Paraša Leh Leha
Berešit 12:1-17:27, prema prijevodu Đure Daničića
B''H
Rišon
(poglavlje 12)
1 I reče Vječni Avramu: Idi iz zemlje svoje i od roda svog i iz doma oca svog u zemlju koju ću ti ja pokazati. 2 I učinit ću od tebe velik narod, i blagoslovit ću te, i ime tvoje proslavit ću, i ti ćeš biti blagoslov. 3 Blagoslovit ću one koji tebe blagoslove, i proklet ću one koji tebe prokunu; i u tebi će biti blagoslovena sva plemena na zemlji. 4 Tada pođe Avram, kao što mu kaza Vječni, i s njim pođe Lot. A bijaše Avramu sedamdeset i pet godina kada krene iz Harana. 5 I uze Avram Saraj ženu svoju i Lota sina brata svog sa svim blagom koje bijahu stekli i s dušama koje bijahu dobili u Haranu; i pođoše u zemlju kanaansku, i dođoše u nju. 6 I prođe Avram tu zemlju do mjesta Š'hema i do ravnice moreške; a bijahu tada Kanaaneji u toj zemlji. 7 I javi se Vječni Avramu i reče: Tvom potomstvu daću zemlju ovu. I Avram načini ondje žrtvenik Vječnom, koji mu se javio. 8 Poslije otiđe odandje na brdo, koje je prema istoku od Bet-Ela, i ondje razape šator svoj, te mu Bet-El bijaše sa zapada a Aj s istoka; i ondje načini Vječnom žrtvenik, i prizva ime Vječnog. 9 Odande otiđe Avram dalje idući na jug. 10 Ali nasta glad u onoj zemlji, te Avram siđe u Egipat da se ondje skloni; jer glad bijaše velika u onoj zemlji. 11 A kad se približi da već uđe u Egipat, reče Saraj ženi svojoj: Gle, znam da si žena lijepa u licu. 12 Zato kad te vide Egipćani reći će: Ovo mu je žena. Pa će me ubiti, a tebe će ostaviti u životu. 13 Nego hajde kaži da si mi sestra, te će meni biti dobro tebe radi i ostat ću u životu uz tebe.
Šeni
14 I kad dođe Avram u Egipat, vidješe Egipćani ženu da je vrlo lijepa. 15 I vidješe je knezovi Faraonovi, i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvor Faraonov. 16 I on činjaše dobro Avramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila. 17 Ali Vječni pusti velika zla na Faraona i na dom njegov radi Saraj žene Avramove. 18 Tada dozva Faraon Avrama i reče mu: Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da ti je žena? 19 Zašto si kazao: Sestra mi je? Te je uzeh za ženu. Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi. 20 I Faraon zapovijedi ljudima za nj, te ispratiše njega i ženu njegovu i sve što imaše.
(poglavlje 13)
1 Tako otide Avram iz Egipata gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takođe i Lot s njim. 2 A bijaše Avram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom. 3 I iđaše svojim putevima od juga sve do Bet-Ela, do mjesta gde mu prvo bijaše šator, između Bet-Ela i Aja, 4 Do mjesta, gde prije bješe načinio žrtvenik; i ondje prizva Avram ime Vječnog.
