Maksova maksimala

nedjelja, 31.07.2011.

OTVORENA OBRANA IVE SANADERA

Narode hrvatski, i sama Hrvatska, ovu obranu pišem vama koji ste me birali na demokratskim osnovama, jer me samo vi možete optužiti i osuditi ako sam se drznuo krenuti protiv zakona i Ustava koje ste, opet vi, preko svojih zastupnika u Saboru izvoljeli uspostaviti.
Ne želim odgovarati na pitanja nekakvih tužitelja i tužiteljica za koje ja prvi puta čujem i koji još zbog takvih pitanja meni, vašem bivšem premijeru kojemu ste pljeskali na Rivi i jahti s Malo vitra i koji je nedavno dao i petama vitra dok se vi ne saberete i shvatite da u ovim čudnim vremenima nisam zaslužio ovakav tretman nekih tijela institucija RH koja me, ponavljam, nisu postavila za premijera i za predsjednika HDZ-a.
Ako sam i koristio neke novce koje je netko prebacio na moje račune u Austriji, Švicarskoj, Cipru ili Djevičanskim otocima, samo zato što smo u sinergiji s inozemnim dobročiniteljima gradili bolju i ljepšu domovinu, vjerujte da nisam znao koliko je tko uplatio jer nisam potpisivao nikakve ugovore ni o preuzimanju vašega, narodnog, bogatstva, a kamo li o proviziji. Provizija je, smatrao sam, nagrada za dobra djela koje sam činio Hrvatskoj i vama - narode.
Uz mene i moja djela, od 1992. do danas, moram spomenuti, da niste bili samo vi, kao kolektivno tijelo, koji ste me na izborima podigli na mjesto koje mi i pripada, već su uz mene bili i osvješteni individualci; u prvo vrijeme pukovnik Čondić, generali Rosso, Česić, Čermak i drugi, pa Šeks i Glavaš, a kasnije i Dropulićka, Kalmeta, Rončević, Kirin, Polančec i Jaca.
Ja sam Hrvatsku počeo stabilizirati nakon što su moji prethodnici prodali banke, T-com, projektirali autocestu Dalmatinu bez izlaska za Dugobabe, ja sam s Biškupićem i Žužulom obilazio kulturna središta u Beču, Kumrovcu, Veroni, kako bi spasio od propadanja kulturnu i gospodarstvenu baštinu iz, ne baš, lijepih vremena nekadašnjeg mraka, kako bi rekao Otac Domovine koji je u zadnji čas upalio svjetlost.
Eto, toj sam svjetlosti nastojao i ja dodati nekoliko luksa da i oni sa slabijim vidom upaze blagodat kapitalizma koji nas je još od 1945. čekao u zasjedi.
Narode moj hrvatski, bez obzira na vjeru, spol i stranku kojima pripadate, uvijek sam radio u vjeri da vam služim kako je i Isus služio čovjeku, a kako sam ja prevršio 33. dobnu godinu, mogu zatražiti da me ne razapnete, tim više što sam i sa Židovima bio u korektnim odnosima. Ovaj Bajić, ili kako se već zove, oprat će svoje ruke od svega kao i Poncije Pilat nekada, a vi ćete na Sudnji dan polagati račune. Razmislite o tome dok nije kasno.
Morate uzeti u obzir da sam kao i Isus imao svoje apostole koje sam učio kako služiti narodu, a koje ste vi nazvali potpredsjednicima Vlade, ministrima, državnim tajnicima, predsjednicima Nadzornih odbora, i koji su potpisivali sve ugovore o prodaji narodnog bogatstva i punjenju proračuna, pa tako i o proviziji koja je uobičajena u ovom globalnom poretku. I kada je sazorilo vrijeme, kada sam ih uveo u sve tajne služenju vama, narode hrvatski, povukao sam se i predao sve svoje ingerencije najboljoj, najlojalnijoj, najkompetentnijoj i najljepšoj osobi koja vas je, zahvaljujući mojem imagu u svijetu, uvela u Europsku uniju zadignute suknje iz kolekcije naše narodne nošnje.
Dok sam ja pripremao teren za ulazak u EU bio sam se spustio na koljena, jer sam utvrdio da je najbolje za Hrvatsku da predamo naše generale u Haag, da odustanemo od ZERP-a, da MOL-u omogućimo voditi INU, da Plivu osovimo na snažnije noge, a nisam mogao po svijetu ići poderanih koljena, izgubljen u vremenu i prostoru, bez novih odijela, bez sata i vozila. A to u ovom grubom sustavu košta. Nekako sam to morao namaknuti što su shvatili i moji apostoli, pa su, bidni, potpisivali troškovnike, ugovore i razne račune. Sve za opće dobro.
Zato bih ja sugerirao da, ako je potrebno, promijenite i kazneni zakon po kojemu bih ja mogao biti amnestiran i izglasajte moj doživotni imunitet. Tako se to radi u svim banana državama, u svim državama gdje se cijeni pojedinac, autokracija i domoljublje. A ja sam već odavna izbacio maksimu i dao vama do znanja da Hrvatsku nitko ne može voljeti više od mene!
Do sada sam vam u ovih dvadesetak godina uspio zabiti do balčaka i zahvaljujem vam bosanskim grbom. Nadam se da ćete to cijeniti. Jadranka vam ovaj prvi dio ne može izvesti. Ne samo što nije kompetentna, već nema ni muda ni balčaka.

