advent
Ovo je druga godina kako su se u moju župu vratile zornice. I baš me veseli.
Jedan od malobrojnih događaja iz djetinjstva kojih se sjećam je ustajanje oko 5 ujutro zadnjih 9 dana Adventa kako bi se stiglo na misu zornicu u 6. Sjećam se hladnoće, bure, čak i snijega jedan - dva puta. Koliko god mi je bilo žao napustiti topao krevet, opet je u tom uranku bilo neke posebne radosti. Naravno da kao dijete nisam baš pretjerano razumijevala bogoslužje, stoga to ne očekujem ni od N. Potpuno razumijem kako se u crkvi većinom dosađuje i gotovo ništa ne razumije. Nastojim joj objasniti ono što mislim da njezina glavica može pojmiti. A od tih pola sata nedjeljom neće joj ništa se loše dogoditi.
I ove je godine odlučila kako želi ustajati rano i pohoditi zornice. Znam kako je u paketu s tim možda više veseli odlazak na ranojutarnju kavu s mojim frendicama, ali nema veze. Objasnila sam joj bit i svrhu, sigurna sam kako je nešto od toga skužila, ali ne inzistiram na ostalom. Ima vremena. Mislim kako je važno prenijeti temelje za razvoj u odrasloj dobi. Pa taman se odlučila na ateizam.
Neki dan sam se messengerala sa dragom prijateljicom u inozemstvu. Pita me za kći, a bilo je prije 20:00 h. Velim spava. Ona: već? Velim: da. Ona: kako tako rano? Odgovorim: zato što želi ići na zornice i objasnim o čemu se radi. Veli kako je odlučila ostaviti svom djetetu na volju kad odraste neka odluči samo želi li biti vjernik ili ne.
Tu sam teoriju od mnogih čula. Nisam sigurna kako je ne uputiti djecu u nešto do čega ti sam držiš (ukoliko se ne radi samo o prijenosu tradicije, a bez unutarnjeg poriva) pružanje mogućnosti izbora. Odabir između čega? Dok naši klinci narastu, vjerovanje u sms-ove i mailove sa potencijalno predskazivim prokletsvom preplavit će svijet, tko će tada biti mjerodavan ponuditi joj ikakav razuman izbor?
Ako ne sada, kada?
18.12.2006. u 20:44 |
3 Komentara |
Print |
# |
^
0
| |
prosinac, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
e-mail: okosjenki@net.hr
Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:
Regoč
Kosjenka
Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.
Linkovi
ljudi koje rado pročitam:
POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!