Marketing
advent
Ovo je druga godina kako su se u moju župu vratile zornice. I baš me veseli.
Jedan od malobrojnih događaja iz djetinjstva kojih se sjećam je ustajanje oko 5 ujutro zadnjih 9 dana Adventa kako bi se stiglo na misu zornicu u 6. Sjećam se hladnoće, bure, čak i snijega jedan - dva puta. Koliko god mi je bilo žao napustiti topao krevet, opet je u tom uranku bilo neke posebne radosti. Naravno da kao dijete nisam baš pretjerano razumijevala bogoslužje, stoga to ne očekujem ni od N. Potpuno razumijem kako se u crkvi većinom dosađuje i gotovo ništa ne razumije. Nastojim joj objasniti ono što mislim da njezina glavica može pojmiti. A od tih pola sata nedjeljom neće joj ništa se loše dogoditi.
I ove je godine odlučila kako želi ustajati rano i pohoditi zornice. Znam kako je u paketu s tim možda više veseli odlazak na ranojutarnju kavu s mojim frendicama, ali nema veze. Objasnila sam joj bit i svrhu, sigurna sam kako je nešto od toga skužila, ali ne inzistiram na ostalom. Ima vremena. Mislim kako je važno prenijeti temelje za razvoj u odrasloj dobi. Pa taman se odlučila na ateizam.
Neki dan sam se messengerala sa dragom prijateljicom u inozemstvu. Pita me za kći, a bilo je prije 20:00 h. Velim spava. Ona: već? Velim: da. Ona: kako tako rano? Odgovorim: zato što želi ići na zornice i objasnim o čemu se radi. Veli kako je odlučila ostaviti svom djetetu na volju kad odraste neka odluči samo želi li biti vjernik ili ne.
Tu sam teoriju od mnogih čula. Nisam sigurna kako je ne uputiti djecu u nešto do čega ti sam držiš (ukoliko se ne radi samo o prijenosu tradicije, a bez unutarnjeg poriva) pružanje mogućnosti izbora. Odabir između čega? Dok naši klinci narastu, vjerovanje u sms-ove i mailove sa potencijalno predskazivim prokletsvom preplavit će svijet, tko će tada biti mjerodavan ponuditi joj ikakav razuman izbor?
Ako ne sada, kada?
Post je objavljen 18.12.2006. u 20:44 sati.