraj pustinje. 7 Od tuda vrativši se dođoše u En-Mišpat, koji je Kadeš, i isjekoše sve koji življahu u zemlji Amalečana, i Amoreje koji življahu u Hazezon -Tamaru. 8 Tada iziđe kralj S'doma i kralj Amore i kralj Adme i kralj Zebojima i kralj od Bela, koje je Zoar, izađoše na njih u dolini Sidimu, 9 Na Hedorloemera kralja Elama, i na Tidala kralja Gojima, i na Amrafela kralja Šineara, i na Arioha kralja Elasara, četiri kralja na pet. 10 A u dolini Sidimu bijaše mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobježe kralj S'doma i kralj Amore, i ondje padoše, a što osta pobježe u planinu. 11 I uzeše sve blago u S'domu i Amoru i svu hranu njihovu, i otiđoše. 12 Uzeše i Lota, nećaka Avramovog, i blago njegovo, i otiđoše, jer je živio u S'domu. 13 A dođe jedan koji bijaše pobjegao, te javi Avramu Hebreju, koji živješe u ravni Mamre Amoreja, brata Ešhola i brata Anera, koji bijahu u savezu s Avramom. 14 A kad Avram ču da mu je zarobljen nećak, naoruža sluge svoje, njih trista osamnaest, rođenih u njegovoj kući, i pođe u potjeru do Dana. 15 Ondje razdijeli svoje noću, između sebe i slugu svojih, i udari na njih i razbi ih, i otjera ih do Hobe, koja je lijevo od Damaska, 16 I povrati sve blago; povrati također Lota nećaka svog s blagom njegovim, i žene i ljude. 17 A kralj S'doma iziđe mu u susret kad se vrati razbivši Hedorloemera i kraljeve što bijahu s njim, u dolinu Šave, koja je sada dolina kraljeva. 18 A Malhicedek car Salema iznese kruh i vino; a on bijaše svećenik Boga Najvišega. 19 I blagoslovi ga govoreći: Blagosloven da je Avram Bogu Najvišem, čije je nebo i zemlja! 20 I blagosloven da je Bog Najviši, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetinu od svega.
Hamiši
21 A kralj S'doma reče Avramu: Daj meni ljude, a blago uzmi sebi. 22 A Avram reče kralju S'doma: Dižem ruku svoju ka Vječnom Bogu Najvišem, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se: 23 Ni konca ni remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne kažeš: Ja sam obogatio Avrama; 24 Osim što su pojeli momci, i osim dijela ljudima koji su išli sa mnom, Aneru, Ešholu, i Mamreu, oni neka uzmu svoj dio.
(poglavlje 15)
1 Poslije ovih stvari dođe Avramu riječ Vječnoga u viziji govoreći: Ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plaća je tvoja vrlo velika. 2 A Avram reče: Vječni, Vječni, što ćeš mi dati kad živim bez djece, i moja kuća će ostati ovom Eliezeru Damaščaninu? 3 Još reče Avram: Eto meni nisi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj nasljednik. 4 I gle, Vječni mu progovori: Neće taj biti nasljednik tvoj, nego koji će izaći od tebe taj će ti biti nasljednik. 5 Pa ga izvede van i reče mu: Pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojati. I reče mu: Toliko će biti potomstvo tvoje. 6 I povjerova Avram Vječnom, a On mu to uračuna u pravdu.
Šiši
7 I reče mu: Ja sam Vječni, koji te izvedoh iz Ura Kaldejskog da ti dam zemlju ovu da bude tvoja. 8 A on reče: Vječni, Vječni, po čemu ću znati da će biti moja? 9 I reče mu: Prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golubića. 10 I on uze sve to, i rasječe na polovice, i metnu sve polovice jednu prema drugoj; ali ne rasječe ptice. 11 A ptice slijetahu na te mrtve životinje; a Avram ih tjeraše. 12 A kad sunce bijaše na zalasku, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. 13 I Vječni reče Avramu: Znaj zasigurno da će potomstvo tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina. 14 Ali ću suditi i narodu kome će služiti; a nakon toga će oni izaći s velikim blagom. 15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti. 16 A oni će se u četvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim još nije kraj. 17 A kad sunce zađe i kad se smračilo, gle, peć se dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše između onih dijelova. 18 Taj dan učini Vječni savez s Avramom govoreći: Potomstvu tvom dadoh zemlju ovu od vode Egipatske do velike vode, vode Eufrata, 19 Kenitsku, kenizitsku i kadmonitsku, 20 I hetitsku i perezitsku i refaimsku, 21 I amorejsku i kanaanitsku i girgešitsku i jevusitsku.
