Paraša Noah
Berešit 6:9-11:32, prema prijevodu Đure Daničića
B''H
Rišon
(poglavlje 6)
9 Ovo su događaji Noahovi: Noah bješe čovjek pravedan i bezazlen u svojem naraštaju; po volji B-žjoj svagda življaše Noah. 10 I rodi Noah tri sina: Šema, Hama i Jafeta. 11 A zemlja se pokvari pred B-gom, i napuni se zemlja bezakonja. 12 I pogleda B-g na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji. 13 I reče B-g Noahu: Kraj svakom tijelu dođe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoću ih zatrti sa zemljom. 14 Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i zatopi ga smolom iznutra i izvana. 15 I načini ga ovako; u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata; 16 Pusti dosta svjetlosti u kovčeg; i krov mu svedi odozgo od lakta; i stavi vrata kovčegu sa strane; i načini ga na tri kata: donji, drugi i treći. 17 Jer evo pustit ću potop na zemlju da istrijebim svako tijelo u kome je živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve će izginuti. 18 Ali ću s tobom učiniti zavjet svoj: i ući ćeš u kovčeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom. 19 I od svega živog, od svakog tijela, uzet ćeš u kovčeg po dvoje, da sačuvaš u životu sa sobom, muško i žensko neka bude. 20 Od ptica po vrstama njihovim, od stoke po vrstama njenim, i od svega što se miče na zemlji po vrstama njegovim, od svega po dvoje neka uđe s tobom, da ih sačuvaš u životu. 21 I uzmi sa sobom svega što se jede, i čuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima. 22 I Noah učini, kako mu zapovijedi B-g, sve onako učini.
Šeni
(poglavlje 7)
1 I reče G-spod Noahu: Uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; jer te nađoh pravedna pred sobom u svemu naraštaju ovom. 2 Uzmi sa sobom od svih životinja čistih po sedmoro, mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu, 3 Takođe i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva sjeme na zemlji. 4 Jer za sedam dana ću pustiti kišu na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i istrijebit ću sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio. 5 I Noah učini sve što mu zapovijedi G-spod.
6 A bijaše Noahu šest stotina godina kad dođe potop na zemlju. 7 I uđe Noah u kovčeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim radi potopa. 8 Od životinja čistih i od životinja nečistih i od ptica i od svega što se miče po zemlji, 9 Uđe k Noahu u kovčeg po dvoje, muško i žensko, kao što bješe B-g zapovijedio Noahu. 10 A u sedmi dan dođe potop na zemlju. 11 Kad je bilo Noahu šest stotina godina, te godine drugog mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikog bezdana, i otvoriše se ustave nebeske; 12 I udari kiša na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći. 13 Taj dan uđe u kovčeg Noah i Šem, i Ham i Jafet, sinovi Noahovi, i žena Noahova i tri žene sinova njegovih s njima; 14 Oni, i sve vrste zvijeri po vrstama njihovim, i sve vrste stoka po vrstama njihovim, i što se god miče po zemlji po vrstama njihovim, i sve vrste ptica, i što god leti i ima krila, 15 Dođe k Noahu u kovčeg po dvoje od svakog tijela, u kome ima živa duša, 16 Muško i žensko od svakog tijela uđoše, kao što bješe Bog zapovijedio Noahu; pa G-spod zatvori za njim. 17 I bi potop na zemlji za četrdeset dana; i voda dođe i uze kovčeg, i podiže ga od zemlje.
Šliši
18 I navali voda, i podiže se jako po zemlji, i kovčeg stade ploviti vodom. 19 I navaljivaše voda sve više po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod cijelim nebom. 20 Petnaest lakata dođe voda iznad brda, pošto ih pokri. 21 Tada pogibe svako tijelo što se micalo na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što gmiže po zemlji, i svi ljudi. 22 Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što bješe na suhom, pomre. 23 I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gmiže i ptice nebeske, sve istrijebi se sa zemlje; samo Noah osta i što bješe s njim u kovčegu.
(poglavlje 8)
1 I B-g se spomenu Noaha i svih zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovčegu; i posla B-g vjetar na zemlju da opadne vodu. 2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i kiša s neba prestade. 3 I stade voda opadati na zemlji, i stalno opadaše poslije sto pedeset dana;
4 Te se zaustavi kovčeg sedmog mjeseca dana sedamnaestog na planini Araratu. 5 I voda opadaše sve više do desetog mjeseca; i prvog dana desetog mjeseca pokazaše se vrhovi od brda. 6 A poslije četrdeset dana otvori Noah prozor na kovčegu, koji bješe načinio;
7 I ispusti gavrana, koji odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji. 8 Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje.
