tiha buka

utorak, 29.04.2008.

Državnu maturu - svima, a ne samo njima!

Poslijepodnevna siesta zgotovljena spoznajom da pored jednoličnih zvukova kiše za snom potrebe nema. Bijeg iz jave gurnuo me u tupo prebiranje misli, iskanje izvjesnog osmijeha čije bi postvarenje definitivno promijenilo sliku svakodnevice.

Nema je. Magličasta je i nenaslutiva. U skromnoj raskoši daje do znanja da možda postoji tek kao iluzija, neopipljiva. Želim li, stojeći pred ambisom učiniti odlučni ili neodlučni korak naprijed, ne znam. Korak unatrag čini nas daljim od cilja, ali daje priliku za zalet, ako se želi nešto preskočiti.

Kako preskakati? U vis, u dalj ili u ništa? Valja proučiti pravila igre. Opet teorija, u sve se miješa. Doskok u ništa zvuči primamljivo, ali je previše nalik zovu alternativne farmaceutike kojoj sam izričito rekao da neću, hvala...

Savladava me opet nostalgija za umorom, privilegijom koju neki radni ljudi, današnji djelatnici, smatraju kaznom, zbog kronične potplaćenosti, nastojeći izvratiti reduciranim aktivnostima, proporcionalno jadnoj plaći.

Mentalna gimnastika obdarila me suludim idejama.Uvođenjem obaveznog srednjoškolskoh obrazovanja, mogli bismo i cijelo stanovništvo podvrgnuti državnoj maturi. Bilo bi i smijeha i suza, osobito među ponavljačima iz saborskih klupa.

29.04.2008. u 20:35 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 28.04.2008.

Otpor žmirećih očiju

Jučer sam se probudio zatvorenih očiju. Kao da su zalijepljeni svojevrsnim moment-ljepilom, kapci su se opirali otvaranju. Trljanje očiju i umivanje nosili su, blago rečeno, zrnce nelagode, pružajući tihi otpor zbog nedosanjanih snova.

Pokušavao sam razaznati razliku između budnosti i probuđenosti, u potonjem vidim tek neku vrstu iznenađenosti, čuđenja..Pokušavao sam iznaći analogiju sa siromaštvom i osiromašenjem, bogatstvom i bogaćenjem.Osjetiti se probuđenim podrazumijeva dovršenost radnje. Sumnjajući u sve,osobito u sebe, došao sam u nevjerici do štipanja samoga sebe, kako bih se uvjeruio da sam budan,da sam živ.

Nije to bio uobičajeni zalet u san, odmor od ničega - zaspao sam u društvu dvije narančaste tablete, za koje kažu da neće naškoditi, ali da nije zgorega klonuti ih se. Ušutkao sam pijev ptica uključivši radio, odakle su umilno odzvanjala nostalgična sjećanja na vinilna vremena. Ptice su i dalje cvrkutale, krivica za doživljeni muk bio je u nedostatku moje pažnje.

Zašto potiskujem očigledno ugodne senzacije svim osjetilima, ostat će enigma. Otpor prema otvaranju prema serviserima duše još uvjjek ne jenjava, umišljenost da bih se iz gliba mogao izvući vlastitom snagom potvrđuje staru tezu o tvrdoglavosti do posljednjeg daha,. čak i kad je svima jasno da je vrag odnio šalu.

Jutrošnje buđenje dogodilo se bez stresova, promatrana osoba bila je svjesna da je budilica podsjetnik kako ujutro treba putovati, doputovao sam. Zašto putovati - o tome nisam razmišljao. Tu sam. Malo tu,malo tamo...

28.04.2008. u 09:40 • 0 KomentaraPrint#

petak, 25.04.2008.

Sedam puta dvadeset šest

Sutrašnji datum asocira na rastanak od prije sedam mjeseci, gromoglasan, a tih, očekivan a iznenadan, smirujući i bolan.Rekao sam da neću plakati.Po običaju, svest će se na nekakvo možda. Relativizirane suze i svojom suhoćom govore o tišini koja je nastala. Je li nastala ili nestala? Šta ostane kad nestane tišina?

Ostaci nestale tišine odzvanjaju muklo. Promuklo i podmuklo pokušaju izreći nevjericu u zavjet čije je ukinuće ozvaničeno, uz propisanu taksu, bez teretnog lista. Zarobljen a slobodan.

Proljeće nudi iznuđene poteze, obećavanjem rodne sezone, ako ne bude jalova, iščući uobičajeni danak u krvi, znoju i suzama. Ostajem u dilemi da li odigrati ili kuvertirati potez. Izazov je na dlanu - prepoznati se u trudbeniku ili strategu, ili jednostavno odmahnuti rukom: nek' se kotrlja dok je nizbrdice...