Šliši
5 A i Lot koji iđaše s Avramom imaše ovaca i goveda i šatora. 6 I zemlja ne mogaše ih nositi zajedno, jer blago njihovo bijaše veliko da ne mogoše živjeti zajedno, 7 I bijaše svađa među pastirima Avramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vreme živjehu Kanaaneji i Ferezeji u onoj zemlji. 8 Pa Avram reče Lotu: Nemoj da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braća. 9 Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako ćeš ti na lijevo, ja ću na desno; ako li ćeš ti na desno ja ću na lijevo. 10 Tada Lot podiže oči svoje i sagleda svu ravnicu jordansku, kako je cijelu natapaše rijeka, bijaše kao vrt Vječnog, kao zemlja Egipatska, sve do Zagora, prije nego Vječni zatre S'dom i Amoru. 11 I Lot izabra sebi svu ravnicu jordansku, i otiđe Lot na istok; i razdijeliše se jedan od drugog: 12 Avram življaše u zemlji kanaanskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajući svoje šatore do S'doma. 13 A ljudi u S'domu bijahu nevaljali, i griješili su Vječnom veoma. 14 A Vječni reče Avramu, pošto se Lot odijeli od njega: Podigni sada oči svoje, pa pogledaj s mjesta gde jesi na sjever i na jug i na istok i na zapad. 15 Jer svu zemlju što vidiš tebi ću dati i potomstvu tvom do vijeka. 16 I učinit ću da potomstva tvog bude kao praha na zemlji; ako tko uzmogne izbrojati prah na zemlji, moći će izbrojati i potomstvo tvoje. 17 Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer ću je tebi dati. 18 I Avram diže šatore, i dođe i naseli se u ravnici mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i ondje načini žrtvenik Vječnom.
Revi'i
(poglavlje 14)
1 A kad bijaše Amrafel kralj Šineara, Arioh kralj Elasara, Hedorloemer kralj Elama i Tidal kralj Gojima, 2 Zaratiše na Bera kralja S'dome, i na Biršu kralja Amore, i na Šineava kralja Adme, i na Šemebera kralja Zebojima i na kralja od Bela, koja je sada Zoar. 3 Svi se ovi skupiše u dolini Sidimu koja je sada Mrtvo more. 4 Dvanaest godina bijahu služili Hedorloemer, pa trinaeste godine odmetnuše se. 5 A četrnaeste godine dođe Hedorloemer i kraljevi koji bijahu s njim, i pobiše Refaime u Ašterot-Karnajimu i Zuzime u Hamu i Emime u Šave Kirijatajimu, 6 I Horite u planini Seiru, sve do ravnice Paranske koja je pokraj pustinje. 7 Od tuda vrativši se dođoše u En-Mišpat, koji je Kadeš, i isjekoše sve koji življahu u zemlji Amalečana, i Amoreje koji življahu u Hazezon -Tamaru. 8 Tada iziđe kralj S'doma i kralj Amore i kralj Adme i kralj Zebojima i kralj od Bela, koje je Zoar, izađoše na njih u dolini Sidimu, 9 Na Hedorloemera kralja Elama, i na Tidala kralja Gojima, i na Amrafela kralja Šineara, i na Arioha kralja Elasara, četiri kralja na pet. 10 A u dolini Sidimu bijaše mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobježe kralj S'doma i kralj Amore, i ondje padoše, a što osta pobježe u planinu. 11 I uzeše sve blago u S'domu i Amoru i svu hranu njihovu, i otiđoše. 12 Uzeše i Lota, nećaka Avramovog, i blago njegovo, i otiđoše, jer je živio u S'domu. 13 A dođe jedan koji bijaše pobjegao, te javi Avramu Hebreju, koji živješe u ravni Mamre Amoreja, brata Ešhola i brata Anera, koji bijahu u savezu s Avramom. 14 A kad Avram ču da mu je zarobljen nećak, naoruža sluge svoje, njih trista osamnaest, rođenih u njegovoj kući, i pođe u potjeru do Dana. 15 Ondje razdijeli svoje noću, između sebe i slugu svojih, i udari na njih i razbi ih, i otjera ih do Hobe, koja je lijevo od Damaska, 16 I povrati sve blago; povrati također Lota nećaka svog s blagom njegovim, i žene i ljude. 17 A kralj S'doma iziđe mu u susret kad se vrati razbivši Hedorloemera i kraljeve što bijahu s njim, u dolinu Šave, koja je sada dolina kraljeva. 18 A Malhicedek car Salema iznese kruh i vino; a on bijaše svećenik Boga Najvišega. 19 I blagoslovi ga govoreći: Blagosloven da je Avram Bogu Najvišem, čije je nebo i zemlja! 20 I blagosloven da je Bog Najviši, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetinu od svega.