(poglavlje 16)
1 Ali Saraj žena Avramova ne rađaše mu djece. A imaše robinju Egipćanku, po imenu Hagar. 2 Pa reče Saraj Avramu: Vječni me zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje. I Avram prista na riječ Sarajinu. 3 I Saraj žena Avramova uze Hagar Egipćanku, robinju svoju, i dade je za ženu Avramu mužu svom poslije deset godina otkako se nastani Avram u zemlji kanaanskoj. 4 I on otide k Hagar, i ona zatrudnje; a kad vidje da je trudna, ponese se od gospođe svoje. 5 A Saraj reče Avramu: Uvreda moja pade na tebe; ja ti metnuh na krilo robinju svoju, a ona vidjevši da je trudna ponese se od mene. Vječni će suditi meni i tebi. 6 A Avram reče Saraj: Eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, učini s njom što ti je volja. I Saraj je stade zlostavljati, te ona pobježe od nje. 7 Ali anđeo Vječnog nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Šur. 8 I reče joj: Hagar, robinjo Sarajina, otkud ideš, i kuda si se zaputila? A ona reče: Bježim od Saraj gospođe svoje. 9 A anđeo joj Vječnog reče: Vrati se gospođi svojoj, i pokori joj se. 10 Opet joj reče anđeo Vječnog: Umnožiću veoma potomstvo tvoje, da se neće moći prebrojati od množine. 11 Još joj reče anđeo Vječnog: Eto si trudna, i rodićeš sina, i daj mu ime Išmael; jer je Vječni vidio muku tvoju. 12 I bit će čovjek kao divlji magarac; ruka će se njegova dizati na svakog a svačija na njega, i stanovat će pred svom svojom braćom. 13 Tada Hagar prizva ime Vječnog koji govori s njom: Ti si Bog, koji vidi. Jer govoraše: Zar još gledam iza Onog koji me vidio? 14 Zbog toga zove se onaj studenac Be'er Lachai Ro'i (studenac Živoga koji me vidi); a on je između Kadeša i Bereda. 15 I rodi Hagar Avramu sina; i nazva Avram sina svog, kojeg mu rodi Hagar, Išmael. 16 A bijaše Avramu osamdeset i šest godina kad mu Hagar rodi Išmaela.
(poglavlje 17)
1 A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Vječni i reče mu: Ja sam Bog Svemogući, po mojoj volji živi, i budi pošten. 2 I učinit ću savez između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti. 3 A Avram pade ničice. I Vječni mu još govoraše i reče: 4 Od mene evo savez moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima. 5 Zato se više nećeš zvati Avram nego će ti ime biti Avraham, jer sam te učinio ocem mnogih naroda; 6 Daću ti porodicu vrlo veliku, i načiniću od tebe narode mnoge, i kraljevi će izaći od tebe.
Švi’i
7 A postavljam savez svoj između sebe i tebe i potomstva tvojeg nakon tebe od koljena do koljena, da je savez vječan, da sam ja Bog tebi i potomstvu tvom nakon tebe; 8 I dat ću tebi i potomstvu tvojem nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju kanaansku u vječno vlasništvo, i bit ću im Bog. 9 I reče Bog Avramu: Ti pak drži savez moj, ti i potomstvo tvoje nakon tebe od koljena do koljena. 10 A ovo je savez moj između mene i vas i potomstva tvojega nakon tebe koji ćete držati: da se obrezuju između vas svako muško. 11 A obrezivat ćete okrajak tijela svog, da bude znak saveza između mene i vas. 12 Svako muško dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje od koljena do koljena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od potomstva tvog. 13 Da se obrezuje koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti savez moj na tijelu vašem savez vječan. 14 A neobrezano muško, kome se ne obreže okrajak tijela njegovog, da se istrijebi iz naroda svog, jer pokvari savez moj. 15 I još reče Bog Avramu: A Saraj ženu svoju ne zovi je više Saraj nego neka joj bude ime Sara. 16 I ja ću je blagosloviti, i dat ću ti sina od nje; blagoslovit ću je, i biće majka mnogim narodima, i kraljevi narodima izaći će od nje. 17 Tada pade Avram ničice i nasmija se govoreći u srcu svom: Da li će se čovjeku od sto godina roditi sin? I Sari? Da li će žena od devedeset godina roditi? 18 I Avram reče Bogu: Neka živ bude Išmael pred Tobom! 19 I reče Bog: Zaista Sara žena tvoja rodiće ti sina, i dat ćeš mu ime Jichak; i uspostavit ću savez svoj s njim da bude savez vječan potomstvu njegovom nakon njega. 20 A i za Išmaela uslišio sam te; evo blagoslovio sam ga, i dat ću mu porodicu veliku, i umnožit ću ga veoma; i rodiće dvanaest knezova, i načiniću od njega velik narod. 21 A savez svoj učinit ću s Jichakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba. 22 I Bog izgovorivši otide od Avrama gore. 23 I Avram uze Išmaela sina svog i sve koji se rodiše u domu njegovom i koje god bijaše kupio za svoje novce, sve muško od domaćih svojih; i obreza okrajak tijela njihovog u isti dan, kao što mu kaza Bog. 24 A bijaše Avramu devedeset i devet godina kad obreza okrajak tijela svog. 25 A Išmaelu sinu njegovom bijaše trinaest godina kad mu se obreza okrajak tijela njegovog. 26 U jedan dan obreza se Avram i sin mu Išmael, 27 I svi ukućani njegovi, rođeni u kući i kupljeni za novce od stranaca, bjehu obrezani s njim.
|
- 20:19 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 23.10.2006.