9 A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noah pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg. 10 I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega. 11 I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako spozna Noah da je opala voda sa zemlje. 12 Ali pričeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati. 13 Šest stotina prve godine vijeka Noahovog prvi dan prvog mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noah otkri krov na kovčegu, i ugleda suhu zemlju. 14 A drugog mjeseca dvadeset sedmog dana bješe sva zemlja suha.
Revi'i
15 Tada reče B-g Noahu govoreći:
16 Izađi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;
17 Sve zvijeri što su s tobom od svakog tijela, ptice i stoku i što god gmiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.
18 I iziđe Noah i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim.
19 Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama iziđoše iz kovčega.
20 I načini Noah žrtvenik G-spodu, i uze od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21 I G-spod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svom: Neću više prokleti zemlje zbog ljudi, jer je misao srca čovječjeg zla od malena; niti ću više ubijati sve što živi, kao što učinih.
22 Od sada dokle bude zemlje, neće nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.
(poglavlje 9)
1 I B-g blagoslovi Noaha i sinove njegove, i reče im; rađajte se i množite se i napunite zemlju; 2 I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke. 3 Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. 4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.
5 Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samog čovjeka, iz ruke svakog brata njegovog iskat ću dušu čovječju. 6 Tko prolije krv čovječju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je B-g po svom obličju stvorio čovjeka. 7 Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
Hamiši
8 I reče B-g Noahu i sinovima njegovim s njim, govoreći: 9 A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,
10 I sa svim životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svih zvijeri zemaljskih što su s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svim zvijerima zemaljskim. 11 Postavljam zavjet svoj s vama, te odsada neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju. 12 I reče B-g: Evo znak zavjeta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama za sve buduće naraštaje: 13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta između mene i zemlje. 14 Pa kad oblake navučem na zemlju, vidjet će se duga u oblacima, 15 I spomenut ću se zavjeta svog koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo. 16 Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i spomenut ću se vječnog zavjeta između B-ga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji. 17 I reče B-g Noahu: To je znak zavjeta koji sam učinio između sebe i svakog tijela na zemlji.
Šiši
18 A bijahu sinovi Noahovi koji izađoše iz kovčega: Šem i Ham i Jafet; a Ham je otac Kanancima. 19 Ovo su tri sina Noahova, i od njih se naseli sva zemlja. 20 A Noah poče raditi zemlju, i zasadi vinograd. 21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svog. 22 A Ham, otac Kanaancima, vidje golotinju oca svog, i kaza obojici braće svoje na polju. 23 A Šem i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svog, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svog. 24 A kad se Noah probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin, 25 I reče: Proklet da je Kanaan, i da bude sluga slugama braće svoje! 26 I još reče: Blagosloven da je G-spod B-g Šemov, i Kanaan da mu bude sluga! 27 B-g da raširi Jafeta da živi u šatorima Šemovim, a Kanaan da im bude sluga!
28 I poživje Noah posle potopa trista pedeset godina. 29 A svega poživje Noah devet stotina pedeset godina; i umrije.
(poglavlje 10)
1 A ovo su plemena sinova Noahovih, Šema, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa. 2 Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras. 3 A sinovi Gomerovi Aškenaz, Rifat i Togarma. 4 A sinovi Javanovi: Elišah i Taršiš, Kitim i Dodanim.
5 Od njih se razdijeliše otoci narodni na zemljama svojim, svako po jeziku svom i po porodicama svojim, u narodima svojim. 6 A sinovi Hamovi: Kuš, Mizraim, Put i Kanaan. 7 A sinovi Kušovi: Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Sinovi Ramahovi jesu Šeba i Dedan. 8 Kuš rodi i Nimroda; a on prvi bi silan na zemlji; 9 Bijaše dobar lovac pred G-spodom; zato se kaže: Dobar lovac pred G-spodom kao Nimrod.