Hamiši
21 A kralj S'doma reče Avramu: Daj meni ljude, a blago uzmi sebi. 22 A Avram reče kralju S'doma: Dižem ruku svoju ka Vječnom Bogu Najvišem, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se: 23 Ni konca ni remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne kažeš: Ja sam obogatio Avrama; 24 Osim što su pojeli momci, i osim dijela ljudima koji su išli sa mnom, Aneru, Ešholu, i Mamreu, oni neka uzmu svoj dio.
(poglavlje 15)
1 Poslije ovih stvari dođe Avramu riječ Vječnoga u viziji govoreći: Ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plaća je tvoja vrlo velika. 2 A Avram reče: Vječni, Vječni, što ćeš mi dati kad živim bez djece, i moja kuća će ostati ovom Eliezeru Damaščaninu? 3 Još reče Avram: Eto meni nisi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj nasljednik. 4 I gle, Vječni mu progovori: Neće taj biti nasljednik tvoj, nego koji će izaći od tebe taj će ti biti nasljednik. 5 Pa ga izvede van i reče mu: Pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojati. I reče mu: Toliko će biti potomstvo tvoje. 6 I povjerova Avram Vječnom, a On mu to uračuna u pravdu.
Šiši
7 I reče mu: Ja sam Vječni, koji te izvedoh iz Ura Kaldejskog da ti dam zemlju ovu da bude tvoja. 8 A on reče: Vječni, Vječni, po čemu ću znati da će biti moja? 9 I reče mu: Prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golubića. 10 I on uze sve to, i rasječe na polovice, i metnu sve polovice jednu prema drugoj; ali ne rasječe ptice. 11 A ptice slijetahu na te mrtve životinje; a Avram ih tjeraše. 12 A kad sunce bijaše na zalasku, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. 13 I Vječni reče Avramu: Znaj zasigurno da će potomstvo tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina. 14 Ali ću suditi i narodu kome će služiti; a nakon toga će oni izaći s velikim blagom. 15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti. 16 A oni će se u četvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim još nije kraj. 17 A kad sunce zađe i kad se smračilo, gle, peć se dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše između onih dijelova. 18 Taj dan učini Vječni savez s Avramom govoreći: Potomstvu tvom dadoh zemlju ovu od vode Egipatske do velike vode, vode Eufrata, 19 Kenitsku, kenizitsku i kadmonitsku, 20 I hetitsku i perezitsku i refaimsku, 21 I amorejsku i kanaanitsku i girgešitsku i jevusitsku.
(poglavlje 16)
1 Ali Saraj žena Avramova ne rađaše mu djece. A imaše robinju Egipćanku, po imenu Hagar. 2 Pa reče Saraj Avramu: Vječni me zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje. I Avram prista na riječ Sarajinu. 3 I Saraj žena Avramova uze Hagar Egipćanku, robinju svoju, i dade je za ženu Avramu mužu svom poslije deset godina otkako se nastani Avram u zemlji kanaanskoj. 4 I on otide k Hagar, i ona zatrudnje; a kad vidje da je trudna, ponese se od gospođe svoje. 5 A Saraj reče Avramu: Uvreda moja pade na tebe; ja ti metnuh na krilo robinju svoju, a ona vidjevši da je trudna ponese se od mene. Vječni će suditi meni i tebi. 6 A Avram reče Saraj: Eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, učini s njom što ti je volja. I Saraj je stade zlostavljati, te ona pobježe od nje. 7 Ali anđeo Vječnog nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Šur. 8 I reče joj: Hagar, robinjo Sarajina, otkud ideš, i kuda si se zaputila? A ona reče: Bježim od Saraj gospođe svoje. 9 A anđeo joj Vječnog reče: Vrati se gospođi svojoj, i pokori joj se. 10 Opet joj reče anđeo Vječnog: Umnožiću veoma potomstvo tvoje, da se neće moći prebrojati od množine. 11 Još joj reče anđeo Vječnog: Eto si trudna, i rodićeš sina, i daj mu ime Išmael; jer je Vječni vidio muku tvoju. 12 I bit će čovjek kao divlji magarac; ruka će se njegova dizati na svakog a svačija na njega, i stanovat će pred svom svojom braćom. 13 Tada Hagar prizva ime Vječnog koji govori s njom: Ti si Bog, koji vidi. Jer govoraše: Zar još gledam iza Onog koji me vidio? 14 Zbog toga zove se onaj studenac Be'er Lachai Ro'i (studenac Živoga koji me vidi); a on je između Kadeša i Bereda. 15 I rodi Hagar Avramu sina; i nazva Avram sina svog, kojeg mu rodi Hagar, Išmael. 16 A bijaše Avramu osamdeset i šest godina kad mu Hagar rodi Išmaela.
