...zavidim joj...


opet sam ju sanjao...opet sam ju vidio...ubija me znatiželja...

...tko je ona...

vidim vjetar u njenoj kosi...kako joj se bijela haljina ljulja na tom vjetru...

...vidim suze na njenom licu...i razmazanu šminku...

...čujem zvona...i vidim anđela kako dobiva svoja krila...

...kako se spušta nad nju...

...onda sve utihne...

zvona ne zvone...vjetar ne puše...anđeo ne sja...

samo ona...na rubu...s ružom u ruci...

i samo ja...s olovkom...koja ne ostavlja traga na papiru...

I'm thinking awful things. I hope someone will notice it. Before i take it too far. Before they break me. I'm scared. Will you help me? Will you say anything? Just to break the silence.

žalostan sam kada shvatim da ljudi nemaju previše vjere...neki je uopće nemaju...lako odustaju...prelako...kada naiđu i na najmanji problemčić žale se....postaju sebični...krive druge...iskaljuju bijes na drugima...a kada shvate svoje greške...prekasno je...

neki samo žele da im se sve nudi na srebrnom pladnju...ne shvaćaju da čak i taj pladanj moraju platiti....osobu koja ga nosi moraju platiti...

maybe it's luck...but i feel the same...

nemojte tražiti nešto što vam je uzaludno...

ne tražite osobu koja vas potpuno razumije...samo tražite nekog kome možete vjerovati...

ne tražite sreću u novcu...sreća je baš u onome što novac ne može kupiti...

ne tražite savršeno mjesto na svijetu...stvorite ga sami...

ne tražite savršenu osobu za vas...ona je možda baš pokraj vas već godinama...

ne tražite ništa...samo će doći...poput sunca...sreća ne može ostati vječno skrivena...