Paraša Noah
Berešit 6:9-11:32, prema prijevodu Đure Daničića
B''H
Rišon
(poglavlje 6)
9 Ovo su događaji Noahovi: Noah bješe čovjek pravedan i bezazlen u svojem naraštaju; po volji B-žjoj svagda življaše Noah. 10 I rodi Noah tri sina: Šema, Hama i Jafeta. 11 A zemlja se pokvari pred B-gom, i napuni se zemlja bezakonja. 12 I pogleda B-g na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji. 13 I reče B-g Noahu: Kraj svakom tijelu dođe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoću ih zatrti sa zemljom. 14 Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i zatopi ga smolom iznutra i izvana. 15 I načini ga ovako; u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata; 16 Pusti dosta svjetlosti u kovčeg; i krov mu svedi odozgo od lakta; i stavi vrata kovčegu sa strane; i načini ga na tri kata: donji, drugi i treći. 17 Jer evo pustit ću potop na zemlju da istrijebim svako tijelo u kome je živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve će izginuti. 18 Ali ću s tobom učiniti zavjet svoj: i ući ćeš u kovčeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom. 19 I od svega živog, od svakog tijela, uzet ćeš u kovčeg po dvoje, da sačuvaš u životu sa sobom, muško i žensko neka bude. 20 Od ptica po vrstama njihovim, od stoke po vrstama njenim, i od svega što se miče na zemlji po vrstama njegovim, od svega po dvoje neka uđe s tobom, da ih sačuvaš u životu. 21 I uzmi sa sobom svega što se jede, i čuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima. 22 I Noah učini, kako mu zapovijedi B-g, sve onako učini.
Šeni
(poglavlje 7)
1 I reče G-spod Noahu: Uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; jer te nađoh pravedna pred sobom u svemu naraštaju ovom. 2 Uzmi sa sobom od svih životinja čistih po sedmoro, mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu, 3 Takođe i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva sjeme na zemlji. 4 Jer za sedam dana ću pustiti kišu na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i istrijebit ću sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio. 5 I Noah učini sve što mu zapovijedi G-spod.
6 A bijaše Noahu šest stotina godina kad dođe potop na zemlju. 7 I uđe Noah u kovčeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim radi potopa. 8 Od životinja čistih i od životinja nečistih i od ptica i od svega što se miče po zemlji, 9 Uđe k Noahu u kovčeg po dvoje, muško i žensko, kao što bješe B-g zapovijedio Noahu. 10 A u sedmi dan dođe potop na zemlju. 11 Kad je bilo Noahu šest stotina godina, te godine drugog mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikog bezdana, i otvoriše se ustave nebeske; 12 I udari kiša na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći. 13 Taj dan uđe u kovčeg Noah i Šem, i Ham i Jafet, sinovi Noahovi, i žena Noahova i tri žene sinova njegovih s njima; 14 Oni, i sve vrste zvijeri po vrstama njihovim, i sve vrste stoka po vrstama njihovim, i što se god miče po zemlji po vrstama njihovim, i sve vrste ptica, i što god leti i ima krila, 15 Dođe k Noahu u kovčeg po dvoje od svakog tijela, u kome ima živa duša, 16 Muško i žensko od svakog tijela uđoše, kao što bješe Bog zapovijedio Noahu; pa G-spod zatvori za njim. 17 I bi potop na zemlji za četrdeset dana; i voda dođe i uze kovčeg, i podiže ga od zemlje.
Šliši
18 I navali voda, i podiže se jako po zemlji, i kovčeg stade ploviti vodom. 19 I navaljivaše voda sve više po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod cijelim nebom. 20 Petnaest lakata dođe voda iznad brda, pošto ih pokri. 21 Tada pogibe svako tijelo što se micalo na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što gmiže po zemlji, i svi ljudi. 22 Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što bješe na suhom, pomre. 23 I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gmiže i ptice nebeske, sve istrijebi se sa zemlje; samo Noah osta i što bješe s njim u kovčegu.
(poglavlje 8)
1 I B-g se spomenu Noaha i svih zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovčegu; i posla B-g vjetar na zemlju da opadne vodu. 2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i kiša s neba prestade. 3 I stade voda opadati na zemlji, i stalno opadaše poslije sto pedeset dana;
4 Te se zaustavi kovčeg sedmog mjeseca dana sedamnaestog na planini Araratu. 5 I voda opadaše sve više do desetog mjeseca; i prvog dana desetog mjeseca pokazaše se vrhovi od brda. 6 A poslije četrdeset dana otvori Noah prozor na kovčegu, koji bješe načinio;
7 I ispusti gavrana, koji odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji. 8 Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje.
9 A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noah pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg. 10 I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega. 11 I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako spozna Noah da je opala voda sa zemlje. 12 Ali pričeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati. 13 Šest stotina prve godine vijeka Noahovog prvi dan prvog mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noah otkri krov na kovčegu, i ugleda suhu zemlju. 14 A drugog mjeseca dvadeset sedmog dana bješe sva zemlja suha.
Revi'i
15 Tada reče B-g Noahu govoreći:
16 Izađi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;
17 Sve zvijeri što su s tobom od svakog tijela, ptice i stoku i što god gmiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.
18 I iziđe Noah i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim.
19 Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama iziđoše iz kovčega.