nedjelja, 24.07.2011.

ZAŠTO SE NE SMIJE S LIJEVIM MISLIMA?

Ako netko od vas ovo bude čitao u nedjelju između 9,15 i 10,00 sati neće moći pratiti monolog ogulinskog gradonačelnika na Radio Ogulinu. A tu emisiju, evo, reklamira ROG još od četvrtka, mislim. A to znači da će biti udarnija od Svete mise iza toga.
Pokušavam samo upozoriti da je puno pametnije slušati gradonačelnika nego čitati ove ustaljene primjedbe na vlast, oporbu, Crkvu, policiju. Ako u spomenutom terminu budete čitali ovaj post bit ćete uskraćeni na neoborive podatke, to se u politici zovu argumenti, koje će vam podastrijeti gradonačelnik.
Nećete moći čuti da su već počeli radovi na sanaciji Bolničke ulice uz dvadesetgodišnje krvaranje lokalne vlasti da ju dotjera u red. Godinama slušam da se Bolnička neće riješiti ni ovim potezom jer je uzdužni nagib nivelete te ulice, ili državne ceste, svejedno, jednak nuli, što u prijevodu znači da je ta cesta u horizontali po čitavoj svojoj dužini i da je nemoguće postići padove kolnika i pločnika kako bi se voda mogla odvesti u kanalizaciju koja je tu postavljena pred vjerojatno deset godina.
Ovu konstataciju o nemogućnosti odvoda površinske vode osobno mi je rekao stručnjak zadužen za infrastrukturu grada, a vjerujem da je dobio potvrdu takvog izleta i od župana, kao priznatog diplomiranog inženjera prometa. Drugim riječima treba odmah zaključiti da će se Bolnička ulica prekopati, izgraditi posteljica između položenih cijevi za vodu, kanalizaciju, telefon i plin, stabilizirati ju najboljim nabijačima koje izvođač može nabaviti i asfaltirati u dva sloja. A nakon sanacije postavit će se upozorenja da se pločnikom te ulice možete kretati na vlastitu odgovornost. Odvodnja neće biti riješena!
Gradonačelnik će nahvaliti napore Vlade i Hrvatskih voda, pa i svoje osobne, na izgradnji retencije rijeke Dobre, ali neće imati pojma zašto to već nije završeno, zašto nitko nije razgovarao s vlasnicima nekretnina koje će tobože potopiti ta retencija i kako to nema polave još od 1999. godine. Ma dobro, bilo je, ali to su neke sitne poplavice.
Konačno, reći će gradonačelnik, krenulo je i Poslovnoj zoni koju nepravedno zovu i Zona sumraka. Ona, reći će, ne može napredovati kao poslovna zona Logorište čiju je infrastrukturu izgradila Županija. Ta zona, inače, po Županiji nema; ceste, plina, vode, kanalizacije ni trafostanicâ. Pa tako nema ni korisnika.
