ponedjeljak, 05.11.2007.
7. Iz Rusije bez ljubavi
U vlaku iz Kijeva za Moskvu
Moskva
Zaštitni znak Crvenog trga
Lenjinov mauzolej
Jedan od zvonika Kremlja
Putinova mladež
U središtu Moskve Mike ima želju
Dan uobičajeno počinje potragom za ambasadama. Na redu su Transkavkaske države. U Gruzijsku ambasadu dolazimo pred zatvaranje. Rulja pred zgradom u raspadu probudila je skepsu. Na sreću se provlačimo i dolazimo do zakrčenih šaltera. Izmjenjivala su se sretna i uplakana lica. Budućnost im je ovisila o neumoljivim ostacima socijalističke birokracije. Nakon razgovora sa činovnikom ostajemo ravnodušni. Sat odluke je 17 h kada trebamo sa rezervacijama doći po vize. Pomislim: kakve rezervacije? Tko to u Gruziji posluje preko neta. Po povratku u ambasadu, bez rezervacija, nasmijani Gruzijac dobacuje nam putovnice. Ne oklijevajući gubimo se u vidu magle. Pomislih, imamo više sriće nego pameti. Pod pritiskom Moskovskih cijena noć provodimo u već domaćem okruženju. Prije spavanja večer nam je uljepšala simpatična gazdarica koja je išibala nestašnog Ivana Groznog.
Romantični metro
Djedica i Babuške
Moderna i socijalistička arhitektura
Babuška šiba Ivana Groznog
Dan je obilježen neuspjehom vađenja Turkmenistanske vize. Ta država nam je bila ulaz u „Stanove“. Država posebna po bivšem diktatoru Niazovu i koja po slobodi medija zauzima predzadnje mjesto ispred Sjeverne Koreje. Veličina Moskve kao i svake veće metropole ubrzo nas je potrošila. Istrošeni žurimo na željeznički kolodvor. Moskoskaja. Nasumice odabiremo studentski grad po imenu Penza. U igri je bila opcija St. Petersburg, Tallin, Helsinki kako bi jeftinim letom došli do Gruziji. Penza je zapravo bila usputna točka do Sochija na crnomorskoj obali iz koje ide trajekt za Trabzon u Turskoj. Na kolodvor stižemo sat vremena prije polaska vlaka. Mike i ja nakon čekanja na šalteru saznajemo da nema karata bez svih putovnica. Neshvatljivo, za međugradski prijevoz trebaju putovnice! Slijedi trka po ostale putovnice. Mislim da obaram rekord na 400 m sa preponama. Dolazim 15 minuta prije polaska vlaka. Službenica nije u mogućnosti u tom vremenu izdati 5 karata. Beštimamo im sve po spisku!!! Pokušavamo bez karata. Od prvog do 40. vagona svi nas odbijaju. Ispred zadnjeg vagona nastala je kavga. Vjerojatno iz istog razloga kao kod nas jedna djevojka propušta vlak. U tom trenutku njen otac skače na konduktere. Bezuspješno. Sa sjetom gledamo vlak za Penzu, grad koji vjerojatno nikad više nećemo vidjeti. Slomljen od trčanja sjedam na peron. A što sad? Za dvi ure kreće vlak za Sochi. Dvi noći u vlaku. Na vrijeme kupujemo karte za vlak. Vrijeme prije polaska vlaka provodimo čitajući Malnarov putopis U POTRAZI ZA STAKLENIM GRADOM. Najbolji putopis u bivšoj Jugi. Na vrijeme dolazimo do vlaka. Iz lokomotive se dimi ka iz kamiona Paje i Đuke. Dajemo karte na ulazu u vlak. Karte nam vraćaju uz objašnjenje da su izdane za sutra. Idemo, rekord na 400. Može i bez prepona. Na šalteru stara priča, nema dovoljno vremena za zamjenu karta. Dolijeće i Zoran. Kaže da imamo dogovoren upad bez karata. Ubrzo i 5. plan propada jer birokracija ne dozvoljava brzi povrat novca. Sljedeći vlak ide sutra ujutro. Smiješi nam se spavanje na kolodvoru L. Ne predajemo se! Nalazimo VIP ložu koja se masno plaća (20 Kn/h ili 100 Rublji). Zahtijevamo besplatan ulaz. Slijedi razgovor sa dežurnim voditeljem kolodvora. Naglašavamo da su nam zbog greške na šalteru obećali spavanje u čekaonici. Mi smo "moš mislit" čekaonicu zamijenili za VIP ložu. Mike samo što ne pukne od smijeha. Oštro prijeti razgovorom sa direktorom. U znoju završavaju pregovori. Pod budnim oko oštre Ruskinje, zadovoljni smo zaspali zavaljeni u udobne fotelje.