20 I načini Noah žrtvenik G-spodu, i uze od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21 I G-spod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svom: Neću više prokleti zemlje zbog ljudi, jer je misao srca čovječjeg zla od malena; niti ću više ubijati sve što živi, kao što učinih.
22 Od sada dokle bude zemlje, neće nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.
(poglavlje 9)
1 I B-g blagoslovi Noaha i sinove njegove, i reče im; rađajte se i množite se i napunite zemlju; 2 I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke. 3 Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. 4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.
5 Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samog čovjeka, iz ruke svakog brata njegovog iskat ću dušu čovječju. 6 Tko prolije krv čovječju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je B-g po svom obličju stvorio čovjeka. 7 Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
Hamiši
8 I reče B-g Noahu i sinovima njegovim s njim, govoreći: 9 A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,
10 I sa svim životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svih zvijeri zemaljskih što su s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svim zvijerima zemaljskim. 11 Postavljam zavjet svoj s vama, te odsada neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju. 12 I reče B-g: Evo znak zavjeta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama za sve buduće naraštaje: 13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta između mene i zemlje. 14 Pa kad oblake navučem na zemlju, vidjet će se duga u oblacima, 15 I spomenut ću se zavjeta svog koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo. 16 Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i spomenut ću se vječnog zavjeta između B-ga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji. 17 I reče B-g Noahu: To je znak zavjeta koji sam učinio između sebe i svakog tijela na zemlji.
Šiši
18 A bijahu sinovi Noahovi koji izađoše iz kovčega: Šem i Ham i Jafet; a Ham je otac Kanancima. 19 Ovo su tri sina Noahova, i od njih se naseli sva zemlja. 20 A Noah poče raditi zemlju, i zasadi vinograd. 21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svog. 22 A Ham, otac Kanaancima, vidje golotinju oca svog, i kaza obojici braće svoje na polju. 23 A Šem i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svog, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svog. 24 A kad se Noah probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin, 25 I reče: Proklet da je Kanaan, i da bude sluga slugama braće svoje! 26 I još reče: Blagosloven da je G-spod B-g Šemov, i Kanaan da mu bude sluga! 27 B-g da raširi Jafeta da živi u šatorima Šemovim, a Kanaan da im bude sluga!
28 I poživje Noah posle potopa trista pedeset godina. 29 A svega poživje Noah devet stotina pedeset godina; i umrije.
(poglavlje 10)
1 A ovo su plemena sinova Noahovih, Šema, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa. 2 Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras. 3 A sinovi Gomerovi Aškenaz, Rifat i Togarma. 4 A sinovi Javanovi: Elišah i Taršiš, Kitim i Dodanim.
5 Od njih se razdijeliše otoci narodni na zemljama svojim, svako po jeziku svom i po porodicama svojim, u narodima svojim. 6 A sinovi Hamovi: Kuš, Mizraim, Put i Kanaan. 7 A sinovi Kušovi: Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Sinovi Ramahovi jesu Šeba i Dedan. 8 Kuš rodi i Nimroda; a on prvi bi silan na zemlji; 9 Bijaše dobar lovac pred G-spodom; zato se kaže: Dobar lovac pred G-spodom kao Nimrod.
10 A početak carstvu njegovom bješe Babilon i Erek, Akad i Kalne u zemlji Šinearu. 11 Iz te zemlje izađe Asur, i sazida Ninivu i Rehobot-Ir, Kalah, 12 I Resen između Ninive i Kalaha; to je grad velik. 13 A Mizraim rodi Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim, 14 I Patrusim i Kasluhim, odakle izađoše Filisteji i Kaftorimi. 15 A Kanaanu rodi Sidona, prvenca svog, i Heta, 16 I Jevuseja i Amoreja i Girgašeja, 17 I Hiveji, Arkeji i Sineji, 18 I Arvadeji, Semareji i Hamateji. A poslije se rasijaše plemena kanaanska. 19 I bijahu međe kanaanske od Sidona idući na Gerar pa do Gaze, i idući na Sodom i Gomoru i Adamu i Sebojim pa do Leše. 20 To su sinovi Hamovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim. 21 I Šemu rodiše se sinovi, najstarijem bratu Jafetovom, ocu svih sinova Everovih. 22 Sinovi Šemovi bjehu: Elam, Ašur, Arfaksad, Lud i Aram. 23 A sinovi Aramovi: Us, Hul, Geter i Maš. 24 A Arfaksad rodi Salah, a Salahu rodi Evera.
25 A Everu se rodiše dva sina: jednom beše ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, a bratu njegovom ime Joktan. 26 A Joktan rodi Almodad, Šelef, Hasarmavet i Jerah, 27 I Hadoram, Uzal i Diklah, 28 I Obal, Abimael, Šeba, 29 I Ofir, Havila i Jobab; ti svi bijahu sinovi Joktanovi. 30 I življahu od Meše, kako se ide na Sefaru do gora istočnih. 31 To su sinovi Šemovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim. 32 To su porodice sinova Noahovih po plemenima svojim, u narodima svojim; i od njih se razdijeliše narodi po zemlji poslije potopa.
Švi’i
(poglavlje 11)
1 A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi. 2 A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji šinearskoj, i naseliše se ondje.
3 Pa rekoše među sobom: Hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bjehu im opeke umjesto kamena i smola zemljana umjesto kreča. 4 Poslije rekoše: Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da steknemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji.