25.04.2008. u 19:17 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 24.04.2008.

Istinite laži - lažne istine?

Koga ja to obmanjujem? Sebe, tebe, nju? Šta ja to prešućujem, sprječavajući da prekipi i oblije cjelovitom spoznajom, bez cenzorskih škara, mišljenja o dobrome ukusu, stilskih određenja. Šta to kipti, a nikako da iskipi, šta reći a ne izreći, kome dati ulogu zlogukoga glasnika, koji bi mogao prišapnuti da nema šta reći ovako, ali mogao bi onako, prečesto je važan način prenošenja vijesti.

Nisam još spreman izreći što naumih, odgađam objavu do daljnjega. Nisam siguran da ću tako do u nedogled, svemu se može naslutiti kraj. Nekoga kopka nedoumica, približava li se važna objava. Nek' se i on malo grize, dosta sam se grizao zbog toga. Dok nekome ne omrkne, drugome svanuti neće. Neću se tako igrati. Vratite mi moje igračke...

Između istine i laži, opetovano izabrah šutnju, gdje god ona naginjala.
Znam da griješim. Na žalost, ili na sreću - nisam jedini.

24.04.2008. u 22:53 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 20.04.2008.

Luna zove

Opet pun mjesec, izaziva na lavež, privlači...Sjećam se one trojice turista sa Apolla 11 i šetača Neala Armstronga, koji je učinio veliki korak za čovječanstvo, zamalo zasjenio planetarno poznatijeg Luisa, puhačkoga virtuoza.

Jesmo li bili na Mjesecu?Ja nisam. Nisam siguran da tamo nije bio Mujo, koji je kovao konja po mjesecu, on kovao,mater ga psovala da se ne kuju konji po mjesecu, već po danu i žarkome suncu. Tko je izmislio noćnu smjenu, tko je izumio večernju školu, šta nam to povećava apetite za šuškavim novčanicama i znanjem, koji će nam omogućiti više šuškanja, ili barem zveckanja...

Zveckanje više podsjeća na sigurnosne prijetnje, nego na Judine i ine škude, a čovjek u svojim dovitljivostima pokušava, što je ljudski, uz što je moguće manje napore - postiči što poželjnije rezultate. Nekad se sa podozrenjem gledalo na olake zarade, sumnjičavo odmjeravalo munjevite uspone sa već pripremljenim zaključkom: kako došlo - tako otišlo.Slogani kovani stoljećima izgubiše svoju snagu, mudrosti se proglašavaju glupostima, apsurdi pravilima...

Novotarije koje nas zbunjuju zatečene u novim okolnostima ulaze pomalo pod kožu, uguravaju nas u maticu nekim novim tokovima. Nigdje brane, nigdje mosta - nećemo se moći rugati njihovim graditeljima kad matica presuši i oslobodi nas stihje.

Nisam siguran hoću li večeras lajati ili zavijati na mjesec.

20.04.2008. u 08:51 • 1 KomentaraPrint#

petak, 18.04.2008.

Opet tlapnje

Koliko puta sam obećao da se neću svađati sa samim sobom? Bezbroj, ili gotovo bezbroj. Što li je to u ljudskom biću da ga čini sklonom obmanama, lažima, hiperbolama, lažnim obećanjima?

Svađa kao dio terapije, bez diferenciranja između pacijenta i terapeuta, pa kad jedan od njih pobjegne i počne vikati:svi smo mo taj i taj, može doći do neviđene sramote ako ljudi u bijelom uhite pogrešnu osobu,ostave pacijenta bez terapeuta. Svezanom terapeutu nitko neće vjerovati, pacijentu pogotovo - kako se izvući iz zavrzlame, osim omogućiti terapeutu tihi bijeg, da bi se mogao pobrinuti za pacijenta.

Neću se svađati ovom prilikom, nek' se svađaju malo drugi. Svađa u tuđem dvorištu djeluje zabavnije. Nije toliko dramatična, dok ne poteče krv. Kad se to dogodi, mijenja se nadležnost, koriste se druge metode. Umjesto rekla-kazala, koristi se metoda pisala-prepisala, dopisala. Uz ispriku ženskom rodu - kao najveći tračeri dokazali su se - muškarci...

Prijateljske savjete izrečene samome sebi skloni smo odbiti s najvećom nevjericom, sluteći perfidnu podvalu. Toliko o povjerenju...

18.04.2008. u 22:41 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 16.04.2008.

