četvrtak, 09.04.2009.
Od Makarske do Sofije
Idemo ili ne?
Vikend je za nama, tj. radni dio tjedna. Planirani polazak u Subotu je otpao zbog tehničkih problema sa našim "Zmajem" - Lada Samara. Kako mehaničari nisu uspjeli izaći na kraj sa starim autom uzeli smo stvari u svoje ruke. Mlađo je donio priručnik o popravljanju Lade Samare. Zasukali smo rukave i krenuli na posao. Kroz sunčano subotnje popodne, umjesto vožnje prem istočnim krajevima, razmišljali smo hoćemo li uopće započeti putovanje. U sami mrak ponosno trljamo čađave ruke diveći se vlastitim mehaničarskim sposobnostima. Lada je bila spremna za tehnički pregled.
Već nervozan zbog izgubljena dva dana u Ponediljak u 5.30 iskačem iz kreveta. Na brzinu pakiram stvari i zadovoljno se vozim prema tehničkom pregledu. Nisam ni došao a gospodin u plavom mantilu viče: "Pa ovo je još gore nego što je bilo. Livi kotač ništa ne koči." Kad što se desilo? Od prevelike želje u sajlu ručne kočnice smo ulili previše ulja koje je ujedno zamastilo kočnicu. Nabrzaka budim Mlađu. Kroz pola ure čistimo masnoću sa kočnice te uz zadovoljni uzdah registriramo Zmaja. Pozdravljamo najdraže i motamo u pravcu Dubrovnika.
Vožnja kroz Crnu Goru
Prva planirana postaja je Bugarska prijestolnica Sofija. Na Michelin.com pronalazimo dvije rute slične po udaljenosti i predviđenom vremenu vožnje. Prva je preko Bosne, a druga preko Cnbe Gore. Biramo potonju jer želimo popiti kavu u Prištini i zabilježiti novu državu u putovnicu. Osunčanom cestom, ležernom vožnjom preko Dubrovnika dolazimo do granice sa Crnom Gorom. Kako se nebi previše opustili Crnogorci su nam uzeli 10€ za nekakvu ekološku rentu. Prelaskom granice izmjenjujemo saznjanjao samoj državi i njenim stanovnicima. Svima nama je iz raznih viceva zasigurno poznata legendarna crnogorska lijenost. Kako sve ne bi ostalo na vicevima pobrinuli su se radnici na obnavljanju jadranske magistrale. Čekajući u mnogim kolonama, provlačeći se preko izrovane ceste uz bezbrižne poglede usporenih radnika izgubili smo više od sat vremena. Za utjehu nam je ostalo uživanje u prekrasnim priobalnim pejzažima.
Trajekt - Kotorski zaljev
Sveti Stefan - Budva
Auto moto savez Jugoslavije
Modernizacija Crne Gore
Spašavanje krave
Već lagano pospani i izgladnjeli, s mislima o sočnoj vešalici uz šopsku na nekom od odmorišta uz rijeku Moraču nailazimo na kolonu. Zar još jedni radovi na cesti? Na svu sreću kolona se brzo raščišćavala.
Mlađo mi iznenada remeti pažnju usmjerenu na auto ispred mene. Upire prstom na drugu voznu traku: "Neko ja ubija kravu!". Kroz par trenutaka dolazimo do izvrnute krave na sred ceste. Krava je malim trzajem repom davala znakove života. Očitio bespomćna životinja nije uznemiravala vozače koji su životinju hladnokrvno mimoilazili. Naglo zaustavljam auto. Naime, u želji za svježom travom krava se prevalila preko ograde i zaplela o konop. Iskačemo u stilu službe za spašavanje. Mlađo dobacuje nož neophodan za rezanje konopca u koji se krava zaplela. U nekoliko sekundi jadna je životinja stajala na nogama. Nakon završene akcije spašavanja dolazi preplašena vlasnica koja je u međuvremenu pokušala pronaći pomoć u selu. Kratko slušamo mnogobrojne riječi zahvale te sa zadovoljstvom krećemo dalje.