10 A početak carstvu njegovom bješe Babilon i Erek, Akad i Kalne u zemlji Šinearu. 11 Iz te zemlje izađe Asur, i sazida Ninivu i Rehobot-Ir, Kalah, 12 I Resen između Ninive i Kalaha; to je grad velik. 13 A Mizraim rodi Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim, 14 I Patrusim i Kasluhim, odakle izađoše Filisteji i Kaftorimi. 15 A Kanaanu rodi Sidona, prvenca svog, i Heta, 16 I Jevuseja i Amoreja i Girgašeja, 17 I Hiveji, Arkeji i Sineji, 18 I Arvadeji, Semareji i Hamateji. A poslije se rasijaše plemena kanaanska. 19 I bijahu međe kanaanske od Sidona idući na Gerar pa do Gaze, i idući na Sodom i Gomoru i Adamu i Sebojim pa do Leše. 20 To su sinovi Hamovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim. 21 I Šemu rodiše se sinovi, najstarijem bratu Jafetovom, ocu svih sinova Everovih. 22 Sinovi Šemovi bjehu: Elam, Ašur, Arfaksad, Lud i Aram. 23 A sinovi Aramovi: Us, Hul, Geter i Maš. 24 A Arfaksad rodi Salah, a Salahu rodi Evera.
25 A Everu se rodiše dva sina: jednom beše ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, a bratu njegovom ime Joktan. 26 A Joktan rodi Almodad, Šelef, Hasarmavet i Jerah, 27 I Hadoram, Uzal i Diklah, 28 I Obal, Abimael, Šeba, 29 I Ofir, Havila i Jobab; ti svi bijahu sinovi Joktanovi. 30 I življahu od Meše, kako se ide na Sefaru do gora istočnih. 31 To su sinovi Šemovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim. 32 To su porodice sinova Noahovih po plemenima svojim, u narodima svojim; i od njih se razdijeliše narodi po zemlji poslije potopa.
Švi’i
(poglavlje 11)
1 A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi. 2 A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji šinearskoj, i naseliše se ondje.
3 Pa rekoše među sobom: Hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bjehu im opeke umjesto kamena i smola zemljana umjesto kreča. 4 Poslije rekoše: Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da steknemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji.
5 A G-spod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovječiji. 6 I reče G-spod: Gle, narod jedan, i jedan jezik u svih, i to počeše raditi, i neće im omesti ništa da ne urade šta su naumili. 7 Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugog što govore.
8 Tako ih G-spod rasu odandje po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. 9 Zato se prozva Babilon, jer ondje pomete G-spod jezik cijele zemlje, i odandje ih rasu G-spod po svoj zemlji. 10 Ovo je pleme Šemovo: bješe Šemu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa. 11 A rodiv Arfaksada poživje Šem pet stotina godina, rađajući sinove i kćeri. 12 A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salaha; 13 A rodiv Salaha poživje Arfaksad četiri stotine i tri godine, rađajući sinove i kćeri. 14 A Salah poživje trideset godina, i rodi Evera; 15 A rodiv Evera poživje Salah četiri stotine i tri godine, rađajući sinove i kćeri. 16 A Ever poživje trideset i četiri godine, i rodi Pelega; 17 A rodiv Pelega poživje Ever četiri stotine i trideset godina, rađajući sinove i kćeri. 18 A Peleg poživje trideset godina, i rodi Reua;
19 A rodiv Reua poživje Peleg dvjesta i devet godina, rađajući sinove i kćeri. 20 A Reu poživje trideset i dvije godine, i rodi Seruga;
21 A rodiv Seruga poživje Reu dvjesta i sedam godina, rađajući sinove i kćeri. 22 A Seruga poživje trideset godina, i rodi Nahora;
23 A rodiv Nahora poživje Seruga dvjesta godina, rađajući sinove i kćeri. 24 A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Teraha;
25 A rodiv Teraha poživje Nahor sto i devetnaest godina, rađajući sinove i kćeri. 26 A Terah poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana. 27 A ovo je pleme Terahovo: Terah rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota. 28 I umrije Aran pre Teraha oca svog na postojbini svojoj, u Uru haldejskom. 29 I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj beše ime Saraj a ženi Nahorovoj ime Milka, kći Arama oca Milka i Jiske. 30 A Saraj beše nerotkinja, i ne imaše poroda. 31 I uze Tara sina svog Avrama i Lota sina Haranova, unuka svog, i Saraj snahu svoju, ženu Avrama sina svog; i pođoše zajedno iz Ura kaldejskog da idu u zemlju kanaansku, i dođoše do Harana, i ondje se nastaniše. 32 I poživje Terah svega dvjesta i pet godina; i umre Terah u Haranu.
|
