moderato_cantabile

Ljubav nestaje kroz stihove

(malo sam se poigrala raznoraznim stihovima pjesama i složila jednu)

Ono sve što znaš o meni
to i drugi ljudi znaju
što mi ruku samo daju
ili na pozdrav mahnu tek.
Ne znam dal' dan će doći
kad ćemo sami ostati
kad ćemo dugo pričati.
Pa, zar je sve to samo san
djevojke za jedan dan?
Pitala sam ljude, kol'ko će to trajati,
Može li se umrijeti, hoću li se poslije kajati?
Bit ćeš uvijek moj
I dio moga sna.
Sve je bilo prelijepo
da bi dugo trajalo,
puno toga bilo je,
a ništa nije ostalo,
ništa nije ostalo.
Duboko u tebi
možda sam ostavila trag svjetla
u noći između zidova.
A tila san te jubit
tila san te čvrsto stisnit uz sebe
I da stane vrime i da stane sve
da se svit ne okriće.
Vrijeme provodim u oblacima,
Očekujući da se nešto desi,
Potpuno sam slijepa u njima,
Ipak shvaćam što se ovdje zbiva.
Koliko sam dugo provela na nebu,
Koliko sam mnogo snivala o svemu
Konačno sam shvatila da moram sići.
Iako davno su nestale sve veze što spajale su nas
Dugo već dugo ne znam da l' su draže bile suze il' smijeh
Iako i dodir tvoj je stran
Susret bi novi probudio u meni onaj stari plam
Zato, ako te sretnem samo šuti.
Još ovaj put ću se stisnit kraj tebe
i vrime je, već odavno
da završi ta štorija o falšoj ljubavi.
Duga očajna kiša,
magla zastire grad,
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas će odvesti vlak…