Što se tiče HOC-a Bjelolasice sve institucije države čine sve što mogu da se sanira šteta od siječnja ove godine kada je zapečačena sudbina toga centra. Spas će se pronaći u prodaji cijelog paketa nekim privatnicima iz Kanade, Bavarske ili Ujedinjenih emirata.
Božja ruka, međutim, pobrinut će se za ukazanje falusa najvećeg lobista oko Bjelolasice bez kojega ne bi bilo HOC-a po maksimi: „HOC bi propao i bez obzira na požar u centralnom objektu“. Ovom prilikom bih zamolio vas informatički pismene da pronađete onaj post na blogu Ogulinske fatamorgane od 18. veljače 2009. godine i da ga u komentaru ponudite. Taj post, po momu mišljenju, nešto je najvrednije što je na ogulinskim blogovima napisano. Autor je imao savršenu inspiraciju i šteta je da je to ostalo samo za jednokratnu uporabu. Preporučam ga gradonačelniku nakon njegova hvalospjeva o uspješnosti gradske vlasti po završetku emisije na Radio Ogulinu.
Ali ono što gradonačelnik neće reći na ROG-u danas jest činjenica da je ukinuta vrlo vrijedna emisija na tom istom radiju - „Hripkoteka“. Ona je ukinuta zato što se autor te audio kolumne nije autocenzurirao pa je svoj, po mišljenju gradske vlade, lijevi svjetonazor previše javno isticao.
Kada sam pokušao rekapitulirati emisije Hripkoteke nisam primijetio da se igdje spustio na razinu politike i bilo čijega svjetonazora, ali je znao kritizirati postupke ljudi bez obzira da li su na vlasti ili ne. Međutim, prepoznali su se ovi na vlasti.
Hripkoteka je kritizirala loše stanje ovoga društva i upućivala kako bi se moglo ljepše živjeti u ovom grubom vremenu kapitalizma. Upute su se više puta odnosile na metode iz staroga propalog sistema koje su temeljene na sasma drugom sustavu vrijednosti; na uvažavanju čovjeka, na kolektivnom odnosu prema sredini u kojoj živimo, na dobrovoljnim akcijama građana i tomu slično. Tko je tu mogao prepoznati politiku ako ne kvazipolitičari na vlasti.
Kada se autor Hripkoteke pred nekoliko nedjelja opraštao od svojih slušatelja pokušao sam dobiti pravi odgovor iz prve ruke, ali nisam uspio. Naime, autor je bio vrlo korektan, što je svojstveno starijoj generaciji, pa je diplomatski odgovorio da prekida kreiranje te kolumne iz razloga što mu je istekao ugovor s ROG-om, što mu nitko nije ponudio produžetak, ali bi on to ionako odbio jer se potrošio. Shvatio sam da se u ovim društvenim okolnostima pošten čovjek brzo potroši - ili bude izguran.

nedjelja, 17.07.2011.

