Kiša je izjavovila moje planove petodnevnog izbivanja podalje od interneta, svela pokušaj na jedva tridesetak sati. Kao pravi ovisnik, zbućkao si kavicu dobrodošlice i zalijepio se uz ekran, umjesto da na otoku pronađem razlog za zadržavanje po takvu bljutavu vremenu. Nakon obavljanja najnužnijih poslova prvi trajekt je bio moj.
Kad bih radio inventuru planiranih, a neobavljenih poslova, popis bi bio zabrinjavajuće dug. U neku ruku me tješi nepostojanje takvoga registra, osim onoga hlapljivoga, u glavi, gdje je moguće sklopiti određene kompromise i izbjeći ruglu vlastitu neučinkovitost.
Šta drugo reći, nego se osloniti na staru uzreku da svaka skuža nađe muža, koja dovodi u sumnju vlastitu moć rasuđivanja, propitkujući se nisam li promašio citat, ili sam ja taj promašaj...
Post je objavljen 03.04.2008. u 20:29 sati.