5 A G-spod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovječiji. 6 I reče G-spod: Gle, narod jedan, i jedan jezik u svih, i to počeše raditi, i neće im omesti ništa da ne urade šta su naumili. 7 Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugog što govore.
8 Tako ih G-spod rasu odandje po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. 9 Zato se prozva Babilon, jer ondje pomete G-spod jezik cijele zemlje, i odandje ih rasu G-spod po svoj zemlji. 10 Ovo je pleme Šemovo: bješe Šemu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa. 11 A rodiv Arfaksada poživje Šem pet stotina godina, rađajući sinove i kćeri. 12 A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salaha; 13 A rodiv Salaha poživje Arfaksad četiri stotine i tri godine, rađajući sinove i kćeri. 14 A Salah poživje trideset godina, i rodi Evera; 15 A rodiv Evera poživje Salah četiri stotine i tri godine, rađajući sinove i kćeri. 16 A Ever poživje trideset i četiri godine, i rodi Pelega; 17 A rodiv Pelega poživje Ever četiri stotine i trideset godina, rađajući sinove i kćeri. 18 A Peleg poživje trideset godina, i rodi Reua;
19 A rodiv Reua poživje Peleg dvjesta i devet godina, rađajući sinove i kćeri. 20 A Reu poživje trideset i dvije godine, i rodi Seruga;
21 A rodiv Seruga poživje Reu dvjesta i sedam godina, rađajući sinove i kćeri. 22 A Seruga poživje trideset godina, i rodi Nahora;
23 A rodiv Nahora poživje Seruga dvjesta godina, rađajući sinove i kćeri. 24 A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Teraha;
25 A rodiv Teraha poživje Nahor sto i devetnaest godina, rađajući sinove i kćeri. 26 A Terah poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana. 27 A ovo je pleme Terahovo: Terah rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota. 28 I umrije Aran pre Teraha oca svog na postojbini svojoj, u Uru haldejskom. 29 I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj beše ime Saraj a ženi Nahorovoj ime Milka, kći Arama oca Milka i Jiske. 30 A Saraj beše nerotkinja, i ne imaše poroda. 31 I uze Tara sina svog Avrama i Lota sina Haranova, unuka svog, i Saraj snahu svoju, ženu Avrama sina svog; i pođoše zajedno iz Ura kaldejskog da idu u zemlju kanaansku, i dođoše do Harana, i ondje se nastaniše. 32 I poživje Terah svega dvjesta i pet godina; i umre Terah u Haranu.
|
- 16:09 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 15.10.2006.
Paraša Berešit (prvi dio)
Berešit 1:1-6:8, prema prijevodu Đure Daničića
B''H
Link 1: za poznavaoce hebrejskog tekst na izvornom jeziku
Link 2: Rašijev komentar na paraša
Rišon
(poglavlje 1)
1 U početku stvori B-g nebo i zemlju. 2 A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh B-žji dizaše se nad vodom. 3 I reče B-g: Neka bude svjetlost. I bi svjetlost. 4 I vide B-g svjetlost da je dobra; i rastavi B-g svjetlost od tame. 5 I svjetlost nazva B-g dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan jedan. 6 Potom reče B-g: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. 7 I stvori B-g svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. 8 A svod nazva B-g nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi. 9 Potom reče B-g: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako. 10 I suho nazva B-g zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje B-g da je dobro. 11 Opet reče B-g: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kome će biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. 12 I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kome je sjeme njegovo po njegovim vrstama. I vidje B-g da je dobro. 13 I bi veče i bi jutro, dan treći. 14 Potom reče B-g: Neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; 15 I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. 16 I stvori B-g dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde. 17 I postavi ih B-g na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. 18 I da upravljaju danom i noću, i da dijele svetlost od tame. I vidje B-g da je dobro. 19 I bi veče i bi jutro, dan četvrti. 20 Potom reče B-g: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. 21 I stvori B-g kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovim. I vidje B-g da je dobro; 22 I blagoslovi ih B-g govoreći: Rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. 23 I bi veče i bi jutro, dan peti. 24 Potom reče B-g: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovim. I bi tako. 25 I stvori B-g zvijeri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama njenim, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovim. I vidje B-g da je dobro. 26 Potom reče B-g: Da načinimo čovjeka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji. 27 I stvori B-g čovjeka po obličju svom, po obličju B-žjem stvori ga; muško i žensko stvori ih. 28 I blagoslovi ih B-g, i reče im B-g: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svih zvijeri što se miču po zemlji. 29 I još reče B-g: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu. 30 A svim zvijerima zemaljskim i svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i u čemu ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako. 31 Tada pogleda B-g sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.
