karnevali i maškare

Od blagdana Sveta tri kralja počinje radost maškara. Sjećam se svog djetinjstva i tog svakogodišnjeg razdoblja koje mi je, u istoj mjeri kao i danas, predstavljalo osobitu radost. Planovi i sjajne izvedbe od skromnih materijala...
Mjesto ima dugogodišnju tradiciju karnevala, već godinama se o tome piše, posjetitelji stižu sa svih strana...
Dio čitave atmosfere je i dječji karneval.
Dakle, već nakon gornjeg blagdana počinju se kovati planovi u što maskirati djecu. Razredi osnovne škole se obično skupno organiziraju. Pa tako i razred moje kćeri.
Iako odrasla uz tu tradiciju, veliki dio dosadašnjeg života aktivni sam sudionik istih manifestacija, svake godine nanovo grintam.
Jučerašnji dječji program je počeo oko 1400 h. Predstavljanje maski trajalo je do cca 1530. Zatim se plesalo "punih" 20tak minuta, do proglašenja pobjednika. Bilo je sigurno 100tinjak djece, što sudionika u skupnim maskama, što "individualaca". Bilo je zaista sjajnih izvedbi, vrijednih svih pohvala ovog svijeta. Gotovo su svi imali osmišljenu točku predstavljanja. Jako dobro!
Pobjednici osvajaju putovanje u Rijeku na već tradicionalni Riječki dječji karneval.
I sve bi to predivno da se nakon imenovanja pobjednika zabava i nastavila. No, iza 1600 h sve je bilo gotovo rolleyes...
Ne mogu zamisliti kako se i ta dječja radost pretvorila u iživljavanje već upitnih roditeljskih, zapravo, majčinskih ambicija...
Žiri je uglavnom sastavljen od istomišljenika, tako da se vrlo malo, gotovo i nikako ne cijene maske čiji je izgled postignut u kućnoj radinosti, možda samo malo nespretnije izvedbe od onih na koje se potrošilo i nekoliko stotina kuna... iako je i tu dječjeg i roditeljskog truda možda uloženo i više od drugih. Takvi se ni ne spominju...
Što je najgore, i djeci se uvukla ta filozofija pod kožu: dođi i pobijedi, nadjačaj konkurenciju, a plesa i igara... ma, kome to više u ovom ambicioznom društvu i treba?!
Na putu prema kući, pokušavala sam N. objasniti kako zapravo nije došlo do ispunjenja. Pokušavala sam joj objasniti tradiciju i bit. Toliko se trudim održati je na distanci od ovog sumanutog potrošačkog mentaliteta koji, barem mi s tako čini, u malom mjestu dolazi do izažaja više nego u veći sredinama. Možda zbog toga što se svi znamo, pa su onda razočarenja konkretnija. Ne znam...
Borimo se rukama i nogama da nam djeca ne budu djeca, već egoistični laktaši, upućeni u stanje tečajnih lista i sredstva kontracepcije. Je li to samo bijeg od obaveze roditelja? Očekujemo, a i nesvjesno namećemo urastanje u kožu odraslih, to smatramo normalnim, dok ni trenutak ne pomišljamo tajne života prenositi im dolje, na njihovoj razini. Tako tužno...

Image Hosted by ImageShack.us

19.02.2007. u 08:23 | 15 Komentara | Print | # | ^

glazbeni "meme"

Blog Novogodišnje ludilo već možda i drugi tjedan je trebao objavljivati glazbeni "meme", ali nitko od cura da probije led.
Eto, bila to ja:

Kako se koristim divnim mogućnostima za pribavljanje saznanja i upotpunjivanje kućne mi diskoteke, u razveseljavanju sebe glazbom Sergia Mendesa, otkrila sam jednu od njegovih u izvedbi simpatičnog Johna Legenda. Pjesmuljak koji mi se svidio je Please, Baby Don't. Zapravo, to je bio prvi kontakt s J. Legendom. Odmah pohitah na netu vidjeti tko je taj.
Image Hosted by ImageShack.us

I tako naletjeh na, možda već i nekoliko mjeseci najdražu pjesmu:

O R D I N A R Y P E O P L E

Dogodio se "klik" i već duži osobni "link" sa tom pjesmom. Dnevno se odvrti barem jednom nošena brojnim decibelima po širem susjedstvu... yesyes
I ostalo njegovo mi se baš svidjelo. Onako, lako... Toliko o Johnu Legendu.


Jedna od mojih prvih ozbiljnih glazbenih ljubavi bio je Nat King Cole

Image Hosted by ImageShack.us
Sve redom.



Odrastanje provedoh uz Ekatarinu Veliku
Image Hosted by ImageShack.us

I danas mislim kako boljeg urlatora s razlogom nije bilo od Milana Mladenovića.
Prošlo vrijeme vinila i kaseta, ja se seljakala, u seljakanjima ostala bez mnogih važnijih životnih stvari, pa nije za čuditi se što tako ostadoh i čitave EKV kolekcije...


Ljubiteljica sam filmske glazbe. Na prvom mjestu već 20 godina, barem na mojoj listi, zasjeo je soundtrack iz Poslijednjeg kineskog cara
Image Hosted by ImageShack.us

Glazbu su radili David Byrne i Ryuichi Sakamoto
Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us


Nezaobilazan zadnjih par godina svakako je i Jamie Cullum
Image Hosted by ImageShack.us

Otkrio mi ga dragi prijatelj iz djetinjstva, bubnjar sjajnog bečkog banda Yep!