Res publica aetherna

Odlutale misli pomogoše mi da se vratim u stvarnost, ovako idiličnu, nalik zemlji dembeliji sa utihlim radnim navikama, ali uvriježenim pravilima potrošnje. Daleko od junk-fooda, sve lijepo složeno u simfoniju po vrhunski odabranoj proceduri, decentno i umjereno, a ja mrzovoljan i uvjeren da će netko na to uspostaviti račun, razmišljam o štrajku glađu. Ne zbog nekih dijetalnih potreba, već - iz principa.

Zamalo da izustim poznatu latinsku sentencu o prolaznosti principa i stalnosti države, ne vodeći računa da su mnoge generacije uskraćene za ta zrnca znanja, pa njihovo recitiranje ostane nalik nemuštim trabunjanjima, ili još gore - talasanjem pretenciozno izrečenim mudrostima kvareći pučki mir. O nejestivim pučkim kobasicama već sam govorio, ima li smisla rušiti idilu pomirenja sa učmalom svakodnevicom, lišenu biserja prosutog pred narod da se divi novom blještavilu.

Radeći na crno - troše na bijelo, nikako iznaći crno na bijelo dokaze da se ono što se dogodilo doista i dogodilo, nacija uljuljkana kolektivnom amnezijom pabirči po faktima o kojima bi se moglo u dokolici raspravljati, dajući tako dokolici štih neminovne važnosti, da se ima po čemu pamtiti.

Ima li smisla buditi radne navike, kad radnike izguraše besposleni djelatnici, sa svojim djelotvornim navikama, zadojeni hedonizmom,da se uspiju zadovoljiti sve tri žeđi: u se, na se i poda se...

16.04.2008. u 19:28 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.04.2008.

Brodovlasničke muke

Koncem sedamdesetih zaželjeh ne biti pješak, skucao neke novčeke, otišao u dućan pješice i vratio se Pony-expressom. Ljubazni prodavač mi je dao paragon-blok, ulio u rezervoarčić gotovo litru mješavine, pokazao kako se moje novo prometalo pali i gasi, ovjerio garancijski list sa prvim besplatnim servisom, i zaželio mi sretan put.

Zagreb i okolica bili su doslovno moji, jurcao sam tako godinu-godinu i pol dana, jasno bez kacige. Nosio sam samo zaštitne očale, da bih zaštitio oči od vjetra i muha. Odlutao bih tako do Karlovca i Siska, po Sljemenu i njegovu zaleđu, slobodan k'o 'tica. Onda su izmislili da moje prometalo treba registrirati. Nisam to mogao učiniti, jer sam papiriće pobacao. Jasno - ulovljen sam u prekršaju, a ja zajunio da ću radije poći u zatvor nego platiti dvjesto nečega, vrijedno dva dana zatvora.

Motorić sam darovao rođaku za vozikanje po stranputicama i bregima kuda nije bilo milicije, a mene je nepune dvije godine kasnije u rano jutro pokupila "marica". S još desetak bunovnih, probuđenih anđelaka, isporučili su nas u Vodnikovu, s uputama da oni koji žele u zatvor skrenu niz hodnik desno, a raspoloženi za plaćanje da se obrate na blagajnu lijevo. Toga mi se dana baš nije išlo u zatvor, pa se pridružih lijevoj koloni.

Pet - šest godina kasnije kupio sam brodić za centimetar kraći od tri metra, zašarafio na njega motorić od tri i pol "konja", te postao brodovlasnik. Sidro, konop i vesla činili su ga potpunim, nikakve papire nije trebalo imati.
Kaić je inače rađen u samogradnji, kako se prethodnom vlasniku htjelo, bio je to lijep i šestan, osvojio me je na prvi pogled.

Već nekoliko godina leži izvučen na žalu, žudeći za nužnim uređivanjem, kao žrtva nove birokratske zavrzlame. Mora dobiti broj i ime, treba ga registrirati - upisati u upisnik plovila, a ja bih morao na Kapetaniji položiti ispit za voditelja čamca. Nisu me mogli uloviti u prekršaju, nisam ga makao od tamarisa za koji je vezan, dok se komunalne vlasti ne dosjete izdati nalog za uklanjanje sa javne površine.

Neće moj brodić biti jedini silom zakona maknut sa žala na kojem je ostario. Još nije isključeno da pod stare dane počnem sređivati papirologiju, te popravim statistiku nasljedstva iz mračne prošlosti u prelasku u žuđenu demokraciju. Novi brodić sa gratis autićem neću kupiti.
Neću iz principa...

10.04.2008. u 19:18 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 08.04.2008.

Tko će platiti?