(poglavlje 2)
1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. 2 I dovrši B-g do sedmog dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih djela svojih, koja učini; 3 I blagoslovi B-g sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih djela svojih, koja učini;
Šeni
4 To je postanak neba i zemlje, kad postaše, kad G-spod B-g stvori zemlju i nebo, 5 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer G-spod B-g još ne pusti kiše na zemlju, niti bješe čovjeka da radi zemlju, 6 Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju. 7 A stvori G-spod B-g čovjeka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa. 8 I zasadi G-spod B-g vrt u Edenu na istoku; i ondje namjesti čovjeka, kog stvori. 9 I učini G-spod B-g, te nikoše iz zemlje svakakva drveća lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo života usred vrta i drvo znanja dobra i zla. 10 A voda je tekla iz Edena natapajući vrt, i odandje se dijelila u četiri rijeke. 11 Jednoj je ime Fison, ona teče oko cijele zemlje evilske, a tamo ima zlata, 12 I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragog kamena oniha. 13 A drugoj je rijeci ime Geon, ona teče oko cijele zemlje huske. 14 A trećoj je rijeci ime Hidekel, ona teče k asirskoj. A četvrta je reka Eufrat. 15 I uzevši G-spod B-g čovjeka namjesti ga u vrtu edenskom, da ga radi i da ga čuva. 16 I zaprijeti G-spod B-g čovjeku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu; 17 Ali s drveta znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijet ćeš. 18 I reče G-spod B-g: Nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu. 19 Jer G-spod B-g stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;
Šliši
20 I Adam dade ime svakoj životinji i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvjeri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu. 21 I G-spod B-g pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; 22 I G-spod B-g stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu. 23 A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mog tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka. 24 Zato će ostaviti čovjek oca svog i majku svoju, i prilijepit će se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. 25 A bijahu oboje goli. Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.
(poglavlje 3)
1 Ali zmija bješe lukava više od svih zvijeri poljskih, koje stvori G-spod B-g; pa reče ženi: Je li istina da je B-g kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu? 2 A žena reče zmiji: Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu; 3 Samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je B-g, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete. 4 A zmija reče ženi: Nećete vi umrijeti; 5 Nego zna B-g da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo. 6 I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, ubre rod s njega i okusi, pa dade i mužu svom, te i on okusi. 7 Tada im se otvoriše oči, i vidješe da su goli; pa spletoše lišća smokovog i načiniše sebi pregače. 8 I začuše glas G-spoda B-ga, koji iđaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred G-spoda B-ga među drveta u vrtu. 9 A G-spod B-g viknu Adama i reče mu: Gdje si? 10 A on reče: Čuh glas Tvoj u vrtu, pa se uplaših, jer sam gol, te se sakrih. 11 A B-g reče: Tko ti je kazao da si gol? Da nisi jeo s onog drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega? 12 A Adam reče: Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh. 13 A G-spod B-g reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: Zmija me prevari, te jedoh. 14 Tada reče G-spod B-g zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svake životinje i mimo svih zvijeri poljskih; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svog vijeka. 15 I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvog i sjemena njenog; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati. 16 A ženi reče: Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvog, i on će ti biti gospodar. 17 Pa onda reče Adamu: Zato što si poslušao ženu i okusio s drveta s kog sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, neka je zemlja prokleta zbog tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svog vijeka; 18 Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko; 19 Sa znojem lica svog ješćeš kruh, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti. 20 I Adam nadjedne ženi svojoj ime Eva, zato što je ona mati svima živima. 21 I načini G-spod B-g Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.
Revi'i
22 I reče G-spod B-g: Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruku svoju i ubere i s drveta života, i okusi, te do vijeka živi. 23 I G-spod B-g izgna ga iz vrta edenskog da radi zemlju, od koje bi uzet; 24 I izgnavši čovjeka postavi pred vrtom edenskim keruvima s plamenim mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu života.
(poglavlje 4)
1 Iza toga Adam pozna Evu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i reče: Dobih čovjeka od G-spoda. 2 I rodi opet brata njegovog Avela. I Avel posta pastir a Kajin ratar. 3 A poslije nekog vremena dogodi se, te Kajin prinese G-spodu prinos od roda zemaljskog; 4 A i Avel prinese od prvina stada svog i od njihove pretiline. I G-spod pogleda na Avela i na njegov prinos, 5 A na Kajina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice mu se promijeni. 6 Tada reče G-spod Kajinu: Što se srdiš? Što li ti se lice promijenilo? 7 Nećeš li biti mio, kad dobro činiš? A kad ne činiš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašću, i ti si mu stariji. 8 Poslije razgovoraše Kajin s Avelom bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoči Kajin na Avelj brata svog, i ubi ga. 9 Tada reče G-spod Kajinu: Gdje ti je brat Avel? A on odgovori: Ne znam; zar sam ja čuvar brata svog? 10 A B-g reče: Šta učini! Glas krvi brata tvog viče sa zemlje k meni. 11 I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvog iz ruke tvoje. 12 Kad zemlju budeš radio, neće ti više davati blaga svog. Potucat ćeš se i bit ćeš bjegunac na zemlji. 13 A Kajin reče G-spodu: Krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti. 14 Evo me tjeraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred Tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa će me ubiti tko me zadesi. 15 A G-spod mu reče: Zato tko ubije Kajina, sedam će se puta to pokajati. I načini G-spod znak na Kajinu da ga ne ubije tko ga zadesi. 16 I otide Kajin ispred G-spoda, i naseli se u zemlji naidskoj na istoku prema Edenu. 17 I pozna Kajin ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svog Enoh. 18 A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila: a Maleleil rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha.
Hamiši
19 I uze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela. 20 I Ada rodi Jovela; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu. 21 A bratu njegovom bješe ime Juval; od njega se narodiše gudači i svirači. 22 A i Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovati svašta od bronze i od željeza; a sestra Tovelu bješe Noema.
Šiši
23 I reče Lameh svojim ženama, Adi i Seli: Čujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte reči moje: ubiću čovjeka za ranu svoju i mladića za masnicu svoju. 24 Kad će se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh će sedamdeset i sedam puta. 25 A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nadjene mu ime Šet, jer mi, reče, B-g dade drugog sina za Avela, koga ubi Kajin. 26 I Šetu se rodi sin, kome nadjede ime Enos. Tada se poče prizivati ime G-spodnje.
(poglavlje 5)
1 Ovo je pleme Adamovo. Kad B-g stvori čovjeka po obličju svom stvori ga. 2 Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovjek, kad biše stvoreni. 3 I poživje Adam sto trideset godina, i rodi sina po obličju svom, kao što je on, i nadjene mu ime Šet. 4 A rodivši Šeta poživje Adam osam stotina godina, rađajući sinove i kćeri; 5 Tako poživje Adam svega devet stotina trideset godina; i umre. 6 A Šet poživje sto pet godina, i rodi Enosa; 7 A rodivši Enosa poživje Šet osam stotina sedam godina, rađajući sinove i kćeri; 8 Tako poživje Šet svega devet stotina dvanaest godina; i umre. 9 A Enos poživje devedeset godina, i rodi Kajinana; 10 A rodivši Kajinana poživje Enos osam stotina petnaest godina, rađajući sinove i kćeri; 11 Tako poživje Enos svega devet stotina pet godina; i umre. 12 A Kajinan poživje sedamdeset godina, i rodi Maleleila; 13 A rodivši Maleleila poživje Kajinan osam stotina i četrdeset godina, rađajući sinove i kćeri; 14 Tako poživje Kajinan svega devet stotina deset godina; i umre. 15 A Maleleil poživje šezdeset pet godina, i rodi Jareda; 16 A rodivši Jareda poživje Maleleil osam stotina trideset godina, rađajući sinove i kćeri; 17 Tako poživje Maleleil svega osam stotina devedeset pet godina; i umre. 18 A Jared poživje sto i šezdeset i dve godine, i rodi Enoha; 19 A rodivši Enoha poživje Jared osam stotina godina, rađajući sinove i kćeri; 20 Tako poživje Jared svega devet stotina šezdeset dve godine, i umre. 21 A Enoh poživje šezdeset pet godina, i rodi Matusala; 22 A rodivši Matusala poživje Enoh jednako po volji B-žjoj tristo godina, rađajući sinove i kćeri; 23 Tako poživje Enoh svega trista šezdeset pet godina; 24 I živeći Enoh jednako po volji B-žjoj, nestade ga jer ga uze B-g.
Švi’i
25 A Matusala poživje sto osamdeset sedam godina, i rodi Lameha; 26 A rodivši Lameha poživje Matusala sedam stotina osamdeset dve godine, rađajući sinove i kćeri; 27 Tako poživje Matusala svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umre. 28 A Lameh poživje sto osamdeset i dvije godine, i rodi sina, 29 I nadjene mu ime Noah govoreći: Ovaj će nas odmoriti od poslova naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle G-spod. 30 A rodivši Noaha poživje Lameh pet stotina devedeset pet godina, rađajući sinove i kćeri; 31 Tako poživje Lameh svega sedam stotina sedamdeset sedam godina; i umre. 32 A Noahu kad bi pet stotina godina, rodi Noah Šema, Hama i Jafeta.
(poglavlje 6)
1 A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše. 2 Videći sinovi B-žji kćeri čovječije kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe. 3 A G-spod reče: Neće se duh moj do vijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto dvadeset godina. 4 A bješe tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi B-žji sastajahu sa kćerima čovječijim, pa im one rađahu sinove; to behu silni ljudi, od starine na glasu. 5 I G-spod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihovog svagda samo zle, 6 Pokaja se G-spod što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu. 7 I reče G-spod: Hoću istrijebiti sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio. 8 Ali Noah nađe milost pred G-spodom.
|
- 22:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 10.10.2006.
Paraša VeZot HaBeraha - 14.10.2006.
Devarim - Ponovljeni zakon 33:1-34:12 (kao baza korišten prijevod Kršćanske sadašnjosti)
Klikni za tekst paraša VeZot HaBeraha na hebrejskom
B''H
Rišon
(poglavlje 33)
1 Ovo je blagoslov kojim Moše – čovjek Božji – blagoslovi Izraelce pred svoju smrt. 2 Reče on:
»Dođe Vječni sa Sinaja,
sa Seira im se pokaza
i s gore Parana zasja.
Zbog njih dođe od kadeških zborova,
sa svoga juga sve do Obronaka.
3 Ipak ti ljubiš narode,
svi sveti njihovi u tvojoj su ruci.
Pred tvojim su ležali nogama,
išli tobom predvođeni.«
4 Tora koju nam je zapovijedio Moše
nasljedstvo je općine Jakovljeve.
5 Ii On bje kralj u Ješurunu
kadgod se sakupiše glavari narodni,
kad se sjediniše plemena Jakovljeva.