OSOBNA I KOLEKTIVNA SAVJEST

Nadam se da se neću opet sresti s Uskim stazama, mada nemam ništa protiv iste teme jer je svaka neiscrpna i moguće ju je različito interpretirati. Svaka tema ima bezbroj mogućih obrada jer ju svatko gleda iz svoga rakursa (kuta ili tako nešto).
Ja sam danas izabrao temu savjesti ovoga društva pa odmah unaprijed molim čitatelje da se u eventualnim komentarima kane savjesti autora posta, pošto ja odmah priznajem da moja savjest nije čista, već se osvrćem na savjest onih kojima također ona nije čista, ali neće to priznati jer nemaju hrabrosti, ali ni volje. Oni, naime, koriste tu laž kako bi sakrili svoje grijehe i živjeli bolje od drugih. Ova me tema muči već dvadesetak godina, a intenzitet lažne savjesti ovoga društva raste iz godine u godinu, mada su se stubokom izmijenile okolnosti življenja nas građana u tih dvadesetak godina. Bili smo u ratu, uživali HDZ-ovu vlast, pa četiri godine Račanovu koalicijsku s traumatičnim eskapadama Dražena Budiše. Račan nije znao da li da se više posveti desnici koja je počela pozivati na oružje koje je još bilo toplo i blagoslovljeno od crkvenih krugova. Malo tko se od 1991. do 1995. borio da probleme u bivšoj Jugoslaviji riješi mirnim putem, a ako je i pokušao bio je brzo ušutkan ili likvidiran, čak. Rata je moralo biti, tako je nalagala lažna savjest svih sudionika u njemu. Na bilo kojoj strani; a imali smo Miloševića, Tuđmana, Aliju, Babu, Bobana, Karadžića!
Povod ovom postu je smrt generala Đure Brodarca, čija je smrt ponovno pokrenula to pitanje. Zašto se tek nakon dvadeset godina od počinjenja inkriminiranih nedjela potegnula istraga. U prilog ovoj temi ide i hapšenje genarala Kruljca, blebetanje generala Barića i osvještenost Andrije Hebranga o hrvatskom krivom putu. Žanjemo upravo ono što su svojevremeno posijale HDZ-ove perjanice od kojih se Ive Sanadera trebamo sramiti generacijama. Takvoga zlikovca izabranog na demokratski način za premijera nije imala ni jedna država ovoga svijeta, ma kako primitivna bila. I on ima savjesti živjeti s tom ljagom i još se kani braniti! Ni njegova žena i punoljetna djeca nisu znala na koji način tata zgrće novce, kao što ovdašnja vladajuća oligarhija nije znala za pljačku svoga naroda. Savjest im je čista!?
Čija je to savjest nalagala, kada se već zaratilo, da se ne proglasi ratno stanje, posebno uz činjenicu da smo napadnuti. „To bi nam se moglo obiti o glavu“, isključiv je Franjo Tuđman (!?) Po čijoj to ideji i savjesti mi ni dan danas nismo zatražili da opljačkane i spaljene hrvatske kuće obnove četnici i njihove vojvode koji su to izvršili. Po čijem nalogu smo u ratu stručno minirali srpske kuće, a poslije Oluje pljačkali i palili sela s pretežno srpskim stanovništvom kako se ne bi mogli u što vratiti. Ni danas, s odmakom od šesnaest godina, nismo ustanovili da li je srpski, zapravo pravoslavni, živalj protjeran ili dobrovoljno pobjegao iz svoga zavičaja, ali nas je međunarodna zajednica prisilila da svakom povratniku obnovimo kuću koju smo tako ponosno spalili. Nikada se na VONS-u ili sada VNS-u nisu postavila ta pitanja, a to je isto od nacionalne sigurnosti. Zašto?
Ako je istina što Hebrang zbori da je više naših branitelja osumničenih i optuženih za ratne zločine, od strane našega tužiteljstva, nego što je broj optuženih agresora na ovu zemlju, onda je to stravičan podatak koji ne može a da ne izazove sumnju u savjest DORH-a, Vlade, premijera i predsjednika ove, nazovi pravne, države.
A što reći za Herceg-Bosnu i konclogore krajem 20. stoljeća? Čije je to čedo koje je koštalo (i danas još košta) i po čijoj savjesti je inicirano njeno začeće? Ni o tome nema slova u našim parlamentarnim raspravama, na VONS-u, Vladi niti na ispijanju kave s predsjednikom. Račanova Vlada pala bi preko noći da se poteglo to pitanje, kao što je visjela nad ponorom kada je ministar branitelja postavio pitanje lažnih domoljuba. A broj branitelja rastao je proporcionalno broju glasača u državi. Razlika je u tome što branitelja još nema više od glasača, kao što glasača ima više od stanovništva.
Meni je stoga donekle savjestan predsjednik države, a s punom savješću samo Vesna Pusić koja je u vrlo opasno vrijeme naglašavala da je Hrvatska bila agresor u Bosni i Hercegovini i da Deklaracija Sabora za vrijeme Račanove Vlade o odnosu Hrvatske i BiH nije iskrena. Vesna Pusić i danas naglašava sve devijacije rada Vlade u odnosu na ulazak u Europsku uniju i na gospodarsku krizu koja je postala konstanta Hrvatske.
Deklaracija će kad-tad pasti kada nas netko prozove da postupimo po savjesti. A da li ćemo u skorije vrijeme uopće imati saznanja o individualnoj i kolektivnoj savjesti teško je reći.

nedjelja, 10.07.2011.

LEŽEĆI POLICAJCI PO OGULINU

Ne znam zašto, ali ako već moram, više se volim kretati u društvu lijevo orijentiranih ljudi, mada me život gura u drugom smjeru. Moguće je da su ovi drugi jači, brojniji ili vlastniji. Ovo „vlastniji“ odnosi se po onomu; vlastan, vlastniji, najvlastniji. Pragmatična semantika dozvoljava da se hrvatske riječi još više pohrvate, naročito kada je to počeo Otac domovine još negdje početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, a pripuzi ga slijede još i danas stvarajući nove riječi ili koristeći stare u pogrešnom smislu. Recimo: svakodnevno slušate na radiju i televiziji nekakvu tobožnju sintagmu „no, međutim“, ili potrebito u značenju potrebno, što je spcifikum ogulinskih političara. Tako ispadaju učevniji i sigurniji u svoju diplomu visoko stručne spreme, a i za dom su tako spremniji.
Tako je nastala i riječ vlastan. To je onaj koji ima vlast, vlastniji se odnosi na onoga koji ima više vlasti, a najvlastniji – zna se. Eto, to je osnova našega duštveno političkog tkanja, a potkom bi se moglo nazvati gostovanje elite Socijal demokratske partije Hrvatske s tandemom Opačić-Stazić u srijedu, 6. srpnja. Zašto je izabran baš taj kontra-tandem s Milankom Opačić onako mladom, zgodnom i nasmijanom, premda nešto nižega rasta. Nenad Stazić ipak je viši.
Baš na taj dan gostovanja SDP-ovih lidera sreo sam nekoliko domaćih članova te Partije i više njihovih simpatizera pa sam mogao čuti i primjedbe na račun vodstva ogulinske „ćelije“ stranke. Stekao sam dojam da ti simpatizeri isto primjećuju da se vodstvo ogulinskog SDP-a nedovoljno i s neadekvatnim ljudima trudi da sutra preuzmu vlast u Ogulinu. Da budu vlastni! Čak su dvojica simpatizera naglasila da im je sumnjiv odnos čelnika stranke s današnjom vlašću!? Ma što to značilo. Možda je to iz pragmatičnih razloga, tko će ga znati, ali o nekoj sprezi ne bi smjelo biti ni „s“. Ovaj je narod, ogulinski, izigravan je već dvadeset godina, nemojte o sprezi tako razmišljati, molim vas.
No dobro, morao sam malo pohvaliti sam vrh SDP-a koji je kao zaboravio na svoje glasače u Ogulinu, a posebno iz razloga što se primijetilo izvjesno zbližavanje te Partije s čelnikom Srpske narodne stranke koji je i sam blizu Ogulina, a šalje im lukave informacije i hvale vrijedne upute o stanju u ogulinskoj podružnici i šire. Moguće je i to razlog da gost u Ogulinu nije bio i Josip Leko.
Htio sam se danas zapravo osvrnuti na razmišljanja čelnih ljudi Policijske stanice (nepravilno je „postaja“) Ogulin nakon svrgavanja načelnika te Policijske stanice. Novo čelništvo na sreću nije uspjelo postići neke političke rezultate prije nego su preuzeli Stanicu iako su se kandidirali na lokalnim izborima pa sada mogu razmišljati o boljem standardu građana u segmentu koji osigurava policija kao aparat koji brine o uspostavi javnog reda i mira, a napose o sigurnosti svojih građana.
Naime, na sjednici „Vijeća za prevenciju“ Grada Ogulina održanoj u ponedjeljak, još 30. svibnja ove godine načelnik Policijske stanice iznio je prijedlog da se u Ogulinu; u Lomošćanskoj cesti i Bolničkoj ulici postave „ležeći policajci“ kao bi se moglo uspostaviti ograničenje brzine vozila. Ležeće policajce financirao bi UNDP! UNDP je UN-ova globalna razvojna mreža, organizacija koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom i sredstvima kako bi pomogli ljudima da izgrade bolji život. Svaka čast što će nam oni isfinancirati četiri ležeća policajca, to je ipak lakše nego financirati ove stojeće.
Očito je Vijeća za prevenciju i u političkoj funkciji gradske vlasti, jer tko bi se normalan mogao sjetiti tako cinične ideje da u Bolničku ulicu postavi ograničenje brzine, kada u toj ulici već četrdeset godina ni pješak ne može razviti veću brzinu od 5 km/sat, a da se ne spotakne i slomi nešto!?
Ta ulica sramota je grada i države; ona je gradska ulica, ali i državna cesta D-42. Ona je još neke 1970. projektirana kao moderna prometnica, ali nije uspjela biti tako izgrađena. Ako se nije moglo „od šuba“ zašto se nije htjela urediti u dogovoru s Hrvatskim cestama? Ona je ruglo ovoga grada, ona je ulica kojom se ova vlast ruga njenim stanarima, pljuje im u lice i neće ju popraviti jer, kažu upućeni, tu je Vijenac Ive Marinkovića, oveći gradski kvart koji nikada nije davao odgovarajući broj glasova HDZ-u na lokalnim i parlamentarnim izborima.
A inicijativa Policijske stanice o ležećim policajcima neka se pretopi u discipliniranje samih policajaca koji parkiraju na nedopuštenim mjestima, koji nezainteresirano promatraju kako mimo njihove Stanice vozači voze preko 50 km/sat, nevezani, s ćikom u ustima i mobitelom na uhu! Stanite kraj policijske stanice i promatrajte sami!!!