(poglavlje 17)
1 A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Vječni i reče mu: Ja sam Bog Svemogući, po mojoj volji živi, i budi pošten. 2 I učinit ću savez između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti. 3 A Avram pade ničice. I Vječni mu još govoraše i reče: 4 Od mene evo savez moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima. 5 Zato se više nećeš zvati Avram nego će ti ime biti Avraham, jer sam te učinio ocem mnogih naroda; 6 Daću ti porodicu vrlo veliku, i načiniću od tebe narode mnoge, i kraljevi će izaći od tebe.
Švi’i
7 A postavljam savez svoj između sebe i tebe i potomstva tvojeg nakon tebe od koljena do koljena, da je savez vječan, da sam ja Bog tebi i potomstvu tvom nakon tebe; 8 I dat ću tebi i potomstvu tvojem nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju kanaansku u vječno vlasništvo, i bit ću im Bog. 9 I reče Bog Avramu: Ti pak drži savez moj, ti i potomstvo tvoje nakon tebe od koljena do koljena. 10 A ovo je savez moj između mene i vas i potomstva tvojega nakon tebe koji ćete držati: da se obrezuju između vas svako muško. 11 A obrezivat ćete okrajak tijela svog, da bude znak saveza između mene i vas. 12 Svako muško dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje od koljena do koljena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od potomstva tvog. 13 Da se obrezuje koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti savez moj na tijelu vašem savez vječan. 14 A neobrezano muško, kome se ne obreže okrajak tijela njegovog, da se istrijebi iz naroda svog, jer pokvari savez moj. 15 I još reče Bog Avramu: A Saraj ženu svoju ne zovi je više Saraj nego neka joj bude ime Sara. 16 I ja ću je blagosloviti, i dat ću ti sina od nje; blagoslovit ću je, i biće majka mnogim narodima, i kraljevi narodima izaći će od nje. 17 Tada pade Avram ničice i nasmija se govoreći u srcu svom: Da li će se čovjeku od sto godina roditi sin? I Sari? Da li će žena od devedeset godina roditi? 18 I Avram reče Bogu: Neka živ bude Išmael pred Tobom! 19 I reče Bog: Zaista Sara žena tvoja rodiće ti sina, i dat ćeš mu ime Jichak; i uspostavit ću savez svoj s njim da bude savez vječan potomstvu njegovom nakon njega. 20 A i za Išmaela uslišio sam te; evo blagoslovio sam ga, i dat ću mu porodicu veliku, i umnožit ću ga veoma; i rodiće dvanaest knezova, i načiniću od njega velik narod. 21 A savez svoj učinit ću s Jichakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba. 22 I Bog izgovorivši otide od Avrama gore. 23 I Avram uze Išmaela sina svog i sve koji se rodiše u domu njegovom i koje god bijaše kupio za svoje novce, sve muško od domaćih svojih; i obreza okrajak tijela njihovog u isti dan, kao što mu kaza Bog. 24 A bijaše Avramu devedeset i devet godina kad obreza okrajak tijela svog. 25 A Išmaelu sinu njegovom bijaše trinaest godina kad mu se obreza okrajak tijela njegovog. 26 U jedan dan obreza se Avram i sin mu Išmael, 27 I svi ukućani njegovi, rođeni u kući i kupljeni za novce od stranaca, bjehu obrezani s njim.
|