Vlak odlazi bez nas
Malnar na repertoaru
VIP loža moskovskog kolodvora
Moskva – Sochi – Trabzon
Prizor na svim lokalnim kolodvorima
U ponudi ima i sušene ribe
Hrabri kupači na Crnom moru
Dolazimo u budući Olimpijski grad Sochi. Opija nas toplina urednog kolodvora okupana podnevnim suncem. Sve klizi kao po loju. Ručak u priobalnom socijalističkom hotelu Moskva. Na 9. katu, na meniju je neka čudna debelokožna riječna ribica. Ručak nije bog zna šta, ali ga izvlači pogled na cijeli grad. Usput, Split je za njega SPLIT. Na vrijeme dolazimo na šalter za karte, za trajekt iz Sochija za Trabzon. E to nije dobro. Lokalni milicioner se rukuje sa nama. Traži registracijske liste. Imamo ih, ali nisu potvrđene. Pomislih, debeli mrki punoglavac nas ima u šaci. Nakon razgovora sa carinikom dobivamo zeleno svjetlo za izlazak iz države. Tvrdoglavi punoglavac nezadovoljan odvodi nas u postaju. Pretresa jednog po jednog, vičući želeći nam utirati strah u kosti. Priča završava odlaskom trajektom. Završni račun iznosi 50$. Dakako, u njegovom džepu. Nažalost i mi imamo mnogo ovakve gamadi. Posebno prema istočnim susjedima. Primjenjuju onu poznatu „Tko je jači, taj tabači“.
Milicioneri – korumpiraši
Situacija oko izlaska iz Rusije se zahuktava. Nastojimo riješiti registracije uz skuplje spavanje u hotelu Moskvi. Hotel koji nam ostaje u sjećanje po raspravi do ranih jutarnjih sati. Nije nam ni umor smetao. U socijalistički uređenom predsoblju sa čašama u ruci Bero, Zoran, Mike i ja zauzeli smo borbene položaje. Mlađo je neutralan. Tema borbe je pisanje bloga. Tko su vjerni čitatelji? Što naši čitatelji žele čuti? Kako na zanimljiviji način pružiti više informacija? Na ova i još mnoga druga pitanja oštrili su se zubi, iskre su vrcale, gestikulacija je podsjećala na akrobacije. Ma ni talijanski parlamentarci nam nisu ravni. U prvu ruku sve izgleda besmisleno. I bilo je dok ujutro sa odmakom nismo razmislili o svemu izrečenome. Živila rasprava! Živio dijalog!
Slobodno vrijeme provodimo učeći Gruzijski
Rasprava ne jenjava
Mlađo neutralac
Novim danom ulazimo u novu shemu. Igru carinika, policije, ureda za registraciju, nevoljko prihvaćamo. Završni račun iznosio je dva izgubljena dana i 700 EUR-a. Čekajući slijedeći trajekt saznajemo da smo prevareni. Tri radna dana za obavezu registraciju još nisu prošla. U međuvremenu je bio vikend i praznik. Ogorčeni napuštamo Rusiju. Drugi ulaz koji imamo na vizi zasigurno nećemo iskoristiti. Zbogom Sochi! Dobro nam došla Turska!!!
Napokon polijećemo iz Sochia
Prije odlaska fotoaparatima hvatamo mafiju
Turska disko muzika na trajektu za Trabzon
Objavljeno u 11:03 Komentari (53) • Isprintaj • #