Spašavanje krave 1
Spašavanje krave 2
Spašavanje krave 3
Spašavanje krave 4
Duga noć kroz planinski labirint
Tokom večere na izlazu iz Crne Gore od vozača kamiona saznajemo kako se na ulazu u Kosovo plaća dodatno auto osiguranje od 50 € pa na više. Odlučno odustajemo od Kosova i biramo dužu rutu preko Srbije. Nakon punjenja jeftinog goriva na izlazu iz Crne Gore radnici na pumpi nas upućuju na kraću rutu uz samu kosovsku granicu. Tokom vožnje uz granicu imamo novu infornmaciju. Možemo ići kroz Kosovo uz posjedovanje zelenog kartona. Kako bi svar bila gora , zbog zaobilaženja više kontrolnih punktova, upućuju nas na Peč preko planinskih klanaca. Dolaskom na kosovsku granicu ustanovljavamo kako nam ipak treba dodatno osiguranje. okrećemo se nazad i bilježimo jo dva sata gubitka.
Nakon ne prospavane noći oko 6 ujutro dolazimo na Bugarsku granicu. Kod prvog kontakta sa graničnom službenicom primjećujemo otresito ponašanje prema nama. Ili zbog ranog jutra, ili su nas zamjenili sa susjedima Srbima, ili smo jednostavno naišli na krivu osobu. Nakon prolaska 6 službenika tj. kontrolnih točaka odbacujemo tezu o nailasku na krivu osobu. Samo jedna mlada službenica nas je pozdravila sa osmijehom. Uz neočekivani bezobrazluk prošli smo granicu bez upozorenja o obaveznoj vinjeti koja se kupuje kod jednog od službenika. Tražeći vinjetu u obilžnjem gradiću susreli smo se sa pravom Bugarskom. Ulice su razrovane, po ulicama se voze čak lošija auta od našeg Zmaja. Ista situacija kao prije jednu i pol godinu ranije u Rumnjskoj. Pitamo se zašto Bosna i Hercegovina nije u EU?
Sofija - grad dekoltea
Sofija - pogled iz centra
Kratkom vožnjom autocestom dolazimo do Sofije. Nakon osvježavanja tj. pranja zubiju razgledajemo grad. Centar grada je popriličito šporak. Mnogobrojne zgrade su u tijeku obnavljnja. U razriješavanju prometnih gužvi ne pomažu ni mnogobrojni oblici javnog prijevoza: autobusi, minibusevi, tramvaji, metro, troljebusi, taxiji. Najveću pažnju su nam odvlačile hrabre Bugarke koje su ponosno paradirale uz visoko podignute dekoltee.
Dok Bugari vrijedno rade...
... ljepši spol ponosno ističe prirodna bogatstva
obline se ističu i na reklamama
U potrazi za modelima
...i medo je sladak
Od arhitektonskih znamenitosti ističe se katedrala "Aleksandr Nevski", sveučilišna zgrada i nacionalna knjižnica. Između građevina prostiru se mnogobrojni parkovi. Na jednom od njih smjestio se buvljak koji je zaokupljao pažnju malobrojnih turista.
Katerdrala "Aleksandr Nevski"
Staljin, Lenjin, Trocki - koji više košta
Nostalgija za Trabantom
Bugarska spiza
Kako bi se približili Bugarskom načinu života odlazimo do tradicionalnog restoraba "Krčma kod Jafata". Nadam se da sam dobro preveo sa ćirilice. Inače ista kao i ona koju smo učili u školi, samo što za samoglasnik uz slovo J se koristi novo slovo kao u ruskoj abecedi. Uz ugodni starinski ambijent uživali smo u mesnim specijalitetima sa žara na Bugarski način. Za prilog smo dobili Šopsku salatu u kojoj je bila nasjeckana zelena kapulica, kisele paprike te posuto naribanim svježim sirom i ukrašeno svježim peršinom. Doživljaj ne bi bio potpun bez crvenog vinoa iz domaćih vinograda, Cabernet-Sauvignona. Sve navedeno, u samom centru grada, za 33€.
Garderoba s osmijehom
Neizostavni dio svakog putovanja - vina
Naši domaćini - www.CouchSurfing.com
Tenk ili Lada
U sljedećem blogu čitajte doživljaje sa ceste iz jedne od meni najdražih zemalja, Turske
Istok ili Zapad?
Objavljeno u 22:52 Komentari (21) • Isprintaj • #
