Paraša Haazinu - šabat šuva 30.09.2006.
Devarim - Ponovljeni zakon 32:1-52 (kao baza korišten prijevod Kršćanske sadašnjosti)
Klikni za tekst paraša Ha'azinu na hebrejskom
B''H
(poglavlje 32)
Rišon
1»Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih!
2 Nek' mi nauk daždi poput kiše,
kao rosa riječ nek' moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni,
kao pljusak po travi velikoj!
3 Kada zazovem ime Vječnoga,
uzveličajte B-ga našeg!
4 On je Stijena, djelo mu je savršeno,
jer pravi su svi njegovi putovi.
B-g je on vjeran i bez zloće,
pravedan je on i pravičan.
5 Oni mu se iznevjeriše –
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske,
porod izopačen i prepreden.
6 Tako li uzvraćaš Vječnome,
narode nezahvalni i nemudri!
Nije li on Otac tvoj, Gospodar tvoj,
koji te sazdao, po kom postojiš?
Šeni
7 Spomeni se dana pradavnih,
promotri godine od naraštaja
do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te,
pitaj starije, pa će ti kazati.
8 Kad je Višnji baštinu dijelio narodima,
kad je razmještao sinove čovječje,
odredi im je međe prema broju djece Izraelove:
9 jer dio Vječnoga narod je njegov Jakov,
on bî njegova baština.
10 U zemlji stepskoj on ga je našao,
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga
i čuvao k'o zjenu oka svoga.
11 Poput orla što bdi nad gnijezdom,
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga,
pa ga na svojim nosi perima.
12 Vječni sâm njega je vodio,
tuđeg boga s njim ne bijaše.
Šliši
13 Povede ga po visočjima zemlje,
nahrani ga plodovima poljskim,
dade mu meda iz pećine
i ulja iz tvrde stijene;
14 kravljeg masla i ovčjeg mlijeka
s pretilinom jaganjaca,
ovnova bašanskih i jaraca,
sa salom žitnih bubrega,
i napoji ga pjenušavom krvlju grožđa.
15 Jeo je Jakov i nasitio se,
ugojio se Ješurun pa se uzritao.
Udebljao si se, utovio, usalio.
Odbacio je B-ga koji ga stvori
i prezreo Stijenu svog spasenja.
16 Tuđim bozima učiniše ga
ljubomornim,
razjariše ga gnusobama.
17 Žrtvovahu zlodusima koji B-g nisu,
bogovima kojih ne poznavahu prije,
došljacima koji stigoše nedavno
i koje oci njihovi ne štovahu.
18 Odnemaruješ Stijenu što te
na svijet dade,
ne sjećaš se više B-ga koji te rodi!
Revi'i
19 Vidje to Vječni i razgnjevi se,
razdražili ga njegovi sinove i kćeri.
20 Lice ću im svoje sakriti, reče,
i vidjet ću što će biti od njih.
Jer izmijenjeno je to koljeno,
oni nisu kao moji sinovi koje sam uzgojio.
21 Ništavnim me bogom na ljubomor
potakoše,
razdražiše me ništavilima svojim,
i ja ću njih ljubomornim učinit',
pukom ništavnim,
razdražit ću ih glupim nekim
narodom!
22 Da, moga gnjeva požar je usplamtio
i gorjet će do dubina šeolskih;
proždrijet će zemlju i sve što ona rađa,
sažeći joj brda do temelja.
23 Nevolje na njih ću svaliti,
na njih ću svoje istrošiti strijele.
24 Od gladi će umirati,
ognjica i pošast njih će trovati.
Poslat ću na njih zub zvjerinji
i otrov zmijâ što prahom gmižu.
25 Vani će mač zatirati djecu,
a strava će vladati iznutra.
Ginut će jednako momak i djevojka,
dojenče i starac sjedokos.
26 Rekoh: U prah ću ih smrviti,
zbrisati im spomen izmed ljudi,
27 da ne bješe ruga dušmanskoga,
pa da protivnici im se ne prevare,
pa da kažu: 'Pobjeda je naša,
nije to ruka Vječnoga izvela.'
28 Jer narod je to neupućen,
oštroumlja u njih nema.
Hamiši
29 Da su mudri, već bi razumjeli,
razmatrali bi svoju sudbinu.
30 Kako da jedan tisuću u bijeg nagna,
i deset tisuća da dvojica gone,
da ih Stijena njina nije prodala,
da ih Vječni nije izručio?
31 Al' stijena im nije poput naše Stijene;
osuđeni su naši neprijatelji.
32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa
i od vinograda gomorskih;
grožđe im je grožđe otrovno,
grozdovi im grozdovi gorčine;
33 njihovo je vino otrov zmijski,
žestok jed otrovnice ljute.
34 Al' nije li on pohranjen kod mene,
zapečaćen u mojim riznicama?
35 Moja je odmazda i nagrada
u vrijeme kad im noga posrne.
Jer blizu je dan njihove propasti,
udes njihov brzo im se bliži!
36 Tada će Vječni suditi svome narodu,
sažalit se nad slugama svojim,
kada vidi da snaga jača,
a nitko nije obuzdan ili osnažen.
37 Tad će reći: 'Ta gdje su bozi njihovi,
gdje stijena kojom se zaklanjahu?
38 Oni što su jeli salo njihovih klanica
i pili vino njihovih ljevanica?'
Neka se dignu i neka vam pomognu,
nek' vam budu zaklonište!
39 Vidite sada da sam Ja, ja sam Jedan,
i nema B-ga poput mene!
Ja donosim smrt i darujem život;
ja udaram ali i iscjeljujem
i nitko se iz ruke moje ne izbavlja.
Šiši
40 Da, svoju ruku ja dižem prema nebu
i kažem: Ne bio ja živ vječito.
41 Kada naoštrivši mač svoj blistavi
uzmem sud u svoje ruke
da svojim odmazdim dušmanima,
da naplatim onima koji mene mrze.
42 Strijele svoje opojit ću krvlju
i mač moj najest će se mesa,
krvi ubijenih i zarobljenih,
glavâ dušmanskih vrhovnika.
43 Kličite, puci, njegovom narodu,
jer će krv slugu svojih osvetiti,
istom mjerom vratit' dušmanima,
naplatit će od onih koji njega mrze,
očistit' od grijeha zemlju svog naroda.«
Švi'i
44 Dođe Moše, te izgovori u uši naroda sve riječi ove pjesme, on i Jošua, sin Nunov.
45 I Moše završi izgovorivši sve ove riječi svemu Izraelu, 46 I reče im: »U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; da možete narediti sinovima svojim da ih drže vršeći sve riječi ovoga Zakona. 47 Ta nije to za vas prazna riječ jer ona je vaš život. Zbog ove riječi živjet ćete dugo na zemlji koju ćete, prešavši Jarden, zaposjesti.«
48 Toga istog dana Vječni reče Mošeu: 49 »Popni se na goru Avarim do gore Nevo – koja je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed djeci Izraelovoj. 50 Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. 51 Jer ste me iznevjerili sred Izraelaca kod voda Merivat Kadeša, u pustinji Zinu, jer niste očitovali moju svetost među sinovima Izraelovim. 52 Izdaleka ćeš vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući – u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.«
|