U mojoj diskoteci ima još puno toga... Sve što posjedujem, sve je duši i uhu milo... Dakle, sat je kasni, a sutra me čeka puuuuuuuno toga za odraditi, pa idem... nedovršenog posla...

17.02.2007. u 01:59 | 4 Komentara | Print | # | ^

ulijenila sam se...

Dani mi prebrzo prolaze. Kad sam otvorila ovaj blog (kao da ih imam ne znam koliko zujo), pisala sam postove, mislim, svakog dana. Kako sam s vremenom otkrivala druge blogere, a neke, zapravo, podosta njih, počela i redovito pratiti, a i komentirati, svog jadnička potpuno zapustih.

Image Hosted by ImageShack.us

13.02.2007. u 23:55 | 10 Komentara | Print | # | ^

zadatak

Kao "aktivistica" novogodišnjeg ludila, za "potrebe" ovotjedne teme, noćas sam pokušavala sjetiti se najmanje 5 filmova (ispalo čak 6!) koji su me dojmili od kako pamtim. Sigurno navedeno nije sve, ali toliko seže moje sjećanje...

Nisam iz principa htjela čitati ničije navođenje prije nego navedem svoje filmove kako ne bih pala pod utjecaj. Pokušat ću se prisjetiti onih koji su me ostavili bez daha, "učinili" me dobro promozgati o nekim stvarima, događajima, ljudima... dobro me nasmijali, a bome i rasplakali...

E, pa evo ovako:

Lovac na jelene / The Deer Hunter
Image Hosted by ImageShack.us
Sjećam se kako je to prvi film koji nije za djecu što sam gledala, a zbog kojeg sam sve suze tog vremena isplakala. I sjećam se kako je Christopher Walken u tom filmu bio prvi filmski muškarac u kojeg sam se, onako pravo teenagerski zatreskala...


Magnolia
Image Hosted by ImageShack.us
Ne sjećam se koliko sam puta gledala ovaj film. Strahovito me se dojmio svojom težinom i straaaašnim jadom. I par stvari u izvedbi Aimee Mann...


Gladijator
Image Hosted by ImageShack.us
Iako nisam ljubiteljica spektakla, osobito povijesnih, ovaj film sam uzela u videoteci jer nije bilo ničega od onog što sam htjela u tom trenutku. Oduševljena ostadoh s nekoliko dijaloga, osobito između cezara i sina... Osobito zbog tog dijela, i taj film odgledah dosta puta.


Izgubljeni u prijevodu / Lost in Translation
Image Hosted by ImageShack.us
Kao prvo, film baš po mom guštu! Kao drugo, ugodno sam bila iznenađena što nakon dugo vremena nisam naišla na film u kojem nije bilo razgolićenih žena, pištolja...


Fatalna nesreća / Crash
Image Hosted by ImageShack.us
Ideja o začaranom krugu... Igra sudbina. Dojmljivo...


Babel
Image Hosted by ImageShack.us
Iako me prilično podsjetio na "Fatalnu nesreću", opet jedan dojmljiv film. Brad Pitt postao bolji glumac od svoje face, što je zapravo i bilo vrijeme. Naravno, po mom mišljenju.

U ovu kasnu uru, ne mogu ništa drugo išćeprkati iz glave...

(Ovo je jutrošnji nastavak:)
Pogledala sam što su druge blogerice (još uvijek no men!) navele i, naravno, tako se podsjetih na neke, a i proradi mi sjećanje na romantične, beskrajno nesretne i one druge:

Ljubavna priča / Love Story
Image Hosted by ImageShack.us
Tužno...


Biti zaljubljen / Falling in Love
Image Hosted by ImageShack.us
Romantična, luda ljubav sredovječnih ljudi... dakle, ima nade thumbup. Iako, žao mi onih njihovih doma...


Ubiti pticu rugalicu / To Kill a Mockingbird
Image Hosted by ImageShack.us
Prekrasan muškarac, Gregory Peck... uloga postojanog, principijelnog muškarca u ludilu američkog rasističkog juga...


Šampion / The Champ
Image Hosted by ImageShack.us
Prvi film za kojega pamtim da sam, tada, doduše, klinka, ridala i maltretirala sirotu publiku u kinu svojim neobuzdanim plačem. Sjećam se kako su frendovi umirali od neugode... rolleyes


Poslijednji kinseki car / The Last Emperor
Image Hosted by ImageShack.us
Film me domio fotografijom, Peter O'Toole - moja vječna simpatija, dubina, priča... Ryuichi Sakamoto svojom pojavom, kako na ekranu, tako i u glazbenim podlogama zadovoljio više osjetila...


Piano / The Piano
Image Hosted by ImageShack.us
Holly Hunter odradila sjajnu ulogu... Film je, naravno, ono što najviše volim: nabijen osjećajima do boli... Glazba nadopunjuje tugu baš kako treba.


Zapravo ljubav / Love Actually
Image Hosted by ImageShack.us
Kolaž svakojakih životnih situacija, smiješnih, tužnih, bolnih... prepoznah se u nekoliko... Baš mi mio film...

Ma, ima tu još masu toga, ali tko će se svega sjetiti... Ali, evo, ovi gore, čini se,ostali mi osobito pri srcu...

09.02.2007. u 08:00 | 12 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

e-mail: okosjenki@net.hr


Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:

Image Hosted by ImageShack.us
Regoč


Image Hosted by ImageShack.us
Kosjenka


Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.

Linkovi

ljudi koje rado pročitam:

POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se