nedjelja, 03.07.2011.

KOLIKA JE RAZLIKA IZMEĐU SANADERA I PARAVINJE?

Ova Naša Lijepa, za razliku od ostalog dijela Europe i Svijeta, gotovo da je imuna od elementarnih nepogoda koje zahvaćaju tu našu okolicu i šire. Sjećate se kako su od poplava stradavale Njemačka i Francuska koje su, zapravo, osnivateljice Europske unije, pa one katastrofe s požarima i poplavama u Australiji, potresi i tsumani u Japanu, orkani po Americi i još mnogo toga što zaboravimo ili nismo ni saznali, uostalom.
Sve te elementarne nepogode većim dijelom prouzročio je sam čovjek stvarajući suvremenu civilizaciju čija dostignića nikako ne idu u korist čovječanstvu u globalu, u cjelini, kako bi to htjeli prikazati investitori napretka koji raznim zahvatima u prostoru, to jest prirodi, uništavaju ovaj planet. Pa i sam Bog, čiji namjesnici pokušavaju držati svoje vjernike na razini ravne ploče zemljine površine, svoje riječi upućuje na čovjeka kao centra svijeta i sve čini da čovjeku bude od koristi. Sjećate se one konstatacije da Kristofor Columbo ne bi dokazao da je ta Zemlja okrugla da je bio oženjen jer bi mu žena zabranila putovanje. Pitala bi ga što baš on mora to dokazivati kao da nije dobro da zemlja ostane ravna! Komu to škodi?
Što se tiče tih elementarnih nepogoda čak ih je i Ogulin pošteđen. Zadnja poplava zbila se davne 1999. godine i to samo zbog toga da Ogulince upozori da na sljedećim parlamentarnim izborima moraju birati HDZ jer će u protivnom poplave biti učestale. I doista bi tako. Poplavâ nema jer se ogulinska vlast pobrinula da preventivno zabrani nekontrolirani rast vodostaja rijeke Dobre, a za tog moratorija ona je zajedno s državnom vlašću "izgradila" retenciju tamo negdje na Jelačkom polju. Dobro, ovo ipak neće biti za narednih dvadeset godina ako HDZ u Ogulinu nastavi.
Dok je HDZ-ova vlast vodila radove na retenciji Dobre zanemarila je HOC Bjelolasicu pa se tamo, eto, desila nesreća koja nikako nije elementarna, već, izgleda, mentalna!
E sad, što se tiče mentalnih nepogoda tu nipošto nismo imuni. Prva mentalna nepogoda došla je 1990. godine iz Srbije pod pokroviteljstvom Slobodana Miloševića. Isto Slobodan Miloševiš, neki oficir nekadašnje JNA bio je zapovijednik vojnih skladišta u Oštarijama, pet km od Ogulina. On je 13. listopada 1991. izdao nalog da se uništi skladište streljiva u Oštarijama. Eksplozije su trajale od 9 sati ujutro do kasno popodne. Posljedice su nesagledive. Oštećene zgrade su se sanirale, ali oslobođeni kemijski otrovni elementi kadmij i živa zatrovali su zemlju i ostali u zemlju sve do danas. O tomu se malo pisalo i malo se zna.