6 Nek' živi Ruben i nikad nek' ne izumre,
nek' živi šačica njegovih!«
7 Evo što reče za Judu:
»Uslišaj, Vječni, glas Judin
i privedi ga k njegovu narodu.
Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv dušmana
njegovih.«
Šeni
8 O Leviju reče:
» Tvoj Tumim i Urim
pripada Tvom pobožnom,
koga si u Masi iskušao,
I koga se ispitao kod
voda Meribe.«
9 O ocu svome i majci reče on:
»Nisam ih vidio!
Braće svoje ne poznaje,
na svoju se djecu ne osvrće,
jer tvoju riječ on je vršio
i tvojega se držao Saveza.
10 On uči Jakova tvojim odredbama
i Izraela tvojemu zakonu.
On podiže kâd k tvojim nosnicama
i paljenicu na žrtvenik ti stavlja.
11 O Vječni, snagu mu blagoslovi,
milostivo primi djelo ruku njegovih.
Slomi bedra njegovih neprijatelja;
mrzitelji njegovi nek' više ne ustanu.«
12 O Benjaminu reče:
»Vječnoga je on ljubimac
i u miru svagda počiva.
Višnji ga štiti svih njegovih dana,
između njegovih prebiva bregova.«
Šiši
13 O Josipu reče:
»Zemlju mu je Vječni blagoslovio;
njegovo je najbolje od onog
što daje rosa nebeska
i što se u bezdanima dolje krije!
14 Najbolje od onog što daruje sunce
i što mlađak novi nosi,
15 prvine s drevnih planina
i najbolje s vječnih brežuljaka,
16 ponajbolji rod zemlje i svega što je
na njoj
i milost Onog što prebiva u grmu.
Nek' sve to dođe na glavu Josipovu,
na tjeme posvećenog između sve
braće!
17 Njegovom prvorođenom biku dano je veličanstvo,
Njegovi rogovi su rogovi bivolji,
njima on nabada narode
sve do krajeva zemaljskih.
Takva su mnoštva Efrajimova,
takve su tisuće Manašeove.«
Revi’i
18 O Zebulunu reče:
»Bio sretan, Zebulune, u pohodima,
i ti, Jisakare, u šatorima svojim!
19 Na brdu gdje dolaze zazivati narodi
za uspjeh prinose oni prave žrtve
jer sišu obilje morâ
i blago skriveno u pijesku.«
20 O Gadu reče:
»Nek' je blagoslovljen tko Gada raširi!
Poput lavice on počiva
razderavši mišicu i glavu.
21 Prvine je tad sebi dodijelio
jer vidje da mu je sačuvan dio glavarev.
Na čelu svega naroda on je došao,
izvršivši pravdu Vječnoga
i odluke njegove s Izraelom.«
Hamiši
22 O Danu reče:
»Dan je lavić
što skače iz Bašana.«
23 O Naftaliju reče:
»Naftali, milostima nasićen,
ispunjen blagoslovom Vječnoga:
more i jug njegovo su vlasništvo.«
24 O Ašeru reče:
»Blagoslovljen bio Ašer među sinovima!
Nek' miljenik bude među
braćom svojom,
i nek' noge svoje u ulje umače!
25 Nek' ti zasuni budu od gvožđa i mjedi
i nek' ti mir traje koliko i život!
26 Ješurune, nitko nije kao Bog:
Onaj koji po nebesima jezdi pomoć ti je
i u svom veličanstvu jezdi po oblacima!
Šiši
27 Bog vječni tvoje je utočište,
a na zemlji drevna njegova mišica
pred tobom goni neprijatelja;
on dovikuje: 'Uništi!'
28 U sigurnosti prebiva Izrael,
a Jakovljev je izvor na osami
u zemlji žita i vina,
gdje nebesa rosom dažde.
29 Blago tebi, Izraele!
Tko je poput tebe, o narode
čije spasenje je kroz Vječnoga,
štita što te brani
i mača tvog slavodobitnog.
Dušmani ti se ulaguju,
al' ti ćeš im gazit' po leđima.«
Švi’i
(poglavlje 34) Poslije toga ode Moše s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu. I Vječni mu pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, 2 sav Naftali, kraj Efrajimov i Manašeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; 3 zatim jug i ravnicu, područje doline Jerihona – grada palmi – sve do Zoara. 4 Potom mu reče Vječni: »Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći.«
5 I Moše, sluga Vječnoga, umrije ondje u zemlji moapskoj po zapovijedi Vječnoga. 6 I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. I nitko nezna za mjesto njegovog groba, do dana današnjega. 7 Mošeu bijaše sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila. 8 Izraelci oplakivahu Mošea na Moapskim poljanama trideset dana. Potom prođoše i dani oplakivanja – tugovanja za Mošem. 9 A Jošua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Moše bijaše na nj položio svoje ruke. Njega su Izraelci slušali i činili kako je Vječni naredio Mošeu.
10 Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mošeu – njega je Vječni poznavao licem u lice! – 11 po svim onim znakovima i čudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Vječni slao da ih učini na faraonu, na svim službenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, 12 po onoj moćnoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastrašnim djelima koja učini na oči svega Izraela.
|
- 23:48 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