Poslije bitke puno generala... Poslije otriježnjenja i previše... protuha među njima.... Zašto generalizirati? Vidiš ih na svakom koraku...paranoje stvaraju nove. Protuhe u elitnim redovima, tamo gdje im doista nije mjesto. Stvarajmo nove protuhe, da one tamo ne strše. Visoka je cijena naknadne pameti. Jesmo li se u stanju izvući se bez novih recidiva?

Postoje stanja za čije prevladavanje ne pitamo za cijenu. Zanemariti cijenu u srcu tržišne ekonomije? Izračunati cijenu one mrve ljudskosti kojom se ponosimo, izračunati cijenu ponosa? Sve je mjerljivo, sve je promjenjivo, Mjerljive su i promjene, dajući prognozerima uporište. Proroci su out, pretijesno je za nove mesije. Tijesno i tjeskobno.

Skupo, preskupo kažeš. Tješi se - bit će gore. Nova generacija protuha nastupa. Bez okrvavljenih ruku. Ruku koje bi htjele raditi, dostojanstveno. Dostojanstvene protuhe, novi oksimoron...

08.04.2008. u 09:45 • 4 KomentaraPrint#

subota, 05.04.2008.

Mjesec je mlad

Kad sam ostao bez posla, počeo san žaliti za vikendima kao nekakvom promjenom u odnosu na uobičajeni radni ritam. Nemogućnost da se od ničega ne odmaraš vrišteći je upozoravala na besmislenost dokolice u vremenima kad postoje stanovita očekivanja za dokazivanjem u radu, istinskom stvaralaštvu. Ponekad bih zajunio, uhvatio se nekakvog uzaludnog posla na granici jalovosti i štetnosti, radeći ono što je tradicija nalagala, onako kako su činili naši stari. Popravljao bih urušene suhozide, iskrčio šikaru, zasadio maslinik, prčkao nešto oko povrća.

Pravim poljodjelcima nisam stvarao nelojalnu konkurenciju, rezultati mojih truda bili su bezobzirno skupi, s kolikogod volje i entuzijazma upirao, stizali su poražavajući rezultati. S druge strane, karijeru u mojoj struci stvarali su poslušnici, kroz uvriježeni sustav negativne selekcije. Oni su svojim netalasanjem čuvali pozicije šefova koji bi odavno izgorjeli na pravom tržištu rada i ideja, zahvalno ih podržavajući na svakom koraku.

Inercija je sposobnost zadržavanja zatečenoga stanja, što stoji-stoji, što se kotrlja-kotrlja, izravno povezana s masom. Zatekla me u mirovanju, teško se pokrenuti, katkad djeluje i liči na nemoguću misiju. Odgurnut postrance, nepomiren sa stanjem koje postaje kronično, izrastam u kronično gunđalo tužno zbog pretihe buke i odijeka negodovanja što boli više od banalnih udaraca i šibanja.

Tko radi - griješi. Sramim se pomisli na vlastitu bezgrješnost. Nekad davno znao sam žestoko braniti tvrdoglave stavove da je moja istina jedina, prava, potpuna i neiskrivljena, potcjenjujući tuđe. Događa se, da analizirajući vlastite postupke paranoično tražim pogreške, čak i tamo gdje ih doista nema. Čudne neke mijene. Sutra je Mladi mjesec. Nema veze s kontekstom, ali je istina. Tako barem piše u kalendaru.

05.04.2008. u 19:55 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.04.2008.

Vrijedi li čemu loš izgovor?

Kiša je izjavovila moje planove petodnevnog izbivanja podalje od interneta, svela pokušaj na jedva tridesetak sati. Kao pravi ovisnik, zbućkao si kavicu dobrodošlice i zalijepio se uz ekran, umjesto da na otoku pronađem razlog za zadržavanje po takvu bljutavu vremenu. Nakon obavljanja najnužnijih poslova prvi trajekt je bio moj.

Kad bih radio inventuru planiranih, a neobavljenih poslova, popis bi bio zabrinjavajuće dug. U neku ruku me tješi nepostojanje takvoga registra, osim onoga hlapljivoga, u glavi, gdje je moguće sklopiti određene kompromise i izbjeći ruglu vlastitu neučinkovitost.

Šta drugo reći, nego se osloniti na staru uzreku da svaka skuža nađe muža, koja dovodi u sumnju vlastitu moć rasuđivanja, propitkujući se nisam li promašio citat, ili sam ja taj promašaj...



03.04.2008. u 20:29 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 01.04.2008.

Zalaganje za laganje

Dan kao izmišljen za davanje obećanja. Taj izazov je teško propustiti. Na primjer da više nikada neću lagati. Koliko sam lagao do sada, koliko i kome? Činjenice, otužne i realne, pritišču uza zid, sužuju manevarski prostor. Jesam li ili nisam? Ne znam. Je li to izbjegavanje istine ili laži? Šta ako doista znam, da sam lagao, bio i ostao toga svjestan. Kako izjmjeriti težinu laži, ocijeniti njezine posljedice i osmisliti pravičnu nadoknadu za pričinjenu štetu?

Kako obilježiti dan kad se laži i varke opravdavaju - datumom? Kamo smjestiti svakodnevne lažljivce, lažljivce od zanata, ima li načina prisiliti barem njih da jedan dan u godini ne lažu? Može li se uspostaviti razlika između opravdane i neopravdane laži? Možete li zamisliti notornoga lažljivca da vas obdari istinom? Srušio bi cijeli sustav vrijednosti građenih na laži, ali i ozbiljno okrznuo, ako ne i nokautirao istinu.

Preobraćanje lažljivaca - nije li to Sizifov posao? Gdje uposliti novopridošle istinoljupce? Pridružiti ih onima koji nikad nisu lagali, ili formirati novu kartoteku? Hoće li novoopoštenjeni biti pošteniji od onih koji su se dosad odlikovali poštenjem? Kako oformiti povjerenstvo koje bi moralo učiniti red u neredu, u kakvim ga omjerima sastaviti da ne bude nezadovoljnih. Slutim kompromis o prešućivanju prvotravanjskih spaćki, da ne bi odudarale od onih uobičajenih, svakodnevnih...

Poučen minhauzenovskim tumačenjima događaja, spoznaje da je Pinokijev nos poznatiji od nosa Syrana de Berzheraca, nema druge nego zatvoriti se u sebe, što je pogubno, drhturiti u glibu, nadajući se smanjenju razine prije onoga kritičnoga: ne talasaj!

01.04.2008. u 19:31 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (7)
Rujan 2008 (18)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (10)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (14)
Veljača 2008 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Razina gliba i stresa, bulliten & adresa

Sklonost peglanja kartica zatomljena. U vinu iskao istinu. Ima i kvasine, vrhunske... Ostao bez pepela za posipanje.
Što se pila pilom naopako? Zub vremena metereologija ne priznaje. Puhati u prste zbog vrućine ili hladnoće? Hladne riječi mogu opržiti. . Ledenjaci se otapaju, ima vode. Desalinizacijom do soli za soljenje pameti. Koliko neslana može biti šala? Kako ugasiti mrak? Stigla je nova peć. Drva ima. Indijanci prodaju CD-ove, poglavica mudro šuti. Bit će i pepela... manjige opet zriju; beru se masline neobrane. Jugo djeluje i na lunatike.


solomoon@net.hr

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Zdrava pamet ne stanuje ovdje,
je li možda adresa za to kriva?
Možda i nije, cinički se smije!?!?
Dobar dan, kažeš? Šta ako nije?
Ima li druga adresa? - Ima. Nekoliko. Inboksi vrište prazni, prepunjeni prazninom.

izbrojani

brojač se umorio od brojanja,laže... . Navikli na zbrajanje, iskušajte suprotnu operaciju.Čupanje iz korijena ne bih preporučio. Pukne li nit, moglo bi se nasaditi na guzicu. Pa ti onda sjedi na modro...U pola godine pet tisuća klikova. Koliko ih li je praćeno nelagodom? Sitnica - moglo je i svršit gore...Možda i nije...Nabrajanje i brojanje nisu istoznačnice.


Free Site Counter
Free Site Counter

nema sata,ukidoh ga dekretom

Može li se ukamaćivanjem vremena osloboditi zarobljeni rok? Rasipništvom nadmudriti inflaciju? I glupi potez je potez. Neodlučni odlučuju - povijesna je istina. Misli lokalno, propadaj globalno! Ja bih malo topline! Zar je važno koliko je sati? Jebeš zeta koji nema sata!

Varijabilni dio oslobođen komentara. Vrijeme je za reklame. Trošite struju, bolje nego da ona troši vas! Tko reče da bolje misli hladna glava? Zabluda se zabludom izbija? Ta je teorija na veoma klimavim nogama. Kolutanje očima ne pomaže. Vikanje ćemo razumjeti tek kad i ako se stiša ton. Dokaz je i snaga šaputanja.. Prodorna do ruba razdora.

Buđenja ni nalik snima. Razlika boli. Odgođeno. Nije baš neko rješenje. Ona zna. Može li proljeće pružiti utjehu ili će produbiti jaz? Razglabanje oglodanih tema jača facijalnu muskulaturu. možda se generira novi smiješak?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se