Ako ćemo zaboraviti materijalne posljedice mentalnih nepogoda za vrijeme rata, ovoga posljednjeg, jer smo ih donekle uspjeli sanirati, a sanirali smo posljedice prouzročene od četničke najezde, ali i od naših domoljuba, ne možemo zaboraviti ekološke posljedice, a još manje duševne. One su nesagledive, neprocjenjive i trajne.
Ne možemo zaboraviti posljedice tih mentalnih nepogoda koje su nas zahvatile poslije rata i zahvaćaju još i danas. Imali smo čuvare državnih pečata, generale nepismene, generale pjesnike, časničke ratne profitere, rušitelje kulturne i graditeljske baštine nulte kategorije, imali smo zakone koji su pokrivali pljačku radnika, narodnog i prirodnog bogatstva, a sada imamo nešto sofisticiranije.
Može li itko normalan, pismen i domoljubiv podnesti istinu da ima svoga dojučerašnjeg premijera, prethodno podšefa ministarstva vanjskih poslova, koji čami u stranom zatvoru zbog pljačke svoga naroda?! Ta pljačka nije milijun kuna u jednom potezu, ta se pljačka provodi sustavno dvadeset godina i ona iznosi na desetke milijuna eura samo za premijera, a umrežen je sa stotinama jataka kojima ostaje po neki sitniž. Sve njegove vlade pratile su ga u stopu, potpisivale ugovore o kupoprodaji ili o nečemu drugom i ubirale ušur. Njihov narod sve to plaća i živi sve lošije, uporno sluša laži i, glasa za lopove.
S druge strane plota šeću ubojice, silovatelji, pljačkaši banaka, kladionica i menadžeri nogometaša koji sve to rade ne plaćajući ni porez ni danak za strah. U strahu živi samo ovaj narod prepušten milosti i nemilosti kriminalaca koje štite tijela „pravnog“ sustava naše države. Najupečatljiviji je slučaj Paravinje koji je štićen ne samo u Hrvatskoj, već i u pola Balkana, Balkanska posla.
Postavlja se pitanje koja je to razlika između Ive Sanadera i Dragana Paravinje. Koga bi tu trebalo objesiti za pete, a koga za jaja? Ili im jaja treba titrati. Pederi na jedan osebujan, odvratan, način pokazuju ljubav, ali ipak ljubav prema bližnjemu, a njih kamenujemo, dok Sanaderu i Paravinji tražimo jatake koji će ih štititi.

<	srpanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv