o'blog

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (11)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
- obitelj ,posao i ostalo
- odnosi sa ženom ,djecom,
drugim obiteljima i drugima
- to može meni biti kao
jedna terapija - lijek -
oblog ,
a i onima koji čitaju
i u sličnoj su situaciji

glazba












Linkovi
http://humani.blog.hr/

Blog.hr

Monitor.hr

kršćanstvo

www.god.tv
kalvinizam
karizmatizam+
www.obiteljskizivot.com
www.cce.hr
www.imanade.com
www.tcmi.org

abdc
alkion
anđeo s ružom
baća iva
carica
darkwolf
estrogena
feby
goldy
gogoo
helix
lolina
malika
miris dunje
morenade
pjesma...
planinar
ribarnica
sofija
stereo
trill


vakum

Jeruzalem

filmovi
Free Hit Counter
Free Hit Counter

The Thin Red Line





Apocalypse now



The Passion






31.03.2009., utorak

Toplina za umiranje



U nedjelju sam poslije Bogoslužja navratio do prijatelja . Pozove me svaki put kad dođem u njegovo mjesto, gotovo mi neugodno svaki put da se odazovem. I tako sjedimo , pričamo , lijepo me počastili on i njegova žena ; kad u jednom trenutku iz nekog razloga , njegova žena mi pokaže na teglicu , koja mi čitavo vrijeme ' pred nosom '. Tu su joj iznikle biljčice rajčice , što im je posadila kćerka ; već su velike i morat će ih negdje presaditi. Pitam kad je to otprilike kćerka posadila , i nakon računanja da je to bilo i nešto prije nego je mala otišla u bolnicu ( bila je operirati krajnike ) , shvatim da je zasađeno u isto vrijeme kad i moje biljčice. A ovo su već iznikle i izrasle sadnice , a moje još nisu ni iznikle !?
Gdje sam pogriješio ? Možda je sjeme krivo. Možda se smrzlo tijekom zime , jer ga imam još od prošle godine , ili je od previše vlage i zalijevanja istrulo ? Loše sjeme ?
Pitam ih još nešto oko tih biljčica, i na kraju se pokaže da je ta teglica , cijelo vrijeme u kući , da je još nisu iznosili van - cijelo vrijeme je u toplom !
Odem kući i posude s mojim nasadom stavim unutra , u toplo, stavim u prozor , na simsu , i evo i one danas proklijaše i sad rastu na očigled ! Trebalo im je topline , više nago vlage i dobre zemlje .
U ovoj fazi im je toplina najvažnija . Da bi sjemenke umrle dolje u zemlji , presudni faktor bila je toplina. Bez toga nisu htjele ni mogle proklijati !
Nije li tako i sa nama dušama ? Da bi mogli 'umrijeti sebi ' , treba nam ljubavi , treba nam sigurnost da nas Bog voli i da ono što zahtjeva od nas zahtjeva zato što nas voli, i zato što je to za naše dobro !?


- 21:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.03.2009., utorak

Možda zato ?

Prije desetak dana , stavio sam sjeme u zemlju. Zasadio sam rasadu. Neki vrsni vrtlar ili baštovan bi možda rekao da je to kasno i da sam trebao ranije zasaditi . Možda sam trebao još zimus , tamo odmah poslije Nove ( ili još prije Božića , zajedno sa božićnim žitom , …) zasaditi, i onda grijati to sjeme i zalijevati sve unutra , a tek ga sa prvim suncem iznijeti van. Možda ću tako nagodinu , no evo ovog proljeća sam tako bio potaknut ( nadahnut ?) , da posadim tu rasadu .
I nisam ja neki baštovan ( bar ne do sada ) . Volio sam doći na gotovo , i onda iz susjednog , ujakovog vrta , uzeti plodova ( naravno uz njegovo dopuštenje ili bar znanje ). Ma , tko ne voli doći u berbu ? Ove godine , je to možda po prvi put da sam kod sebe , u stanu i na balkonu , zasadio rasadu. Kaže žena , da je bolje kupiti već gotovu rasadu na pijaci , ako mislim ozbiljnije držati bašču ove godine. I kad bolje razmislim - u pravu je. Ta rasada na placu je već čvrsta i iznikla , a nije ni skupa. Pa, zašto se onda mučim, ili igram , što li to radim već , s tim sjemenkama u zemlji, a sve to u nekom plastičnom saću za klijanje i rasadu ? Do danas nisam ni sam bio siguran zašto . No gledajući program na satelitskom kanalu ' God ' – Europe , sinulo mi je nakon večerašnje propovjedi Rod Parsleya . Sva ta zabava sa sjemenjem je da bi mi se opet , svježe urezala slijedeća duhovna istina;
Da bi sjeme donijelo ploda , mora umrijeti; da bi sjemenke iznikle moraju u zemljici , umrijeti , raspasti se , pustiti korijenje i krenuti ka svjetlu. Sjeme koje na taj način ne umre , neće živjeti i neće donijeti život. Duša koja na sličan način ne umre , neće imati ni ploda ni života.
Nisu li odricanja za vrijeme korizme od nečega, nisu li ta odricanja od naših želja i volje , lagano umiranje , da bi se u nama javila i ojačala jedna druga Volja , za koju i molimo? Nisu li ? Trebala bi biti , jer tu je puni smisao tih odricanja ! Naše želje koje umiru , kao sjeme u zemlji, da bi proklijali i krenuli ka svjetlu i ispunjenju svoje sudbine u jednoj većoj Volji! Nije li to cilj svake discipline i samodiscipline ? A ovdje je to najuzvišeniji cilj ! Koji cilj ! Koji smisao !

- 00:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.03.2009., srijeda

Zašto ? Zbog vjere !

Vjera počinje kad se potpuno prepustimo Božjoj skrbi, ali naša vjera mora biti aktivna, ne pasivna.
Moramo imati potpuno povjerenje da Bog može i hoće učiniti nemoguće. Isus je rekao: "Bogu je sve moguće" (Mt 19,26). "Bogu ništa nije nemoguće" (Lk 1,37). Ukratko, vjera kaže: "Bog je dovoljan!"
Go
spodin je stvarao Abrama čovjekom vjere odvodeći ga u nemoguću situaciju. On je htio čuti svoga slugu kako kaže: "Oče, ti si me doveo ovamo i ti znaš najbolje. Ja ću, dakle, mirno stajati i vjerovati ti da činiš nemoguće. Svoj ću život staviti u tvoje ruke, potpuno se pouzdajući da nećeš dopustiti da ja ili obitelji gladujemo. Znam da ćemo biti sačuvani jer si obećao da ću imati potomka!"
Naša vjera nije s namjerom da nas izvede iz teškog položaja ili da promijeni naše bolno stanje. Naprotiv, ona je s namjerom da nam otkrije Božju vjernost usred naše strašne situacije. Bog povremeno mijenja naše mučne prilike, ali češće ne – jer želi promijeniti nas!
Mi se jednostavno ne možemo u potpunosti pouzdati u Božju silu dok je ne iskusimo usred naše krize. To je bio slučaj s trojicom hebrejskih mladića. Oni su vidjeli Krista tek kad su bili u užarenoj peći. I Daniel je iskusio Božju silu i milost kad je bio bačen u lavovsku jamu. Da su iznenada bili istrgnuti iz svojih situacija, nikada ne bi upoznali potpunu milost Božje čudotvorne sile. I Gospodin ne bi bio uzveličan pred bezbožnima.
Mi mislimo da smo svjedoci velikih čuda kad Bog završava naše oluje i krize. Ali u takva vremena vrlo lako promašimo lekciju vjere – lekciju koja kaže da će nam Bog ostati vjeran kroz naša teška vremena. On nas po vjeri želi podići iznad naših kušnji, tako da možemo reći: "Moj Bog može učiniti nemoguće. On je izbavitelj i on će me kroz sve provesti."
Kad je Abram silazio u Egipat, u biti je govorio Bogu: "Gospodine, tu ću uspjeti." Pretpostavljao je da je pogriješio, da je čuo pogrešan glas – i da sam mora ispraviti stvari. Tu je Abram napustio put vjere. Skupio je svoje potomstvo i rekao: "Ne znam gdje sam podbacio, ali ovdje ne možemo uspjeti. Idemo u Egipat."
Dobra vijest je da nas naši neuspjesi često vode da razvijemo jaku vjeru. Ipak, suočavamo se s posljedicama , kad god ostavljamo put vjere.

( Iz dnevnih propovijedi Davida Wilkersona )
- 12:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.03.2009., ponedjeljak

Korizma ?

Korizma

Vrijeme je korizme. To , nadam se , ne treba pretjerano podsjećati. I vjerojatno je većina nas odlučila nečeg se odreći tijekom te iste - korizme. Ako ništa drugo na brzinu smo nešto odgovorili , možda i bez imalo razmišljanja , na nečije pitanje :
„ Čega si se ti odrekao u korizmi '?
Zašto se bilo čega odreći u korizmi ? To je ključno pitanje ovoga posta ; ne 'da li ' već 'zašto ' ! Čak ne kažem da se nužno treba nečega odreći, no takva je kultura , utjecaji , pa je pretpostaviti da ćemo se nečega ' odreći '. Ključno je pitanje - zašto ! ? Samo zato da nekima možemo odgovoriti da smo se i mi nečega odrekli ? Pa možemo slagati, zar ne ? Koliko se puta služimo tim tzv. bijelim ili situacijskim ili , kako ih ja volim zvati ' obrambenim lažima '!? Možda netko i to napravi - kaže , na upit , da se nečega odrekao, a zapravo je to šala, ili ' bijela laža ' ! Opet ostaje to pitanje , na jednoj većoj dubini - ako smo se nečega stvarno odrekli - zašto ?

- 11:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #